REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kžmp–15/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Bruna Frankovića, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i Biljane Bojanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TL i dr., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.; dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama optuženog TL i optuženog ZL podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 20. ožujka 2024., broj: KMP- 24/2022/150, u sjednici održanoj 30. prosinca 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, SL,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženog TL i optuženog ZL te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, proglašeni su krivima optuženi TL i optuženi ZL da su počinili kazneno djelo protiv imovine - razbojništvo iz članka 230. stavka 1. KZ/11, te kazneno djelo protiv života i tijela - osobito teška tjelesna ozljeda iz članka 119. stavka 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11, i sve u vezi s člankom 51. KZ/11.
1.1. Optuženom IL za kazneno djelo iz članka 230. stavka 1. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 119. stavka 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11., kazna zatvora u trajanju jedna godina i šest mjeseci, pa je na temelju tih zakonskih odredbi i uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i četiri mjeseca u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno „u Zatvoru Zagreb od 21. prosinca 2021. do 27. rujna 2022.“ Na temelju članka 57. KZ/11. optuženiku IL je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava jedna godina i dva mjeseca, a dio kazne zatvora od jedne godine i dva mjeseca neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od pet godina, koje počinje teći nakon izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Optuženom PL za kazneno djelo iz članka 230. stavka 1. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 119. stavka 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju jedne godine, pa je na temelju tih zakonskih odredbi i uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno „u Zatvoru Zagreb od 21. prosinca 2021. do 25. svibnja 2022.“ Na temelju članka 57. KZ/11. optuženiku PL je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava deset mjeseci, a dio kazne zatvora od jedne godine neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od četiri godine, koje počinje teći nakon izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, ne počini novo kazneno djelo.
1.3. Optuženom TL je na temelju članka 70. KZ/11, izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana, koja na temelju članka 70. stavka 3. KZ/11, može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, odnosno najdulje dvije godine, time da je na temelju članaka 58. stavka 5. KZ/11 upozoren da uvjetna osuda može biti opozvana ukoliko ne bude surađivao ili ne bude poštovao i izvršavao izrečenu sigurnosnu mjeru.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. točke 1. do 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19, 21/21; - pravilno i 80/22 - dalje: ZKP/08.) optuženi TL i optuženi ZL dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka, i to paušalne troškove u visini od 300,00 eura svaki, troškove vještačenja po vještaku dr. Davoru Majeru u ukupnom iznosu od 252,17 eura, koje su dužni namiriti po pola, dok je optuženi TL dužan podmiriti troškove provedenog vještačenja po vještaku Željku Mariniću u ukupnom iznosu od 763,15 eura te troškove branitelja po službenoj dužnosti KL, a optuženi ZL troškove branitelja po službenoj dužnosti Zorana Bogojevića o čemu će biti sačinjena zasebna rješenja.
2. Protiv te presude žalbu su podnijeli optuženi TL putem branitelja KL, odvjetnika iz [adresa] i optuženi ZL putem branitelja, Zorana Bogojevića, odvjetnika iz Zagreba.
2.1. Optuženi TL žali se zbog povrede kaznenog zakona, pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni. Predlaže „da nadležni Županijski sud ukine presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež poslovni broj: KMP-24/2022/150 od 20. ožujka 2024. godine i predmet vrati istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.“
2.2. Optuženi ZL žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da se ova žalba usvoji te se preinači pobijana presuda na način da se u odnosu na II okrivljenog donese oslobađajuća presuda. Podredno, predlaže da se zbog svih opisanih povreda, predmet vrati na prvi stupanj.“
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17- pravilno i 126/19., 80/22 i 36/24 – koji se sada primjenjuje - dalje u tekstu: ZKP), dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola.
5. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, SL, a bez prisutnosti uredno obaviještenog optuženog ZL te njegovog branitelja, odvjetnika Zorana Bogojevića, koji je zahtijevao obavijest o sjednici, pa je sjednica vijeća sukladno odredbi članka 475. stavka 3. ZKP-a, održana bez njihove prisutnosti.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Optuženi ZL smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda time što je „obrana jasnom analizom dokaznog materijala, a prije svega nadzornih snimaka, zaključila da II okrivljenik nije sudjelovao u počinjenju kaznenog djela.“ Naime, ukazuje da je prvostupanjski sud propustio imati u vidu analizu pojedinih pozicija prikazanih u podnesku od 20. svibnja 2022., (koji je priložen i uz žalbu) koje, u korelaciji sa snimkama nadzornih kamera i satelitskog prikaza lokacija kamera i „određenih situacija bitnih za rekonstrukciju događaja od 1.7.2021.“, isključuju mogućnost da bi počinio terećena mu kaznena djela, nego je nasuprot tim objektivnim dokazima prvostupanjski sud osuđujuću presudu utemeljio na nevjerodostojnom iskazu oštećenog CL, osobe koja je u više navrata osuđivana i koja je tijekom postupka iskazivala proturječno i nelogično, pritom još i zanemarujući iskaz očevica predmetnog događaja, svjedokinje EL. Ujedno ukazuje da je sud propustio imati i u vidu sadržaj obavijesnog razgovora oštećenika i policijskih službenika u kojem je ovaj potpuno različito od svog iskaza danom na raspravi rekonstruirao inkriminirani događaj te da je odbijen prijedlog njegove obrane za provođenje očevida mjesta događaja. Time je, smatra optuženi ZL, izostala kritička analiza rezultata provedenih dokaza, a on sam je lišen mogućnosti učinkovitog osporavanja dokaza optužbe čime su mu uskraćena jamstva sadržana u Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (očito smjera na članak 6. Konvencije).
7.1. Prvenstveno je za istaknuti kako prema članku 418. stavku 1. ZKP-a, dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, što ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože. Pod uvjetima iz članka 421. stavka 1. ZKP-a, sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza. Iz spisa predmeta je razvidno kako je prvostupanjski sud imao u vidu sve snimke nadzornih kamera, pa stoga i snimke na sadržaj kojih se ukazuje u žalbi, ali i foto-dokumentaciju koju je optuženi ZL dostavljao putem branitelja, a koje je detaljno analizirao te valjano i kritički ocijenio kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti te povezanosti s ostalim izvedenim dokazima, pa doista, nije bilo potrebe za provođenje radnji očevida mjesta događaja, jer je isto u bitnom utvrđeno na temelju sadržaja snimki nadzornih kamera te priloženom fotodokumentacijom. S obzirom da optuženik ZL svojim primjedbama na raspravi, kao i dostavljenim foto dokumentacijama nije uspješno doveo u sumnju niti jedan od izvedenih dokaza koji su ga teretili za učin inkriminiranih mu kaznenih djela, to je sud bio ovlašten slobodno ocijeniti ima li potrebe daljnjeg izvođenja dokaza na iste okolnosti, a negativna odluka o tome sama po sebi nije u suprotnosti s pravičnim suđenjem.
7.2. Ovo i tim više jer su u postupku ispitani svjedoci očevici te je dinamika inkriminiranog događaja, osim rezultatima provedenog sudskomedicinskog vještačenja te razgledanih snimki nadzornih kamera, utvrđena i temeljem njihovih iskaza, pri čemu treba istaknuti da službena zabilješka o obavijesnom razgovoru na koju se ukazuje u žalbi ne predstavlja dokaz te se stoga ne može koristiti pri ocjeni dokazne snage iskaza osobe s kojom je taj razgovor obavljen, u ovom slučaju s oštećenim CL, pa je pravilno po prvostupanjskom sudu ta službena zabilješka izdvojena iz spisa predmeta.
7.3. Istaknuti prigovori optuženog ZL predstavljaju, u biti, prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je razvidno da se ovaj optuženik ne slaže sa zaključcima suda prvog stupnja i to povezuje s činjenicama kakve su, po njegovom stajalištu, u postupku trebale biti utvrđene.
7.4. Slijedom navedenog, nije ostvarena žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-a na koju u suštini u žalbi ukazuje optuženik ZL tvrdeći da mu je na prethodno opisani način povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno ustavnopravnim načelom sadržanim u članku 29. Ustava Republike Hrvatske i članku 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
8. Optuženi ZL nadalje, u uvodu žalbe ističe da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona. Međutim, osim što te navedene žalbene osnove ne označava navođenjem zakonskih odredaba, iste niti ne obrazlaže, a ni ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, kako u odnosu na ovog optuženika, tako i u odnosu na optuženog IL koji se žali zbog povrede kaznenog zakona koju također ne označava navođenjem zakonskih odredaba, a niti je obrazlaže, nije utvrđeno postojanje niti jedne od povreda na koje drugostupanjski sud pazi sukladno članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP-a.
8.1. Iz sadržaja žalbe oba optuženika može se zaključiti kako smatraju da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To što optuženici smatraju da nije dokazano da su počinili kaznena djela za koja su osuđeni ne opravdava predmetne žalbene osnove.
9. Neosnovano se optuženi TL i optuženi ZL žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući su u pobijanoj presudi sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene.
9.1. Naime, protivno žalbenim tvrdnjama oba optuženika koji osporavaju vjerodostojnost iskaza oštećenika, sud prvog stupnja je upravo na temelju iskaza oštećenika CL na nedvojben način utvrdio da su ga optuženici kritične zgode zajedno i dogovorno fizički napali tako da ga je prvo optuženi TL udario rukom u potiljak uslijed čega je pao na pod, nakon čega su ga oba optuženika s još jednom, za sada neidentificiranom osobom, nogama i šakama udarali po glavi i tijelu, a sve nakon što im je oštećenik odbio predati novac koji su od njega prethodno zatražili i kako bi došli do tog novca i tako se imovinski okoristili te kako bi ga ga teško tjelesno povrijedili, kojom prilikom su iz džepa njegovih hlača uzeli i u zajedničku korist zadržali iznos od 1.400,00 kuna, uslijed čega je CL zadobio osobito tešku tjelesnu ozljedu u vidu razdora slezene koja mu je odstranjena hitnim operativnim zahvatom kao i tjelesne ozlijede u vidu krvnog podljeva oko desnog oka, oguljotine tjemenog dijela glave, oguljotine desnog ramena, oguljotine desnog lakta, oguljotine desnog koljena i oguljotine lijeve potkoljenice. Sud prvog stupnja nije našao nikakvog razloga takav iskaz o inkriminiranom djelovanju oba optuženika u odnosu na njega ne prihvatiti, pogotovo jer njegov iskaz korespondira s nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine prof. dr. Davora Mayera, koji je u svom nalazu i mišljenju ukazao kako su inkriminirane ozljede oštećenika mogle nastati dinamikom koju je u svom iskazu prikazao oštećenik CL. Jednako tako, iskaz oštećenika, po ocjeni ovog suda korespondira i s iskazom svjedokinje EL, neovisno o tome što sud njezin iskaz nije posebno vrednovao, obzirom da iz iskaza ove svjedokinje proizlazi kako je kritične prigode uočila jednog mladića odjevenog u crno kojeg su u jednom trenutku napala četvorica mladića i počela ga strašno udarati zbog čega je izašla iz mesnice u kojoj se nalazila te je počela vikati da bi joj napadači rekli da je napadnuti to i zaslužio, dok je sam napadnuti mladić ostao ležati na tlu.
9.2. Prema tome, kada se svi ovi dokazi dovedu u vezu s objektivnim okolnostima koje je prvostupanjski sud utvrdio na temelju sadržaja nadzornih kamera, koje je sud prvog stupnja sveobuhvatno i temeljito ocijenio, s ispravnim zaključkom, kako taj sadržaj korespondira s iskazom oštećenika CL jer se na snimkama uočava kako se optuženici zajedno kreću, nekoga traže, kako optuženi TL u jednom trenutku pokazuje rukom optuženom PL u kom pravcu da ide nakon čega se razdvajaju, a neposredno nakon napada i kako se užurbano vraćaju iz smjera mjesta napada, osvrćući se iza sebe, što žalitelji niti ne osporavaju, samo ih tumače na svoj subjektivan način, propuštajući kod te analize imati u vidu kategoričan i dosljedan iskaz iskaz oštećenika koji za učin kaznenih djela izravno tereti optuženike, tada se prigovori optuženog TL i optuženog ZL da nisu počinili predmetna kaznena djela na štetu oštećenog CL ukazuju potpuno promašeni.
9.3. Jednako su tako promašeni i prigovori oba optuženika kojim osporavaju vjerodostojnost iskaza oštećenika CL s osnova njegove osuđivanosti i činjenice vođenja kaznenog postupka protiv njega. Točno je da je oštećenik CL osuđivan i da je tijekom predmetnog postupka protiv njega bio u tijeku kazneni postupak, međutim to samo po sebi ne izaziva sumnju i ne znači da zbog toga oštećenik nije i da ne može vjerodostojno svjedočiti. Posebno radi toga nije bilo potrebno, kako to u žalbi u kontekstu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje optuženik TL, provoditi psihijatrijsko vještačenje oštećenika na okolnosti ocjene vjerodostojnosti njegovog iskaza, obzirom da apsolutno ništa nije ukazivalo da oštećenik nije sposoban svjedočiti, ali i obzirom da je ocjena dokazne snage svjedočkog iskaza oštećenika u isključivoj nadležnosti suda, koji je s pravom odbio prijedlog ovog optuženika za provođenje psihijatrijskog vještačenja oštećenog CL.
9.4. Bez uspjeha se žalbom optuženog ZL osporava zaključak prvostupanjskog suda da HL nije ni na koji način sudjelovao u počinjenju predmetnih kaznenih djela. Na razgledanim video snimkama nadzornih kamera uočava se kako RL nije u društvu optuženih, s njima ne komunicira i svojim ponašanjem (ne kreće se užurbano, ne osvrće se i slično) ne ukazuje da je povezan s optuženicima i počinjenim kaznenim djelima, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja. Uostalom oštećenik CL dosljedan je i kategoričan u tvrdnji da su upravo optuženi TL i optuženi ZL počinitelji predmetnih kaznenih djela na njegovu štetu te da u počinjenju istih nije sudjelovao RL.
9.5. Iz svih naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba optuženog TL i optuženog ZL zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.
10. Optuženi TL uvodno u žalbi naznačuje i žalbenu osnovu odluke o kazni, no istu ne obrazlaže, dok optuženi JL taj žalbeni osnov ne ističe. Međutim, žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji sukladno članku 478. ZKP-a.
10.1. Ispitujući odluku o kaznenoj sankciji, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku IL i optuženiku PL pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu čl. 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega njihovoj preocjeni nema mjesta.
10.2. Prvostupanjski sud je u tom pogledu optuženom TL kao olakotno cijenio utvrđenu smanjenu ubrojivost, a kao otegotno raniju kaznenu osuđivanost, dok je optuženom PL olakotnim cijenio neosuđivanost kao i protek vremena od počinjenja kaznenih djela, dok otegotne okolnosti nije utvrdio.
10.3. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, težinu kaznenog djela i stupanj krivnje, prvostupanjski je sud optuženiku IL za počinjeno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. ispravno utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a za kazneno djelo osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavka 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju jedna godina i šest mjeseci, pa ga je na temelju tih zakonskih odredbi i uz primjenu članka 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i četiri mjeseca u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode od 21. prosinca 2021. do 27. rujna 2022., pri čemu mu je potom osnovano na temelju članka 57. KZ/11. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, određujući da je optuženik dužan izvršiti kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a ostatak kazne od jedne godine i dva mjeseci se neće izvršiti, ako optuženik u roku provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Pritom, nadalje, prvostupanjski sud s obzirom na protek vremena od počinjenja kaznenih djela, mlađu životnu dob optuženika IL, njegov psihički status, kao i činjenicu da je u tijeku postupka postao otac, opravdano polazi od pretpostavke kako na strani optuženika IL postoji visok stupanj vjerojatnosti da će se i bez izvršenja cijele kazne postići svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju. Ta kaznena sankcija nije prestroga, već je primjerena i blažom od nje se ne bi ostvarila svrha izricanja kaznenih sankcija, u smislu specijalne i generalne prevencije.
10.4. Isto tako sud je u odnosu na optuženog ZL uzimajući u obzir utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, težinu kaznenog djela i stupanj krivnje, za kazneno djelo iz članka 230. stavka 1. KZ/11. pravilno utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 119. stavka 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju jedne godine, pa ga je na temelju tih zakonskih odredbi i uz primjenu članka 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunao vrijeme lišenja slobode od 21. prosinca 2021. do 25. svibnja 2022. Nadalje, imajući na umu sve navedeno, a uzimajući pri tome i optuženikova osobna svojstva te činjenicu da je već i boravak u istražnom zatvoru na ovog optuženika u dostatnoj mjeri odgojno utjecao, ocjena je i ovog suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik ZL i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Stoga mu je prvostupanjski sud opravdano na temelju članka 57. KZ/11. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava deset mjeseci, a dio kazne zatvora od jedne godine neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od četiri godine, koje počinje teći nakon izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, ne počini novo kazneno djelo. Naime, zaključak je i ovog suda da upravo ovakav odnos uvjetovanog i neuvjetovanog dijela kazne s navedenim vremenom provjeravanja može utjecati na optuženika ZL, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo.
11. Također je pravilno prvostupanjski sud optuženom TL izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11., a koju je ovaj sud ispitao sukladno članku 478. ZKP-a., i to stoga što su za njezino izricanje ispunjene sve zakonske pretpostavke. Naime, sukladno nalazu i mišljenju liječnika psihijatra, optuženik TL u trenutku počinjenja djela bio je smanjeno ubrojiv, pri čemu je sada osuđen da je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja, a s obzirom na raniju osuđivanost i činjenicu vođenja postupaka protiv njega zbog kaznenih djela s elementima nasilja, postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo. Primjenom ove sigurnosne mjere maksimalno će se smanjiti rizik da optuženik TL u budućnosti počini neko od kaznenih djela.
12. Slijedom iznijetoga na temelju članka 482. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.
U Puli – Pola 30. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Bruno Franković
