REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž R-209/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Delipetar, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženog Provideo d.o.o. Imotski, Hrvatskog proljeća 2, OIB 08289581177, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Restović, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja nezakonitosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-372/2024-4 od 23. listopada 2024., 30. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-372/2024-4 od 23. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:
„I. Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva, a koji glasi:
„I. Utvrđuje se da nije zakonit otkaz ugovora o radu od 21.1.2019. kojim je tuženik tužitelju PL otkazao ugovor o radu sklopljen u [adresa] dana 1.1.2018. na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom slijedom čega se ima smatrati da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao, pa je tuženik u obvezi u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja PL na radno mjesto komercijalist na kojem je radio prije otkazivanja ugovora o radu.“
II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 319,14 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od 23. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.“
2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv tog rješenja podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupka („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), jer je izreka odluke nerazumljiva i proturječi kako sama sebi tako i razlozima odluke, a k tome u odluci nisu na valjani način navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok su oni razlozi koji su navedeni krajnje nejasni i proturječni. U žalbi obrazlaže razloge radi kojih smatra da nema objektivnog identiteta ovog spora i spora koji je pred sudom prvog stupnja vođen pod poslovnim brojem Pr-370/2019, a radi čega nisu bile ispunjene pretpostavke za odbacivanje tužbe zbog pravomoćno presuđene stvari. Žalbeni je prijedlog da se pobijana odluka preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se ukine te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba zbog postojanja procesne smetnje za meritorno suđenje predviđene odredbom članka 333. stavka 2. ZPP-a, s obzirom na to da je o istom tužbenom zahtjevu između istih stranaka pravomoćno odlučeno presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-370/2019- 39 od 23. siječnja 2023., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-47/2023-2 od 25. svibnja 2023.
7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., daje: ZPP/14) , koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je to rješenje pravilno i zakonito. 8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je pobijano rješenje valjano obrazloženo, izreka nije proturječna samoj sebi ni razlozima rješenja te se rješenje može ispitati.
9. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu komercijalist na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2018. te da ga je tuženik 21. siječnja 2019. odjavio s mirovinskog osiguranja, da bi mu tek naknadno, 6. travnja 2019., dostavio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu datiranu 21. siječnja 2019.
10. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlaze sljedeće činjenice od odlučnog značenja za ocjenu osnovanosti podnesene žalbe:
- tužitelj je 6. veljače 2019. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a kako tuženik na taj njegov zahtjev nije odgovorio 11. ožujka 2019. podnio je tužbu u ovom predmetu, zaprimljenu pod poslovnim brojem Pr-234/2019, kojom je zahtijevao da se utvrdi da mu nije prestao radni odnos kod tuženika kojeg je zasnovao ugovorom o radu na neodređeno vrijeme 1. siječnja 2018.,
- nakon što je tužitelju dostavljena odluka o otkazu ugovora o radu 6. travnja 2019., 24. travnja 2019. podnio je poslodavcu zahtjev za zaštitu prava, a 13. svibnja 2019. tužbu zaprimljenu pod poslovnim brojem Pr-370/2019 kojom je zahtijevao da se utvrdi kako nije zakonit otkaz ugovora o radu od 21. siječnja 2019., kojim je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu sklopljen u [adresa] 1. siječnja 2018. na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom, slijedom čega se ima smatrati da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao pa je tuženik u obvezi u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja na radno mjesto komercijalist na kome je radio prije otkazivanja ugovora o radu,
- u ovom predmetu bio je određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj Pr-370/2019,
- pravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pr-370/2019-39 od 23. siječnja 2023., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-47/2023-2 od 25. svibnja 2023., odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nezakonitosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. siječnja 2019.,
- nakon što je ovaj postupak nastavljen pod poslovnim brojem Pr-372/2024, tužitelj je na ročištu od 4. rujna 2024. preinačio tužbu i postavio tužbeni zahtjev istovjetan onome o kome je pravomoćno odlučeno u predmetu poslovni broj Pr- 370/2019.
11. Prema odredbi članka 333. stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. U smislu navedene odredbe, prigovor „presuđene stvari“ može se s uspjehom istaći ako kumulativno postoji: 1.) identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi (subjektivni identitet spora), 2.) identitet zahtjeva i 3.) identitet činjenične osnove (objektivni identitet spora).
11.1. U ovom predmetu sporno je postoji li objektivni identitet ovog spora i spora koji je pred sudom prvog stupnja pravomoćno dovršen pod poslovnim brojem Pr- 370/2019.
11.2. O tom je pitanju sud prvog stupnja pravilno odlučio iako uz djelomično neprecizno obrazloženje da identitet činjenične osnove proizlazi iz činjenice što u oba predmeta tužitelj postavlja isti zahtjev - za utvrđenje nezakonitosti otkaza ugovora o radu od 21. siječnja 2019. te da radni odnos tužitelju nije prestao. Naime, identitet zahtjeva i identitet činjenične osnove su dvije odvojene pretpostavke kojima je potrebno udovoljiti da bi se mogao izvesti zaključak o pravomoćno presuđenoj stvari.
12. U odnosno na identitet činjenične osnove spora valja imati u vidu da iako pravomoćnom postaje samo izreka presude (a ne i obrazloženje), pravomoćnost izreke presude obuhvaća i sav činjenični kompleks na kojemu je presuda temeljena pa i one činjenice koje eventualno i nisu bile iznesene ali su činile dio toga kompleksa.
12.1. Iz presuda donesenih u pravomoćno dovršenom predmetu poslovni broj Pr- 370/2019 jasno proizlazi da su dio činjeničnog kompleksa na kome je utemeljena odluka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje nezakonitosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. siječnja 2019. i one činjenice na kojima tužitelj temelji tužbu u ovom predmetu koja je podnesena prije nego što je tužitelju dostavljena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. siječnja 2019., ali nakon što je odjavljen s mirovinskog osiguranja. U predmetu poslovni broj Pr-370/2019 je, naime, odbijen tužbeni zahtjev s obrazloženjem „da je u trenutku kada mu je dostavljena odluka poslodavca, tužitelju radni odnos već prestao, na temelju odluke donesene 21. siječnja 2019. iako mu ta odluka tada nije dostavljena, no on je za tu odluku saznao već 22. ili 23. siječnja, što i ne osporava, ali nije poduzimao pravna sredstva za zaštitu svojih prava“ (točka 9.6. obrazloženja presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-47/2023-2 od 25. svibnja 2023.).
12.2. U nastavku obrazloženja citirane odluke navedeno je:
„9.7. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj ističe da mu svojstvo radnika nije moglo prestati nezakonitim odjavljivanjem s nadležnih fondova, treba reći da sud tužbeni zahtjev i nije odbio iz razloga što je tužitelju svojstvo radnika prestalo na taj način, već iz razloga što tužitelj nije zahtijevao ostvarenje, odnosno zaštitu povrijeđenog prava u propisanom roku od dana saznanja za povredu.
9.8. Niti okolnost da tuženik predmetnu odluku eventualno nije donio 21. siječnja 2019., već tek nakon što ga je na to upozorio inspektor rada prilikom nadzora u travnju 2019. te da je navedeni datum stavljen „radi internih potreba i zlouporaba tuženika”, kako to tužitelj tvrdi u žalbi, ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude, s obzirom na utvrđenu odlučnu činjenicu da je tužitelj već 22. ili 23. siječnja 2019. saznao da mu je ugovor izvanredno otkazan i da, unatoč tome, sve do 23. travnja 2019. više nije radio, niti je zahtijevao zaštitu prava povrijeđenog tom odlukom.”
12.3. S obzirom na to da je presuda poslovni broj Pr-370/2019-39 od 23. siječnja 2023., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-47/2023-2 od 25. svibnja 2023. donesena na temelju iste činjenične osnove koja je predmet ovog spora, ali je ta činjenična osnova samo još dodatno nadograđena činjenicom da je u međuvremenu tužitelju i dostavljena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, postoji objektivni identitet navedenih sporova, a time i procesna smetnja za ponovno suđenje o istom zahtjevu o kome je već pravomoćno odlučeno u smislu članka 333. stavka 2. ZPP-a.
12.4. Tužitelj žalbom u ovom postupku osporava utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u predmetu poslovni broj Pr-370/2019 da u zakonskim rokovima nije zahtijevao zaštitu prava iz radnog odnosa koje mu je povrijeđeno otkazom ugovora o radu za kojega je saznao najkasnije 23. siječnja 2019., saznanjem da je odjavljen s mirovinskog osiguranja, jer da je tu zaštitu zahtijevao upravo tužbom u ovoj parnici, ali kako je o pitanju nezakonitosti otkaza pravomoćno odlučeno i kako je sud vezan sadržajem pravomoćne sudske odluke, ovi žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
13. Pobijana odluka je u osnovi rezultat procesnih dispozicija tužitelja koje su dovele do toga da je o tužbenom zahtjevu iz ove parnice već pravomoćno odlučeno u drugoj parnici i da se stoga o istom zahtjevu više ne može suditi niti osporavati ona utvrđenja na kojima je utemeljena odluka iz pravomoćno dovršenog spora.
14. Radi navedenoga, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovnu i potvrditi pobijano rješenje, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.
U Puli 30. prosinca 2024.
Sutkinja
Iva Kancijanić
