REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 ZAGREB

Poslovni broj: R1-780/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andriji Krivaku, u pravnoj stvari predlagatelja PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Maji Hrvoj, odvjetnici u Zagrebu, protiv protustranaka 1. BI iz [adresa], OIB: / , 2. OI iz [adresa], OIB: / , 3. LI iz [adresa], OIB: / , 4. RI iz [adresa], OIB: / , radi razvrgnuća suvlasništva, bez održavanja ročišta, 30. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog predlagatelja za razvrgnuće suvlasništva od 11. prosinca 2024., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je 11.12.2024. podnio ovom sudu prijedlog za razvrgnuće suvlasništva na način da nekretnina koja je predmet diobe pripadne u cijelosti njemu, uz obvezu da isplati vrijednost suvlasničkog dijela protustrankama – dioba isplatom.

2. Predlagatelj u prijedlogu tvrdi da su protustranke suvlasništvo nekretnine koja je predmet razvrgnuća stekle nasljeđivanjem iz umrle TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je umrla **.**.2014. i koja je još uvijek upisana u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik predmetne nekretnine u dijelu (udio 1/12).

2.1. Predlagatelj predlaže sudu razvrgnuti suvlasništvo navedene nekretnine isplatom, na način da on postane jedini vlasnik nekretnine, a da se protustrankama isplati vrijednost njihovog suvlasničkog udjela.

3. Prijedlog za razvrgnuće suvlasništva je neosnovan.

4. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u čl.47.st.1. (Narodne novine broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 129/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015 i 94/2017 – ZVDSP) propisuje da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva.

4.1. Suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima (čl.51.st.1. ZVDSP).

4.2. U slučaju iz čl.51.st.1. ZVDSP – a ostali suvlasnici imaju do isplate založno pravo na stvari koja je pripala tražitelju razvrgnuća. Ne isplati li ih u roku, oni mogu zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a mogu i tražiti da se poništi odluka o razvrgnuću isplatom (čl.51.st.2. ZVDSP).

5. Iz navedenih odredbi zakona proizlazi da predlagatelj (aktivno legitimirani pravni subjekt u postupku) i protustranka (pasivno legitimirani pravni subjekt u postupku) moraju biti suvlasnici nekretnine koja je predmet diobe, tj. razvrgnuća suvlasništva. Naime, suvlasnik je taj koji, na temelju čl.47.st.1. ZVDSP, ima pravo na razvrgnuće suvlasništva. Argumentum a contrario osoba koja nije suvlasnik nema pravo na razvrgnuće suvlasništva. Također, iz navedenog proizlazi i da se postupak razvrgnuća suvlasništva može voditi samo protiv pravnog subjekta koji je suvlasnik iste nekretnine.

6. Predlagatelj u prijedlogu tvrdi da su protustranke suvlasnici nekretnine u odnosu na koju predlaže razvrgnuće suvlasništva te da su suvlasništvo stekle nasljeđivanjem iza osobe koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnik nekretnine – TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (udio 1/12). Također, predlagatelj tvrdi da je u međuvremenu umro jedan od nasljednika TI – ŽI te da ne raspolaže rješenjem o nasljeđivanju iz naveden osobe.

7. Ovaj sud smatra da izvanknjižni suvlasnici nekretnine, tj. osobe koje su stekle pravo vlasništva na nekretnini bez upisa u zemljišnu knjigu: na temelju zakona (npr. nasljeđivanjem / dosjelošću), na temelju odluke suda (npr. rješenjem o dosudi) ili drugog tijela (npr. rješenjem o izvlaštenju) ili na drugi način, ne mogu biti stranke u postupku razvrgnuća suvlasništva u izvanparničnom postupku, tj. da im nedostaje procesna legitimacija sve dok svoje pravo ne upišu u zemljišnu knjigu i dok u zemljišnoj knjizi nisu vidljivi njihovi točni suvlasnički udjeli.

7.1. Stranka koja tvrdi da je suvlasništvo stekla bez upisa u zemljišnu knjigu dužna je dokazati izvanknjižno stjecanje suvlasništva, što prema mišljenju ovog suda ne može biti predmet izvanparničnog već isključivo parničnog postupka. Naime, izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasništva nije namijenjen sređivanju zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na pravne subjekte koji imaju pravo upisati svoje pravo (su)vlasništva u zemljišnu knjigu, a to iz nekog razloga nisu učinili prije pokretanja postupka razvrgnuća suvlasništva. Kao što je već navedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina može se zahtijevati isključivo prema stanju u zemljišnoj knjizi i to isključivo u odnosu na upisane (su)vlasnike na tim nekretninama i u odnosu na njihove suvlasničke udjele onako kako su isti upisani u zemljišnoj knjizi.

7.2. U slučaju kada bi sud proveo postupak razvrgnuća suvlasništva u odnosu na stranke od kojih su jedna ili više njih izvanknjižni suvlasnici nekretnine koja je predmet razvrgnuća i o tome donio odluku kojom razvrgava suvlasništvo, ista po mišljenju ovog suda ne bi bila provediva u zemljišnoj knjizi i za stranke bi predstavljala neostvarivo (golo) pravo. Posljedično, ne bi se mogla ostvariti niti svrha (smisao) navedenog postupka – prestanak (su)vlasništva jer suvlasništvo na nekretnini koja je predmet razvrgnuća ne bi prestalo.

8. Pored navedenih pravnih stajališta suda koja se, između ostalog, odnose na nedostatak procesne legitimacije protustranaka, u ovoj pravnoj stvari predlagatelj nije dokazao niti tko je točno nasljednik jednog od nasljednika zemljišnoknjižnog vlasnika – ŽI, unatoč tome što prijedlogom za razvrgnuće moraju biti obuhvaćeni svi suvlasnici. Naime, sud smatra da su svi suvlasnici u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina jedinstveni i nužni suparničari te se samo u odnosu na suvlasnike koji sudjeluju u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina može donijeti odluka kojom se razvrgava suvlasnička zajednica nekretnina.

9. S obzirom da protustranke nisu zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnine koja je predmet razvrgnuća suvlasništva u ovoj pravnoj stvari, sud je na temelju čl.47.st.1. ZVDSP – a odbio prijedlog predlagatelja za razvrgnuće suvlasništva, kao neosnovan. 9.1. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 30. prosinca 2024.

SUDAC:

Andrija Krivak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku petnaest (15) dana od primitka otpravka rješenja. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka (čl.36.st.1. ZIP).

DOSTAVITI:

1. Predlagatelju, po punomoćniku

2. U spis