Poslovni broj: Us I-1870/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U DA

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ŠPINUT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94885207620, zastupanog po opunomoćeniku Mirku Budiću, odvjetniku u Splitu, Bihaćka 2, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. studenog 2024. godine, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika 30. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupa, KLASA: UP/II- 471-02/23-01/305,URBROJ: 513-04-24-2 od 30. travnja 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 471-02/23-01/305,URBROJ: 513-04-24-2 od 30.travnja 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je tužitelj u 2021. godini iskoristio pretporez za tri ulazna računa iz 2020. godine koji su izdani od dobavljača Roto Dinamic d.o.o. Zagreb, kojima je fakturirana nabavka pića; da se radi o isporukama dobara u 2020. godini a da je dobavljač ulazne račune tužitelju ispostavio i dostavio u razdoblju kada je isporuka dobara stvarno i obavljena, odnosno u prosincu 2020. godine; da je porezno tijelo ocijenilo da tužitelj sukladno zakonskim odredbama nije mogao u 2021. godini odbiti pretporez za navedene isporuke obzirom da se isti pretporez odnosio na 2020. godinu kada je pretporez trebao i biti iskazan; da u konkretnom slučaju je nesporno pravo tužitelja na odbitak PDV-a za prosinac 2020. godine (primitak isporuke i primitak računa za potrebe njegovih oporezivih transakcija); da se Porezna prijava za prosinac 2020. godine podnosi u siječnju 2021. godine (do 20. siječnja) i plaća do kraja mjeseca (31. siječnja), radi čega se radi o poreznoj obvezi koja se obračunava i plaća u 2021. godini. Budući da se radi o prijavi i plaćanju PDV-a u siječnju 2021. godine da je tužitelj imao pravo tijekom 2021. godine (sve do kraja godine) iskoristiti predmetni pretporez, kako je i učinio, a da mu je porezno tijelo neosnovano osporilo prava na odbitak pretporeza; da je tužitelj dana 30. lipnja 2017. godine nabavio

- -

Poslovni broj: 1870/24-6

plovilo – brodicu Beneteau, tip Flyer 6,5 Sundeck, godina proizvodnje 2017. godine, dužine 6,10 m za cijenu od 411.265,00 kuna; da je porezno tijelo ocijenilo da je nabavka predmetne brodice privatno motivirano ulaganje, jer je ocijenilo da tužitelj nije iskazao namjeru da s navedenim plovilom obavlja gospodarsku djelatnost iako je tužitelj iskazao prihode, ali je porezno tijelo utvrdilo da iskazani prihodi nakon nabavke brodice su niži od iskazanih rashoda po plovilu, radi čega je tužitelju osporen pretporez; da je tužitelj tijekom postupka ( u prigovoru i žalbi) među ostalim pojasnio da je odluka o nabavi brodice bila motivirana željom da se u sklopu cjelokupne turističke ponude (obzirom da tužitelj obavlja turističku – hotelsku djelatnost) organiziraju i transferi, izleti, ture i sli radi veće konkurentnosti. Međutim, kako su gosti hotela bili uglavnom osobe veće platežne moći, te im izleti s ovako malim brodom nisu interesantni. S obzirom na navedeno da je uprava društva donijela odluku o prodaji broda, ali nije uspjela postići prihvatljivu cijenu, te je brod još uvijek neprodan. Slijedom navedenog da su pogrešne i neosnovane tvrdnje poreznog tijela da se radi o privatno motiviranom ulaganju i da je plovilo korišteno samo za privatne svrhe, jer se navedene tvrdnje temelje na pogrešnom tumačenju činjenice da su prihodi ostvareni najmom odnosno računi izdani za korištenje plovila ostvareni od odgovornih osoba tužitelja; da je tužitelj od nabavke brodice (2017.) svake godine iskazivao prihode od korištenja, te je za razdoblje od nabave do trenutka poreznog nadzora (5 godina) ostvario i iskazao prihode u visini od 42 % nabavne vrijednosti plovila, a da Zakon o porezu na dobit u članku 12. stavak 16. točki 2. propisuje obvezu ostvarenja prihoda u visini od 7 % godišnje, odnosno 35 % za pet godina; da u konkretnom slučaju nije došlo do promjene uvjeta oporezivanja sukladno članku 64. Zakona o PDV-u, koji propisuje obvezu ispravka odbitka pretporeza u slučaju promjene namjene imovine; da je porezno tijelo navedenu odredbu tumačilo ekstenzivno i arbitrarno te time povrijedilo zakon na štetu tužitelja; U odnosu na osporeni pretporez od dobavljača Motonautika d.o.o. tužitelj je ostao kod istih navoda koje je iznio u odnosu na osporeni pretporez za nabavku brodice; da je tužitelj od dobavljača Varteks d.d. i dobavljača Carnivores d.o.o. nabavljao radnu odjeću; da nabavljena radna odjeća nije imala ušiven logo tužitelja što je poreznom tijelu bilo dovoljno da ocijeni da se nabavljena odjeća od dobavljača Varteks d.d. ne može smatrati radnom odjećom; da porezno tijelo tijekom poreznog nadzora nije utvrđivalo činjenice koje se tiču vođenja evidencije o odjeći niti ih je tijekom nadzora smatralo spornim, da nije moguće tek u poreznom rješenju bez dokaza tvrditi da tužitelj nije vodio evidenciju. Slijedom navedenog da je tužitelju neosnovano osporeno pravo na odbitak pretporeza po računu za nabavku radne odjeće dobavljača Varteks d.d.; da je tužitelj po računu broj 543/1E/1 od 02. travnja 2021. godine dobavljača Avio Club Travel d.o.o. osporen pretporez, kojim računom su tužitelju zaračunate zrakoplovne karte na relaciji Split-Zagreb-Split od 06. do 11.04 i na relaciji Zagreb-Istanbul-Zagreb od 07. do 10. 04. iz razloga što račun ne sadrži imena osoba na koje se navedene karte odnose i što nije sačinjen putni nalog; da je tužitelj u prigovoru detaljno pojasnio da se radi o putu radi traženja prihvatljivih izvora financiranja, kao i da je zbog lošeg financijskog položaja tvrtke uprava odlučila da se ne obračunavaju i ne isplaćuju putni nalozi i ne koriste dnevnice, radi čega nije napravljen putni nalog, a iako dobavljač na računi nije napisao ime, da isti dobavljač te zrakoplovni prijevoznik imaju podatke o osobi koja je koristila uslugu prijevoza; porezno tijelo nije provjerilo navedene činjenice već je paušalnim tvrdnjama i prebacivanjem tereta dokazivanja na tužitelja, tužitelju neosnovano osporila korištenje pretporeza po navedenom računu; da je tužitelj po računu broj 7/1/99 od 28. lipnja 2021. godine od dobavljača Immobiliare & Mobile Dream d.o.o. Zadar

- -

Poslovni broj: 1870/24-6

osporen pretporez, kojim računom je dobavljač kao posrednik tužitelju zaračunao usluge poslovnog puta, osiguranja i troškova bilježnika, i to iz razloga što tužitelj nije dostavio relevantnu dokumentaciju o poslovnu događaju; da je tužitelj tijekom nadzora te u prigovoru i žalbi pojasnio kako je u konkretnom slučaju navedeni dobavljač bio angažiran kao posrednik za pribavljanje kredita za potrebe financiranja tužitelja, te je u poreznom nadzoru prikazana e-mail korespondencija ( s 10-ak dokumenata u privicima mailova) od kojih je jedan od privitaka i Cortificate oh Insurance od Allianze, koji potvrđuje da je navedeni dobavljač osigurao kredit, da je bio u Dubaiju, da je imao troškove; da je dodatno pojašnjeno da se u konkretnom slučaju radi o trošku nastalom prema usmeno sklopljenom ugovoru o posredovanju, koji je po svojoj pravnoj prirodi neformalni ugovor(ne mora biti u pisanom obliku) čiji je bitan sastojak suglasnost ugovornih stranaka o obvezi posrednika da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem treću osobu, kako bi nalogodavac i treća osoba pregovarali o sklapanju jednog ili više ugovora određenog tipa, pod uvjetima u kojima nalogodavac želi sklopiti ugovor s trećima. Isto tako da je pojašnjeno da naknada (provizija) nije isplaćena, jer je dogovoreno da posrednik stječe pravo na proviziju u trenutku sklapanja i realizacije ugovora za koji je posredovao; da je prilikom ugovaranja posredovanja dogovoreno da će nalogodavac posredniku priznati troškove koje će imati u svezi s posredovanjem, bez obzira hoće li posredovanje biti uspješno, slijedom čega je posrednik tužitelju i ispostavio sporni račun, kojeg je tužitelj trebao platiti; da je tužitelju uvećana osnovica PDV-a za iznos od 600.633,64 kn i na tu osnovicu obračunat porez na dodanu vrijednost u iznosu od 78.082,18 kn iz razloga što je tužitelj u određenom broju računa kojima je zaračunavao usluge (noćenja i drugo) pružene gostima hotela, iskazivao niže cijene od cijena koje su navedene u on-line cjeniku objavljenom na internet stranici tužitelja, bez da je prethodno na tim računima prikazao popust, odnosno bez da je na računima najprije naveo cijenu iz on-line cjenika i nakon toga na računu iskazao popust. Slijedom navedenog da je porezno tijelo pozivom na članak 33. Zakona o PDV-u i članak 41. stavak 2. Pravilnika o PDV-u za razliku između cijene navedene u Internet cjeniku i cijena iskazanih na spornim računima uvećalo osnovicu i obračunalo PDV-a. Navodi se da iako tužitelj nije na računu najprije iskazao cijenu navedenu u on-line cjeniku, a potom na istu primijenio određenu stopu popusta, već je izravno na računu naveo cijenu koja je ranije neposredno dogovorio s gostom kao primateljem usluge, prije pružanja usluge, ne može se tumačiti da bi se radilo o pogrešnom iskazivanju, odnosno neosnovanom umanjenju porezne osnovice suprotno članku 33. stavak 3. Zakona o PDV-u, jer se radi o sniženoj cijeni u trenutku isporuke; da on- line cjenik tužitelja nije dokument kojega se tužitelj dužan pridržavati kada pregovara s gostima o visini naknade za pružene usluge; da je objavljeni cjenik na internetu dokument koji budućim gostima omogućuje rezervacije (sklapanje ugovora) za određenu uslugu; da objavljeni on-line cjenik znači obvezujuću ponudu koju gost kao druga strana može dobiti samom rezervacijom bez posebnih pregovora. Međutim ukoliko se između gosta i tužitelja cijena određuje pregovorima onda takva cijena nije podložna objavljenom on-line cjeniku, niti se stoga na računu za pruženu uslugu mora navesti postotak popusta u odnosu na cijenu iz on-line cjenika koji bi odgovarao dogovorenoj cijeni; da je tužitelj tijekom nadzora predlagao da se na okolnosti je su li gosti hotela kojima su pružene usluge zaračunate spornim računima platili više nego je na računima iskazano, metodom „probira“ izabere određeni broj gostiju te im se uputi zahtjev za davanjem izjave na navedene okolnosti, ili da porezno tijelo navedeno nije prihvatilo; da je tužitelju neosnovano povećana osnovica PDV-a jer tužitelj od gostiju po spornim računima nije ni naplatio iznos veći nego što je na računu iskazan.

- -

Poslovni broj: 1870/24-6

Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika od 30. travnja 2024. godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-471-02/23-01/249, URBROJ:513-07-17-23-1 od 24.srpnja 2023. godine. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za 2021. godinu sa kamatom na način i u iznosima kako je naznačeno točkom I. izreke. Točkama pod II. do V. naložena je uplata utvrđenih obveza na za to propisane račune uz nalog za obračun i plaćanje daljnje kamate sve do dana uplate, naloženo je provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, sve u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja, pod prijetnjom naplate ovrhom.

4. Na ročištu od 28. studenog 2024. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, dokaznog prijedloga te tužbenog zahtjeva.

Sud je odbio prijedlog iznijet u tužbi da se u upravnom sporu sasluša zz tužitelja jer je ocijenjeno da saslušanje istog je nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluka bez predloženog saslušanja.

5. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je poreznim rješenjem tužitelju za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. godine zakonito utvrđuje manje obračunani porez na dodanu vrijednost zakonito u iznosu navedenom u rješenju.

Sporno je da li je porezno tijelo tužitelju zakonito osporilo iskazani pretporez po računima predmetnih dobavljača.

7. Prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo kod tužitelja obavilo porezni nadzor o čemu je dana 02.lipnja 2023. godine sastavilo Zapisnik kojim su utvrđene nepravilnost kako je u zapisniku navedeno na koji je tužitelj izjavio prigovor kojeg porezno tijelo nije usvojilo te je dana 24. srpnja 2023. godine donijelo porezno rješenje.

8. Provedenim poreznim nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u 2021. godini po računima dobavljača Roto Dinamic d.o.o. iskazao pravo na odbitak pretporeza. Predmetni računi su zaprimljeni i evidentirani u poslovnim knjigama tužitelja u 2020. godini. Iskazani pretporez po navedenim računima porezno tijelo je tužitelju osporilo.

9. Člankom 57. stavak 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13,148/13,143/14, 115/16,106/18,121/19,138/20, dalje: ZoPDV-st)

- -

Poslovni broj: 1870/24-6

propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58., 59.,60., 61. i 62 Zakona.

Prema članku 58. stavak 1. ZoPDV-st, porezni obveznik ima pravo odbiti PDV za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

Člankom 60. stavak 1. točka b. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga, ako ima račun u vezi s isporukom dobara i usluga, izdan u skladu s odredbama članka 78., 79., 80. i 81. ovoga Zakona.

Člankom 133. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 79/13 do73/21, dalje Pravilnik o PDV-u) je propisano da porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza u razdoblju oporezivanja u kojem je primio dobro ili su mu obavljene usluge za što ima račun sa podacima iz članka 79. Zakona. Ako porezni obveznik ima račun za primljena dobra ili obavljene usluge do roka za podnošenje prijave PDV-a tada ima pravo na odbitak pretporeza u onom razdoblju oporezivanja u kojem je primio dobro ili mu je obavljena usluga.

Člankom 84. stavak 1. ZoPDV-st je propisano da je razdoblje oporezivanja od prvog do posljednjeg dana u mjesecu, a člankom 85. stavak 7. je propisano da porezni obveznik mora u prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja kalendarske godine napraviti sva usklađenja i ispravke za tu kalendarsku godinu.

10. Slijedom navedenog po ocijeni suda zakonito je tužitelju osporen pretporez kojeg je tužitelj koristio u 2021. godini po računima dobavljača Roto Dinamic d.o.o. jer je tužitelj pretporez iskazao u drugom poreznom razdoblju, a ne onom u kojem je primljena isporuka dobara, budući da su isporuke koje se odnose i koje su primljene/obavljene u prethodnoj ( 2020.) poreznoj godini. Sukladno članku 57. stavak 2. ZoPDV-st u svezi sa člankom 133. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, pravo na odbitak pretporeza nastaje u razdoblju oporezivanja u kojem je primio dobro, a to je razdoblje 2021. godine.

Kako u članku 133. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost se navodi: "Ako porezni obveznik ima račun za primljena dobra ili obavljene usluge do roka za podnošenje prijave PDV-a tada ima pravo na odbitak pretporeza u onom razdoblju oporezivanja u kojem je primio dobro ili mu je obavljena usluga". Sam tužitelj u tužbi navodi da je nesporno da je u prosincu 2020. godine tužitelj primio isporuke i račun za isporuke. Stoga, tužitelj nema pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima, a navod da se Porezna prijava za prosinac 2020. godine podnosi u siječnju 2021. godine (do 20. siječnja) i plaća do kraja mjeseca (31. siječnja), se ne može prihvatiti s obzirom na preciznu odredbu Pravilnika o PDV-u.

11. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u 2017. godini od dobavljača OTP Leasing d.d. nabavio plovilo i da je po istom računu u 2021. godini iskoristio pretporez. Isto tako da je koristio pretporez po računu dobavljača Motonautika d.o.o. za održavanje predmetnog plovila. Također je nadzorom utvrđeno (uvidom u izlazne račune) da od nabave plovila u 2017. godini pa do kraja 2022. godine tužitelj izdao svega osam računa za najam broda i to na ime odgovorne osobe društva, a utvrđeno je da plovilo nije uopće oglašavao bilo za prodaju ili obavljanje gospodarske djelatnosti, a da je došlo do promjene uvjeta oporezivanja prema članku 64. ZoPDV- st, te je nadzorom utvrđeno da prijevoz gostiju tužiteljevih hotela su vršili drugi

- -

Poslovni broj: 1870/24-6

dobavljači, slijedom čega tužitelj nema pravo na odbitak pretporeza u 2021. godini a da se treba izvršiti ispravak pretporeza za razdoblje 2017. do 2021. godine.

12. Porezno tijelo je tužitelju osporilo korišteni pretporez po računu za nabavku plovila uz obrazloženje da tužitelj sa nabavljenim plovilom nije obavljao gospodarsku djelatnost, budući da plovilo nije davalo u najam, pa je slijedom navedenog zaključilo da je je tužitelj isto plovilo nabavio za privatne potrebe.

13. Člankom 58.stavak 8. ZoPDV-st je propisano da ako se radi o nekretninama ili drugim gospodarskim dobrima koja su dio poslovne imovine poreznog obveznika i koja se koriste i za potrebe poslovanja poreznog obveznika i za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe njegovih zaposlenika ili općenito u druge svrhe osim za potrebe obavljanja njegove djelatnosti, PDV-a se može odbiti samo u dijelu koji se koristi u poslovne svrhe poreznog obveznika.

Člankom 64. stavak 1. ZoPDV-st je propisano da ako se u vezi nekog gospodarskog dobra u roku od pet godina uključujući kalendarsku godinu u kojoj je gospodarsko dobro nabavljeno ili proizvedeno promjene uvjeti koji su u toj godini bili mjerodavni za odbitak pretporeza, tada se za razdoblje nakon promjene obavlja ispravak pretporeza. Promjenom uvjeta mjerodavnih za odbitak pretporeza smatra se naknadna promjena tih uvjeta koja je dovela do većeg ili manjeg prava na odbitak pretporeza u odnosu na godinu u kojoj je dobro nabavljeno ili proizvedeno. Stavkom 2. istog članka je propisano da godišnji iznos ispravka pretporeza iznosi 1/5, odnosno 1/10 iznosa PDV-a koji je bio zaračunan za gospodarska dob.

Člankom 131. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti. Prema stavku 2. istog članka Pravilnika porezni obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak pretporeza koji je zaračunan na primljene isporuke kao što su privatno motivirana ulaganja, pripremna ulaganja i slično, koja nisu primljene u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti poreznog obveznika.

14. Slijedom navedenog po ocijeni suda zakonito je tužitelju osporen pretporez kojeg je tužitelj koristio u 2021. godini po računu dobavljača OTP Leasing d.d. za nabavku plovila, te korišteni pretporez po računu dobavljača Motonautika d.o.o. za održavanje istog plovila, jer je nazorom utvrđeno da tužitelj sa nabavljenim plovilom nije obavljao gospodarsku djelatnost, budući da plovilo nije davalo u najam, pa je slijedom navedenog pravilno zaključio da je je tužitelj isto plovilo nabavio za privatne potrebe. Stoga tužitelj nema pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima.

15. Neosnovan odnosno nije od utjecaja tužbeni navod kojim se tužitelj poziva na odredbu članka 12. stavak 16. točka 2. i 3. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine", broj: 148/13 do 138/20), kao i navod da je tužitelj od nabavke brodice (2017.) svake godine iskazivao prihode od korištenja, te je za razdoblje od nabave do trenutka poreznog nadzora (5 godina) ostvario i iskazao prihode u visini od 42 % nabavne vrijednosti plovila jer se radi o odredbi Zakona o porezu na dobit kojom se određuje kada i pod kojim uvjetima porezni obveznik ima pravo da amortizaciju svoje dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine iskaže kao trošak u postupku utvrđivanja osnovice poreza na dobit. U konkretnom slučaju radi se o osnovanosti

- -

Poslovni broj: 1870/24-6

iskazivanja pretporeza po ulaznim računima ispostavljenim od dobavljača, što se ocjenjuje sukladno odredbama ZoPDV-st.

16. Nadzorom je utvrđeno da je od dobavljača Varteks d.d. nabavio odjeću (sakoe, hlače, košulje), po znatno višim cijenama, ali bez loga tužitelja te da je radnu odjeću tužitelj nabavljao od drugog dobavljača po znatno povoljnijim cijenama, koja odjeća ima logo tužitelja. Utvrđeno je da je tužitelj u 2021. godini po računima dobavljača Varteks d.d. koristio pretporez.

17.Porezno tijelo je tužitelju osporilo korišteni pretporez po računu dobavljača Varteks d.d. uz obrazloženje da je riječ o nabavljenoj odjeći po znatno skupljim cijenama bez loga tužitelja, te je zaključilo da nije riječ o radnoj odjeći već privatnom ulaganju odgovorne osobe.

18. Slijedom navedenog po ocjeni suda zakonito je tužitelju osporen pretporez kojeg je tužitelj koristio u 2021. godini po računu dobavljača Varteks d.d. za nabavljenu odjeću jer se ne radi o radnoj odjeći, budući predmetna (nabavljena) odjeća nema logo tužitelja, pa je porezno tijelo pravilno utvrdilo da se ne radi o radnoj odjeći. Naime, tužitelj raspolaže radnom odjećom koju je nabavio od drugog dobavljača po znatno nižim cijenama te ta odjeća ima logo tužitelja. Kako je utvrđeno da odjeća nabavljena od dobavljača Varteks d.d. nije radna odjeća tužitelj sukladno članku 57. ZoPDV-st u vezi sa člankom 131. stavak 2. Pravilnika o PDV-u, tužitelj nema pravo na odbitak pretporeza po računima navedenog dobavljača.

19. Provedenim nadzorom je također utvrđeno da je tužitelj po računu dobavljača Immobiliare & Mobile Dream d.o.o. izdanog za usluge poslovnog puta, osiguranja i troškova bilježnika, je koristio pretporez. Utvrđeno je da je riječ o dobavljaču, poreznom dužniku, koje društvo je brisano iz sudskog registra dana 31. listopada2022. godine.

20. Člankom 79. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da račun mora sadržavati slijedeće podatke: 1. broj računa i datum izdavanja, 2. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV-identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja), 3. ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV-a identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupcu), 4. količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu ili opseg obavljenih usluga, 5. datum isporuke dobara ili obavljenih usluga ili datum primitka predujma u računu za predujam, ako se taj datum može odrediti i razlikuje se od datuma izdavanja računa, 6. jediničnu cijenu bez PDV-a, odnosno iznos naknade za isporučena dobra ili obavljene usluge, razvrstane po stopi PDV-a. 7. popuste ili rabate ako nisu uključeni u jediničnu cijenu, 8. stopu PDV-a, 9. iznos PDV-a razvrstan po stopi PDV-a, osim ako se primjenjuje posebni postupak za koji je u smislu ovoga Zakona taj podatak isključen, 10. zbrojni iznos naknade i PDV-a. Sukladno članku 131. stavak 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost porezni obveznik može odbiti pretporez samo po ulaznim računima koji se odnose na isporuke dobara i usluga koje su poreznom obvezniku izvršene u svrhu obavljanja njegove gospodarske djelatnosti, što znači da porezni obveznik treba dokazati da su drugi porezni obveznici mu izvršili isporuke dobara odnosno usluga za koje je

- -

Poslovni broj: 1870/24-6

ispostavljen račun. Za odbitak pretporeza nije dovoljno da porezni obveznik ima ulazni račun dobavljača.

21. Porezno tijelo je tužitelju osporilo korištenje pretporeza po navedenom računu uz obrazloženje da predmetni račun nije priložena nikakva vjerodostojna knjigovodstvena isprava o izvršenom odnosno primitku fakturiranog, o vrsti usluge, datumu obavljanja i jediničnoj cijeni usluge kao ni mjestu obavljanja usluge, a da tužitelj Ugovor za kojeg je naveo da će dostaviti, nije ga dostavio. Uz navedeno utvrđeno je da tužitelj na svome poslovnom računu nema evidentiran ikakav primitak novčanih sredstava iz čega je porezno tijelo zaključilo da račun sam za sebe (bez priložene vjerodostojne knjigovodstvene isprave koja svjedoči o tome da je došlo do poslovne promjene), te kako tužitelj nije dokazao o kojem se poslovnom događaju radi i da li je realiziran, da sukladno članku 57. stavak 2, članku 58. stavak 1. ZoPDV- st u svezi sa člankom 131. stavak 1. Pravilnika o PDV-u nema pravo na odbitak pretporeza.

22. Slijedom navedenog po ocijeni suda zakonito je tužitelju osporen pretporez kojeg je tužitelj koristio u 2021. godini po računu dobavljača Immobiliare & Mobile Dream d.o.o. izdanog za usluge poslovnog puta, osiguranja i troškova bilježnika, jer uz račun dobavljača nije priložena nikakva vjerodostojna knjigovodstvena isprava koja bi potvrdila da je došlo do poslovne promjene), te tužitelj nije dokazao o kojem se poslovnom događaju radi i da li je realiziran. Stoga, po ocijeni suda zakonito je porezno tijelo utvrdilo da sukladno članku 57. stavak 2, članku 58. stavak 1. ZoPDV-st u svezi sa člankom 131. stavak 1. Pravilnika o PDV-u, tužitelj nema pravo na odbitak pretporeza.

23. Nadzorom je utvrđeno (uvidom u izlazne račune) da cijene na računima su različite od cijena koje je tužitelj iskazao u dostavljenom Cjeniku za 2021. godinu. U Cjeniku nisu iskazani nikakvi popusti dok je na pojedinim računima tužitelj iskazivao različite popuste na cijene iz cjenika bez da je na računima naveo razlog iz kojeg se popust odobrava.

24. Člankom 33. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencije koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara i usluga (stavak 1). U poreznu osnovicu ne ulaze sniženja cijena odnosno popusti zbog prijevremenog plaćanja i popusti što se kupcu odobre u trenutku isporuke, kao ni iznosi koje porezni obveznik zaračuna ili primi od kupca kao povrat za izdatke koje je platio u njegovo ime i za njegov račun i koje u evidencije unosi kao polazne stav. Porezni obveznik mora imati dokaze o iznosu izdataka u vezi s polaznim stavkama i ne može odbiti PDV-a ako je na njih obračunan (stavak 3).

25. Porezno tijelo je za račune na kojima je tužitelj nije iskazao cijene iz cjenika niti umanjenje istih za određeni postotak/popust, utvrdilo da je tužitelj navedenim umanjio osnovicu PDV-a, prema članku 33. ZoPDV-st, te je tužitelju utvrdilo novu osnovicu uvećanu za neiskazani di nastao zbog umanjenja cijene na računu u odnosu na cijene navedene u cjeniku.

- -

Poslovni broj: 1870/24-6

26. Slijedom navedenog po ocijeni suda zakonito je porezno tijelo tužitelju povećalo osnovicu poreza na dodanu vrijednost, budući da je tužitelj na dijelu izdanih računa iskazivao cijene manje nego što su cijene usluga iskazane u tužiteljevom cjeniku usluga za 2021. godinu, budući da na tim izdanim računima nije navodio nikakav postotak/popust kojeg bi eventualno odobravao gostima, slijedom čega je osnovica poreza na dodanu vrijednost bila iskazana u manjem iznosu nego što je trebala, obzirom na cijene navedene i tužiteljevom cjeniku.

Nije sporno da je tužitelj kao gospodarski subjekt koji posluje na tržištu mogao u neposrednim razgovorima obzirom na konkretnu situaciju slobodno u odnosu na konkretan slučaj nekom gostu odobriti cijenu nižu od cijene koja je iskazana u Cjeniku. Međutim, u slučaju da nekom gostu odobrava popust na cijenu iz cjenika, treba na računu koju gostu ispostavlja navesti koliki je postotak odobrenog popusta i po kojem osnovu (iz kojeg razloga je popust odobren).

27. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa osporeno rješenje je zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 30. prosinca 2024.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Mirku Budiću, odvjetniku u Splitu, Bihaćka 2,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.