Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-224/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja VG Čistoća d.o.o., za održavanje čistoće, OIB: 23915011506, Velika Gorica, Kneza Ljudevita Posavskog 45, protiv tuženika KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 30. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-5124/2023 od 9. listopada 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 84,70 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 9,36 eura od 21. srpnja 2021.

- iznos od 9,36 eura od 21. kolovoza 2021.

- iznos od 9,37 eura od 21. rujna 2021.

- iznos od 9,37 eura od 21. listopada 2021.

- iznos od 9,36 eura od 23. studenoga 2021.

- iznos od 9,41 eura od 21. prosinca 2021.

- iznos od 9,36 eura od 21. siječnja 2022.

- iznos od 9,37 eura od 22. ožujka 2022.

- iznos od 9,74 eura od 21. svibnja 2023.,

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-5124/2023 od 9. listopada 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura sa zateznim kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 38,27 eura zajedno sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku Ivanu Malekoviću iz [adresa], prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja.

2. Javni bilježnik je 9. listopada 2023. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 5124/2023, protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno uložio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-224/2023-2 od 29. ožujka 2024. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik u cijelosti osporava postojanje duga, te navodi kako je on uredno plaćao odvoz otpada, ali prema broju ispražnjenih kanti a ne po broju odvoza kako je to tužitelj naplaćivao, a što je sve u skladu sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. Uz prigovor dostavlja dopis upućen tužitelju 11. ožujka 2019. Nadalje, na ročištu od 4. studenoga 2024. tužitelj je osporio i naplatu posebne naplate za kapitalna ulaganja navodeći kako je ista nezakonita i kako je tužitelj nema pravo naplaćivati.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to izvadak iz poslovnih knjiga (list 8 spisa), uz prigovor i dopis tužitelju (list 18 spisa), specificirani tužbeni zahtjev (list 30-31 spisa), prijepise računa (list 32-36 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Velike Gorice (list 37-41 spisa), Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Velika Gorica (list 42-43 spisa), Odluku o dopuni Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Velika Gorica (list 44 spisa), Odluku o izmjeni Odluke o načinu obračuna i naplate posebne naknade za izgradnju građevina i nabavu opreme za gospodarenje otpadom na području Grada Velike Gorice (list 45 spisa), Odluku o cjeniku javne usluge sakupljanja mješovitog otpada i Posebnom dijelu cjenika za usluge u sustavu sakupljanja komunalnog otpada (list 46-47 spisa), tabelarni prikaz strukture cijene javne usluge kroz obračunsko razdoblje za kategoriju korisnika koja je kućanstvo (list 48-50 spisa), Odluku o cijenama komunalnih usluga postupanja s komunalnim otpadom (list 51-54 spisa), Odluku o izmjeni Odluke o načinu obračuna i naplate posebne naknade za izgradnju građevina i nabavu opreme za gospodarenje otpadom na području Grada Velike Gorice (list 60 spisa).

5. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva (iznos od 84,70 eura) u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, članak 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 155/23 – dalje: ZPP) budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

6. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

7. Naime, tužitelj tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje naknadu za uslugu sakupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi [adresa], za razdoblje od lipnja 2021. do prosinca 2021., te za veljaču 2022. i travanj 2023.

8. Među strankama nije sporno da je tuženik korisnik usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada i to za stan na adresi [adresa], kao i da se usluga odvoza komunalnog otpada vrši. Među strankama je sporno jeli tužitelj ima pravo od tuženika naplaćivati uslugu postupanja s otpadom prema broju odvoza ili je istu uslugu dužan od tuženika naplaćivati prema stvarnom pražnjenju posuda za smeće.

9. Tuženik se poziva na Zakon o održivom gospodarenju otpadom navodeći kako tužitelj nije obračunao cijenu odvoza komunalnog otpada sukladno stvarno preuzetom otpadu.

10. Sukladno odredbi članka 23. stavak 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19, 84/21 – dalje: ZOGO) propisano je da je nadležnost i dužnost jedinica lokalne i područne samouprave da na svom području osiguraju uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom.

11. Sukladno odredbi članka 4. ZOGO, "gospodarenje otpadom" su djelatnosti sakupljanja, prijevoza, oporabe i zbrinjavanja i druge obrade otpada, uključujući nadzor nad tim postupcima, te nadzor i mjere koje se provode na lokacijama nakon zbrinjavanja otpada, te radnje koje poduzimaju trgovac otpadom ili posrednik.

12. Odredbom članka 6. stavak 1. ZOGO propisano je da se gospodarenje otpadom temelji na uvažavanju načela zaštite okoliša propisanih zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša i pravnom stečevinom Europske unije, načelima međunarodnog prava zaštite okoliša te znanstvenih spoznaja, najbolje svjetske prakse i pravila struke, a između ostalog i na načelu "onečišćivač plaća – proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad".

13. Odredbom članka 28. ZOGO propisano je da je jedinica lokalne samouprave dužna na svom području osigurati javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, i biorazgradivog komunalnog otpada.

14. Odredbom članka 30. stavak 1. i 2. ZOGO propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, te da se ta usluga smatra uslugom od općeg interesa. Sukladno odredbi stavka 4. istog članka, tu uslugu pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, a sukladno odredbi stavka 5. istog članka, korisnik usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

15. U smislu odredbe članka 30. stavak 6. ZOGO, korisnik usluge dužan je koristiti javne usluge prikupljanja komunalnog otpada na način sukladan ZOGO-u i propisima donesenim na temelju tog Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju tog Zakona, predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada i snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

16. Odredbom članka 11. stavak 1., 2. i 3. ZOGO propisano je da je zabranjeno odbacivanje otpada u okoliš, gospodarenje otpadom protivno odredbama ZOGO i propisa donesenih na temelju toga Zakona, kao i spaljivanje otpada u okolišu.

17. Odredbom članka 33. stavak 1. ZOGO određeno da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. tog Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje, te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama toga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. tog Zakona i odluke iz članka 30. stavka 7. tog Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. tog Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. tog Zakona te temeljenom zakonskom općeprihvaćenom načelu europske ekološke regulative da „onečišćivač plaća“ uslugu zavisno od stvarnog volumena otpada kojeg je davatelj preuzeo (Direktiva 2004/35/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u vezi sa sprječavanjem i otklanjanjem štete u okolišu. Izmijenjena Direktivom 2006/21/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o gospodarenju otpadom iz ekstraktivnih industrija i dopuna direktive 2004/35/EC - Izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije).

18. Temeljem odredbe članka 4. stavak 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada ("Službeni glasnik" Grada Velike Gorice broj 6/21 – dalje: Odluka), vlasnici stambenog prostora na području Grada Velike Gorice dužni su koristiti uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada, te tu uslugu na području Grada Velike Gorice obavlja tužitelj.

19. Dakle, primjenom citiranih zakonskih i podzakonskih odredaba, otpad se skuplja organizirano te je uslugu zbrinjavanja otpada dužan koristiti i plaćati svaki vlasnik nekretnine, po samom zakonu, s obzirom da se radi o javnoj usluzi od javnog interesa, a tuženik je, kao vlasnik stambenog prostora na adresi [adresa], tu naknadu obvezan plaćati tužitelju.

20. Cijena usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada koju tužitelj potražuje utemeljena je na odredbama Odluka o cijenama komunalnih usluga postupanja s komunalnim otpadom od 1. siječnja 2017. i od 1. ožujka 2022.

21. Odlukom o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Velike Gorice kao kriterij obračuna količine miješanog komunalnog otpada određen je volumen spremnika miješanog komunalnog otpada izražen u litrima i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju.

22. Iz priloženih je računa razvidno da je cijena obračunata za dva odvoza tjedno, za posudu zapremnine 120 l, sukladno Odluci o cijenama komunalnih usluga postupanja s komunalnim otpadom.

23. Tužitelj je sukladno Odluci o cijenama komunalnih usluga postupanja s komunalnim otpadom mjesečno naplaćivao stavke sakupljanja i odvoza otpada, odlaganje otpada, odvojeno sakupljanje – reciklaža, uklanjanje nedozvoljeno odloženog otpada u okoliš i posebnu naknadu za kapitalna ulaganja, pa se i u tom smislu prigovor tuženika o nezakonitosti naplate stavke posebne naknade za kapitalna ulaganja ukazuje neosnovanim.

24. Naime, u odnosu na navode da tuženik ne bi bio u obvezi plaćati naknadu za tzv. kapitalna ulaganja valja navesti da je upravo Odlukom o cijenama komunalnih usluga postupanja s komunalnim otpadom od 6. veljače 2017. u svrhu financiranja usluge gospodarenja komunalnim otpadom i njegova zbrinjavanja predviđena cijena s dodatnom naknadom koju korisnici plaćaju u svojstvu posjednika otpada, a čiji je prihod namijenjen financiranju potrebnih kapitalnih ulaganja u obradu otpada, uključujući njegovo recikliranje. Ta dodatna naknada, odnosno obvezna minimalna javna usluga, tuženiku je ispravno obračunata u skladu s važećim Cjenikom za kategoriju kućanstva, pa je tuženik u obvezi plaćanja te naknade odnosno usluge.

25. Slijedom navedenoga, tuženik je time što je vlasnik stambenog prostora na području Grada Velika Gorice, obveznik korištenja komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada, te je kao takav obveznik plaćanja cijene navedene komunalne usluge tužitelju obračunate temeljem važećeg cjenika tužitelja. Nesporno ispostavljeni računi nisu plaćeni, barem tuženik suprotno nije dokazao (članak 219. stavak 1. ZPP).

26. Tuženik se ne može svojevoljno osloboditi obveze korištenja usluga skupljanja i zbrinjavanja otpada i plaćanja tih usluga, pa istaknuti prigovori tuženika nisu od utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu.

27. Visinu svog potraživanja tužitelj je dokazao računima za utuženo razdoblje (list 32-36 spisa), i izvatkom iz poslovnih knjiga (list 8 spisa). Iz navedene dokumentacije je vidljivo da tuženik nije podmirio tužiteljevu uslugu za utuženo razdoblje, a što tuženik u ovom postupku i ne spori, već samo ističe kako je on plaćao tužitelju mjesečno iznose prema broju ispražnjenih kanti. Iz prethodno navedene knjigovodstvene dokumentacije vidljivo je kako tužitelj od tuženika u ovom postupku ne potražuje iznose koje je tužitelj mjesečno uplaćivao tužitelju prema svojoj vlastitoj procjeni i to iznose od 3,98 eura mjesečno. Tužitelj je za te iznose umanjio svoje potraživanje prema tuženiku, te u ovom postupku traži razliku do punog iznosa koji mu pripada.

28. U skladu s odredbom članka 219. stavak 1. ZPP kojom je propisana obveza svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija zahtjeva i navode protivne strane, teret dokaza u ovom postupku leži na tužitelju. Tužitelj je materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu dokazao osnovanost i visinu svog tužbenog zahtjeva, dok tuženik osporava način na koji mu se obračunava usluga izvršena od strane tužitelja, ali ničim ne dokazuje da su ispunjeni uvjeti za obračun usluge prema broju ispražnjenih kanti za komunalni otpad, niti predlaže izvođenje dokaza kojima bi isto dokazao.

29. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud nalazi osnovanim potraživanje tužitelja, slijedom čega je valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivana Malekovića iz [adresa], poslovni broj Ovrv- 5124/2023 od 9. listopada 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 84,70 eura/638,17 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate (točka I. izreke presude).

30. Budući da tuženik nije o dospijeću podmirio svoju obvezu, na dugovani iznos glavnice tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu, u smislu odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23), te ona počinje teći na pojedinačne iznose od prvog dana nakon dospijeća naznačenog u dostavljenim računima.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP kao i Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21 , 18/22, 154/22 – dalje: Pravilnik). Kod toga treba istaknuti da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru ovršenika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje sukladno odredbi članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave treba smatrati tužbom za izdavanje platnog naloga iz članka 446. i članka 448. ZPP, pa stoga nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovrhe iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni i na parnični trošak kada je postupak postao parnični. Stoga je u točki II. izreke presude platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut u pogledu troškova ovrhe, te je o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno ovom presudom u točki III. izreke sukladno članku 164. stavak 4. ZPP. S obzirom na vrijednost predmeta spora, tužitelj osnovano potražuje trošak javnog bilježnika u skladu sa Pravilnikom u iznosu od 25,00 eura, te trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 13,27 eura ili sveukupno 38,27 eura. Tužitelju su na navedeni iznos dosuđene i zatezne kamate sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP (točka III. izreke presude).

Velika Gorica, 30. prosinca 2024.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.