REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–518/2024-13

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Bruna Frankovića, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i Biljane Bojanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽI, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – pravilno i 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 26. rujna 2024., broj: K-718/2024, u sjednici održanoj 30. prosinca 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog ŽI te njegovog branitelja, odvjetnika Marka Smojvera te tumača za ukrajinski jezik Vene Elene Mrak,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ŽI i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, proglašen je krivim optuženi ŽI zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1 KZ/11, pa je na temelju istog zakonskog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. svibnja 2024., pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2., točke 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12- Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17- pravilno i 126/19., 80/22 i 36/24 -dalje u tekstu: ZKP), optuženik RI dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi RI putem branitelja, Marka Smojvera, odvjetnika iz Odvjetničkog ureda Nikola Fanuko iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni. Predlaže „da Županijski sud u cijelosti prihvati žalbu okrivljenika i preinači pobijanu presudu na način da okrivljeniku izreknu uvjetnu osudu.“

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP-a, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola.

5. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja optuženika Marka Smojvera, odvjetnika u Rijeci, koji je zahtijevao obavijest o sjednici, tumača za ukrajinski jezik Vene Elene Mrak, dok je prisutnost optuženika ŽI bila osigurana uz pomoć tehničkog uređaja za audio-video vezu, sukladno odredbi članka 475. stavka 7. ZKP-a, a bez prisutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika sukladno odredbi članka 475. stavka 3. ZKP-a.

6. Žalba nije osnovana.

7. Optuženik u uvodu žalbe ističe da se, između ostaloga, žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona. Međutim, osim što navedene žalbene osnove ne označava navođenjem zakonskih odredaba, iste niti ne obrazlaže, a ni ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nije utvrđeno postojanje nijedne od povreda na koje drugostupanjski sud pazi sukladno članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP-a.

8. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao olakotne okolnosti na strani žalitelja, pa da je uz izostanak otegotnih okolnosti izrečena kazna prestroga tim prije jer je uz brojne okolnosti optuženiku bilo primjereno izreći uvjetnu osudu ili primjenom ublažavanja kazne izreći mu blažu kaznu.

8.1. Protivno tome, uzimajući u obzir sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju, optuženiku izrekao primjerenu kaznu.

8.2. Naime, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne optuženiku kao olakotno cijenio da je priznao počinjenje kaznenog djela, da je iskazao iskreno kajanje te njegove teške životne prilike, dok mu otegotne okolnosti sud nije utvrdio. Kada se uzmu u obzir sve tako utvrđene okolnosti kojima je sud ipak dao preveliki značaj obzirom da je optuženik zatečen u inkriminiranoj aktivnosti , pa mu ne bi bilo od velike koristi s aspekta dokazivosti djela i da je poricao djelo, jer je prvostupanjski sud raspolagao tako čvrstim dokazima da priznanje optuženika nije dovelo do značajnog pojednostavljenja postupka jer je prvostupanjski sud i tako izveo sve dokaze koji nedvojbeno dokazuju krivnju optuženika i bez priznanja, a posebno obzirom da je navodima iz obrane kako bi zbog njegove teške obiteljske situacije svatko na „njegovom mjestu prihvatio ponudu za posao“ zapravo inkriminiranu aktivnost smatrao poslom, a ne kaznenim djelom te da bi bilo opravdano da svatko tko je u nekom životnom problemu „sklapa takve poslove“ čime je umanjio značaj kako priznanja počinjenja djela, tako i iskazanog kajanja. Kada se uz navedeno uzme u obzir da je optuženik državljanin Ukrajine, koji nema nikakve niti privatne niti poslovne veze u Republici Hrvatskoj na teritoriji koje je počinio predmetno kazneno djelo, da je počinjenje predmetnog kaznenog djela očito dobro organizirano i koordinirano, tada sve izloženo upućuje na zaključak da se izricanjem blaže kazne od one izrečene u trajanju od jedne godine, kako to u svojoj žalbi predlaže optuženik, ne bi izrazila društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačalo povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecalo na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

8.3. Stoga će se upravo ovako izrečenom kaznom, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ostvariti zakonom predviđena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., odnosno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo, radi čega je žalbu optuženog ŽI zbog odluke o kazni, trebalo odbiti kao neosnovanu.

9. Slijedom iznijetoga na temelju članka 482. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

U Puli – Pola 30. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković