Poslovni broj: UsI-2135/2023-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Marijane Jurić, u upravnom sporu tužitelja: ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Zvonimiru Šakiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu "Luetić&partneri", Split, Starčevićeva 24D, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenica ČH, diplomirana pravnica i zaposlenica, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi prava na naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta, nakon javne rasprave zaključene dana 29. studenog 2024. u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika, dana 30. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/23- 01/77, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od dana 28. srpnja 2023.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/23-01/77, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od dana 28. srpnja 2023., tužiteljica je, u bitnom, navela da je drugostupanjsko upravno tijelo, a i prvostupanjsko upravno tijelo na njezinu štetu pogrešno primjenjuju odredbu iz čl. 81. st. 6. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Naime, navedenom odredbom da je propisano kako se osnovica za naknadu plaće utvrđuje prema osnovici za naknadu utvrđenoj za prethodno utvrđenu privremenu nesposobnost i u slučajevima kada je ponovno utvrđena privremena nesposobnost zbog korištenja rodiljnog dopusta na koji osiguranica nastupa neposredno (bez i jednog dana prekida) nakon korištenja privremene nesposobnosti iz čl. 39. t. 6. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, nakon završetka, odnosno prekida rodiljnog dopusta ili dopusta radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. U konkretnom slučaju da tužiteljica pravo na rodiljni i roditeljski dopust koristi neprekidno po čevši od 13. kolovoza 2015. (dakle, bez i jednog dana prekida) zbog čega da su ispunjeni uvjeti iz citirane odredbe,
- -
odnosno da su ispunjeni uvjeti za primjenu prethodno utvrđene osnovice za izračun naknade plaće u iznosu od 6,35 eur/47,87 kn po radnom satu neto, za puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, tj. da je tužiteljici trebalo priznati pravo na naknadu plaće koja joj je prethodno utvrđena za rodiljni dopust 13. kolovoza 2015., odnosno 4. lipnja 2017. i 15. rujna 2019. Slijedom navedenog, da predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika te se predmet vraća tuženiku na ponovno odlučivanje kao i da se naloži tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove ovog postupka.
2. Opunomoćenik tužiteljice je na ročištu održanim kod ovog Suda dana 29. studenog 2024. naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi te kao u zadnjem podnesku. Poriče navode iz odgovora na tužbu kao neosnovane u cijelosti. Ističe kako se u ovoj pravnoj stvari radi isključivo o pravnom pitanju, stoga da nema daljnjih dokaznih prijedlog te da predlaže zaključenje raspravljanja.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, citirajući relevantne zakonske i podzakonske propise te iznoseći utvrđeno činjenično stanje, u cijelosti ponovio navode osporenog rješenja i predložio da sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.
4. Opunomoćenica tuženika je na ročištu održanim kod ovog Suda dana 29. studenog 2024. održanim kod ovog Suda navela da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže zaključivanje raspravljanja i odbijanje tužbenog zahtjeva.
5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/23-01/77, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od dana 28. srpnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split KLASA: UP/l-502-04/22-03/29, URBROJ: 338-17-02-01-23-6 od dana 27. travnja 2023., a kojim rješenjem se pod točkom I. izreke osiguranici ŠH, ovdje tužiteljici, za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta od dana 15. lipnja 2022. priznaje se pravo na naknadu plaće prema osnovici od 2,19 eura/16,47 kuna po satu s tim da tako utvrđena osnovica ne može biti veća od najniže osnovice koja služi za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje niti manja od 70% proračunske osnovice. Prema točki II. izreke žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo u kojem je doneseno osporeno rješenjete u spisu upravnog spora.
7. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
9. Predmet spora je, u smislu odredbe čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
10. Člankom 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 33/23), koji je stupio na snagu 1. travnja 2023., upravni postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu istog Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju
- -
(„Narodne novine“, br. 80/13, 137/13 i 98/19) te propisa i općih akata donesenih na temelju toga Zakona.
11. Odredbom čl. 7. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: Zakon) propisano je da se na obvezno zdravstveno osiguranje prema Zakonu obvezno osiguravaju i stječu status osiguranika osobe u radnom odnosu kod pravne ili fizičke osobe sa sjedištem u [adresa].
12. Sukladno odredbi čl. 38. st. 1. i st. 2. Zakona pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona (u daljnjem tekstu: privremena nesposobnost) pripada osiguranicima iz članka 7. st. 1. toč. 1. do 4. te toč. 6., 8., 9., 20. i 25. toga Zakona, ako posebnim propisom nije utvrđeno drukčije. Pod privremenom nesposobnošću, za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu toga Zakona, smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih čl. 39. Zakona zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.
13. Shodno odredbi čl. 39. st. 1. toč. 7. Zakona pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno spriječen za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta i prava na rad u polovici punoga radnog vremena, sukladno propisima o rodiljnim i roditeljskim potporama.
14. Prema odredbi čl. 41. st. 1. Zakona, naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 3. do 8. i točke 10. ovoga Zakona isplaćuje se osiguraniku na teret sredstava Zavoda od prvog dana korištenja prava.
15. Visina naknade za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog rodiljnog dopusta regulirana je odredbom članka 55. stavka 2. točke 3. Zakona te ista iznosi 100 % od osnovice za naknadu plaće.
16. Odredbom čl. 55. st. 3. Zakona propisano je da visinu naknade plaće koja se isplaćuje na teret sredstava Zavoda utvrđuje Zavod, s time da najviši mjesečni iznos naknade plaće, obračunate prema odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, ne može za puno radno vrijeme iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28%, osim naknade plaće iz stavka 2. točaka 3., 4. i 8. ovoga članka.
17. Sukladno odredbi čl. 54. st. 1. i st. 2. Zakona, naknada plaće određuje se od osnovice za naknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim u slučaju kada je posebnim zakonom drukčije propisano. Pod plaćom na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu place podrazumijeva se, u smislu ovoga Zakona, redovita mjesečna plaća osiguranika utvrđena u skladu s odredbama propisa o radu te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada (godišnji odmor, plaćeni dopust i privremena nesposobnost) koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen.
18. Prema odredbi čl. 54. st. 5. Zakona u slučaju kad se osnovica za naknadu plaće ne može utvrditi prema stavku 1. ovoga članka, osnovicu za naknadu plaće čini plaća isplaćena do dana nastanka slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, odnosno pripadajuća plaća za mjesec za koji se određuje naknada plaće, s tim da tako određena osnovica, kada se naknada isplaćuje na teret sredstava Zavoda, ne može biti veća od najniže osnovice osiguranja koja služi za
- -
obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj.
19. Člankom 71. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 49/14, 51/14, 11/15, 17/15, 123/16, 129/17, 9/21 i 90/22, dalje: Pravilnik) propisano je da se osnovica za obračun naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad u smislu članka 39. Zakona utvrđuje kao satna ili dnevna osnovica, ovisno o rasporedu radnog vremena osiguranika - korisnika naknade.
20. Prema odredbi čl. 73. st. 1. i st. 2. Pravilnika, osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos redovne mjesečne plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće. Pod prosječnim iznosom redovne mjesečne plaće iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena.
21. Odredbom čl. 73. st. 3. Pravilnika, iznimno od stavka 1. toga članka, ako osiguraniku nije isplaćena niti jedna plaća, odnosno ako je isplaćena samo jedna plaća u propisanom šestomjesečnom razdoblju, kao osnovica za naknadu plaće uzima se plaća isplaćena do dana nastanka osiguranog slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, odnosno plaća pripadajuća prema ugovoru o radu, drugom ugovoru ili pojedinačnom aktu. Tako utvrđena osnovica za naknadu plaće, kada se naknada plaće isplaćuje na teret sredstava Zavoda, ne može biti viša od propisane najniže osnovice osiguranja koja služi za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj, umanjene za doprinose iz osnovice, porez i prirez.
22. Sukladno čl. 73. st. 6. Pravilnika, pod isplaćenom plaćom iz stavka 1. ovoga članka na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće podrazumijeva se u smislu članka 54. stavka 2. Zakona redovita mjesečna plaća osiguranika isplaćena u skladu s odredbama propisa o radu te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada (godišnji odmor, plaćeni dopust i privremena nesposobnost) koju isplaćuje pravna ili fizička osoba kod koje je osiguranik zaposlen (plaća isplaćena u tekućem mjesecu za taj mjesec, odnosno u tekućem mjesecu za prethodni mjesec).
23. Člankom 74. st. 1. Pravilnika propisano je da se određuje da je osnovica za naknadu plaće utvrđena prema članku 73. Pravilnika konačna i ne može se mijenjati. Prema stavku 2. članka 74. Pravilnika, iznimno od stavka 1. istoga članka Pravilnika, kad je osnovica za naknadu utvrđena na osnovi pogrešnih ili nepotpunih podataka, osiguranik - korisnik naknade plaće ima pravo tražiti ponovno utvrđivanje osnovice za naknadu plaće i pripadajući iznos naknade plaće od tako utvrđene osnovice za naknadu plaće.
24. Člankom 81. st. 1. Pravilnika propisano je da osnovica za naknadu plaće utvrđena prema odredbama ovoga Pravilnika služi za obračun naknade plaće za sve vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad. Prema stavku 2., a iznimno od stavka 1. istog članka, u slučaju kada je izabrani doktor zaključio osiguraniku privremenu nesposobnost te ju ponovno utvrdio u rokovima i pod uvjetima utvrđenim ovim člankom ne utvrđuje se nova osnovica za obračun naknade plaće već se osiguraniku naknada plaće obračunava prema prethodno utvrđenoj osnovici, ako je to za osiguranika povoljnije. U skladu sa stavkom 3. istog članka Pravilnika osiguraniku se naknada plaće obračunava i isplaćuje u smislu stavka 2., prema osnovici za naknadu utvrđenoj za prethodno utvrđenu privremenu nesposobnost u slučajevima: - ako mu je privremena nesposobnost ponovno utvrđena u roku od
- -
najduže 30 kalendarskih dana od dana zaključenja prethodne privremene nesposobnosti i to zbog iste šifre bolesti prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB), - ako mu je privremena nesposobnost ponovno utvrđena slijedećeg kalendarskog dana nakon zaključenja ranije utvrđene privremene nesposobnosti zbog istog uzroka privremene nesposobnosti, ali zbog druge šifre bolesti prema MKB-u. Pod uzrokom privremene nesposobnosti za rad u smislu stavka 3. podstavka 2. istog članka podrazumijeva se bolest neovisno o njezinoj šifri prema MKB-u, te svaki drugi pojedinačni razlog odsutnosti s rada za koji prema Zakonu osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće (rodiljni dopust, njega člana obitelji, pratnja i izolacija).
25. U slučaju iz čl. 81. st. 3. naknada plaće obračunava se i isplaćuje od iste osnovice za naknadu u visini i trajanju propisanom Zakonom te Pravilnikom. Sukladno članku 81. stavku 6. Pravilnika osnovica za naknadu plaće utvrđuje se sukladno stavku 3. i u slučajevima kada je ponovno utvrđena privremena nesposobnost zbog korištenja rodiljnog dopusta na koji osiguranica nastupa neposredno (bez i jednog dana prekida) nakon korištenja privremene nesposobnosti iz članka 39. točke 6. Zakona, nakon završetka, odnosno prekida roditeljskog dopusta ili dopusta radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju.
26. Člankom 200. st. 1. Zakona o doprinosima („Narodne novine“, br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16 i 106/18) propisano je da za osiguranike po osnovi radnog odnosa te izaslanog radnika i izabrane ili imenovane osobe koji s poslodavcem imaju ugovoren rad u punom radnom vremenu, za razdoblje provedeno u obveznim osiguranjima po toj osnovi u trajanju od mjesec dana, ako je mjesečna osnovica - iznos plaće uvećan za ostale primitke koji se odnose na naknadu za rad u mjesecu na koji se odnosi plaća, niža od najniže mjesečne osnovice, obveza je obračunati i uplatiti sve doprinose prema najnižoj mjesečnoj osnovici. Članak 200. stavak 3. Zakona o doprinosima određuje da je najniža mjesečna osnovica umnožak iznosa prosječne plaće i koeficijenta 0,38.
27. Shodno odredbi čl. 3. Naredbe o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za 2022. (“Narodne novine", br. 127/21) propisano je da je najniža mjesečna osnovica, prema članku 200. stavak 3. Zakona o doprinosima, umnožak iznosa prosječne plaće i koeficijenta 0,38 te iznosi 3.624,06 kuna.
28. Odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine", br. 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20 i 85/22, dalje: Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama) je propisano da zaposlena ili samozaposlena trudnica, odnosno zaposlena ili samozaposlena majka za vrijeme trudnoće, poroda i njege novorođenog djeteta, ima pravo na rodiljni dopust u trajanju od 28 dana prije dana očekivanog poroda do navršenih 6 mjeseci života djeteta, koji se sastoji od obveznog i dodatnog rodiljnog dopusta.
29. Sukladno čl. 24. st. 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, a u svezi s člankom 39. stavkom 1. točkom 7. Zakona, za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust iz članka 12. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama zaposleni ili samozaposleni roditelj ima pravo na naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.
30. Prema članku 24. stavku 9. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama zaposlenom ili samozaposlenom roditelju naknada plaće odnosno novčana naknada utvrđena istim člankom ne može iznositi manje od 70% proračunske osnovice, neovisno o tome radi li u punom ili nepunom radnom vremenu.
31. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II-502-06/23-01/77 utvrđeno je: da je tužiteljica nezadovoljna utvrđenom visinom osnovice za naknadu plaće za vrijeme
- -
rodiljnog dopusta otvorenog s danom 15. lipnja 2022., tvrdeći da je prvostupanjsko tijelo tuženika propustilo utvrditi da su u njezinom slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu iste osnovice za izračun naknade plaće propisani odredbom čl. 81. st. 6. Zakona koja odredba je u njezinom slučaju već primijenjena pri utvrđivanju osnovice za naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta koje pravo je koristila za svoje četvrto (MH) i peto dijete (SH), podnijela zahtjev za izdavanje pisanog rješenja dana 25. kolovoza 2022.; da je temeljem navedenog zahtjeva izdano prvostupanjsko rješenje na koje je tužiteljica pravodobno izjavila žalbu povodom koje je tuženik vratio predmet na ponovno postupanje tijelu prvog stupnja radi preispitivanja načina izračuna predmetne osnovice sukladno čl. 54. st. 5. Zakona s obzirom na mjesečni iznos sati rada u mjesecu koji prethodi otvaranju rodiljnog dopusta; da je, prema podacima iz službene evidencije Zavoda, prvostupanjsko tijelo pri obračunu predmetne satne osnovice prvotno utvrdilo da ista iznosi 15,76 kuna po radnom satu neto, za puno radno vrijeme od 40 sati tjedno koji iznos je dobiven dijeljenjem iznosa najniže osnovice osiguranja koja služi za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje za 2022. godinu s ukupno 184 radna sata; da je, uzimajući u obzir odredbu čl. 54. st. 5. Zakona prema kojoj osnovica za naknadu plaće koja je predmet ove upravne stvari ne može biti viša od propisane najniže osnovice osiguranja koja služi za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj, a kako broj radnih sati koje je prvostupanjsko tijelo Zavoda primijenilo pri izračunu osnovice nije bio u skladu s kalendarom radnog vremena za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osiguran slučaj (svibanj 2022.), drugostupanjsko tijelo Zavoda je u svrhu provjere ispravnosti obračuna osnovice za naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta, s čijim korištenjem je tužiteljica započela dana 15. lipnja 2022., proslijedilo predmet na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu Zavoda; da je prvostupanjsko upravno tijelo, postupajući po uputama iz drugostupanjskog rješenja, utvrdilo tužiteljici visinu osnovice za naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta započetog dana 15. lipnja 2022. u iznosu od 2,19 eur/16,47 kn po radnom satu neto, odnosno ne višoj od propisane najniže osnovice osiguranja koja služi za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj (primjenjujući u ponovnom postupku ispravan izračun visine osnovice u kojem je neto iznos osnovice za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za 2022. godinu od 2.899,25 kuna podijelilo s ispravnim brojem radnih sati za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je osiguranica otvorila rodiljni dopust - svibanj 2022. godine, a koji je prema kalendaru radnog vremena iznosio 176 radnih sati), ali ni manja od 70% proračunske osnovice, neovisno o tome radi li u punom ili nepunom radnom vremenu; da je protiv tako utvrđene visine osnovice za naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta tužiteljica pravodobno izjavila žalbu povodom koje je doneseno osporeno rješenje tuženika.
32. Iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika proizlazi da je odredbom čl. 81. st. 6. Pravilnika prema kojem se osiguraniku/ci naknada plaće obračunava i isplaćuje u smislu stavka 2. istog članka prema osnovici za naknadu utvrđenoj za prethodno utvrđenu privremenu nesposobnost (u ovom slučaju za prethodno korišteni rodiljni dopust kao vrstu pojedinačnog razloga odsutnosti s rada za koji prema Zakonu osiguraniku/ci pripada pravo na naknadu plaće) i u slučajevima kada je ponovno utvrđena privremena nesposobnost zbog korištenja rodiljnog dopusta na koji osiguranica nastupa neposredno (bez i jednog dana prekida) nakon korištenja privremene nesposobnosti iz članka 39. točke 6. Zakona, nakon završetka, odnosno
- -
prekida roditeljskog dopusta ili dopusta radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. Naime, da je tužiteljici prvostupanjsko tijelo osnovicu za naknadu plaće za vrijeme rodiljnog i roditeljskog dopusta, koji je ista koristila za svoje četvrto dijete (MH) u razdoblju od 4. lipnja 2017. godine do 14. rujna 2019., utvrdilo u iznosu od 47,87 kuna po radnom satu neto uz primjenu citirane odredbe članka 81. stavka 6. Pravilnika, odnosno prema osnovici za naknadu plaće utvrđenu za prethodno korišteni rodiljni i roditeljski dopust za njezino treće dijete KH, a sve iz razloga što je osiguranica novi rodiljni dopust otvorila neposredno nakon prekida roditeljskog dopusta. Do primjene odredbe čl. 81. st. 6. Pravilnika da je došlo i pri utvrđivanju osnovice za naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta otvorenog dana 15. rujna 2019. koje pravo da je tužiteljica koristila za svoje peto dijete SH, budući da je osiguranica i tada, kao što je to bio slučaj i s otvaranjem rodiljnog dopusta za četvrto dijete, bez i jednog dana prekida roditeljskog dopusta za dijete MH, započela s korištenjem novog rodiljnog dopusta. Međutim, u tijeku korištenja roditeljskog dopusta za svoje peto dijete, da je tužiteljica, u namjeri da iskoristi preostali neiskorišteni dio roditeljskog dopusta za svoje starije dijete KH, rođenog dana **.**.2015., imajući u vidu da je pravo na roditeljski dopust ograničeno do navršene osme godine života djeteta, prekinula korištenje roditeljskog dopusta i započela s korištenjem preostalog, a neiskorištenog dijela istog prava, ali za drugo dijete. U kontekstu odredbe čl. 81. st. 6. Pravilnika ukazuje se na to da navedena odredba kao jedan od nužnih uvjeta za primjenu iste osnovice za naknadu plaće pretpostavlja direktno stupanje osiguranice u korištenje prava na rodiljni dopust nakon završetka odnosno prekida roditeljskog dopusta koji uvjet da je u ovom konkretnom slučaju ostao neispunjenim uslijed prekida roditeljskog dopusta koji je osiguranica koristila za dijete SH radi korištenja prava na roditeljski dopust za dijete KH. Bez obzira što na taj način nije prekinuto korištenje istovrsnog prava, jer je tužiteljica započela s korištenjem (novog) roditeljskog dopusta nakon prekida (prethodnog) roditeljskog dopusta, u smislu odredbe čl. 81. st. 6. Pravilnika i mogućnosti primjene iste osnovice u odnosu na raniju spriječenost za rad za vrijeme koje osiguranici pripada pravo na naknadu plaće, da je došlo do narušavanja kontinuiteta i izostajanja izravne veze između osnovice utvrđene pri otvaranju rodiljnog dopusta dana 15. rujna 2019. i novog rodiljnog dopusta otvorenog dana 15. lipnja 2022. Naime, naknada plaće za vrijeme roditeljskog dopusta na koji zaposleni roditelj stupa neposredno nakon korištenja prethodnog roditeljskog dopusta (bez prekida) ne podliježe odredbi o istoj osnovici za izračun naknade plaće budući da je odredbom čl. 81. st. 4. Pravilnika jasno i izričito propisano što se sve smatra uzrokom privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad i u tom se smislu osim bolesti, pod uzrokom privremene nesposobnosti za rad smatra rodiljni dopust, njega člana obitelji, pratnja i izolacija. Budući da je tužiteljica za svoje treće dijete KH u razdoblju od 27. ožujka 2016. do 3. lipnja 2017. već iskoristila više od 6 mjeseci roditeljskog dopusta, da je istoj osnovom odredbe čl. 24. st. 10. Zakona u razdoblju od 2. lipnja 2021. do 14. lipnja 2022. isplaćivana fiksna novčana naknada u iznosu od 70% proračunske osnovice mjesečno, odnosno 2.328,20 kn te da joj s obzirom na navedeno pri obračunu novčane naknade za navedeno razdoblje nije ni utvrđivana osnovica za naknadu plaće. Uzimajući u obzir da je žaliteljica novi rodiljni dopust otvorila dana 15. lipnja 2022. te da za vrijeme istog prava zaposlena osiguranica ostvaruje pravo na naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, da je prvostupanjsko tijelo Zavoda cijeneći okolnost da ista u šestomjesečnom razdoblju prije mjeseca u kojem je nastupio osigurani slučaj (rodiljni dopust), konkretno u
- -
periodu od 1. prosinca 2021. do 30. svibnja 2022., nije imala isplaćenu nijednu plaću čime je onemogućeno utvrđivanje prosjeka isplaćenih plaća nužnih za određivanje osnovice sukladno čl. 54. st. 1. Zakona, pravilno primijenilo relevantno materijalno pravo odnosno odredbu čl. 54. st. 5. Zakona te s tim u vezi odredbu čl. 73. st. 3. Pravilnika u skladu s kojima se, u slučaju da osiguranici nije isplaćena niti jedna plaća odnosno ako joj je isplaćena samo jedna plaća u propisanom šestomjesečnom razdoblju, kao osnovica za naknadu plaće uzima plaća isplaćena do dana nastanka osiguranog slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, odnosno plaća pripadajuća prema ugovoru o radu, drugom ugovoru ili pojedinačnom aktu. Budući da tako utvrđena osnovica za naknadu plaće, kada se naknada plaće isplaćuje na teret sredstava Zavoda, ne može biti viša od propisane najniže osnovice osiguranja koja služi za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj, umanjene za doprinose iz osnovice, porez i prirez, da je prvostupanjsko tijelo uzimajući u obzir da osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za 2022. godinu iznosi 3.624,06 kuna bruto, utvrdilo da neto iznos (bruto iznos umanjen za doprinose iz osnovice, porez i prirez) iste osnovice za žaliteljicu glasi 2.899,25 kuna. Prvostupanjsko tijelo da je točno utvrdilo da predmetna osnovica iznosi 2,19 eur/16,47 kn kuna po radnom satu neto, za puno radno vrijeme od 40 sati tjedno koji iznos da je dobiven dijeljenjem iznosa najniže osnovice osiguranja koja služi za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje za 2022. godinu s ukupno 176 radnih sati. Slijedom navedenog da je u provedbi drugostupanjskog postupka utvrđeno da je u predmetnoj upravnoj stvari pravilno utvrđeno kako nisu ispunjeni uvjeti za primjenu prethodno utvrđene osnovice za izračun naknade plaće u iznosu od 47,87 kuna po radnom satu neto, za puno radno vrijeme od 40 sati tjedno pa je pravilno postupio tuženik kad je odbio žalbu tužiteljice dajući za to obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
33. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori tužiteljice (koji se isključivo odnose na pogrešno pravno tumačenje relevantnih propisa) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.
34. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
35. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
36. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljičin zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci rješenja pod točkom II. U Splitu, 30. prosinca 2024.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
- -
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).
DN-a:
- opunomoćeniku tužitelja Zvonimiru Šakiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu "Luetić&partneri", Split, Starčevićeva 24D
- tuženikuHrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3
- u spis
