REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-8483/2020-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Novaku, odvjetniku iz Zagreba, Lanište 26, protiv tuženika TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Novaka, odvjetnika, te punomoćnika tuženika LR, mag. iur., dana **.**.2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tuženik TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250 nedopuštenim i nezakonitim postupanjem, i to jednostranim razvrstavanjem tužitelja na radno mjesto: SKLADIŠTAR, grupa složenosti (kval. grupa): IV(A)-1, satnica: 31,25 i jednostranim unošenjem tih podataka u informatički sustav i u obračune isplaćene plaće počev od obračuna isplaćene plaće za mjesec kolovoz 2020. godine od dana 22. rujna 2020. godine nadalje, povrijedio prava iz radnog odnosa tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
2. Utvrđuje se nedopuštenom i nezakonitom Odluka broj: 361(2308)2020 od dana 20. listopada 2020. godine tuženika TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250 kojom je odbijen kao neosnovan Zahtjev za zaštitu prava tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 5. listopada 2020. godine.
3. Nalaže se tuženiku TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250 da u internim evidencijama, informatičkom sustavu, sustavima obračuna plaća i svim drugim odgovarajućim mjestima i evidencijama vrati za tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] podatke za radno mjesto: RUKOVODITELJ PRODAJNE SLUŽBE, grupa složenosti (kval. grupa): VIII-1,
P r
-
8 4 8 3 /
2 0
2 0 -
satnica: 53,10 ili da na drugi odgovarajući način s povratnim učinkom izvrši unos podataka tužitelja tako da glase na grupu složenosti (kval. grupa): VIII-1, satnica: 53,10 sukladno Aneksu br. 1/2002 Ugovora o radu br. 1546/1996 između tuženika i tužitelja od dana 28. lipnja 2002. godine, pravilniku o radu i važećem kolektivnom ugovorom za graditeljstvo, da ispravi obračune plaća tužitelja počev od obračuna plaće za kolovoz 2020. godine nadalje na način da u iste unese radno mjesto: RUKOVODITELJ PRODAJNE SLUŽBE, grupu složenosti (kval. grupa): VIII-1, satnicu: 53,10 ili da na drugi odgovarajući način s povratnim učinkom izvrši unos podataka tužitelja tako da glase na grupu složenosti (kval. grupa): VIII-1, satnicu: 53,10 sukladno Aneksu br. 1/2002 Ugovora o radu br. 1546/1996 između tuženika i tužitelja od dana 28. lipnja 2002. godine, pravilniku o radu i važećem kolektivnom ugovoru za graditeljstvo, kao i da dostavi tužitelju na taj način ispravljene obračune plaća za kolovoz 2020. godine nadalje, sve u roku 15 dana.
4. Nalaže se tuženiku TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250 isplatiti tužitelju ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke suda do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.".
Obrazloženje
1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda poslovnog broja Pr-3154/2018 od 28. listopada 2019., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-195/2020 od 9. lipnja 2020., usvojen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja i utvrđeno kako Odluka o otkazu ugovora o radu broj 1546/1995 zbog skrivljenog ponašanja pod poslovnim brojem 71(512)/2018 od 30. siječnja 2018. nije dopuštena i da radni odnos između ovdje tuženika i tužitelja nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto rukovoditelja prodajne službe ili drugo odgovarajuće radno mjesto. Tužitelj se po primitku drugostupanjske odluke (dana 14. srpnja 2020.) pisanim putem 17. srpnja 2020. obratio tuženiku sa zahtjevom za vraćanje na rad te pozivom na plaćanje dužnih iznosa/opomenom pred tužbu. Kako tuženik nije protekom paricijskog roka postupio sukladno pravomoćnoj presudi (i opomeni/pozivu), to je tužitelj dana 29. srpnja 2020. pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu radi vraćanja na rad, i to na dosadašnje radno mjesto rukovoditelj prodajne službe, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto. Tužitelj pritom napominje kako je radno mjesto rukovoditelj prodajne službe, za koje tužitelj ima valjane i sklopljene ugovore o radu, rukovodeće (upravljačko) radno mjesto grupe složenosti VIII-1, koeficijent 2,20, osnovnom satnicom 53,10 (osnovna plaća 9.240,00 kn bruto sukladno Kolektivnom ugovoru). Sukladno Kolektivnom ugovoru za graditeljstvu, koji se primjenjuje na tuženika, "VIII. grupa poslova podrazumijeva vrlo složene poslove koji zahtijevaju inicijativu i kreativnost radnika, projektiranje poslova i zadataka". Tom su grupom poslova, osim tužiteljeva radnog mjesta, obuhvaćena i radna mjesta voditelj građenja, rukovoditelj složenog pogona, programer, strojarski konstruktor, operativni konstruktor metalnih konstrukcija, voditelj odjela, kalkulacija, knjigovodstva, komercijale, financija,
P r
-
8 4 8 3 /
2 0
2 0 -
pravnih poslova, pripreme rada i dr. . Nakon pokretanja ovršnog postupka tuženik je dana 7. kolovoza 2020. dostavio tužitelju dopis kojim ga poziva na rad na radno mjesto "skladištar" (kojem dopisu su priloženi aneksi ugovora o radu za to radno mjesto), te navodi da će ga prijaviti na HZMO i HZZO, isplatiti mu dodatke na plaću i omogućiti mu korištenje godišnjih odmora, ali i da mu neće isplatiti plaće (u vezi takvog odbijanja isplate plaća u razdoblju od nezakonitog otkaza ugovora o radu do vraćanja na rad se pred naslovnim sudom vodi postupak pod poslovnim brojem Pr-8113/2020).
2. Ponudu radnog mjesta "skladištar" tuženik je argumentirao navodeći da je prethodno radno mjesto tužitelja ukinuto, a da je to radno mjesto tobože odgovara stručnoj spremi tužitelja. Tužitelj je, prije nego što mu je dostavljen predmetni dopis, dana 3. kolovoza 2020. otišao na bolovanje, i obavijestio tuženika o privremenoj nesposobnosti za rad, slijedom čega se nikada nije odazvao na poziv tuženika da dođe raditi na radno mjesto "skladištar". Ujedno, tužitelj predložene anekse nikada nije potpisao niti prihvatio, već je tako ponuđeno radno mjesto nastavio osporavati i u ovršnom postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-1986/2020, smatrajući kako ponuđeno radno mjesto "skladištar" nije odgovarajuće jer se radi o "nižem" radnom mjestu grupe složenosti IV(a)-1, koeficijent 1,45, s visinom s osnovnom satnicom 31,25 (osnovna plaća 5.438,00 kn bruto), a koje sukladno Kolektivnom ugovoru ubiti predstavlja III. grupu poslova koja "podrazumijeva srednje složene poslove i zadatke na kojima se rad ponavlja uz povremenu pojavu novih poslova" i koju grupu poslova obavljaju ne SSS (srednja stručna sprema), već radnici nižeg obrazovanja KV (kvalificirani) radnici (to bi po Kolektivnom ugovoru bili primjerice i poslovi: tesar, limar II, vozač viljuškara, pomoćni blagajnik, ložač, radnik na održavanju KV i sl.). U konačnici je Općinski građanski sud u Zagrebu, a nakon što je obaviješten da je tužitelju kao radniku ponuđeno radno mjesto skladištar umjesto dotadašnjeg, donio rješenje o ovrsi protiv tuženika kao ovršenika. Tuženik je tužitelju dana 22. rujna 2020. isplatio plaću (naknadu plaće) za kolovoz 2020., da bi mu dana 2. listopada 2020. uručio obračun plaće za mjesec kolovoz 2020.. Uvidom u predmetni obračun plaće za mjesec kolovoz 2020. tužitelj je utvrdio da su umjesto ranijih podataka koji su bili unašani prije nezakonitog otkaza i za koje ima važeći ugovor o rad (radno mjesto: rukovoditelj prodajne službe, grupa složenosti /kval. grupa/: VIII-1) na obračunu plaće uneseni podaci za radno mjesto: skladištar, grupa složenosti (kval. grupa): IV(A)-1, satnica 31,25, odnosno da je tuženik jednostrano, usprkos tome što nije sklopljen nikakav aneks dosadašnjim ugovorima o radu tužitelja, nedopušteno i nezakonito razvrstao tužitelja na radno mjesto "skladištar" (a koje radno mjesto je tužitelj odbio i u odnosu na koje se vodi ovršni postupak).
3. Tužitelj je dana 5. listopada 2020. podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava radnika protiv takvog nezakonitog postupanja kojim su mu povrijeđena prava iz radnog odnosa, a koji Zahtjev je dopunio dana 16. listopada 2020.. Odlukom broj 361(2308)2020 od 20. listopada 2020., koja je dostavljena tužitelju osobno 26. listopada 2020., tuženik je odbio kao neosnovan tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava (s Dopunom). U obrazloženju predmetne odluke tuženik u stvari potvrđuje svoje nezakonito postupanje, navodeći: "Iako radnik nije potpisao ponuđeni Aneks br. 2 ugovora o radu za poslove skladištara, u informatičkom sustavu poslodavca prijavljen je na to radno mjesto, jer se njegovo dotadašnje radno mjesto rukovoditelja prodajne službe, s obzirom da je ukinuto, u informatičkom sustavu nije moglo generirati.". Takvo se obrazloženje nikako ne može prihvatiti kao zakonito i dopušteno. Naime, tuženik je
P r
-
8 4 8 3 /
2 0
2 0 -
svjesno "generirao" tužitelja na poziciju za koju nema sklopljeni ugovor te mu unio neodgovarajuće i pogrešne podatke u obračune plaća i interne evidencije, vjerojatno ciljajući da bi se neprotivljenje tužitelja na takvo razvrstavanje moglo smatrati njegovim konkludentnim pristankom na drugo radno mjesto i osnovicu za izračun niže plaće i naknade plaće od one za koju ima sklopljen ugovor o radu i plaću utvrđenu kolektivnim ugovorom. Prema odredbama Zakona o radu ugovor o radu je dvostrano obvezni pravni posao čiji se sadržaj, odnosno ugovorena prava i obveze, može mijenjati samo sporazumom stranaka. Poslodavac, pa tako niti tuženik, nije ovlašten radnika protivno njegovoj volji staviti na drugo radno mjesto, a bez da s njim za to sklopi novi ugovor ili aneks dotadašnjem ugovor u radu. To što je prethodno radno mjesto ukinuto ne znači da je tužitelj osoba "bez ugovora o radu" ili da je poslodavac ovlašten jednostrano razvrstati radnika na drugo (niže) radno mjesto, a kamoli obračunavati i isplatiti mu plaću nižu od ugovorene ugovorom o radu (u konkretnom slučaju, plaću grupe složenosti VIII-1). S obzirom da tužitelj nije pristao na ponuđeni aneks za radno mjesto "skladištar" niti pristao na smanjenje plaće, jasno je kako je opisano jednostrano postupanje poslodavca nezakonito i nedopušteno, čime su povrijeđena prava iz radnog odnosa tužitelja. Ne može se prihvatiti argument da "informatički sustav" tuženika brani zaštitu prava radnika, odnosno da se radi o okolnosti koju se ne bi moglo ispraviti ili zaobići u svrhu očuvanja radničkih prava, pa makar i ručnom izradom obračuna plaće tužitelja i ručnim ovjeravanjem takvog obračuna. Slijedom toga, jasno je da su povrijeđena prava tužitelja iz radnog odnosa te da tuženik mora izvršiti vraćanje podataka u svojim internim evidencijama, informatičkom sustavu, sustavima obračuna plaća i svim drugim odgovarajućim mjestima i evidencijama te uspostaviti stanje kao da takve povrede nije bilo. Uz to, kako je odbio zahtjev za zaštitu prava radnika, tako je tuženik i prilikom obračunavanja i izdavanja obračuna plaće za mjesec rujan 2020. u obračunu naznačio radno mjesto skladištar i pogrešnu osnovicu plaće.
4. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
5. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja osporava kao neosnovane u cijelosti, te da je tuženik u svoj informatički sustav unio podatak o radnom mjestu i osnovici tužitelja za radno mjesto "skladištar" umjesto radno mjesto "rukovoditelj prodajne službe" iz čisto tehničkih razloga. Radno mjesto "rukovoditelj prodajne službe" ukinuto je kod poslodavca 2019., te kada je poslodavac u kolovozu 2020. po pravomoćnoj presudi obvezan vratiti radnika na isto ili drugo odgovarajuće radno mjesto, poslodavac više nije mogao u sustavi prijaviti radnika na isto radno mjesto jer se to radno mjesto nije moglo generirati u sustavu poslodavca. Stoga je poslodavac samo formalno prijavio radnika na drugo radno mjesto "skladištar", i to ono za koje mu je ponudio sklapanje ugovora o radu. Poslodavac je radniku pridržao sva prava ukinutog radnog mjesta budući je radnik imao ugovor za radno mjesto "rukovoditelja prodajne službe". Podatak o radnom mjestu radnika upisan je u sustavu poslodavca u razdoblju od kolovoza 2020. do ožujka 2021., odnosno od dana vraćanja radnika u radni odnos po sudskoj presudi do ponovnog prestanka radnog odnosa radnika kod poslodavca otkazom iz poslovno uvjetovanih razloga. Tužitelj traži zaštitu prava iz radnog odnosa, utvrđenje da je poslodavac povrijedio prava radnika pogrešnim unosom podatka u informatički sustav i obračune plaća, utvrđenje da je nedopuštena odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava radnika i nalaganje poslodavcu da ispravi pogrešno upisane podatke u informatičkom sustavu i internim evidencijama, te dostavi radniku ispravljene obračune
P r
-
8 4 8 3 /
2 0
2 0 -
plaća. Osnovna pretpostavka dopuštenosti tužbe je da tužitelj traži pravnu zaštitu određenog sadržaja jer je njegovo subjektivno pravo povrijeđeno i da učini vjerojatnim da će ako njegov tužbeni zahtjev bude prihvaćen, to za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi. Koje je pravo radniku povrijeđeno time što je u informatičkom sustavu poslodavca formalno upisan drugačiji podatak o radnom mjestu i osnovici kada je u naravi radnik ostvarivao sva imovinska prava stvarnog radnog mjesta i osnovice, koji je propis poslodavac povrijedio formalnim upisom podatka o drugom radnom mjestu i kako je radnik time oštećen. Za radnika ne postoje štetne posljedica drugačijeg upisa radnog mjesta i osnovice niti ih tužitelj u tužbi navodi. Radnik od drugačijeg upisa nije pretrpio nikakvu materijalnu štetu. Navedeno je vidljivo iz obračuna plaće prije otkaza i obračuna plaće nakon povratka na posao radnika po presudi, odnosno iz iste je vidljivo da je radniku obračunata satnica u 3/2018 za radno mjesto "rukovoditelj prodajne službe" u iznosu od 72,31 kn i da je radniku obračunata satnica u 8/2020 za radno mjesto "skladištar" u iznosu od 72,31 kn. Formalno je zbog ukidanja radnog mjesta "rukovoditelj prodajne službe" u informatičkom sustavu poslodavac radniku upisao radno mjesto "skladištar", ali je upravo zbog činjenice da radnik nije potpisao novi ugovor o radu i da mu je stoga egzistirao ugovor o radu za radno mjesto "rukovoditelj prodajne službe" isti ostvarivao sva materijalna prava stvarnog radnog mjesta. Dakle, de facto radnik zbog drugačijeg upisa radnog mjesta i osnovice u informatičkom sustavu poslodavca nije pretrpio nikakvu materijalnu štetu. Tužitelj niti tvrdi ni dokazuje da je pretrpio imovinsku štetu, niti je zaštita njegovih materijalnih prava predmet ovog postupka.
6. Nadalje navodi da podatak o radnom mjestu i osnovnici radnika nije podatak koji poslodavac dojavljuje u javne evidencije, tako da pogrešan podatak u sustavu (bazi podataka) poslodavca nije vidljiv ni u Poreznoj upravi ni u HZMO-u. Taj podatak jedino je vidljiv u internoj informatičkoj evidenciji poslodavca. Da podatak o radnom mjestu i osnovici nije vidljiv u javnim evidencijama razvidno je iz JOPPD obrasca i prijave HZMO-a. Dakle, de facto radnik nije pretrpio niti neimovinsku štetu. Tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je pretrpio neimovinsku štetu. Tužitelj tvrdi da su pogrešnim upisom povrijeđena njegova prava iz radnog odnosa. Koja su mu prava iz radnog odnosa povrijeđena i kako se ta povreda radnikovih prava manifestira, koje su to štetne posljedice proizašle za radnika. Prihvaćenjem ovako postavljenog tužbenog zahtjeva i nalaganjem tuženiku da promjeni podatke u informatičkom sustavu poslodavca radnik ne bi ostvario apsolutno nikakvu pravnu korist. Dakle, usvajanjem tužbenog zahtjeva poslodavac bi bio obvezan radniku mijenjati podatke u svom informatičkom sustavu bez da bi ta promjena imala ikakav pravni učinak na prava radnika, a sama promjena apsolutno svih podataka vezanih za radnika u informatičkom sustavu poslodavca uzrokovala bi povredu integriteta i konzistentnosti informatičkog sustava poslodavca. Poslodavac ne može promijeniti činjenicu da je u sustav upisao drugačiji podatak o radnom mjestu i osnovici i da je radniku obračun plaće formalno izdan na drugo radno mjesto i osnovicu. Poslodavac ne može mijenjati podatke u obračunima plaća koji su već izdani i provedeni za prošlo razdoblje. Poslodavac bi mogao formalno radniku izdati obračun plaće na kojem će ručno ili elektronski izraditi nove obračunske liste na kojima će pisati podatak o radnom mjestu, grupi složenosti i satnici "rukovoditelj prodajne službe". Međutim, ti obračuni plaća ne mogu biti mijenjani u informatičkom sustavu poslodavca. Dakle, takva obračunska lista imala bi isti učinak kao i da radnik sam prekriži podatke i ispravi ih ručno. Mijenjanjem podataka u sustavu u originalnim obračunima poslodavac bi u biti frizirao podatke i ugrozio integritet cjelokupnog sustava. Zbog obveze očuvanja integriteta i konzistentnosti među podacima
P r
-
8 4 8 3 /
2 0
2 0 -
cjelokupnog PIS-a poslodavaca, koji je projektiran kao centralizirani integrirani informacijski sustav, mijenjanje podataka na taj način kompromitiralo bi cijeli sustav poslodavca, a radnik time ne bi ostvario apsolutno nikakvu zaštitu i pravnu korist. Dakle, poslodavac bi promijenio podatke radnika, ali to ne može učiniti. Stoga se bilo koja eventualno utvrđena povreda prava radnika ne može ispraviti uspostavom prijašnjeg stanja nego isključivo postavljanjem odštetnog zahtjeva. Međutim, da li je pravo radnika da mu se u informatičkom sustavu poslodavca upiše podatak koji ni na jedan način ne utječe na ostvarenje bilo kakve pravne koristi za radnika jače od prava poslodavca na čuvanje integriteta i konzistentnosti podataka cjelokupnog PIS-a, koji je projektiran kao centralizirani integrirani informacijski sustav. Ima li radnik pravo za angažiranje pravosudnog sustava radi čuvanja baš svakog prava radnika. Kako je greška poslodavca utjecala na prava radnika, kako su ona privrijeđena ili smanjena. Poslodavac je ispravio podatke radnika u svom informatičkom sustavu, matičnoj evidenciji (radno mjesto, mjesto rada, mjesto troška plaće), odnosno izvršio izmjenu u evidenciji koju je mogao učiniti bez ugroze integriteta i konzistentnosti cjelokupnog informatičkog sustava. Navedena izmjena vidljiva je u kartonu radnika. Navedena izmjena nije ni na jedan način utjecala na prava radnika. Navedena izmjena nije osigurala nikakvu pravnu korist radniku. Radnik nije znao da je do izmjene došlo. Dakle, izmjena nikako nije utjecala na njegova prava. Što bi radnik dobio s time da mu poslodavac izda ručno izmijenjen obračun plaće za sporno razdoblje. Zaključno, tuženik ističe da bez promjene pogrešno upisanih podatka u informatičkom sustavu poslodavca radnik ne trpi nikakve štetne posljedice, a izmjenom upisa točnih podatka radnog mjesta i osnovice ne ostvaruje nikakvu pravnu korist.
7. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu parničnih troškova.
8. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u presudu ovog suda poslovnog broja Pr-3154/2018 od 28. listopada 2019. (str. 8-19 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-195/2020 od 9. lipnja 2020. (str. 20-26 spisa), dopis od 17. srpnja 2020. (str. 27 spisa), presliku e-mail poruke (str. 28 spisa), Poziv za postupanje od 17. srpnja 2020., uz presliku potvrde o primitku te povratnice (str. 29-32 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovr-1986/2020 od 6. kolovoza 2020. (str. 33-37 spisa), ugovor o radu br. 1546/1996 od 28. ožujka 1996. (str. 38-40 spisa), Anex br. 1/2002 i br. 2/2020 ugovora o radu br. 1546/1996 od 28. lipnja 2002. i 29. srpnja 2020., uz presliku povratnice te statusa pošiljke (str. 41, 108-110 spisa), Kolektivni ugovor za graditeljstvo (str. 42-59, 96-98 spisa), Pravilnik o radu tuženika (str. 60-95, 99-106 spisa), Obavijest tuženika (str. 107 spisa), obračunske isprave (str. 111-116, 126, 130- 131, 139-140, 159 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 5. listopada 2020., uz presliku povratnice (str. 117-119, 121 spisa), Dopunu na Zahtjev za zaštitu prava od 16. listopada 2020., uz presliku potvrde o primitku te povratnice (str. 122-125 spisa), Odluku tuženika od 20. listopada 2020., uz presliku povratnice (str. 128-129, 132 spisa), presliku obrasca JOPPD (str. 141-143 spisa), prijavu na HZMO (str. 144 spisa), karton radnika kod tuženika (str. 145 spisa), izvadak iz Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu (str. 161 spisa), rješenje Županijskog suda u Karlovcu, Stalna službe u Gospiću poslovnog broja Gž Ovr-403/2020 od 8. travnja 2021. (str. 165-170 spisa), zapisnik iz predmeta ovog suda poslovnog broja Pr-8113/2020 od 13. veljače 2023. (str. 171-174 spisa), žalbu tuženika od 10. srpnja 2024. (str. 224-231
P r
-
8 4 8 3 /
2 0
2 0 -
spisa) i presudu i rješenje ovog suda poslovnog broja Pr-8113/2020 od 19. lipnja 2024. (str. 232-250 spisa).
9. Izvršen je i uvid u spis poslovnog broja Pr-8113/2020 (str. 178-214 spisa), kao što je izvršen uvid i u priklopljeni spis poslovnog broja Pr-3154/2018.
10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
11. U ovom postupku tužitelj traži da se kao nedopušteno i nezakonito proglasi postupanje tuženika, kada je u informatičkom sustavu, a što je vidljivo na obračunima isplaćenih plaća, tužitelja razvrstao na nepripadajuće radno mjesto (skladištar), kod čega se predlaže naložiti tuženiku da pravilno navede radno mjesto rukovoditelja prodajne službe, sve na način kako je pobliže naznačeno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja te u izreci ove presude. Tuženik se protivio navedenom, ukazujući da je radno mjesto na koje se tužitelj poziva u međuvremenu prestalo postajati, te je tuženik iz tehničkih razloga naveo radno mjesto Skladištara, pri čemu se isticalo da tužitelj ni na koji način nije bio materijalno oštećen.
12. Ocjenjujući prethodno izneseno, za zaključiti je da su osnovani navodi tuženika kada ukazuje da tuženik nije, a niti to tvrdi, materijalno oštećen te stoga i nema pravni interes postavljati zahtjev kao iz tužbe temeljem koje se vodi ovaj postupak, u vezi čega valja ukazati da je kod tuženika zaista u međuvremenu prestalo postojati mjesto Rukovoditelja prodajne službe, te je tuženik, poštujući propise koji uređuju sadržaj isplatnih lista, u odnosu na tužitelja unio u svoje evidencije i sustave drugo odgovarajuće radno mjesto.
13. Također, ukazuje se, a na što se pozivao i sam tužitelj, da se povodom pravomoćne i ovršne presude ovog suda poslovnog broja Pr-3154/2018 od 28. listopada 2019. provodio ovršni postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovnog broja Ovr-1986/2020, te je u rješenju o ovrsi od 6. kolovoza 2020. bilo zauzeto stajalište da radno mjesto Skladištara nije odgovarajuće u smislu naprijed citirane presude. Međutim, predmetni ovršni postupak je u međuvremenu obustavljen rješenjem istog broja od 9. lipnja 2021., bez da je vidljivo da je ovrha okončana vraćanjem tužitelja na radno mjesto na koje se poziva.
14. Na taj način onda proizlazi da predmetni ovršni postupak, pokrenut radi ovrhe tj. vraćanja na rad tužitelja u smislu presude poslovnog broja Pr-3154/2018, nije okončan na način da je tužitelj vraćen na radno mjesto za koje smatra da mu pripada, već je obustavljen uslijed prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika. U tom smislu onda nije utvrđeno da bi pravomoćnom sudskom odlukom bilo odlučeno o tome koje radno mjesto zaista pripada tužitelju, tj. da li bi konkretno imao pravo na povrat na rad na radno mjesto Rukovoditelja prodajne službe, kojim slijedom onda i zahtjev iz ovog postupka, a koji se odnosi na traženje izmjene navoda tuženika u informatičkim sustavima i na obračunima plaće, nije osnovan budući da nije utvrđeno da je tužitelj u za to predviđenom postupku (ovršni postupak) vraćen na rad upravo na to radno mjesto.
P r
-
8 4 8 3 /
2 0
2 0 -
15. Tim slijedom valjalo je onda odbiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, u kojem smislu je odlučeno kao u izreci ove presude.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovoj parnici, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.
Zagreb, 30. prosinca 2024.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- tuženiku
