REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-580/2024-133

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nives Šimunović, kao suca pojedinca u pravnoj stvari I tužitelja PN, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužiteljice ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 05. prosinca 2024. godine u prisutnosti I tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja MN, odvjetničkog vježbenika i CN, zamjenika OGDO u Zagrebu, dana 30. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, da s osnova naknade imovinske štete, isplati I tužitelju PN, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužiteljici ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 31,01 eura, sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 6,31 eura od dana 21. kolovoza 1992. godine do isplate,

- na iznos od 24,70 eura od dana 01. studenog 1992. godine do isplate, od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007.g. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate i Uredbe o izmjeni Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 53/91, 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76796, 72/02, 153/04), od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g., po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015.g do 31. prosinca 2022.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje j obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a od 30. prosinca 2023. g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na da 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu u iznosu od 6,84 eura, sa zatraženom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi I i II tužiteljima parnični trošak u iznosu od ukupno 8.628,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2024.g do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na da 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda poslovni broj Pn-1068/06 od 21. prosinca 2005. godine naloženo je tuženiku Republici Hrvatskoj da s osnova naknade štete isplati I tužitelju KN iznos od 87.285,21 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 12.000,00 kn od dana 21. prosinca 2005. godine do isplate

- na iznos od 3.000,00 kn od dana 21. kolovoza 1992. godine do isplate

- na iznos od 51,50 kn od dana 01. rujna 1992. godine do isplate

- na iznos od 186,13 kn od dana 01. studenog 1992. godine do isplate

- na iznos od 47,58 kn od dana 21. kolovoza 1992. godine do isplate

- na iznos od 72.000,00 kn od dana 21. prosinca 2005. godine do isplate , po propisanoj kamatnoj stopi. Naloženo je tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb i tuženiku Republici Hrvatskoj da solidarno naknade tužiteljima parnični trošak u iznosu od 32.191,60 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2005. godine do isplate. Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev II tužitelja PN u iznosu od 3.035,82 kn, sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 3.000,00 kn od 21. kolovoza 1992. godine do isplate

- na iznos od 35,82 kn od dana 21. kolovoza 1992. godine do isplate. Također je odbijen i tužbeni zahtjev III tužiteljice ĐN u iznosu od 3.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 22. kolovoza 1992. godine do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio I tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb, u dijelu koji se odnosi na parnično trošak, te predlaže da viši sud ukine ili preinači prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o trošku koja se odnosi na Croatia osiguranje d.d. Zagreb.

3. Žalbu je podnio i II tuženik Republika Hrvatska koji navodi da se u ovom predmetu treba primijeniti Zakona o oružanim snagama i Zakon o odgovornosti Rh za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. Naglašava da je vozač vojnog vozila štetu počinio kao privatna osoba, a ne u vezi obavljanja vojne službe, pa da ne postoji odgovornost II tuženika Republike Hrvatske. Osporava i visinu dosuđene naknade štete i tijek kamata u pogledu troškova crnine u iznosu od 3.000,00 kn, troškova kupnje lijesa i pogrebne opreme u iznosu od 51,50 kn, troška prijevoza karamboliranog vozila u iznosu od 47,58 kn. Osporava i visinu štete s osnova izgubljene zarade u iznosu od 186,13 kn. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev I tužitelja, uz naknadu parničnog troška, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti ovome sudu na ponovno suđenje.

4. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2765/06 od dana 25. rujna 2007. godine, djelomično je odbijena žalba tuženika Republike Hrvatske i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev I tužitelja KN u odnosu na tuženika Republiku Hrvatsku prihvaćen za iznos od 12.000,00 kn s pripadajućom kamatom, za iznos od 3.000,00 kn, te za iznos od 72.000,00 kn s pripadajućom kamatom. Rješenjem istog poslovnog broja i datuma ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev I tužitelja KN u odnosu na II tuženika Republiku Hrvatsku prihvaćen za iznos od 285,21 kn, s pripadajućom kamatom te u dijelu pod toč. II izreke i u tom dijelu predmet je vraćen ovome sudu na ponovni postupak. U obrazloženju se navodi da se iz računa broj 41/92 (list 11 spisa) za sada ne može sa sigurnošću zaključiti da se radi o šteti koju je pretrpio I tužitelj, te da je u pravu tuženik da račun broj 3/92 u iznosu od 47,58 kn za sada ne ukazuje da bi ga podmirio I tužitelj, potom da je propušteno u pogledu izgubljene zarade utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i izgubljene zarade. Osim toga, da nije jasno zbog čega je na naknadu štete zbog troškova crnine (u iznosu od 3.000,00 kn) dosuđena zatezna kamata počevši od 21. kolovoza 1992. godine, kada je o tom trošku odlučeno primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku.

5. Radi smrti I tužitelja KN postupak je prekinut rješenjem suda poslovni broj Pn-102/08 od 08. prosinca 2008. godine. Postupak je nastavljen rješenjem ovoga suda poslovni broj Pn-102/08 od 27. listopada 2023. godine, te su pozvani zakonski nasljednici iza pok. KN, a to su kći ĐN i sin PN, da preuzmu postupak.

6. Na ročištu dana 20. lipnja 2024. godine zaključena je sudska nagodba između I i II tužitelja s jedne strane i tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, s druge strane, te su stranke sporazumno utvrdile da su između sebe spor riješile mirnim putem i da tužitelji povlače tužbu u ovom predmetu u odnosu na I tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, te da suglasno utvrđuju da nemaju više međusobnih potraživanja iz ove pravne stvari, te da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

7. Kako tužitelji nisu uspjeli postići dogovor s tuženikom Republikom Hrvatskom, predložili su nastaviti postupak u odnosu na tuženika Republiku Hrvatsku.

8. Tužitelj je na ročištu dana 05. prosinca 2024. godine precizirao tužbeni zahtjev u važećoj valuti eura, tako da predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku Republika Hrvatska da I i II tužiteljima isplati ukupan iznos od 37,85 eura, sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 6,84 eura od dana 01. rujna 1992. godine do isplate

- na iznos od 6,31 eura od dana 21. kolovoza 1992. godine do isplate

- na iznos od 24,70 eura od dana 01. studenog 1992. godine do isplate, uz naknadu parničnog troška.

9. Tijekom ovog dugotrajnog postupka, provedeni su brojni dokazi pregledom medicinske dokumentacije, računa, potvrde poslodavca, medicinskim vještačenjem, prometnim vještačenjem, pregledom kaznenog spisa, zamolbenim saslušanjem svjedoka SN, saslušanjem tužitelja.

10. Dakle, u ovoj fazi postupka sporna je visina i osnovanost imovinske štete koja se odnosi na troškove vučne službe, troškove pogreba i lijesa, te izgubljenu zaradu.

11. Radi utvrđivanja spornih okolnosti poveden je dokaz saslušanjem tužitelja PN, koje je provedeno na ročištu 05. prosinca 2024. godine. Tužitelj je naveo da mu je u predmetnoj prometnoj nesreći smrtno stradala majka, dok je otac zadobio teške tjelesne ozljede, te je dugo vremena proveo na liječenju u bolnici i bio u lošem zdravstvenom stanju. Objasnio je da je radi toga upravo on platio troškove vučne službe koja je obavila prijevoz vozila s mjesta nesreće do njihove kuće u [adresa]. Jednako tako tužitelj navodi da je platio i sve troškove koji se odnose na pogrebnu opremu, kupnju lijesa, prijevoz i ostale troškove u vezi pogreba. Naveo je da su u to vrijeme njegov otac i on s obitelji živjeli u zajedničkom kućanstvu, tako da nisu razdvajali troškove, već se radilo u zajedničkim troškovima. Što se tiče izgubljene zarade, tužitelj je naveo da je njegov otac imao više operacija i bio dugo na bolovanju, radi teških ozljeda koje je zadobio predmetnoj prometnoj nesreći, te da je u razdoblju bolovanja primao manji iznos plaće nego što bi primao da je radio. Naveo je da je njegov otac bio magistar poljoprivrede i da je radio u poljoprivrednoj zadruzi kao rukovoditelj poljoprivredne proizvodnje na tom području.

12. U cijelosti je prihvaćen iskaz tužitelja koji je djelovao posve iskreno i uvjerljivo, a osim toga, podudara se s podacima koji se navode u pisanoj dokumentaciji.

13. U pogledu naknade imovinske štete koja je predmet spora u ovoj fazi postupka, navodi se da se radi o osnovanom potraživanju tužitelja. Naime, tužitelj potražuje naknadu troška vučne službe koja je izvršila prijevoz oštećenog (uništenog) vozila tužitelja od mjesta štetnog događaja do njegove kuće u [adresa]. Prema računu br. 3/92, od 21. kolovoza 1992. g. Automehaničarske radione sa vučnom službom, vlasnika P KN, koji račun se nalazi na listu 62 spisa, proizlazi da se prevezeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], na relaciji [adresa], te da račun glasi na ukupan iznos od 47.580.- HRD (47,58 kn), što obuhvaća prijevoz karamboliranog vozila, na utovar i istovar, te radne sate. Stranka koja je kupac usluge bio je PN koji je račun osobno potpisao, kao i vlasnik radione koji je uslugu pružio.

14. Utvrđeno je da je radi teških ozljeda koje je njegov otac zadobio, upravo tužitelj platio trošak vučne službe, što proizlazi kako iz računa tako i iz njegove izjave prilikom saslušanja, a kako su tužitelj PN i njegov otac živjeli u zajedničkom kućanstvu, te nisu razdvajali troškove, već su ih zajednički podmirivali, to tužitelju (koji je zakonski nasljednik iza smrti oca) pripada pravo na naknadu ovog oblika štete. Naime, ovaj tužbeni zahtjev postavio je tijekom postupka pok. KN, koji je zajedno sa sinom PN, snosio taj trošak, a kako su PN i ĐN, kao zakonski nasljednici, preuzeli postupak nakon očeve smrti, to im pripada pravo na naknadu ovog oblika štete.

15. U pogledu troškova pogreba, lijesa i osmrtnica za pok. ZN, majku sadašnjih I i II tužitelja, u spisu se na listu 11 nalazi račun br. 41/92 Pogrebnog prijevoznika HN, koji glasi na iznos od 51.500.- HRD (51,50 kn). Međutim, u pravu je tuženik da račun nema naznaku naručioca niti datum izdavanja, tako da se ne zna kada je račun plaćen niti tko ga je platio. Stoga je odbijeno potraživanje tužitelja s tog osnova.

16. U odnosu na potraživanje naknade štete s osnova izgubljene zarade, potraživanje je osnovano. Naime, pok. tužitelj KN zadobio je u prometnoj nesreći teške tjelesne ozljede i to:

- iščašenje desnog kuka sa prijelomom čašice kuka

- udarne ozljede i natučenja glave sa podljevima krvi

- udarne ozljede i natučenja prsnog koša i desnog lakta sa oguljotinama kože

- udarne ozljede i natučenja zdjelice

- ranu razderotinu u području desnog skočnog zgloba

- uganuće desnog skočnog zgloba

- psihički stres (supruga smrtno stradala).

Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je bio hospitaliziran odmah nakon promete nesreće dakle 21. kolovoza 1992. g., da je 03. rujna 1992. g. operiran, 16. rujna otpušten na kućnu liječenje, da bi ponovno bio hospitaliziran 06. listopada do 11. listopada 1992.g. kada mu je skinut gips i započela rehabilitacija.

17. S obzirom na zadobivene ozljede, dinamiku i tijek liječenja, operativne zahvate i hospitalizacije tijekom kolovoza, rujna i listopada, sud smatra da je nedvojbeno da je tužitelju, sada pok. KN bilo potrebno bolovanje koje se koristio oko dva i pol mjeseca odnosno od prometne nesreće do kraja listopada 1992. godine.

18. Pogrešno tuženik u žalbi navodi da je u potvrdi Poljoprivredne zadruge "Napredak" iz [adresa], koja se nalazi na listu 13 spisa, naznačeno da je tužitelj bio na bolovanju od 01. kolovoza 1992. godine, radi čega osporava uzročnu vezu. Naime, u potvrdi je poslodavac tužitelja naznačio koliku je plaću i naknadu za plaću tužitelj primio za cijeli mjesec kolovoz 1992., rujan 1992. i listopad 1992.g., te koliku bi plaću primio za navedena tri mjeseca, da je radio, odnosno da nije bio na bolovanju. Upravo iz iznosa koji je tužitelj primio za kolovoz 1992.g. (iznos od 67.538.- HRD), a koji iznos je veći od iznosa koje je primio za rujan i listopad iste godine, jasno proizlazi da tužitelj nije bio na bolovanju cijeli kolovoz 1992. godine, već da je na bolovanju bilo samo u razdoblju nakon ozljeđivanja, dakle nakon 21. kolovoza 1992. godine. Dakle, tuženik je pogrešno protumačio navode i podatke koje je poslodavac naveo u svojoj potvrdi. Prema tome, tužitelju pripada naknada za izgubljenu zaradu temeljem čl. 195. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91), a visinu naknade je dokazao spomenutom potvrdom svog poslodavca, iz koje proizlazi da izgubljena zarada ukupno iznosi 186,13 kn, odnosno 24,70 eura.

19. S obzirom na navedeno, I i II tužiteljima kao zakonskim nasljednicima iza pok. tužitelja KN dosuđena je naknada imovinske štete s osnova troškova vučne službe u iznosu od 6,31 eura, sa zateznom kamatom od dana plaćanja računa, dakle od 21. kolovoza 1992. godine do isplate, te im je dosuđena naknada imovinske štete s osnova izgubljene zarade njihovog oca, u iznosu od 24,70 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 01. studenog 1992. godine do isplate. U preostalom dijelu u iznosu od 6,84 eura koji se odnosi na trošak pogreba, lijesa i prijevoza, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

20. Kako je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje novčane obveze, dužan je platiti tužiteljima zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. Zatezne kamate teku od nastanka štete, odnosno od plaćanja svakog pojedinog računa do isplate.

21. Kamatna stopa teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007.g. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate i Uredbe o izmjeni Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 53/91, 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76796, 72/02, 153/04), od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g., po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015.g do 31. prosinca 2022.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje j obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a od 30 . prosinca 2023. g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na da 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 3 i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja I i II tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura. Troškovi tužitelja prema vps od 12.385,00 eura (93.321,00 kn), obuhvaćaju: sastav tužbe - 100 bodova, pristup na ročište 12.12.1995.g. - 100 bodova, sastav podneska od 13.12.1995.g. - 100 bodova, pristup na ročište 22.04.1995.g. - 100 bodova, sastav podneska od 04.12.1996.g. - 100 bodova, ročište 04.12.1996.g. - 100 bodova, pristup na ročište 24.04.1997.g. - 100 bodova, sastav podneska od 27.11.1997.g. - 100 bodova, pristup na ročište 05.12.1997.g. -100 bodova, ročište 20.03.1998.g. - 100 bodova, ročište 22.05.1998.g. - 100 bodova, sastav žalbe 11.12.1998.g. - 125 bodova, sastav podneska 19.04.2000.g. - 100 bodova, pristup na ročište 21.09.2000.g. - 100 bodova, sastav žalbe 29.05.2001.g. - 125 bodova, pristup na ročište 13.04.2005.g. - 100 bodova, sastav podneska od 13.04.2005.g. -100 bodova, sastav podneska od 13.04.2005.g. - 100 bodova, pristup na ročište 06.07.2005.g. - 100 bodova, sastav podneska od 06.07.2005.g. - 100 bodova, pristup na ročište 15.09.2005.g. - 100 bodova, pristup na ročište 20.10.2005.g. - 100 bodova, pristup na ročište 08.12.2005.g. - 100 bodova, pristup na ročište 21.12.2005.g. - 100 bodova, ročište dana 16.10.2008.g. - 100 bodova, ročište 13.06.2024.g. - 100 bodova, ročište 20.06.2024.g. - 100 bodova, ročište 21.10.2024.g. - 100 bodova, ročište 05.12.224.g. - 100 bodova, ukupno 2950 bodova, odnosno 5.900,00 eura. Radi zastupanja tri odnosno dva tužitelja, odmjereno je i uvećanje od 20% (kako je zatražio tužitelj sukladno Tbr. 40 toč. 1) u iznosu od 1.180,00 eura, te PDV u iznosu od 1.475,00 eura, pristojba na tužbu u iznosu od 59,73 eura i pristojba na presudu u iznosu od 13,27 eura, što je ukupno 8.628,00 eura, koliko je tuženik u obvezi naknaditi I i II tužiteljima.

23. Dosuđene su zakonske zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja, dakle od 30. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na da 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

24. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 30. prosinca 2024. godine

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovoga suda a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Za tuženika - OGDO