REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj K-254/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Barbari Kancelar, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Mikec, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČC, zbog kaznenih dijela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj: KO- DO-72/23 od 3. ožujka 2023., nakon javne rasprave održane i zaključene 23. prosinca 2024. u nazočnosti višeg savjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola FC, okrivljenika ČC i braniteljice okrivljenika Sandre Peharec, 30. prosinca 2024. u nazočnosti braniteljice okrivljenika Sandre Peharec objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca MC i majke RC, rođene Č, rođen **.**.1994. u [adresa], neoženjen, bez djece, zaposlen u Tehnoline telecom, sa mjesečnim primanjima 800,00 eura, sa završenom srednjom školom, bez imovine, državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], kazneno neosuđivan, prekršajno osuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 11. veljače 2023. oko 12,00 sati u stanu na adresi [adresa] u [adresa], u kojem živi zajedno s roditeljima MC i RC, nakon verbalnog sukoba s roditeljima i bratom LC, u cilju da tjelesno ozlijedi brata JC zadao mu udarac u glavu u predjelu čela, te ga ogrebao i ugrizao po tijelu, od čega je ovaj zadobio tjelesnu ozljedu u vidu ugriza na desnoj strani prsnog koša i na desnom ramenu, ogrebotine na prstima desne šake i krvni podljev i otok na lijevoj strani čela,

dakle, drugog tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl.117. st.1. i 2. KZ/11

II. Okrivljeni ČC se za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, na temelju čl. 117. st. 2. i čl. 44. KZ/11, osuđuje na

KAZNU ZATVORA

u trajanju od 1 (JEDNE) GODINE

III. Na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljenom ČC se izriče

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Okrivljenom ČC se na temelju odredbe čl. 62. st. 2. toč. 4. KZ/11 nalaže posebna obveza liječenja nužnog za otklanjanje zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela, uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, a može trajati najduže 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude.

V. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može okrivljenom ČC opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje zatvorske kazne u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je okrivljenik uvjetno osuđen ako okrivljenik bez opravdanog razloga u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu liječenja koja mu je naložena na temelju čl. 62. st. 2. toč. 4. KZ/11.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, i 36/24.; dalje: ZKP/08) okrivljenom ČC nalaže se u roku od 30 (trideset) dana podmiriti paušalni trošak ovog kaznenog postupku u iznosu od 300,00 eura (ovo prema čl. 145. st. 2. t. 6. i st. 3. ZKP/08), te trošak vještačenja u iznosu od 822,44 eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola (dalje u tekstu: ODO Pula), kao ovlašteni tužitelj, podnijelo je ovom sudu 3. ožujka 2023. optužnicu pod brojem KO- DO-72/2023 kojom se okrivljenik ČC (dalje u tekstu: okrivljenik) tereti da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11.

2. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužnice na raspravi održanoj 23. prosinca 2024. okrivljenik je osporio njezinu osnovanost s obzirom na to da je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i svoju obranu odlučio iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. Na ročištu glavne rasprave od 23. prosinca 2024., sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem ispisa o zaprimanju dojave o događaju i to samo u dijelu koji se odnosno na podatke o tome kada je dojava zaprimljena, tko ju je zaprimio i tko je dojavio događaj, kao i što je poduzeto povodom dojave, izvješće o intervenciji na mjesto događaja, medicinsku dokumentaciju ZZHM Istarske županije na ime VC, JC i ČC, a sve od 11. veljače 2023., Nadalje, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6., 7. i 8. ZKP/08, sud je uz suglasnost stranaka pročitao iskaz svjedoka RC i JC sa zapisnika od 27. veljače 2023. (listovi 91-93 spisa), iskaz CC na raspravi (listovi 211-213 spisa). Također je pročitano uvjerenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Sveučilišta u Rijeci – Medicinskog fakulteta (list 110 spisa), zapisnik o očevidu (listovi 74-75 spisa), medicinska dokumentacija (listovi 26-31 spisa), izvješće (listovi 14-15 spisa) i ispis dojave (listovi 12-13 spisa). Sud je razgledao fotodokumentaciju očevida (listovi 97-107 spisa), na raspravi 23. prosinca 2024. pročitan je nalaz i mišljenje (list 79-84) te je saslušana vještakinja Vesna Jovin (spisa 218-221). Zaključno, pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljenika (listovi 225-227 spisa), a kao zadnji dokaz u postupku okrivljenik je iznio svoju obranu, te je reproducirana obrana (list 22-24 i 42-47).

4. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, niti su istaknule primjedbe na provedeni dokazni postupak.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka te savjesne i objektivne analize i ocjene dokaznog materijala, sud je utvrdio kako izvedeni dokazi sa sigurnošću upućuju da je okrivljenik počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, odnosno da je u cijelosti osnovana raspravljana optužnica.

6. U ovom predmetu, s obzirom da okrivljenik te činjenice potvrđuje u svojoj obrani, nije sporno da je u naznačeno vrijeme inkriminacije okrivljenik bio na adresi koja se navodi u sadržaju činjeničnog opisa kaznenog djela iz optužnice i da je doista došlo do sukoba između okrivljenika i njegovog brata u koji je intervenirao i njihov otac. Nadalje, nisu sporne niti nastale ozljede koje je zadobio okrivljenik, njegov brat i njihov otac.

6.1. Sporno je na koji se način odvijao taj sukob, s obzirom da okrivljenik u svojoj obrani ističe da se samo branio od napada predvođenog od dvije osobe, s čim u vezi je sporno postojanje nužne obrane u ovom slučaju.

7. To stoga jer okrivljenik u obrani na glavnoj raspravi ističe da se toga jutra ustao i počeo pripremati kavu za sebe i svoju djevojku. S mamom je raspravljao nešto u vezi mačke i to na način da je malo glasnije pričao, pri čemu ističe da i inače glasnije priča, jer ne čuje na desno uho. Potom su došli njegov brat i tata koji su ga optužili da se dere, zbog čega je počela svađa između njih. S obzirom na to da se nije htio svađati, otišao je u sobu kod svoje djevojke, međutim njegov ga je brat pratio po stanu i nije mu dao da dođe do te sobe. Potom ga je brat udario, završili su na podu, došlo je do sukoba pa se umiješao i njihov otac. Navodi da se pokušao braniti jer je bio opkoljen s dvije osobe, on i brat su ležali na podu, a tata ga je ulovio za noge. Krenuo se panično braniti i to je trajalo neko vrijeme dok nije došla policija koju je, ako se dobro sjeća, pozvala njegova majka. Misli da je njegov brat zadobio neke ozljede prilikom tog sukoba, ali ne može procijeniti njihov intenzitet, on se osjećao napadnuto i htio je oca i brata maknuti od sebe, pogotovo s obzirom da je njegov brat puno jači i teži od njega. Što se tiče okrivljenikova oca, za njega također misli da je zadobio neke ozljede, ali ne zna koje. S obzirom da se ne sjeća je li prilikom sukoba nekoga ugrizao, kada mu je predočen dio njegova iskaza sa listova 22-24 spisa u kojemu je iskazao: „otac je pokušao intervenirati, ugrizao je brata jer je bio onemogućen na podu, kada ga je brat udario pukao mu je film“ potvrđuje da je tako bilo, jer u suprotnom to ne bi rekao. Nadalje tvrdi da je u tom sukobu zadobio ozljede od strane oca i brata. Prije nego li su završili na podu je od brata dobio udarac u sljepoočnicu šakom, potom ga je brat uhvatio za glavu i lupio nekoliko puta u keramičke pločice, kojom prilikom je zadobio ozljede i to hematom na glavi. Prethodno samom sukobu je molio brata da prestane, da ga pusti na miru jer se nije htio svađati, već otići. Ističe da je s bratom u dobrim odnosima, nisu bliski kao nekad, ali se ne svađaju.

7.1. Nadalje, okrivljenik tvrdi da nikad nije fizički napao neku drugu osobu. On radi od 8-16 sati kao montažer telekomunikacijske opreme, dakle na terenu i to po cijeloj Istri. Zbog navedenog se s posla vrati kasno navečer, zbog čega bi mu ambulantno liječene odnosno određivane sigurnosne mjere stvorilo komplikaciju. Nakon ovog događaja se liječio kod psihijatra dr. Dejanović i to samoincijativnim odlascima. Doktorica nije smatrala da mu treba neki daljnji tretman ili liječenje, nakon sukoba nije bio agresivan, a s majkom i sestrom je u odličnim odnosima. Potom je potvrdio dio svojeg ranijeg iskaza u kojemu je rekao da je „u jednom trenutku kada sam bio na podu uspio mi je stati sa koljenom ispod vrata, a prije toga mi je uhvatio glavu rukama i udario dva puta u pod o keramičke pločice, lijepo se čulo. U međuvremenu se moj tata uspio dignuti s poda, dok sam ja bio na podu me šutnuo jedno dva puta, dok sam ja bio na podu, a on u zraku skupa s mojim bratom koji me držao u podu.“ Navodi da su njegov brat i tata radili nešto u dvorištu kada je on raspravljao s majkom, pri čemu ističe da su njemu pojmovi prepirati se i raspravljati, identični. Kada je njegov otac došao nije ništa rekao, već ga je njegov brat pitao zašto se dere, na što mu je okrivljenik odgovorio da se ne dere. Nije mu jasno zašto bi njegov otac bio na njemu, zašto bi ga uhvatio za noge te zašto bi držao njega, a ne brata. Nije mu poznat niti povod sukoba, jer, kako opetovano ističe, on je samo raspravljao s majkom. Ne sjeća se je li brata ugrizao jednom ili više puta, ne sjeća se ni gdje ga je ugrizao i misli da tijekom sukoba nitko nije krvario, nije bilo krvi. Svađe u obitelji postojale su samo kada je okrivljenik bio dijete, jer mu je otac došao s ratišta, tvrdi da je naučio kontrolirati emocije i bijes. Iako mu je predočen iskaz u kojemu je naveo da ima dana kad se osjeća jače kao osoba i kontrolira bijes, ima i dana kada mu je potreban mir i ako ga se ne pusti na miru ne zna što će s time, ne zna kuda s bijesom, o navedenom okrivljenik nije htio komentirati. Tvrdi da slabije čuje od svoje četvrte godine što njegov otac i brat znaju. Za vrijeme sukoba se okrivljenikova majka nalazila u dnevnom boravku, fizički sukob nije vidjela, a policiju je pozvala jer joj je to rekao okrivljenikov otac. Iako su o tome pričali kada je izašao iz istražnog zatvora, ne zna koje je ozljede nanio bratu, a koje ocu.

7.2. U ovako izloženoj obrani okrivljenik nastoji prikazati da je djelovao u nužnoj obrani, što jasno proizlazi iz njegove tvrdnje da se nije htio svađati, otišao je u sobu kod svoje djevojke, međutim njegov ga je brat pratio po stanu i nije mu dao da dođe do te sobe i nadalje, u dijelu iskaza iz kojeg proizlazi da mu nije jasno zašto bi njegov otac bio na njemu, zašto bi ga uhvatio za noge te zašto bi držao njega, a ne brata.

7.3. Pozivanje okrivljenika na nužnu obranu je još izraženije u dijelu iz kojeg proizlazi da se „pokušao braniti jer je bio opkoljen s dvije osobe, on i brat su ležali na podu, a tata ga je ulovio za noge. Krenuo se panično braniti i to je trajalo neko vrijeme dok nije došla policija.“

8. Iz iskaza svjedokinje RC, okrivljenikove majke, proizlazi da je koristila blagodat nesvjedočenja i odbila iskazivati o predmetnom događaju.

9. Iz iskaza JC, okrivljenikova brata, proizlazi da je i on koristio svoje pravo blagodati nesvjedočenja te nije iskazivao o predmetnom događaju.

10. Svjedok VC, okrivljenikov otac, u svojem iskazu navodi da je bio prisutan kada su se njegovi sinovi LC i ČC posvađali, ali uzimajući u obzir da se to dogodilo godinu dana prije njegova iskaza, detalja se ne sjeća. Predmetni se događaj zbio 11. ili **.**.2023. LC mu je došao pomoći oko automobila, nalazili su se ispred zgrade na adresi [adresa]. Potom su ušli u stan u kojemu su se nalazili ČC, njegova prijateljica F, i RC. Tvrdi da je u jednom trenutku došlo do svađe između LC i ČC, ali ne sjeća se zbog čega je ta svađa nastala. ČC je LC skinuo kapu nakon čega ga je LC udario šakom u predjelo glave pa su se počeli tući i valjati po podu. Svjedok je bio u šoku gledajući navedeno jer su njegovi sinovi prije toga bili u dobrim odnosima i nikada se nisu svađali. S obzirom da je htio da tučnjava prestane odlučio se umiješati. ČC je držao na podu za koljena, ulovio je njega jer mu je bio bliži, htio je samo da sukob prestane. Ni u jednom trenutku nije vidio da bi ČC udario LC, ali je kasnije primijetio da je LC imao po ramenu i leđima neke ugrize. Navodi da se ČC otežano branio jer ga je on držao na podu, uhvativši mu koljena. Nije vidio da bi ČC imao neke ozljede, osim možda ogrebotine na arkadi iznad oka. Zbog nemoći i šoka je pozvao policiju, ali nije htio podnijeti kaznenu prijavu, isto nije htjela niti njegova supruga RC. Dinamike same tučnjave se ne sjeća, nije vidio da se ČC na bilo koji način htio udaljiti od LC, misli da se samo htio braniti. Ponavlja da se ČC nije mogao maknuti jer ga je svjedok držao na podu za koljena. Tučnjava je trajala nekih 3-7 minuta, oni su se sami razdvojili i to prije nego li je došla policija. Prije i nakon predmetnog događaja ČC nije bio prema ikome fizički nasilan, uključujući i članove svoje obitelji. Predmetni se događaj zbio negdje između 10 sati i podne. Kad je bio s LC u dvorištu čuo je glasniji govor ČC dok je pričao s majkom, ali ČC slabo čuje pa onda glasno priča. S LC je završio popravak u auto i polako su krenuli prema stanu. U odnosu na ugriz, tvrdi da je isti nastao u tučnjavi dok se ČC branio, prije nego li su ušli u stan i radili popravke na autu se ČC nije žalio da ga nešto boli. Tvrdi da je policiju nazvala njegova supruga, ali na njegov zahtjev.

10.1. Iako dinamika samog događaja nije u pretjeranoj suprotnosti s obranom okrivljenika, ocjena je ovog suda da je svojim iskazom otac okrivljenika događaj protumačio na način koji je usmjeren na umanjenje kaznene odgovornosti svojega sina zbog selektivnog iskazivanja u pogledu povoda samog sukoba, kojeg se ne sjeća, do nepodudarnosti između navoda da se okrivljenik samo htio braniti i navoda da je otac upravo njega držao za koljena u namjeri da sukob prestane.

11. Iz medicinske dokumentacije od 11. veljače 2023. s listova 26-28 spisa proizlazi da su kod VC utvrđene ozljede kontuzije prsnog koša, površinska ozljeda nosa i kontuzija očne vjeđe i periokularnog područja, kod JC; višestruke površinske ozljede prsnog koša, kontuzija očne vjeđe i periokularog područja, kontuzija ramena i nadlaktice, višestruke površinske ozljede ručnog zgloba i šake, a kod okrivljenika je utvrđena kontuzija očne vjeđe i periokularnog područja.

12. Iz uvjerenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku proizlazi da je opis i kvalifikacije tjelesnih ozljeda na VC i JC sljedeći. VC pretrpio je površinsku ranicu sluznice nosa i otok i krvni podljev desne strane čela, ozljede koje se klasificiraju kao lake tjelesne ozljede. JC je pretrpio ugriz na desnoj strani prsnog koša i na desnom ramenu, ogrebotine na prstima desne šake krvni podljev i otok na lijevoj strani čela, ozljede koje se klasificiraju kao lake tjelesne ozljede.

13. Iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja dr. Vesne Jovin proizlazi da okrivljenik prezentira poremećaje u strukturi osobnosti po tipu emocionalno nezrele i nestabilne ličnosti, sklon je povremenoj konzumaciji opijata, ali nema podataka da je ista na razini psihičke ovisnosti. Sniženi prag frustracijske tolerancije i oslabljena kontrola afektivnih pulzija, kao crte narušene strukture osobnosti, su uzrokovale postupanje i ponašanje okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenih djela, stoga je zaključak vještaka da su tempore criminis okrivljenikova sposobnost da shvati značenje svojeg postupanja kao i njegova mogućnost vladanja svojom voljom bile smanjene. Iz navedenog proizlazi da bi ti razlozi mogli na okrivljenika poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela pa je potrebno provesti intenzivno ambulantno psihijatrijsko liječenje narušene strukture osobnosti okrivljenika.

14. Na glavnoj raspravi 23. prosinca 2024. vještakinja je usmeno iznijela i obrazložila svoj nalaz i mišljenje, ističući da iako iz Službe za mentalno zdravlje i prevencije koju je dostavio okrivljenik ne proizlazi da je okrivljeniku potrebno ambulantno liječenje, ona kao vještakinja smatra da ono uvijek postoji kod narušene strukture ličnosti i liječenje je potrebno radi njegove stabilizacije. Nadalje, istaknula je da je u ovom slučaju riječ o strukturi ličnosti koja vrlo teško podnosi oblik frustracije zbog čega je potrebno da okrivljenik pronađe mehanizme kojima će adekvatno liječiti bijes, frustracije i agresije, što se može riješiti psihoterapijom.

14.1. Utvrđenja i zaključke stalnog sudskog vještaka dr. Vesne Jovin sud je u cijelosti prihvatio kao stručne i objektivne, nalaz i mišljenje je vještakinja usmeno obrazložila i pojasnila na raspravi pred sudom, te odgovarala na postavljena pitanja stranaka, stoga sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti od 16. ožujka 2023. koje je okrivljenik dostavio u spis navodeći da iz dostavljenog nalaza proizlazi da okrivljeniku nije potrebno nikakvo liječenje osobito ne ambulantno.

15. Institut nužne obrane propisan je čl. 21. KZ/11, prema kojemu je nužna ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Pored navedenoga, potrebno je postojanje razmjera između uporabljenih sredstava, intenziteta, prilikom otklanjanja protupravnog i istodobnog napada. U konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenik postupao u nužnoj obrani.

15.1. Sud tvrdnje okrivljenika u njegovoj obrani da se samo branio nije prihvatio kao vjerodostojne. Naime, okrivljenik je tijekom istrage u spontanom i slobodnom izlaganju obrane naveo da je predmetnog dana raspravljao s majkom povišenim tonom jer ne čuje na desno uho pa i inače tako priča. Otac i brat su došli iz dvorišta u stan pritom mu govoreći da se glasno dere. Naveo je da ga su brat i otac pokušali smiriti, ali to mu je samo diglo tenzije. Unio se tati u lice jer ga je zanimalo hoće li ga on prvi udariti. Nadalje je naveo i da ima problema s agresivnim ponašanjem i nije naučen normalno reagirati na stresne situacije. Sa svojim bratom se našao u hodniku i pored njih je stajao njihov otac. Bratu je skinuo kapu s glave na što ga je brat udario pa je sukob i započeo. Fizičku su nasrnuli jedan na drugoga i završili na podu. Otac ih je pokušao razdvojiti, odnosno obuzdat okrivljenika, ali on to tumači kao napad na njega. Otac ga je držao za noge, a brat je bio na njemu i zbog toga njegov brat ima te rane. Međusobno su se napadali na podu, ali tvrdi da ga brat nije pokušao smiriti, već udariti. Nadalje, otac ga je počeo i šutirati dok je ovaj bio na podu. Svjestan je da ima problema s ponašanjem i na tome radi, ali tvrdi da mu u tome obitelj ne želi pomoći, odnosno oklijeva pri sudjelovanju.

15.2. Naime, iz detaljne obrane okrivljenika u tijeku istrage, a potom i na glavnoj raspravi, razlike u iskazu, pogotovo u dijelu u kojem okrivljenik prvotno iskazuje da su ga otac i brat pokušali smiriti, a kasnije iskazuje da ga je, nakon praćenja po stanu, brat i napao, okrivljenik nije otklonio na argumentiran i životni način, već iz iskaza u tijeku istrage proizlazi da su ga su njegov brat JC i otac VC verbalno pokušali smiriti, što je okrivljenika samo više razdražilo do te mjere da se u jednom trenutku ocu „unio u lice“ i zapravo pokušavao izmamiti njegov udarac, a potom je bratu skinuo kapu s glave što je započelo sukob između njih dvoje koji je trajao nekoliko minuta.

15.3. Iz navedenog proizlazi da je nakon iniciranja sukoba, a povodom primanja udarca u glavu, okrivljenik svom bratu prouzročio ozljede navedene u optužnici usprkos činjenici da su ga dvije osobe u tome pokušale spriječiti, a kada se u obzir uzme razlika u broju ozljeda nastalih kod okrivljenika i kod njegovog brata, razvidno je da je okrivljenik htio daljnji sukob sa svojim bratom, pri čemu nije, uzimajući u obzir da je i sam iskazao da mu je pukao film kada ga je brat udario, zaustavio svoju agresiju, iako je to mogao. Sve i da se obrana okrivljenika ocijeni vjerodostojnom, stav je ovog suda da poduzeta inkriminirana radnja okrivljenika nije bila potrebna, niti prijeko potrebna, za odbijanje napada njegova brata.

15.4. Uzimajući u obzir ovako utvrđenu dinamiku događaja, razvidno je da je upravo okrivljenik inicirao i pristao na fizički sukob i time isključio mogućnost pozivanja na nužnu obranu. Potvrdu ovakvog zaključka sud pronalazi i u rezultatima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je okrivljenik osoba sniženog praga frustracijske tolerancije i oslabljene kontrole afektivnih pulzija i prethodno navedenog djela obrane okrivljenika u kojemu je i sam priznaje da ima dana kada ne zna kontrolirati bijes te ako ga se ne pusti na miru da ne zna kuda s bijesom. Također je u obrani naveo da znao zabijati nož u zid kada je bio sam doma i time ispraznio nervozu.

16. S obzirom na tako utvrđene činjenice, zaključak je ovog suda da je okrivljenik postupao na opisani način djelovanja prema svojemu bratu JC i uzrokovao mu tjelesnu ozljedu u pogledu ugriza na desnoj strani prsnog koša i na desnom ramenu, ogrebotine na prstima desne šake i krvni podljev i otok na lijevoj strani čela.

17. U pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela, valja navesti da je kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. KZ/11. namjerno djelo, odnosno nije propisano kažnjavanje za nehaj pa se namjera uvijek pretpostavlja. Neovisno o navedenom, sud je, prihvativši optužnicu kao osnovanu, ali i ne prekoračivši istu, ocijenio okrivljenikovo postupanje kao ono s izravnom namjerom uzimajući u obzir da okrivljenik, iako revoltiran i nervozan, nije pokušao izbjeći nastavak sukoba s vlastitim bratom, već suprotno, pokazao kontinuiranost i ozbiljnost u protupravnom ponašanju.

18. U odnosu na posebnu obvezu izrečenu okrivljeniku iz čl. 62. st. 2. toč. 4. ovaj je sud stava da će nastavak liječenja djelovati na okrivljenika u smislu da se otklone zdravstvene smetnje koje bi mogle okrivljenika poticati na počinjenje novog kaznenog djela, a sve uzimajući u obzir rezultate psihijatrijskog vještačenja i činjenicu da je i sam okrivljenik priznao samoincijativno odlaženje kod psihijatra koje je i sam ocijenio potrebnim prilikom iznošenja svoje obrane.

19. Pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne koja bi bile primjerena kaznenoj odgovornosti okrivljenika, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne, sukladno čl. 47. KZ/11. Dakle, kao olakotna okolnost je okrivljeniku cijenjena ranija kaznena neosuđivanost i činjenica da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv da je nakon predmetnog događaja sa članovima obitelji u korektnim odnosima. Kao otegotna okolnost cijenjena je ranija prekršajna osuđivanost.

20. Na temelju svega navedenog, unutar granica sankcija propisanih zakonom, cijeneći stupanj krivnje okrivljenika i težinu kaznenog djela, ali i jačinu ugrožavanja povrijeđenog dobra, kao i način i okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela, sud je okrivljena za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz čl. 117. u vezi s čl. 117. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine. Na temelju čl. 56. KZ/11 određeno je da se okrivljeniku na izrečenu zatvorsku kaznu izriče uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine, s time da je prilikom odmjeravanja roka provjeravanja iz uvjetne osude sud imao u vidu vrijeme proteklo od činjenja inkriminiranog djela i zbog čega je zaključeno da će se primjenom uvjetne osude uz prijetnju opoziva zatvorske kazne za slučaj ponovnog činjenja kaznenog djela i posebne obveze nastavka liječenja iz čl. 62. st. 2. toč. 4. KZ/11 dovoljno preventivno utjecati na okrivljenika da se suzdrži činjenja novih kaznenih djela.

21. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeniku je naloženo da podmiri troškove ovog kaznenog postupka i to paušalni trošak u iznosu od 300,00 eura i troškove vještačenja stalnog sudskog vještaka dr. Vesne Jovin u iznosu od 822,44 eura, sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

22. Kako je na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj: 145/11) sudski paušal moguće odrediti u iznosu od 300,00 do 50.000,00 kuna, sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 300,00 eura cijeneći činjenicu da je okrivljenik zaposlen, pa je stav sud da će, uzimajući u obzir da sud dozvoljava plaćanje troškova kaznenog postupka u više obroka, moći podmiriti navedenu obvezu bez da dovede u pitanje svoje uzdržavanje.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Puli, 30. prosinca 2025.

Sudac:

Barbara Kancelar

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, okrivljenik i njegova braniteljica .Žalba se podnosi Općinskom sudu u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi nadležni županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, na spis broj K-DO-72/23

2. okrivljenik ČC

3. braniteljica okrivljenika Sandra Peharec, odvjetnica u Puli