Poslovni broj: Ovr-962/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru - Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka 3

49240 Donja Stubica

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Vesni Posavec, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Tanje Babić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., OIB 57509775367, RADNIČKA CESTA 41, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika ŠK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku ŽK, radi ovrhe, 30. prosinca 2024.

riješio je

I. Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao neosnovan, u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ- a.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava koji glasi:

"Nalaže se Financijskoj agenciji odgoda izdavanja naloga bankama za zapljenu i prijenos odnosno za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], DK [adresa] Zahtjeva za naplatu ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB:57509775367 od dana 06.12.2024. godine na temelju zadužnice od 07.10.2013. godine, ovjerenu od strane javnog bilježnika Damira Bjelčića pod brojem OV-9899/13 do pravomoćnog okončanja postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa, odnosno ovrhe na temelju Zahtjeva za naplatu ovrhovoditelja od 06.12.2024. nedopuštenom“.

III. Nalaže se ovršeniku ŠK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknaditi ovrhovoditelju B2 KAPITAL d.o.o., OIB 57509775367, RADNIČKA CESTA 41, 10000 Zagreb, trošak postupka u iznosu od 250,00 eur, u roku od 8 dana.

zaključio je

I. Upućuje se ovršenik ŠK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., OIB 57509775367, RADNIČKA CESTA 41, 10000 Zagreb, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava koja se provodi temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 6. prosinca 2024. temeljem zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću pod poslovnim brojem Ov-9899/2013 od 3. listopada 2013., a zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7., t. 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, u daljnjem tekstu: OZ-a).

II. Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u prijedlogu radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu.

Obrazloženje

1. Ovršenik je ovome sudu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, kao i prijedlog za odgodu izdavanja prijenosa zaplijenjenih sredstava odnosno prijedlog za odgodu ovrhe. U prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik navodi da je dana 06. 12. 2024. godine uvidom u svoj bankovni račun došao do saznanja da mu je ustegnut iznos od 58,45 EUR te je putem Financijske agencije došao do obavijesti da je u redoslijedu osnova za plaćanje od strane ovrhovoditelja i to u iznosu od 6.303,76 Eur- a na temelju ovršne isprave. Iz priloženog Zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi kako ovrhovoditelj zahtjeva izravnu naplatu na temelju zadužnice ovršenika od 07.10.2013. godine, ovjerene od strane javnog bilježnika Damira Bjelčića pod brojem OV-9899/13 (dalje u tekstu: zadužnica), radi naplate tražbine PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. Ovršenik navodi kako je Financijska agencija zaprimila zahtjev za naplatu novčane tražbine na teret sredstava ovršenika te kako je ista tražbina evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Razvidno je da temeljem navedene osnove za plaćanje Financijska agencija postupa kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud, odnosno provodi se zapljena novčanih sredstava na rok od 60 dana od dana kada je osnova za plaćanje zaprimljena u Financijsku agenciju. Ovršenik ističe kako sa ovrhovoditeljem nikada nije bio ni u kakvom obveznom odnosu. Ovršenik je, pri podizanju kredita u PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. kao sredstvo osiguranja dao zadužnicu od 07.10.2013. godine, ovjerenu od strane javnog bilježnika Damira Bjelčića pod brojem OV-9899/13. PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. je podnijela FINI predmetnu zadužnicu na naplatu 07.03.2014.godine te je sukladno dopisu od 24.03.2014. obavijestila Financijsku agenciju kako traži povrat zadužnice jer je cijelo potraživanje Ovršenika podmireno sukladno Ugovoru o kreditu broj: 9017810194. Ujedno, Zahtjevi za izravnu naplatu po zadužnici poslovni broj OV-9899/2013 zaprimljena je prethodno dana 10.03.2014. godine (isknjiženo 04.08.2018.g. na temelju članka 12. ZPONS-a), 05.09.2014. godine (isknjiženo 04.08.2018.g. na temelju članka 12. ZPONS-a), dana 27.11.2014 (isknjiženo 04.08.2018.g. na temelju članka 12. ZPONS-a) te dana 28.01.2016. godine (isknjiženo 28.01.2019.g. na temelju članka 12. ZPONS-a). U međuvremenu je FINA od novog ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. zaprimila Ispravu pod nazivom Izjava o prijenosu prava iz ovršnih isprava od dana 18.11.2016. godine ovjerenu po javnom bilježniku Zorka Čavajda, pod poslovnim brojem OV-17328/2016 od dana 29.11.2016. godine, kojim je Privredna banka Zagreb d.d. prenijela temeljem čl. 214. st. 4. OZ-a na društvo B2 kapital d.o.o. sva prava iz ovršne isprave, a sve navedeno je kontradikorno dopisu banke od 24.03.2014. iz kojeg je razvidno da je svo potraživanje temeljem Ugovora o kreditu broj: 9017810194 podmireno, stoga nije jasno temeljem čega je protustranka bila ovlaštena aktivirati zadužnicu. Nakon što su isknjižene osnove 04.08.2018. godine ovršenik nije imao neizvršenih osnova za plaćanje na FINA-i. Iako je protustranka znala da nema osnove za to da naplati potraživanje, svejedno je nezakonito aktivirala zadužnicu. Ovršenik ističe je nakon uplate potraživanja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. ga i dalje kontaktirala da podmiri potraživanje za koje se banka očitovala da je već podmireno te je on iz neznanja ponovno uplatio iznos od minimalno 2.800,00 EUR ovrhovoditelju, a sada je ovrhovoditelj aktivirao zadužnicu na iznos od 35.450,90 kuna. Iz dostavljene dokumentacije sasvim je jasno da B2KAPITAL d.o.o. ne može biti ovrhovoditelj protiv ovršenika na osnovu zadužnice (iz razloga pomanjkanja aktivne legitimacije te iz razloga što je predmetna zadužnica već isknjižena iz redoslijeda naplate). Uz sve navedeno Ovršenik ističe kako je on Privrednoj BANCI ZAGREB d.d. podmirio potraživanje te je još i ovrhovoditelju podmirio određeni iznos. Dakle, FINA je od novog ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. zaprimila Ispravu pod nazivom Izjava o prijenosu prava iz ovršnih isprava od dana 18.11.2016. godine ovjerenu po javnom bilježniku Zorka Čavajda, pod poslovnim brojem OV-17328/2016 od dana 29.11.2016. godine, kojim je Privredna banka Zagreb d.d. prenijela temeljem čl. 214. st. 4. OZ-a na društvo B2 kapital d.o.o. sva prava iz ovršne isprave unatoč tome što je tražila povrat zadužnice jer je potraživanje podmireno. Osobito se ističe da se takav prijenos izvršavao nakon što je PBZ d.d. te B2Kapital d.o.o .imao saznanja (znala odnosno morala znati) da je po navedenoj zadužnici potraživanje podmireno. Kao što proizlazi iz Zahtjeva ovrhovoditelja zaprimljenog u Financijsku agenciju dana 29.11.2024. godine, ovrhovoditelj zahtijeva naplatu tražbine na temelju osnove za plaćanje – zadužnice, izvornik koje zadužnice se nalazi u Financijskoj agenciji, s obzirom na to da je predmetna zadužnica kao osnova za plaćanje isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje sukladno odredbama članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (dalje: „ZPONS“). S tim u vezi, odredbom članka 12. stavka 1. ZPONS-a propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od 3 godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih 6 mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršenjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Imajući u vidu predmetne odredbe ZPONS-a, kroz sudsku praksu je zauzeto stajalište prema kojem je, u slučaju prestanka izvršenja osnove za plaćanje na temelju članka 12. stavka 1. ZPONS-a, sud dužan obustaviti ovrhu temeljem odredbe članka 72. stavka 2., u svezi članka 5. stavka 4. OZ-a, jer prestanak izvršavanja osnove za plaćanje na temelju članka 12. stavka 1. ZPONS-a, predstavlja faktičnu nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, a nemogućnost provedbe ovrhe je razlog propisan odredbom članka 72. st. 2. OZ-a za obustavu ovrhe. Nastavno na naprijed navedeno, vezano za slučaj eventualne ponovne dostave Financijskoj agenciji na provedbu osnove za plaćanje koja se prestala izvršavati temeljem odredbe članka 12. st. 1. ZPONS-a, sudovi u Republici Hrvatskoj su zauzeli stajalište prema kojem „ni jedna odredba ZPONS-a ne predviđa mogućnost da se Financijskoj agenciji ponovno dostavi ista osnova za plaćanje, odnosno da joj sud naloži da istu osnovu za plaćanje ponovno zavede u redoslijed naplate u Očevidnik pa, imajući u vidu da je odredbama članka 10. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima propisano da Financijska agencija, kada utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu sukladno odredbi članka 12. st. 1. ZPONS-a, prestaje s izvršenjem te osnove za plaćanje i pohranjuje do ispunjenja uvjeta za njezino uništenje sukladno članka 21. tog Zakona, to jasnim proizlazi da ovrhovoditelj nije ovlašten sam podnijeti ili zahtijevati da nadležni sud ponovno istu osnovu za plaćanje dostavi Financijskoj agenciji radi namirenja iste novčane tražbine te je sud dužan, u slučaju podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju isprave u pogledu koje su se ostvarile pretpostavke iz odredbe članka 12. st. 1. ZPONS-a, odbiti prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, uz obrazloženje da ZPONS ne predviđa mogućnost da se Agenciji ponovno dostavlja ista osnova za plaćanje u pogledu koje su se stekli uvjeti iz članka 12. st. 1. ZPONS- a“. S obzirom da je iz priloženih isprava razvidno kako je ovo drugi put da je podnesena ista osnova za plaćanje – zadužnica - Financijskoj agenciji na izravnu naplatu protiv ovršenika radi namirenja iste novčane tražbine koja je već jednom bezuspješno pokušana biti prisilno naplaćena putem Financijske agencije, uvažavajući naprijed utvrđena stajališta iz pravomoćnih presuda sudova Republike Hrvatske, ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika na temelju zadužnice te je s tim u vezi ispunjen (žalbeni) razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a. Dakle, aktivnu legitimaciju ovrhovoditelj u konkretnom postupku nema zato što:

1. trostranim ugovorom o ustupu dobio je ovlast samo stupiti u već pokrenute postupke, a ne pokretati nove

2. ugovorom o ustupu ovrhovoditelj je preuzeo potraživanje protiv ovršenika koje je različito od zadužnice (odnosno nije preuzeo potraživanje po navedenoj zadužnici)

3. zato što je ponovno provođenje ovrhe putem FINA.e temeljem osnove koja je već isknjižena jer se po njoj protiv ovršenika nije uspjela provesti prisilna naplata nedopušteno.

Ovršenik smatra kako iz dosadašnjih navoda i dostavljene dokumentacije razvidno da je pokrenuta ovrha odnosno zapljena nedopuštena i nezakonita, a osim toga ističe se i prigovor zastare. Radi se o zadužnici na kojoj je ovršenik ovjerio svoj potpis 2013. godine, koju je PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. podnijela FINA-i 07.03.2014. godine, koja je isknjižena 04.08.2018. godine, koja nije obuhvaćena ugovorom o ustupu iz 2016. Godine te se sama PBZ d.d. očitovala kako je potraživanje podmireno. Osobito je važno da je uvidom u dokumentaciju temeljem te zadužnice pokrenuta ovrha u 2014. Godini te ispada da je ista isknjižena 04.08.2018. godine, na način da je isknjižen cjelokupni dug po njoj.

2. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, koji se podneskom od 30. prosinca 2024. očitovao na isti navodeći da u cijelosti osporava navode ovršenika. Ovrhovoditelj ukazuje kako je osnov predmetnog potraživanja Ugovor o kreditu br. 9017810194 koji je ovršenik sklopio s ranijim vjerovnikom, društvom PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., a u svrhu osiguranja koje tražbine je izdana predmetna zadužnica posl.br. OV-9899/13, solemnizirana po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću iz Krapine 07.10.2013. Navedeno potraživanje je ovrhovoditelj stekao od ranijeg vjerovnika temeljem Ugovora o kupoprodaji plasmana. Dodatno, ispravom pod nazivom Izjava o prijenosu prava iz ovršnih isprava od 18.11.2016. ovjerenom po javnom bilježniku Zorki Čavajdi iz Zagreba pod posl.br. OV-17328/2016 dana 29.11.2016., raniji vjerovnik je prenio na ovrhovoditelja sva prava iz cit. zadužnice posl.br. OV-9899/2013. Navedena isprava je deponirana kod Financijske agencije 05.12.2016. i upisana u Upisnik prijenosa potraživanja kod Financijske agencije pod brojem PP-06. Sve navedeno je istaknuto i u zahtjevu za izravnu naplatu. Dakle, jasno je da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani ovrhovoditelja neosnovan. Uostalom, da tomu nije tako, Financijska agencija zasigurno ne bi postupala po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 29.11.2024. i izvršila pljenidbu novčanih sredstva s računa ovršenika. Ukazuje se da i ovršenik na str. 4. u svom prijedlogu navodi kako je ovrhovoditelj ugovorom o ustupu dobio ovlast stupanja u pokrenute postupke. Netočno je, međutim, da ovrhovoditelj ne bi moga pokrenuti nove ovršne postupke radi naplate ustupljene tražbine jer je na to ovlašten čl. 32. Ovršnog zakona. U odnosu na navode ovršenika kako ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju cit. zadužnice ponovno zahtijevati naplatu kod Financijske agencije ovrhovoditelj ukazuje kako takvo stajalište nema zakonsko uporište. Naime, sudska praksa na koju se poziva ovršenik odnosi se na postupak sudske ovrhe dok se u konkretnoj situaciji radi o postupku izravne naplate, sukladno čl. 209. Ovršnog zakona odnosno izvansudskoj ovrsi. Dakle, kada ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom temeljem koje je ovlašten podnijeti zahtjev za izravnu naplatu (zadužnica, presuda i dr.), ukoliko nakon izvršene aktivacije kod Financijske agencije dođe do isknjiženja, ne postoji zakonska prepreka da se izvrši ponovna aktivacija takve ovršne isprave. U odnosu na kontradiktorne navode ovršenika da je ovrhovoditelj ugovor o ustupu dobio ovlast stupiti u već pokrenute postupke, a ne pokretani nove (kojima priznaje aktivnu legitimaciju na strani ovrhovoditelja) ovrhovoditelj ukazuje na sljedeće. Sukladno čl. 214. Ovršnog zakona, vjerovnik može svoja prava iz zadužnice prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik. Dakle, ovrhovoditelj ima jednaka prava kao i raniji vjerovnik odnosno, ovlašten je u svrhu naplate predmetnog potraživanja aktivirati cit. zadužnicu. U odnosu na ovršenikov prigovor zastare, ovrhovoditelj ukazuje kako je isti neosnovan. Naime, kako i sam ovršenik navodi, u svrhu naplate predmetne tražbine izvršene su aktivacije cit. zadužnice kod Financijske agencije od strane ranijeg vjerovnika te je takvim postupanjem, u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, prekinut tijek zastare sve do isknjiženja zadužnice iz redoslijeda naplate 04.08.2018., nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN br. 68/2018.) S obzirom da je cit. zadužnica od 07.10.2013. solemnizirana na predmetno potraživanje se, sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, primjenjuje desetogodišnji zastarni rok. Stoga, od trenutka isknjiženja cit. zadužnice 2018. godine do ponovne aktivacije u 2024. godini nikako nije mogla nastupiti zastara za ovo potraživanje te su navodi ovršenika u tom smjeru neosnovani. Nadalje, u odnosu na navode ovršenika da je potraživanje podmireno te da ovrhovoditelj nema pravo potraživati podmirenje predmetnog dugovanja od istog ovrhovoditelj ukazuje da su isti, također, neosnovani. Naime, cit. Ugovor o kreditu je sklopljen 03.10.2013. s rokom otplate 36 mjeseci (3 godine). S obzirom na neurednu otplatu, raniji vjerovnik je Financijskoj agenciji dostavio na provedbu cit. zadužnicu posl.br. OV-9899/13 24.03.2014. godine kako bi se naplatilo u tom trenutku dospjelo dugovanje te je nakon podmirenja istog dugovanja izvršen opoziv zadužnice. Međutim, budući da se u konkretnom slučaju radi o obvezi s osnova ugovora o kreditu koji je u tom trenutku još bio u otplati, a slijedom neuredne otplate nadolazećih anuiteta, ovršenik je ponovno pao u zakašnjenje s otplatom duga po kreditu. Raniji vjerovnik je stoga zbog nepodmirenja dospjele tražbine po cit. Ugovoru o kreditu 30.12.2014. obavijestio ovršenika o otkazivanju cit. Ugovora o kreditu. Prema tome, a s obzirom da predmetna tražbina do danas u cijelosti nije podmirena, navodi ovršenika u tom smjeru su neosnovani. Ovrhovoditelj ističe da je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe posve paušalan i u cijelosti neosnovan. Naime, odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je da će na prijedlog ovršenika sud odgoditi ovrhu ako učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako dokaže postojanje jednoga od alternativno postavljenih uvjeta iz t. 1. –11. istog članka. Dakle, potrebno je kumulativno ispunjenje navedenih uvjeta pri čemu niti jedan od uvjeta nema primat nad drugim, a što jasno proizlazi iz zakonske odredbe. Ovršenik je u konkretnom slučaju ispunio jedan od ta dva uvjeta, odnosno podnio je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. No, s druge strane, ovršenik ničime nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a kamoli da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, već samo paušalno navodi da kako ima minimalna primanja te ukazuje na narušeno zdravstveno stanje s tim da za navedeno ne dostavlja niti jedan materijalni dokaz. U tom smislu, ovrhovoditelj ukazuje kako puko navođenje da će ovršenik pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ne čini vjerojatnim da će takva šteta uistinu i nastati. S tim u vezi, ovrhovoditelj ukazuje kako Ovršni zakon jasno propisuje da ovršenik pretpostavku trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete treba učiniti vjerojatnom, a takva vjerojatnost mora biti objektivizirana uvjerljivim, životnim i logičnim činjenicama i okolnostima koje omogućavaju provjerljivost pretpostavke vjerojatnosti. Prema tome, ovršenik ni na koji način nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje iz kojeg razloga je njegov prijedlog za odgodu ovrhe potpuno neosnovan.

3. Sud je izvršio uvid u Zahtjev za izravnu naplatu (list 9-10. spisa), u zahtjev za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima na temelju zadužnice (list 11-12. spisa), u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (list 13. spisa), u zahtjev (list 14. spisa), u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (list 15. spisa), u zahtjev (list 16. spisa), u Zadužnicu (list 17-20. spisa), u otkaz ugovora o kreditu (list 31. spisa), u Ugovor o kreditu (list 32-35. spisa).

4. Prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim.

5. Odredbom st. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

6. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a, nije osnovan.

7. U odnosu na istaknuti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a sud smatra da ovršenik svojim navodima nije dokazao da bi taj žalbeni razlog bio ispunjen, jer ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno kako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka. Naime, činjenica da je osnova za plaćanje u postupku izravne naplate ranije isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, ne sprječava ovrhovoditelja da tu istu osnovu za plaćanje podnese ponovno FINA-i na naplatu, a niti je takva nemogućnost ponovnog podnošenja osnove za plaćanje propisana odredbama ZPONS-a. Izvansudska ovrha pokreće se podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i, pa kada FINA, primjenom odredbe čl. 12 ZPONS-a, osnovu za plaćanje (u konkretnom slučaju zadužnicu) isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćanje u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, već je potrebno da ovrhovoditelj podnese novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno da pokrene novi postupak izvansudske ovrhe, radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje, kako je to ovrhovoditelj ovdje i učinio.

8. Dakle, kako je u ovoj pravnoj stvari ovrhovoditelj dana 6. prosinca 2024 dostavio novi zahtjev za izravnu naplatu FINI čime je pokrenuo novi postupak izravne naplate kod FINE odnosno kako nije predložio FINI da nastavi, nakon što je na temelju čl. 12 ZPONS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, postupati u tom postupku po toj osnovi, ne radi se o nedopuštenom prijedlogu u smislu naprijed navedenog pravnog shvaćanja.

9. Pri tome valja reći da je svrha i smisao ovršnog postupka upravo ostvarenje prisilne naplate potraživanja ovrhovoditelja koje proizlazi iz određene ovršne ili vjerodostojne isprave. Stoga bi ograničavanjem ovrhovoditelja da samo jednom može pokrenuti postupak izravne naplate odnosno da ga se onemogući u ponovnom pokretanju istog na način da ponovno dostavi istu osnovu na naplatu FINI nakon što po toj osnovi u postupku izravne naplate nije bilo naplate zbog pomanjkanja sredstava ovršenika dovelo u pitanje samu svrhu ovršnog postupka odnosno postupka izravne naplate.

10. Nadalje, odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, a odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršenom ispravom. Odredbom čl. 52. st. 3. OZ- a propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. tog članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

11. Dakle, razlozi koje ovršenik iznosi u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim su žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč.. 9. toč. 11. OZ- a. No, kako je ovrhovoditelj osporio navedene razloge, te nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 52. st. 4. OZ-a, odnosno rješenje o tim žalbenim razlozima ovisi o utvrđivanju spornih činjenica koje ovršenik ne dokazuje javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su te činjenice općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, valjalo je temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a ovršenika zaključkom uputiti u parnicu.

12. Nadalje, prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

13. Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.

14. Odredbom čl. 65. st. 1. točka 1. -8. OZ-a, taksativno su navedeni razlozi zbog kojih sud može na prijedlog ovršenika, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

15. Dakle, da bi sud udovoljio prijedlogu ovršenika za odgodom ovrhe, nužno je da se kumulativno ispune kako objektivni, tako i subjektivni uvjeti propisani prethodno citiranom odredbom OZ-a.

16. Posebna pretpostavka, relevantna za predmetni prijedlog za odgodu, jest, prema čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ, da je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek.

17. Da bi se prijedlogu za odgodu moglo udovoljiti potrebno je da dodatno, uz navedenu posebnu, bude ispunjena i opća pretpostavka - vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ili vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

18. Ovršenik je iznoseći žalbene razloge iz čl. 50. OZ-a ispunio jedan od uvjeta za odgodu ovrhe (čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a), međutim, sud nalazi da ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti, mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi. Ovršenik bi trebao učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka štete uslijed nastavljanja ovrhe (uzročna veza između nastavka ovrhe i nastanka štete), ali i da bi se odgodom ovrhe ta opasnost otklonila. Tu vjerojatnost treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja te utjecaj određenog predmeta ovrhe u odnosu na koji se zahtijeva odgoda ovrhe. Ovršenik ne konkretizira u čemu bi se ista šteta sastojala, istu ne objašnjava ni ne dokazuje (primjerice ne iznosi podatke o svojoj imovini, imovini članova obitelji, ne osvrće se na imovinske prilike ovrhovoditelja), kao što ni ne ukazuje na nijedan od taksativno navedenih objektivnih uvjeta iz istog članka toč. 1.-8. OZ-a, pa su takvi navodi ovršenika po ocjeni ovog suda paušalni. Činjenica je da je svako provođenje ovrhe otegotno za ovršenika polazeći od same prirode ovrhe te je nedvojbeno da svaki ovršenik u ovršnom postupku trpi štetu, međutim da bi se udovoljilo prijedlogu za odgodu ovrhe, zakon jasno ukazuje da se mora raditi o teškoj ili vrlo teško nadoknadivoj šteti. No, ovršenik u konkretnom slučaju, a u kontekstu stranaka i njihovog imovinskog stanja, nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka štete uslijed nastavljanja ovrhe. Ukoliko bi sud iz takvih neargumentiranih razloga odgađao provedbu ovrhe, institut izravne naplate izgubio bi svoj smisao.

19. Iz stanja spisa proizlazi da ovršenik u svojem prijedlogu nije podnio sudu zahtjev u kojem određeno navodi troškove za koje traži naknadu niti je troškove specificirao, stoga o istima sud nije niti mogao donositi odluku.

20. Nadalje, ovrhovoditelj je podneskom od 30. prosinca 2024. zatražio naknadu troška sastava očitovanja na prijedlog ovršenika u iznosu od 250,00 eur, uključujući PDV.

21. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka je osnovan.

22. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da je ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužan ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koje su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

23. Temeljem čl. 14. st. 4. OZ-a, čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, tbr. 11/8 i tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje u tekstu: Tarifa), odlučeno je kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Donjoj Stubici, 30. prosinca 2024.

Sudac

Vesna Posavec

Viši sudski savjetnik-specijalist

Tanja Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku iz Zagreba

2. ŠK, [adresa] zastupan po punomoćniku ŽK