REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5238/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Valentinu Lovriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Borić & Toš, u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 21. studenog 2024. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Valentina Lovrića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika TZF, odvjetničke vježbenice, dana 30. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju TZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.010,72 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 9,85 EUR od dana 09.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 16,14 EUR od dana 09.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 14,76 EUR od dana 08.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 14,76 EUR od dana 08.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR od dana 10.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR od dana 10.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR od dana 10.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 13,72 EUR od dana 10.12.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 20,75 EUR od dana 09.01.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 30,54 EUR od dana 10.04.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 30,54 EUR od dana 10.04.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 30,54 EUR od dana 10.04.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 36,54 EUR od dana 08.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 42,76 EUR od dana 10.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,18 EUR od dana 10.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,18 EUR od dana 10.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 55,97 EUR od dana 08.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 55,97 EUR od dana 08.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 68,82 EUR od dana 14.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 82,43 EUR od dana 11.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,36 EUR od dana 08.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,36 EUR od dana 08.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 71,36 EUR od dana 09.03.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 65,51 EUR od dana 09.04.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 76,59 EUR od dana 10.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 94,19 EUR od dana 08.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 138,25 EUR od dana 09.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 138,25 EUR od dana 09.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 102,36 EUR od dana 08.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 101,65 EUR od dana 13.01.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 101,65 EUR od dana 13.01.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 106,72 EUR od dana 06.03.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 106,72 EUR od dana 06.03.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 103,80 EUR od dana 08.05.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 103,80 EUR od dana 08.05.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 103,80 EUR od dana 08.05.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 103,80 EUR od dana 08.05.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 104,67 EUR od dana 11.05.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 106,65 EUR od dana 12.06.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 103,68 EUR od dana 11.07.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 103,40 EUR od dana 11.08.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 97,82 EUR od dana 11.09.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 99,73 EUR od dana 11.10.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 103,88 EUR od dana 13.11.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 102,56 EUR od dana 11.12.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 104,46 EUR od dana 11.01.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 99,05 EUR od dana 12.02.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 96,95 EUR od dana 12.03.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 102,93 EUR od dana 11.04.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 97,08 EUR od dana 11.05.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 94,00 EUR od dana 11.06.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 90,53 EUR od dana 11.07.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 94,78 EUR od dana 13.08.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 97,28 EUR od dana 11.09.2013.g. pa do isplate po stopi koja se od dospijeća do 31.07.2015. godine, obračunava prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.godine, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.godine, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi iz čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima i prema ZID Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

. II Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, naknaditi tužitelju TZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.612,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu od 136,92 EUR, sa zateznom kamatom zatraženom od svakog pojedinog iznosa do isplate, istaknuto radi prebijanja.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika dana 25. kolovoza 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu, na iznos od 29.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,15% godišnje. Radi se o ugovoru s valutnom klauzulom, koji je sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati. Navodi se da prilikom zaključenja ugovora, tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF. Tužitelj navodi da je ugovaranje valutne klauzule bilo protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, jer se o navedenim odredbama sadržanim u Ugovoua o kreditu, nije pregovaralo i iste nisu bile razumljive tužitelju kao potrošaču, slijedom čega je nastala znatna neravnoteža između ugovornih strana, tužitelja i tuženika, jer tuženik nije postupao u dobroj vjeri. Tvrdi da je nepoštena odredba o valutnoj klauzuli, te se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, u kojoj je utvrđeno da su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF, jer da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, korisnici kredita - potrošači nisu od strane banke bili informirani o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tužitelj se poziva i na čl.502.c Zakona o parničnom postupku, te navodi da je sud vezan za utvrđenja iz kolektivnog spora, u parnici u kojoj će se tužitelj na njih pozvati.

2. U podnesku koji je na sudu zaprimljen dana 09. rujna 2024.g. tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da s osnova preplate radi valutne klauzule isplati tužitelju iznos od 4.010,72 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, temeljem čl. 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a), te da mu naknadi parnični trošak, sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava tužiteljevo svojstvo potrošača, te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Ističe prigovor zastare, navodeći da podnošenje kolektivne tužbe ne prekida zastaru, te da je zastarni rok kogentna zakonska odredba koju sud ne može mijenjati svojom odlukom. Poziva se na petogodišnji zastarni rok. Navodi da odredbe ugovora o valutnoj klauzuli nisu ništetne, jer su iste dopuštene čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, a prema čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača, odredbe su jasne, lako razumljive i uočljive. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, te navodi da sud treba uzeti u obzir sve iznose koji su uplaćivani na ime dospjelih obveza po predmetnom Ugovoru o kreditu. Smatra da tužitelj nema pravo na zakonske zatezne kamate s obzirom da tuženik nije bio nepošten stjecatelj u smislu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.

4. Naknadno na pripremnom ročištu dana 13. svibnju 2024. godine ističe prigovor radi prebijanja u iznosu od 350,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Potom u podnesku od dana 23. rujna 2024.g. (nakon financijskog vještačenja), tuženik precizira prigovor radi prebijanja u iznosu od 136,92 EUR, sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 2,03 EUR od 12.01.2007.g. do isplate

- 2,35 EUR od 13.02.2007.g. do isplate

- 1,64 EUR od 20.03.2007.g. do isplate

- 4,88 EUR od 12.04.2007.g. do isplate

- 8,75 EUR od 11.05.2008.g. do isplate

- 10,24 EUR od 14.06.2008.g. do isplate

- 11,44 EUR od 12.07.2008.g. do isplate.

- 7,85 EUR od 14.08.2008.g. do isplate.

- 7,69 EUR od 12.09.2008.g. do isplate.

- 13,75EUR od 13.10.2008.g. do isplate.

- 8,95 EUR od 13.11.2008.g. do isplate.

- 12,43 EUR od 14.12.2008.g. do isplate.

- 6,07 EUR od 11.01.2008.g. do isplate.

- 0,22 EUR od 04.04.2008.g. do isplate.

- 0,22 EUR od 04.04.2008.g. do isplate.

- 5,91 EUR od 30.04.2008.g. do isplate.

- 8,93 EUR od 21.05.2008.g. do isplate.

- 5,67 EUR od 08.07.2008.g. do isplate.

- 9,44 EUR od 08.08.2008.g. do isplate.

- 5,99 EUR od 09.09.2008.g. do isplate.

- 2,47 EUR od 07.10.2008.g. do isplate,

po pripadajućoj kamatnoj stopi.

5. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, otplatnog plana, knjigovodstvene kartice po kreditu, financijskim vještačenjem, saslušanjem tužitelja osobno kao stranke.

6. Nakon provedenih dokaza, sud nalazi da je tužbeni zahtjev preciziran u podnesku od dana 09. rujna 2024. g. u cijelosti osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 25. kolovoza 2006. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 29.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 84 mjeseca.

8. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je u trenutku zaključenja ugovora bila 5,15 %, a tijekom otplate kredita se mijenjala uslijed jednostrane odluke banke, što je povećavalo anuitete kredita.

9. Nije sporno da je ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti koji je vezan uz valutu švicarski franak (CHF) i da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, što je dovelo do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao.

10. Sporno je pitanje zastare, svojstvo potrošača na strani tužitelja, pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice povodom kolektivne tužbe "Potrošač" na ovaj slučaj, pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, te osnovanost i visina postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je postavio prigovor radi prebijanja.

11. Radi utvrđenja spornih činjenica provedeni su dokazi pregledom već spomenute dokumentacije, financijskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja.

12. U svom iskazu tužitelj je naveo da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila, koje mu je trebalo privatno, za potrebe cijele obitelji. Naglasio je da mu automobil nije trebao za obavljanje poslovne djelatnosti, a osim toga, nije imao u vlasništvu obrt niti trgovačko društvo. Naveo je da je tražio kredit u valuti CHF, jer za kredit u toj valuti nije trebalo uplatiti učešće, a anuiteti koji su mu prikazani prilikom sklapanja ugovora, bili su podnošljivi po visini, s obzirom na njegova tadašnja primanja. Tužitelj je naveo da su nakon nekog vremena otplate kredita, anuiteti počeli značajno rasti. Izjavio je da ga zaposlenice banke nisu upozorili na rizik sklapanja ugovora o kreditu u valuti CHF, te ga nisu upozorile na mogućnost većeg porasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Naveo je da je smatrao da postoji mogućnost da će anuiteti malo porasti, ali nije mislio da je moguće da porastu u toj mjeri kao što se doista dogodilo. Odgovarajući na upit punomoćnika tuženika, tužitelj je naveo da je u vrijeme sklapanja ovog ugovora, radio kao referent na sudu u Šibeniku. Naveo je da je pročitao ugovor i da je znao značenje valutne klauzule i da je smatrao da je moguće da tečaj malo poraste, ali nikako nije bio svjestan mogućnosti tako značajnog porasta tečaja valute CHF.

13. U potpunosti je prihvaćen iskaz tužitelja, koji je djelovao iskreno i posve uvjerljivo, a osim toga, podudara se s podacima iz pisane dokumentacije.

14. U pogledu tuženikovog prigovora, valja navesti da je tužitelj dokazao status potrošača a time i aktivnu legitimaciju, jer je novčana sredstva koja je dobio predmetnim kreditom utrošio za kupnju osobnog vozila koje mu je trebalo za osobnu upotrebu, za potrebe obitelji, a ne za bilo kakvu poslovnu djelatnost.

15. Tužitelj ovom tužbom traži isplatu preplaćenog iznosa s osnova nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je ugovorena vezanost glavnice uz valutu CHF.

16. Tuženik je osporio da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa (u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17), mogu koristiti u ovom postupku i da se odnose na predmetni ugovor o kreditu.

17. U vezi s tim, naglašava se da je u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12, te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž - 6632/17 (II. stupanjska presuda donesena 14. lipnja 2018.g.), utvrđeno da je i tuženik - tada Societe Generale - Splitska banka d.d. (sada OTP banka d.d.) uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita. Naime, utvrđeno je da je u ugovorima o kreditima zaključenim u vremenskom razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, korištena valutna klauzula koja predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno niti pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

18. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine.

19. Za naglasiti je da čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

20. Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP- a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužitelj poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 6632/17).

22. Kako se radi o djelomičnoj ništetnosti ugovornih odredbi čl. 1. čl. 8. Ugovora o kreditu, (u dijelu u kojem se govori o vezanosti glavnice uz valutu CHF), tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takvog ugovora, s osnova preplate radi valutne klauzule u CHF, sukladno čl. 1111. i čl. 323. ZOO/05.

23. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

24. U ovom postupku je utvrđeno, kako je već navedeno, da je tužitelj preplatio predmetni kredit s osnove vezanosti kredita uz valutnu klauzulu CHF, čiji tečaj se tijekom otplate kredita značajno mijenjao na štetu potrošača.

25. Uz sve navedeno, treba istaknuti da nije točno da je u postupku kolektivne zaštite, pravna zaštita pružena samo na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena prava pojedinih članova grupacije, koji traže zaštitu. Naime, sudska praksa je već zauzela stav o takvim prigovorima, naglašavajući da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakon o zaštiti potrošača, u smislu postojanja povrede iz čl. 106.1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi u ovom slučaju.

26. Prigovor zastare nije osnovan, jer zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05), teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi.

27. Ovakav stav zauzeo je Vrhovni sud RH u svojoj odluci poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, u kojoj presudi se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, došlo do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

28. Kako je ova tužba podnesena dana 06. lipnja 2023.g., proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

29. Financijskim vještačenjem koje je povjereno stalnom sudskom vještaku financijske struke Darku Prpiću, dipl. oec. iz društva Darfin d.o.o., utvrđeno je da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po prodajnom tečaju Kreditora, važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 4.147,64 EUR. 30. Nadalje, vještak je izračunao da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi -136,92 EUR.

31. Osim toga, vještak je izračunao ukupnu razliku s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja, u odnosu na anuitete prema obračunu banke po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete ukoliko se manje plaćene razlike prebiju s više plaćenim razlikama, koja iznosi 4.010,72 EUR.

32. Stranke nisu imale primjedbi niti prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a kako i sud smatra da su nalaz i mišljenje izrađeni po pravilima struke, objektivno i obrazloženo, to je vještački nalaz prihvaćen u potpunosti.

33. U odnosu na tzv. negativne razlike, odnosno manje plaćene iznose u razdoblju kada je tečaj valute CHF bio niži od početno ugovorenog, tuženik je postavio prigovor radi prebijanja.

34. Prije svega se navodi da je i sam tužitelj uračunao tzv. negativne razlike i preciziranim tužbenim zahtjevom nije zatražio od tuženika isplatu cjelokupnog preplaćenog iznosa s osnove valutne klauzule, koji iznos po izračunu financijskog vještaka iznosi 4.147,64 EUR, već je zatražio od tuženika isplatu umanjenog iznosa, koji je vještak izračunao kada je manje plaćene razlike prebio s više plaćenim razlikama, tako da potražuje od tuženiku isplatu iznosa od 4.010,72 EUR.

35. Međutim, čak i da tužitelj nije svoj zahtjev umanjio za tzv. negativne razlike, taj prigovor bi po mišljenju suda bio neosnovan, jer je zahtjev tuženika u zastari. Naime, tuženik nije potrošač, pa se na njega ne odnose utvrđenja iz kolektivnog postupka, što znači da se podnošenjem kolektivne tužbe potrošača u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 nije prekinuo tijek zastare u pogledu tuženikovog zahtjeva. Stoga je u zastari zahtjev tuženika, sadržajno postavljen u prigovoru radi prebijanja, s obzirom da se radi o iznosima koji su plaćeni u razdoblju od 2007. godine do rujna 2008. godine. Naime, kod stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, to znači da je od plaćanja svakog pojedinog iznosa do podnošenja prigovora radi prebijanja - na pripremnom ročištu dana 13. svibnja 2024. godine, proteklo znatno više od pet godina, pa se očigledno radi o zastari.

36. Dakle, na tuženika koji je banka, odnosno trgovac, ne odnose se odredbe Zakona o zaštiti potrošača, niti se tuženik može pozivati na ništetnost odredbi koje je upravo tuženik kao sastavljač ugovora unio u ugovor o kreditu. Radi toga je sud, temeljem čl. 338. st. 3. u vezi sa čl. 333. st. 3. Zakona o parničnom postupku, odlučio da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 136,92 EUR, sa zateznom kamatom od svakog pojedinog iznosa do isplate.

37. Tuženik je osporio činjenicu da je nesavjesni stjecatelj u smislu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/05).

38. Tuženik nije u pravu, jer je banka kao stručna financijska institucija (odnosno zaposlenici banke) imala saznanja o riziku ugovaranja kredita u valuti CHF, koja je bila tzv. valuta utočišta i pružala je bankama izuzetno velike profite, a potrošačima značajno povećavala iznose koje su plaćali tijekom otplate kredita. Radi toga, sud zaključuje da je tuženik bio nesavjestan stjecatelj, pa kamata teče od dana plaćanja (preplate) svakog pojedinog anuiteta do isplate, sukladno čl. 1115. ZOO/05.

39. U podnesku od 23. rujna 2024. godine, tuženik se izričito protivio preinaci tužbe od strane tužitelja koja preinaka je učinjena podneskom tužitelja od dana09. rujna 2024. godine.

40. Sud je dopustio preinaku tužbu u vidu povećanja tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj tek nakon provedenog financijskog vještačenja mogao precizno postaviti tužbeni zahtjev, što je doista i učinio podneskom od 09. rujna 2024. godine, u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka. Kako tužitelj nije mogao, bez svoje krivnje, preinaku izvršiti do zaključenja prethodnog postupka (s obzirom da se dokazi pa tako i vještačenje provodi nakon zaključenja prethodnog postupka, u fazi glavne rasprave), to je sud dopustio preinaku tužbe, temeljem odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Osim toga, sud smatra da je dopuštanje preinake u ovom slučaju, svrsishodno za konačno rješenje spora.

41. S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku da isplati tužitelju, temeljem preplate radi promjene tečaja CHF, ukupan iznos od 4.010,72 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

42. Kamatna stopa teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, tako da od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

43. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe – 100 bodova, sastav podneska od 12.01.2024.g. - 100 bodova, pristup na ročište 13.05.2024.g. – 100 bodova, sastav podneska od 14.05.2024.g. - 25 bodova, sastav podneska od 09. 09.2024.g. - 100 bodova, pristup na ročište 21.11.2024.g. - 100 bodova, što je ukupno 525 bodova, odnosno 1.050,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 262,50 eura, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, pa ukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 1.612,50 eura.

44. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 30. prosinca 2024. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

45. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 30. prosinca 2024. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku