P Ob-137/2024-13
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 OSIJEK
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Gordani Rotim kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Radojici Vučkoviću odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Pajić odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja suvlasništva, upisa u zemljišne knjige i naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26.studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika i njegovog punomoćnika, a na ročištu za donošenje i objavu presude 30.prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku ZĐ da tužiteljici PĐ zbog opterećenja založnim pravom 1/3 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], isplati iznos od 37.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja 22.rujna 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje obveze se tuženik može osloboditi ukoliko ishodi brisanje založnog prava na naprijed opisanom suvlasničkom dijelu nekretnine u suvlasništvu tužiteljice."
u cijelosti kao neosnovan.
II/ Nalaže se tuženiku ZĐ da tužiteljici PĐ naknadi parnični trošak u iznosu od 10.218,75 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je tijekom ovog postupka tvrdila da je sa tuženikom tijekom braka stekla određene nekretnine pa je povodom djelomičnog priznanja tuženika 30.10.2020. donesena djelomična presuda temeljem koje je utvrđeno da nekretnine u Kačićevoj 7, kuća i dvor i oranica u k. o. [katastarska općina] površine 27279m2 i 2/3 nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] od 52m2 predstavljaju bračnu stečevinu u 1/2 dijela, a na nekretnini u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] u 2/3 dijela. Ostalo je za odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila da se tuženik obveže zbog opterećenja založnim pravom 1/3 njezinog suvlasničkog dijela njezine nekretnine, a koji dio joj je priznao tijekom ovog postupka te je donesena djelomična presuda na temelju priznanja, isplati iznos od 37.500,00 eura koje obveze se tuženik može osloboditi ukoliko ishodi brisanje založnog prava na suvlasničkom dijelu tužiteljičine nekretnine.
2. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti tvrdeći da je cjelokupna nekretnina iz izreke kupljenja pozajmicom od GĐ na iznos od 75.000,00 eura koju do danas tuženik nije uspio vratiti. Nesporno je da je predmetna nekretnina kupljena 17.6.2016., da je tuženik sa GĐ sklopio sporazum o zasnivanju založnog prava 21.8.2017. koji je upisan u zemljišne knjige 23.8.2017. na predmetnoj nekretnini na kojoj je tada u 2/3 bio suvlasnik tuženik, a u 1/3 njegov punac, s tim da je založno pravo upisano samo na suvlasnički dio tuženika.
3.Sporno je, je li predmetna nekretnina kupljena i renovirana novcem od pozajmice, te je li tužiteljica dužna trpjeti upis založnog prava na svom dijelu bračne stečevine (1/2 zaloga).
4.Kako bi utvrdio odlučne i važne činjenice sud je u dokaznom postupku saslušao stranke, svjedoke GĐ, AĐ, ŠĐ, EĐ, te izvršio uvid u ugovor o kupoprodaji nekretnine.
5.Iz ugovora od 17.6.2016. (list 217 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između prodavatelja CĐ, te kupaca tuženika i EĐ, za 46.000,00 eura, te da su temeljem njega tuženik i EĐ postali suvlasnici u 2/3, odnosno 1/3 dijela predmetne nekretnine.
6.Tužiteljica u svom iskazu tvrdi da nije znala da je tuženik sada njezinu nekretninu, u naravi apartman od 40m2 opteretio zalogom i posudbom od GĐ. Nije sudjelovala u pregovorima tuženika i njezinog oca EĐ o kupnji nekretnine (apartmana) jer je bila zauzeta skrbi o 17 godišnjem sinu i jer je imala povjerenja u tuženika. Tada su još bili u braku i njihovi odnosi su bili normalni. Tvrdila je da je tuženik imao novce koje je držao u kući i koji su potjecali od njegove firme. Predmetna nekretnina u vrijeme kupnje nije bila adaptirana i ne zna odakle tuženiku novci za adaptiranje koje je trajalo 7 mjeseci, a od svog oca EĐ čula je da je adaptacija cijele nekretnine koštala 30.000,00 eura plus njegov neprocjenjivi rad.
7.Tuženik je tvrdio da je nekretnina kupljena pozajmicom od GĐ na prvobitni iznos od 35.000,00 eura, i još dodatnim iznosom od 40.000,00 eura za renoviranje te je naveo da pozajmica nije vraćena, a od GĐ je i ranije posuđivao novce koje je vraćao.
8.Svjedok GĐ je naveo da mu je tuženik prijatelj iz djetinjstva i da mu je rekao da bi familijarno kupovao nešto u [adresa] te mu je pozajmio 35.000,00 eura za kupnju nekretnine. On sam ima kockarnicu [adresa] pa je osobno vidio da su tuženik i njegov punac EĐ adaptirali predmetnu nekretninu te potvrdio da je tuženik i za adaptaciju zatražio pozajmicu od 40.000,00 eura. Ukupan iznos do davanja iskaza nije vraćen, a nakon pozajmljivanja mu je svjedok AĐ rekao neka stavi hipoteku.
9.Svjedok AĐ poznaje i stranke i svjedoka P, a u svom iskazu je naveo da mu se GĐ povjerio što će biti sa pozajmicom sada kada se tuženik rastaje od tužiteljice, pa mu je AĐ predložio da upiše založno pravo. On sam nije radio nikakav ugovor niti je nazočio predaji nekakvog novca.
10.Svjedok ŠĐ je saznao da se prodaje stara kamena kuća u [adresa] te obavijestio tuženika koji je sa puncem EĐ riješio kupnju iste. Nekretnina je u vrijeme kupnje bila u derutnom stanju, a on je osobno vidio da tuženik i punac fizički na njoj rade, te su mu i rekli da punac ulaže u suteren, dok mu je tuženik rekao prilikom kupnje nekretnine da neće imati dovoljno novca za cijeli iznos, ali da će se snaći.
11.Svjedok EĐ potvrdio je da je zajednički prijatelj ŠĐ obavijestio njega i tuženika da se prodaje predmetna nekretnina te je bilo govora o cijeni od 60.000,00 eura za koju je nekretnina i kupljena u suvlasničkom omjeru 1/3 on, a 2/3 tuženik. Tuženik je isplatio kupoprodajnu cijenu, dok je svjedok svoj suvlasnički dio platio 5.000,00 eura u gotovini, a ostatak u radovima. Tuženik i on renovirali su cijelu nekretninu, po njegovoj procjeni materijal je koštao 30.000,00 eura, te je svoj dio kupoprodajne cijene odradio fizički, te ponovno istaknu da je kupoprodajnu cijenu u gotovini (60.000,00 eura) isplatio tuženik. Tužiteljica, njegova kćerka je znala za predmetnu kupoprodaju, dok svjedoku nije ništa poznato o pozajmici. Svjedok je svoj suvlasnički dio kasnije prodao za 48.000,00 eura.
12.Svjedok GĐ je u dopunskom iskazu ostao kod svoje tvrdnje da je tuženiku prilikom kupnje predmetne nekretnine pozajmio 35.000,00 eura, a tijekom adaptacije još 40.000,00 eura koji iznos do sada nije vraćen. Iz tog razloga je na sugestiju MĐ osigurao svoje potraživanje koje do danas nije aktivirao jer je sa tuženikom prijatelj.
13.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.
14.Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik sa svojim puncem EĐ za 60.000,00 eura (20.000,00 eura je suvlasnički dio EĐ) kupio predmetnu nekretninu, da je uloženo barem još 30.000,00 eura za adaptaciju cijele nekretnine, pa je stoga sud povjerovao tuženiku da je novac morao pozajmiti od GĐ, odnosno ukupno 75.000,00 eura pri čemu mu je povjerovao da je imao i dio svojih sredstava za kupnju iste. Posve je životno nelogično da bi tuženik, u vrijeme kada je kupovao predmetnu nekretninu dozvolio GĐ uknjižbu zaloga na iznos od 75.000,00 eura, da doista nije pozajmio novce kako za kupnju tako i za adaptaciju, te da bi trpio do dana zaključenja ročišta da i nadalje njegov suvlasnički dio bude opterećen zalogom. To sve ukazuje da tuženik nije imao dovoljno sredstava kako za isplatu kupoprodajne cijene nekretnine tako i za adaptaciju iste. Kako je nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka priznao je tužiteljici kao bračnu stečevinu pola njegovoga dijela predmetne nekretnine, odnosno 1/3 iste. Nadalje, u vrijeme kupnje nekretnine 2016. i adaptacija iste, kao i posudbe novca od GĐ brak stranaka je još funkcionirao, pa je sasvim životno i logično da je GĐ tražio osiguranje duga nakon razlaza stranaka koji je uslijedio kasnije, budući dug nije vraćen. S druge strane, tužiteljica je bila pasivna i nezainteresirana u vezi predmetne nekretnine, nije znala niti porijeklo novca za adaptaciju, a bila je još u braku sa tuženikom, a nije htjela išta svjedočiti o financijama tuženika i njegovom poslovanju. Kako je tuženik u svoje ime za vrijeme bračne zajednice kupio 2/3 predmetne nekretnine za kupnju koje je pozajmio novac od svjedoka GĐ te je upisao založno prvo na njegov suvlasnički dio od 2/3, te kako je priznao tužiteljici suvlasništvo 1/3 dijela na istoj, to njen suvlasnički dio opterećuje i predmetno založno pravo. Naime, sukladno članku 44 Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo u vezi sa bračnom stečevinom odgovaraju oba bračna druga solidarno kako bračnom stečevinom tako i vlastitom imovinom.
15.Slijedom navedenoga, presuđeno je kao u izreci.
16. Odluka o trošku temelji se na članku 154 stavak 2 Zakona o parničnom postupku (NN53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23),. Tužiteljica je zatražila trošak postupka od 20.437,50 eura kojega je sud ocijenio primjerenim i pravilno odmjerenim u skladu sa vrijednosti predmeta spora. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe, 2 obrazložena podneska od po 850 bodova, žalbe na odluku o trošku od 375 bodova, te podneska od 17.6.2024. od 250 bodova, te nadalje pristupa na 2 ročišta od 425,00 bodova, zastupanja na 4 ročišta za glavnu raspravu pri v.p.s. od 112.814,00 eura od po 850 bodova, te 3 ročišta pri v.p.s. od 37.500,00 eura od po 250 bodova, što sve zajedno sa PDV-om čini zatraženi trošak. Međutim kako je tužiteljica u konačnici uspjela sa oko 50% svog tužbenog zahtjeva jer je za 4 tužbena zahtjeva ishodila presudu na temelju priznanja, povukla je 3 tužbena zahtjeva, to sud smatra da je u sporu uspjela sa 50% pa joj je i dosuđen srazmjerni dio troška.
Osijek, 30.prosinca 2024.
Sudac
Gordana Rotim
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno Županijskom sudu u Puli putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. pun. tužiteljice
2. pun.tuženika
