Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P Ob-41/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika CM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik TM, odvjetnik u [adresa], protiv tužene-protutužiteljice PM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica CMČ, odvjetnica u [adresa], radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi za maloljetnu OM, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica TMČ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, nakon glavne i nejavne rasprave, zaključene 31. listopada 2023. u prisutnosti tužitelja-protutuženika, zamjenika njegovog punomoćnika IM, odvjetničkog vježbenika u Rijeci, zamjenice punomoćnice tuženice-protutužiteljice ĐM, odvjetničke vježbenice u Rijeci, a u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice maloljetnog djeteta, 30. prosinca 2024.

presudio je

I. Maloljetna OM, rođena **.**.2007., stanovat će s majkom PM.

II. Majka PM će samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb za maloljetnu OM.

III. Susreti OM s ocem neće se određivati.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. veljače 2021. podnio tužbu kojom je tražio da se stavi izvan snage odluka ovog suda iz postupka poslovnog broja R1 Ob-86/2018. od 30. travnja 2018. te da se djeca C, T i OM povjere na stanovanje njemu, odredi da će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za njih, odrede susreti djece i majke te doprinos majke za njihovo uzdržavanje.

2. Tuženica je podnijela protutužbu tražeći da se djeca C, T i OM povjere na stanovanje njoj, odredi da će ona samostalno skrbiti za njih, a da se susreti djece i oca zabrane.

3. Tijekom postupka sud proveo dokaze: čitanjem izvadaka iz matice rođenih (list 6-11 spisa), čitanjem rješenja ovog suda poslovnog broja R1 Ob-86/2018-25 od 30. svibnja 2018. (list 12-23 spisa), čitanjem izvješća o provedenom obveznom savjetovanju Centra za socijalnu skrb Rijeka (list 24 spisa), čitanjem rješenja ovog suda poslovnog broja Kovm-167/2019-6 od 6. ožujka 2020. (list 25-26 spisa), čitanjem optužnice (list 27-31 spisa), čitanjem uvjerenja o prebivalištu (list 48-51 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja Centra za socijalnu skrb Rijeka (list 97-102 i 164-170 spisa), čitanjem izvješća (list 125-131 spisa), te saslušanjem tužitelja-protutuženika (list 183- 184 spisa) i tuženice-protutužiteljice (list 185-186 spisa).

4. Provedenim je dokazima utvrđeno da su stranke roditelji troje djece od kojih je tijekom ovog postupka dvoje postalo punoljetno. Odnosi stranaka su iznimno narušeni, djeca su stanovala s majkom, a oca nisu viđali dugi niz godina unatoč odlukama suda donesenim u pravcu određivanja susreta djece i oca. Otac tvrdi da je majka onemogućavala susrete, dok majka tvrdi da djeca nisu željela viđati oca. U odnosu na roditelje valja ukazati da je otac pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, dok je u odnosu na majku u tijeku postupak radi kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta.

5. Djeca su posebnoj skrbnici izričito izrazila želju da oca ne žele viđati te su kako su svi bili stariji od 14 godina željeli osobno razgovarati i s uredujućim sucem kako bi i pred sucem izrazili svoje mišljenje i volju. U razgovoru sa sucem svo troje djece, uključujući i OM, na koju se ova odluka odnosi, su izrazili mišljenje kako oca ne žele viđati, kako na njihovu odluku nitko nije utjecao te su otklonili mogućnost viđanja u bilo kakvim uvjetima.

6. Sud je tijekom ovog postupka pokušavao provesti dokaze kako bi utvrdio točne razloge zbog kojih se djeca ne žele viđati s ocem, pa je tako odredio i provođenje dokaza vještačenjem po vještacima psihijatru i psihologu po prijedlogu tužitelja- protutuženika, ali kako tužitelj-protutuženik nije uplatio predujam za provođenje tog dokaza od istog se odustalo.

7. Osim toga, stranke su pokušavale postići neki dogovor vezano za djecu, ali i su njihovi dogovori bili bezuspješni i nisu urodili plodom.

8. Odlukom koja je prethodila ovom postupku bili su određeni susreti djece i oca pod nadzorom, ali niti to nije dovelo do normalizacije odnosa djece i oca i uspostave barem minimalne komunikacije među njima. Također je majci bila određena mjera iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalni rad stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci koja se provodila u razdoblju od dvije godine tijekom koje je utvrđeno da su odnosi u obitelji majke bili dobri, da je majka primjereno skrbila o djeci, da su djeca imala dobar odnos s majčinim tadašnjim partnerom. Voditeljica mjere nije uspjela otkloniti pa čak niti ublažiti otpor i otvoreno izraženo neprijateljstvo majke u odnosu na oca djece niti utjecati na uspostavljanje kontakta djece s ocem.

9. U opisanoj situaciji odluka da OM stanuje s majkom se ukazuje jednom logičnom. Naime, cijeli život stanuje s majkom, a s ocem nema uopće razvijen odnos i nije ga viđala redovito. Stoga je i odlučeno da nastavi stanovati s majkom. Također je odlučeno da majka samostalno vrši skrb za nju zbog dugogodišnjeg izostanka bilo kakve suradnje i komunikacije roditelja.

10. Što se tiče susreta OM s ocem, sud je svoju odluku utemeljio na željama same OM. OM se izrijekom protivi viđanjima s ocem, čak i u kontroliranim uvjetima u prisutnosti stručne osobe. Osim toga, s istim se pokušalo te nije polučilo nikakvim pozitivnim pomacima. U situaciji kada dijete starije od 14 godina ne želi ostvarivati susrete s jednim od roditelja, kada se prethodno pokušalo intervenirati mjerama koje stoje na raspolaganju institucijama, ali bez uspjeha, sud doista ne nalazi produktivnim i u interesu djeteta određivati kontakte. Točno je da roditelj ima pravo viđati svoje dijete, ali to njegovo pravo nije neograničeno i apsolutno. Ukoliko se tom pravu suprotstavi interes samog djeteta, prema stavu ovog suda prednost treba dati zaštiti interesa djeteta. Nikako ne bi bilo uputno prisiljavati dijete starije od 14 godina na ostvarivanje kontakata jer bi to moglo stvoriti samo još veću averziju prema tom roditelju.

11. Činjenica je da stranke dugi niz godina ne žive u obiteljskoj zajednici, da za to vrijeme djeca nisu viđala oca gotovo nikako, a što je logično i dovelo do otuđenja djece od oca. Koliko krivnje za takvu situaciju leži na tuženici-protutužiteljici kao roditelju s kojim su djeca živjela, ostaje za razjasniti u kaznenom postupku. Međutim, do pokretanja ovog postupka situacija je već bila nepovratno narušena te sve mjere koje su institucije poduzimale nisu dovele do poboljšanja situacije i uspostave kontakta OM s ocem.

12. Zbog svega opisanog, a vodeći se jasno izraženom voljom i željom djeteta, sud je odlučio ne određivati susrete OM i oca. Svakako da volja i želja djeteta ne mora nužno značiti i najbolji interes djeteta, ali treba imati u vidu da se radi o djetetu starijem od 14 godina koje ima pravo izraziti svoje želje i zahtijevati da se one poštuju.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 366. stavka 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. – dalje ObZ). Sud je stava da u postupcima koji uključuju donošenje odluke o roditeljskoj skrbi adekvatna odluka je uspjeh obje stranke i da niti jedna ne bi trebala drugoj nadoknađivati trošak postupka.

Rijeka, 30. prosinca 2024.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja-protutuženika TM, odvjetniku u [adresa]

- punomoćnici tuženice-protutužiteljice CMČ, odvjetnici u [adresa]

- posebnoj skrbnici TMČ