Republika Hrvatska

Pn-20/2020-63

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vera Vlahović, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženog AU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika R. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 14. studenoga 2024. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka i umješača, primjenom čl. 335 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), dana 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik ČU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je na ime naknade štete isplatiti tužitelju RU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.179,66 EUR (slovima: tritisućestosedamdesetdevet euraišezdesetšesttcenti) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja ove presude do isplate u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa naknade štete iznad iznosa dosuđenog u toč. I. izreke do zatraženog iznosa od 4.910,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2019. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.179,66 EUR u razdoblju od 19. listopada 2019. do dana donošenja ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.759,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja ove presude do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženog podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi tvrdi da je 18. listopada 2019. oko 11,30 sati pao u [adresa] u [adresa] kada se hodajući po parkiralištu između zgrada u [adresa] ulici i u Franjevačkoj ulici spotaknuo na kanalicu slivnika za odvodnju otpadnih voda. Taj slivnik proteže se cijelom duljinom parkirališta od oko 30 metara, a pri štetnom događaju zbog neodržavanja u potpunosti je bio prekriven lišćem. Osim toga, kanalica za koju je tužitelj zapeo bila je dodatno oštećena i podignuta iznad razine ceste. Tužitelj opisuje da je desnom nogom udario u oštećenu kanalicu, spotaknuo se i posrnuo, a prilikom pada desnom rukom udario je u asfalt i prelomio desnu palčanu kost. Tuženik je vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi parkiralište na kojem se tužitelj ozlijedio, a tu nekretninu čini čk.br. 962/1 dvorište površine 10949 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Odmah nakon štetnog događaja tužitelju su na hitnom prijemu "namještene" kosti i stavljena mu je longeta koju je nosio tjedan dana, a utvrđeno je da je zadobio multifragmentarnu intraartikularnu frakturu distalnog okrajka radiusa s impakcijom ulomaka i manjim pomakom ad lati. Od 23. listopada 2019. do 20. studenoga 2019. tužitelj je nosio cirkularni podlaktni gips, a prilikom specijalističkog pregleda fizijatra 3. siječnja 2020. i završnog liječničkog pregleda 23. siječnja 2020. utvrđeno je da mu je desni ručni zglob još uvijek blaže otečen, a kretnje umanjene u svim smjerovima, kao i GMS desne šake, odnosno, da ga desni ručni zglob još uvijek boli i otečen je, a kretnje reducirane. Tužitelj smatra da je za nastalu štetu odgovoran tuženik. Tvrdi da je zbog te ozljede trpio bolove jakog, srednjeg i slabijeg intenziteta u trenutku povređivanja, prilikom "namještanja" kostiju, nošenja longete, a trpi ih i danas pa na ime pretrpljenih fizičkih bolova zahtijeva pravičnu novčanu naknadu od 12.750,00 kn. Zbog straha koji je pretrpio potražuje pravičnu novčanu naknadu od 7.000,00 kn, a zbog smanjenja životne aktivnosti, jer unatoč fizikalnim terapijama i uzimanju lijekova protiv bolova trpi duševne boli, potražuje pravičnu novčanu naknadu od 15.000,00 kn. Na ime pravične novčane naknade za tuđu pomoć i njegu tužitelj zahtijeva iznos od 2.000,00 kn i obrazlaže da se nije mogao samostalno obući i obuti, nije mogao samostalno obavljati svakodnevnu higijenu i nije mogao upravljati osobnim automobilom, neke životne aktivnosti bile su mu ograničene i otežane, a neke životne aktivnosti bile su mu onemogućene. Tužitelj predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i tuženiku naloži plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu od 36.750,00 kn i troškova postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

Suprotno tuženikovim tvrdnjama, tužitelj tijekom postupka tvrdi da se ozlijedio na javnoj površini čije održavanje je u nadležnosti tuženika i tvrdi da tuženikov ugovor o održavanju te površine s trećom osobom ne utječe na tuženikovu odgovornost za štetu prema tužitelju. Navodi da ne konzumira alkohol i da ne puši.

Nakon što su stalni sudski vještaci medicinske struke na spis dostavili pisani nalaz i mišljenje, tužitelj je u podnesku od 9. travnja 2024. djelomično povukao tužbu zahtijevajući isplatu štete od 4.875,58 EUR, tj. nekadašnji iznos 36.735,06 kn (za fizičke bolove 1.245,00 EUR, za strah 1.450,00 EUR, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.500,00 EUR i za tuđu pomoć i njegu 680,58 EUR).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane, a tužitelju naloži plaćanje troškova postupka. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer smatra da nije bio dužan održavati površinu na kojoj je nastao štetni događaj budući da se ta površina u naravi sastoji od prilaznih cesta prema garažama, parkirališta, pješačkih staza, dječjeg igrališta i zelenih površina, a ta površina (dvorište/parkiralište) nije dostupna svima pod jednakim uvjetima zbog prometnih oznaka zabrane parkiranja svima, osim stanarima, i treba je smatrati površinom čiji su korisnici suvlasnici stanova zgrada, a temeljem čl. 11. st. 1. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik AU broj 6/19) vlasnici/korisnici dvorišta, okućnice, vrta, voćnjaka, zelene i druge površine dužni su održavati je u urednom stanju. Tuženik opisuje da se prije više godina pokušavalo riješiti pitanje parkiranja na toj površini tako da se parkirališta stave pod gradsku upravu, ali predstavnici stanara tome su se protivili i zahtijevali su da se parkirališta osiguraju isključivo za vlasnike stanova okolnih osam zgrada. Jedno vrijeme na prilazima garažama stajala je rampa, a i danas su tamo table koje su postavili predstavnici stanara i koje zabranjuju parkiranje svima, osim suvlasnicima koji imaju dozvole i naljepnice. Također, tuženik smatra da nije odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio i zbog toga što je poslove čišćenja sporne površine, ako bi se ta površina smatrala javnom površinom, povjerio trgovačkom društvu A. [adresa]. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava način tužiteljevog ozljeđivanja i osporava da bi kanalica o koju je tužitelj zapeo bila oštećena ili nepravilno postavljena, nego tvrdi da se radi o kanalici koja je istrošena zbog starosti, ali ne predstavlja opasnost za prolaznike. Smatra da je tužitelj kao odrasla osoba koja poznaje relevantnu situaciju jer tamo stanuje niz godina morao voditi računa o stanju kanalice i primijeniti pažnju kojom bi izbjegao svaku nezgodu. Isto tako, tuženik postavlja pitanje eventualne tužiteljeve alkoholiziranosti. Ako je kanalica bila prekrivena lišćem, to lišće bili su dužni čistiti korisnici sporne površine, a ne tuženik. Tuženik osporava uzročno- posljedičnu vezu između stanja površine kao uzroka nezgode i svih tegoba koje je tužitelj pretrpio i smatra da tužiteljevo liječenje nije završeno pa je nemoguće donositi zaključak o eventualnim trajnim posljedicama. Stoga osporava i zahtjev za naknadu zateznih kamata. Tuženik smatra da je tužiteljev zahtjev za naknadu štete previsok uzme li se u obzir težina povrede tužiteljevog prava osobnosti, uvažavajući subjektivne i objektivne okolnosti pod kojim se povreda dogodila. Smatrajući da nije skrivio nastanak štete, da je čišćenje okućnica, dvorišta i drugih površina obveza korisnika tih površina i da je tuženik poslove čišćenja javnih površina povjerio trgovačkom društvu A. [adresa], tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Raspravnim rješenjem od 4. ožujka 2021. sud je prihvatio sudjelovanje umješača A. [adresa] u ovom postupku na strani tuženika temeljem čl. 206. st. 1. Zakona o parničnom postupku, smatrajući da ta osoba ima pravni interes da tuženik uspije u ovoj parnici.

Umješač u podnesku od 8. veljače 2021. opisuje da je nekretnina na kojoj je tužitelj pao u naravi dvorište koje su vlasnici/korisnici dužni održavati u urednom stanju, na način koji omogućava sigurno kretanje pješaka i vozila. Umješač obavlja poslove održavanja čistoće javnih površina sukladno ugovorima, planu i programu čišćenja javnih površina i programu održavanja komunalne infrastrukture, pri čemu se pod pojmom čišćenja bjelovarskih ulica smatraju poslovi strojnog i ručnog čišćenja asfaltnih kolnika i trgova, pražnjenje košarica za otpad i odvoz otpadnog materijala i umješač je svoju obvezu na području "Naselje Franjevačka" vršio uredno, jednom u dva tjedna i to 14. i 28. rujna 2019., 12. i 26. listopada 2019. i 9. i 23. studenoga 2019.. Stoga smatra da do pada i ozljede tužitelja nije došlo zbog obustave ili neredovitog obavljanja usluga ili zbog propusta u obavljanju poslova koji su povjereni umješaču zbog čega tuženik tužitelju nije dužan naknaditi nastalu štetu. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane, a ne traži naknadu parničnih troškova.

4. Tužitelj je podneskom od 9. travnja 2024. djelomično povukao tužbu tako što je umjesto početno postavljenog zahtjeva za naknadu štete u iznosu 37.000,00 kn zatražio isplatu naknade štete u iznosu od 4.875,58 EUR (ranije 36.735,06 kn). Tuženik se takvom tužbenom zahtjevu usprotivio u podnesku od 23. travnja 2024. tako da sud nije donio odluku o djelomičnom povlačenju tužbe u smislu čl. 193. st. 2. ZPP- a, nego je o osnovanosti cjelokupnog početno postavljenog tužbenog zahtjeva odlučio meritorno ovom presudom.

5. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenja o komunalnoj naknadi od 7. ožujka 2019., zahtjeva od 28. listopada 2019., odgovora na zahtjev od 30. prosinca 2019., tužiteljeve medicinske dokumentacije, ugovora od 23. ožujka 2011., dodatka ugovoru od 26. listopada 2011., izvoda iz katastarskog plana i programa održavanja komunalne infrastrukture s građevnim dnevnicima. Pregledane su fotografije dostavljene u spis.

Pročitan je zapisnik o uviđaju od 16. ožujka 2022..

Pročitani su skica lica mjesta i mišljenje stalnog sudskog vještaka GEO-Tom d.o.o. [adresa].

Pročitani su iskazi svjedoka BU, MU, GU, EU, DU, ĆU, HU, NU, JU i IU.

Pročitan je tužiteljev iskaz.

Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću i UU, dr.med..

Iako je tuženik u odgovoru na tužbu predložio da se kao dokaz pribave i pročitaju podaci i isprave MUP-a RH i upravitelja zgrada Č. i B. koje se odnose na prometni elaborat i postavljanje znakova zabrane parkiranja u odnosu na spornu površinu, takav dokaz nije izveden jer to nije bilo bitno za utvrđenje odlučnih činjenica s obzirom na to da je na temelju iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno utvrđeno da inicijativa ograničenja parkiranja na tuženikovoj nekretnini nije uspjela, što će naknadno biti obrazloženo. Također, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije bilo potrebno utvrditi koje osobe su suvlasnici zgrada koje se nalaze uz česticu na kojoj se tužitelj ozljedio.

6. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

7. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

8. Među strankama su sporni nastanak štetnog događaja od 18. listopada 2019., tuženikova odgovornost za štetu koju je tužitelja pretrpio, postojanje tužiteljevog doprinosa nastanku štete i osnov i visina zahtjeva.

9. Čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema čl. 19. st. 2. istog zakona pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.. Temeljem čl. 1089. st. 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Sukladno čl. 1100. st. 1 i 2. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud utvrđuje da je tuženik vlasnik nekretnine koju čini čk.br. 962/1 dvorište [adresa] površine 10949 m2, a iz navoda stranaka i iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka sud zaključuje da navedena čestica predstavlja sastavni dio sklopa stambenih zgrada koje je okružuju.

Uviđajem na licu mjesta 16. ožujka 2022. i mjerničkim vještačenjem koje je povjereno stalnom sudskom vještaku GEO-Tom d.o.o. [adresa] identificirana je čk.br. 962/1 iz k. o. [katastarska općina] i utvrđeno da je u naravi riječ o asfaltiranom putu i parkiralištu i tužitelj je pokazao mjesto na kojem se ozlijedio. Tužitelj je pri tom pokazao na betonsku kanalicu "U" profila koja se nalazi između dvije asfaltirane površine i opisao da je hodajući zapeo za izdignutu kanalicu, a stalni sudski vještak mjerenjem je utvrdio da je dužina betonskog bloka kanalice 50 cm i da je ta kanalica na početku u odnosu na postojeći asfalt izdignuta 3 cm, a na kraju u odnosu na postojeći asfalt izdignuta je 5 cm. Stranke i umješač nisu prigovarali nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka, a tužitelj je potvrdio da se mjesto njegovog pada nije mijenjalo, osim što je pometeno lišće.

11. Iz pročitane medicinske dokumentacije sud utvrđuje da je tužitelj 18. listopada 2019. pri padu ozlijedio desni ručni zglob. Tužitelj i svjedoci ŽU i MU u bitnome suglasno opisuju da je tužitelj pao na desnu ruku nakon što je izašao iz automobila koji je svjedok ŽU parkirao na parkiralištu i krenuo (tužitelj) prema svome stanu jer ga je supruga zvala na ručak, odnosno, jer je išao po stvari za BU. Svjedok ŽU navodi da je tužitelj prvi izašao iz automobila i da je vidio tužitelja kako leži na zemlji, a potom su njih dvojica zajedno otpješačili u bolnicu. Svjedok je sve vrijeme čekao tužitelja u bolnici, a nakon što je tužitelju stavljen gips na ruku njih dvojica razišli su se. Svjedok je potom obišao mjesto tužiteljevog pada i vidio kanalicu pokrivenu s puno lišća. Svjedok MU vidio je da je tužitelj pao i pomislio je da je tužitelju pozlilo, a kada mu je prišao, tužitelj mu je rekao da se poskliznuo na kanalici za vodu. Zajedno su utvrdili da je kanalica bila klimava. Svjedok MU siguran je da je na tlu bilo lišća jer je bio listopad i opisuje da se kanalice na mjestu tužiteljevog pada pomiču, tj. da nisu popravljene. Tužitelj navodi da je cijelo parkiralište bilo pokriveno opalim lišćem, da se odjednom "popiknuo" desnom nogom i počeo padati, dočekao se dlanom desne ruke i jako je udario o tlo. Kada je razgrnuo lišće vidio je da je kanalica za koju je zapeo izvađena izvan zemlje, tj. da ta kanalica nije zabetonirana u zemlji zajedno s ostalim kanalicama u razini asfalta, nego je virila desetak centimetara. Neposredno prije pada hodao je normalno, nakon izlaska iz automobila napravio je tri koraka i u četvrtom koraku o nešto je udario, vidio je lišće ispred sebe i normalno je hodao po tom lišću, ali nije očekivao da će zapeti.

Na temelju navedenih činjenica sud utvrđuje da se tužitelj ozlijedio na nekretnini koja je u tuženikovom vlasništvu zbog čega tuženik tužitelju odgovara za štetu. Sukladno čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima šteta nastala u vezi s opasnom stvari ili opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari ili djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Pritom se temeljem čl. 1067. st. 1., st. 2. i st. 4. Zakona o obveznim odnosima vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a nije se mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Treća osoba koja je djelomično pridonijela nastanku štete oštećeniku odgovara solidarno s vlasnikom stvari i dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. Izdignuta betonska kanalica koja služi za odvodnju oborinskih voda na javnoj površini koja se nalazi uz asfaltirano javno parkiralište i asfaltirani put namijenjen vožnji vozilima i po kojoj se nesumnjivo kreću i pješaci, a uz to nije jasno uočljiva zbog opalog lišća koje je prekriva, predstavlja opasnu stvar.

Čl. 35. st. 7. i 8. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisuju obvezu da se pri odlučivanju ili upravljanju stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave postupa kao dobar domaćin i odgovorno. U tom smislu ne može se prihvatiti tuženikovo shvaćanje da površina na kojoj se tužitelj ozlijedio nije javna površina, kraj činjenice da je ta nekretnina tuženikovo vlasništvo, samo zbog postojanja dugogodišnjih suprotstavljenih stajališta o tome kako koristiti dio te površine koji je u naravi namijenjen prometu vozila.

Među strankama nema spora o sadržaju čl. 3. st.1. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik AU broj 6/19) koja propisuje da se površinom javne namjene smatraju nerazvrstane ceste i njezini sastavni dijelovi, javne prometne površine, javne zelene površine, javna parkirališta, autobusna stajališta i druge površine čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima i o sadržaju čl. 11. st.1. i 7. Odluke o komunalnom redu koja propisuje da je vlasnik/korisnik dvorišta, okućnice, vrta, voćnjaka, zelene i druge površine dužan održavati te površine u urednom stanju, na način koji omogućava sigurno kretanje pješaka i vozila (tako navode i tuženik u odgovoru na tužbu i umješač u podnesku od 8. veljače 2021.). .

12. Nije sporno, a proizlazi iz ugovora o održavanju čistoće bjelovarskih ulica i trgova od 23. ožujka 2011., I. dodatka ugovoru od 26. listopada 2011., Plana i programa čišćenja javnih površina od 2017. i Programa održavanja komunalne infrastrukture za 2019., da su tuženik i umješač A. [adresa] sklopili ugovor o obavljanju komunalnog posla održavanja čistoće javnih površina na području AU i da je prema tom ugovoru umješač bio dužan čistiti bjelovarske ulice, a pod tim smatrali su se poslovi strojnog i ručnog čišćenja asfaltnih kolnika i trgova (bez nogostupa i zelenih površina), pražnjenje košarica za otpad i odvoz otpadnog materijala koji se prikupi prilikom čišćenja. Dakle, umješač je bio dužan održavati i javni asfaltirani kolnik na nekretnini na kojoj se tužitelj ozlijedio.

Postojanje ugovora o obavljanju komunalnog posla ne isključuju tuženikovu odgovornost za štetu koju je tužitelj pretrpio štetnim događajem jer je tuženik odgovoran za štetu temeljem općih odredbi o objektivnoj odgovornosti za štetu, a ako postoji i odgovornost trećih osoba za naknadu nastale štete, tada je ta odgovornost solidarna i tužitelj može izabrati prema kome će postaviti svoj zahtjev. Stoga nije osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

13. Tužitelj u svom iskazu opisuje da je odmah nakon pada otišao na hitnu pomoć jer ga je ruka bolila i počela je oticati. U bolnici su mu dijagnosticirali slomljenu podlaktičnu kost s pomakom, a u kirurškoj sali bez anestezije tu su mu slomljenu kost namještali pa je trpio strašne bolove. Četiri sljedeća tjedna na ruci je nosio gips i za to vrijeme nije mogao koristiti desnu ruku pa mu je, jer je dešnjak, u svemu pomagala njegova supruga. Nije mogao zakopčati hlače i nije se mogao obrijati, a bolove u ruci i danas povremeno osjeća prilikom promjene vremena. Dva tjedna išao je na fizikalne terapije u bjelovarsku bolnicu. Svjedok GU, tužiteljeva supruga, opisuje da je tužitelju u razdoblju kada je nosio gips pomagala da se obuče i da zaveže cipele, da se otušira, jer se gips nije smio smočiti, i da se obrije, a opisuje i da je tužiteljeva ruka nakon skidanja gipsa bila slaba pa je nije mogao koristiti, tj. nije mogao nositi stvari i voziti automobil. Navodi da je tužitelj cijelo vrijeme pio lijekove protiv bolova. Sud nema razloga ne vjerovati navodima tužitelja i svjedoka GU, tim više što njihova istinitost posredno proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka.

Saslušavajući svjedoke EU, DU, ĆU, HU, JU, NU i IU sud je utvrdio da ti svjedoci nemaju neposrednih saznanja o nastanku i o posljedicama štetnog događaja. Istovremeno, činjenice utvrđene iskazima tih svjedoka o obvezi i o načinu održavanja tuženikove nekretnine na kojoj se tužitelj ozlijedio neodlučne su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva s obzirom na objektivnu odgovornost tuženika za naknadu štete. Naime, tuženik tijekom postupka tvrdi da nije odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio jer su vlasnici stanova u okolnim zgradama inicirali svojevrsno zatvaranje čestice na kojoj se tužitelj ozlijedio i pretvaranje te čestice u parkirališnu zonu koja bi bila dostupna samo tim vlasnicima stanova. Iz iskaza saslušanih svjedoka zaista proizlazi da je prije 15-tak godina postojala inicijativa u tom pravcu i da su na pristupnim ulazima na parkirališta postavljeni odgovarajući znakovi, ali ta inicijativa u stvarnosti nikad nije zaživjela. Stanari okolnih 8 zgrada tom inicijativom željeli su onemogućiti parkiranje osobama koje ne žive u tim zgradama (posebno se to odnosilo na zaposlenike obližnje bolnice i kupcima koji su dolazili na obližnju tržnicu) i parkiralište na neki način zatvoriti samo za svoje potrebe, ali na takvu inicijativu vlasnika stanova u zgradama tuženik nije pristao. Istovremeno, i tuženik je inicirao organiziranje parkiranja na spomenutoj čestici u vidu javnog parkirališta na kojem bi se parkiranje vozila naplaćivalo, no ni ta inicijativa nije ostvarena.

Iako tuženik smatra da nekretnina na kojoj se tužitelj ozlijedio nije javna prometna površina koju bi tuženik trebao održavati, drugačije proizlazi iz činjenice da se radi o nekretnini koja je tuženikovo vlasništvo, iz činjenice da je u naravi ta nekretnina jednim dijelom asfaltirana površina na kojoj je odvija promet vozilima, da je ta prometna površina svima dostupna, usprkos tome što se na ulaznom dijelu nalazi tabla s upozorenjem da je parkiranje dozvoljeno samo stanarima, i da se tamo parkiraju i zaustavljaju vozila te iz činjenice da umješač A. [adresa] sukladno ugovornim obvezama tu površinu jednom u dva tjedna čisti metenjem. Sam umješač to potvrđuje, a to čini i svjedok IU, umješačev zaposlenik, navodeći da je umješač površinu na kojoj se tužitelj ozlijedio metenjem čistio, između ostaloga, i 12. i 26. listopada 2019., tj. 6 dana prije i 8 dana nakon tužiteljevog ozljeđivanja. Osim toga, na toj nekretnini tuženik održava javnu rasvjetu i dječje igralište te orezuje drveće, kako proizlazi iz iskaza svjedoka ĆU i NU.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. Božidara Šebečića i dr. UU sud utvrđuje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede u vidu otekline desnog ručnog zgloba, višeivernog prijeloma donjeg dijela desne palčane kosti u području ručnog zgloba s utisnućem i pomakom ulomaka i prijeloma stiloidnog nastavka desne lakatne kosti u području ručnog zgloba. Te ozljede čine cjelinu i tipično nastaju padom uz dočekivanje na ispruženu ruku, a za njihov nastanak dovoljno je djelovanje težine vlastitog tijela i moguće je da je tužitelj te ozljede zadobio padom koji je uslijedio uslijed zapinjanja o betonsku kanalicu izdignutu iznad razine okolnog asfalta. Sudski vještak mjerničke struke na licu mjesta utvrdio je da je betonska kanalica za koju je tužitelj zapeo iznad razine asfalta izdignuta 3 cm i 5 cm, a sudski vještaci liječničke struke mišljenja su da su visine od 3 cm i 5 cm dovoljne da osoba prilikom hoda zapne, destabilizira se i padne. Tužiteljeva ozljeda liječena je namještanjem ulomaka i imobilizacijom ručnog zgloba u trajanju nešto dužem od mjesec dana, a tužitelj je po skidanju imobilizacije proveo fizikalnu terapiju. Nakon završetka liječenja kod tužitelja je zaostala mišićna slabost dominantne desne šake, bolovi u desnom ručnom zglobu kod većeg opterećenja i kod promjene vremena i kretnje u ručnom zglobu u manjem stupnju su ograničene, terminalno bolne. Zbog tih trajnih posljedica tužitelj trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 7%. Zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja tužitelj je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 7 tjedana kumulativno, a trpio je kratkotrajni primarni strah jačeg intenziteta u trenutku štetnog događaja te sekundarni strah koji se manifestirao kao zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 4 tjedna kumulativno. Za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slične poslove tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 3 sata dnevno tijekom 5 tjedana i u opsegu od 2 sata dnevno tijekom 4 tjedna jer zbog imobilizacije nije mogao obavljati poslove koji zahtijevaju upotrebu i desne ruke i jer je nakon skidanja imobilizacije imao bolove u ručnom zglobu, postojala je kontraktura u ručnom zglobu, a gruba mišićna snaga šake bila je značajno oslabljena. Preračunato u radne sate, tužitelju je tuđa pomoć trebala ukupno 161 sat. Tužiteljevo liječenje završeno je 4 mjeseca nakon štetnog događaja.

Nalaz i mišljenje dani su savjesno i prema pravilima medicinske struke, nakon što su sudski vještaci pregledali tužitelja, a sudski vještaci odgovorili su na sva pitanja i primjedbe stranaka tako da sud ovu odluku temelji na tom nalazu i mišljenju. Sudski vještaci nalaz i mišljenje utemeljili su na tužiteljevoj medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu i na pregledu tužitelja, koristeći pri tom vlastito znanje i rad u struci, sve sukladno pravilima vještačenja u sudskom postupku. Neosnovano tuženik u podnesku od 23. travnja 2024. prigovora nalazu i mišljenju medicinskih vještaka smatrajući da su sudski vještaci previsoko ocijenili postotak smanjenja životnih aktivnosti, intenzitet i trajanje bolova koje je tužitelj trpio i opseg tuđe pomoći koja mu je trebala. Stalni sudski vještaci na raspravi 14. studenoga 2024. obrazložili su razloge koji su bili temelj za iznošenje njihovog stručnog mišljenja, a okolnost da se tuženikovo mišljenje o posljedicama štetnog događaja razlikuje od mišljenja medicinskih vještaka nisu dovoljan razlog da se ova odluka ne temelji na provedenom vještačenju.

15. Tužitelj je povodom štetnog događaja trpio fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti pa zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ima pravo na pravičnu novčanu naknadu i to prema jačini i trajanju fizičkih bolova u iznosu od 1.200,00 EUR, prema jačini i trajanju straha u iznosu 800,00 EUR i prema jačini i trajanju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 1.100,00 EUR, odnosno, ukupno u iznosu od 3.300,00 EUR. Tužitelj je nakon ozljeđivanja i tijekom oporavka prema mišljenju sudskih vještaka medicinske struke ukupno trebao 161 sat tuđe pomoći. Budući da nijedna stranka nije predložila izvođenje dokaza kojim bi se utvrdila cijena sata, sud po slobodnoj ocjeni temeljem čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku utvrđuje da cijena odgovarajućeg radnog sata, sukladno tužiteljevoj tvrdnji i aktualnoj sudskoj praksi, iznosi 3,98 EUR (nije sporno da tužitelj nikome nije plaćao pruženu pomoć), iz čega proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć u ukupnom iznosu od 640,78 EUR.

16. Sud smatra da je tužitelj u smislu čl. 1067. st. 3., čl. 1092. st. 1. i čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima doprinio nastanku štete. Naime, tužitelj je prema vlastitim riječima, a tijekom postupka nije dokazano drugačije, hodajući od automobila prema zgradi u kojoj stanuje zapeo za izdignutu kanalicu koja je u potpunosti bila prekrivena opalim lišćem. Tužitelj je hodao po terenu koji je bio prekriven lišćem, a sam u iskazu opisuje da na tom području nitko ne čisti ni snijeg ni lišće. U takvoj situaciji tužitelj je, prema shvaćanju ovoga suda, jer se radi o asfaltnoj površini s kanalicama u ukupnoj dužini svakako od većoj od 10 metara, što se može zaključiti iz fotografija priloženih u spis (list 172), koje se nalaze neposredno u blizini zgrade u kojoj tužitelj stanuje pa mu je cjelokupna situacija na toj površini svakako bila poznata, morao znati da se na asfaltiranoj površini kojom hoda nalazi betonska kanalica i u toj situaciji trebao je postupiti s dužnom pažnjom, ne samo kako bi izbjegao zapinjanje za kanalicu koja je izdignuta iznad razine asfalta (tužitelj u nekom neodređenom razdoblju koje je prethodilo štetnom događaju nije morao ranije uočiti da je kanalica izdignuta), nego kako bi izbjegao da prilikom hoda stane u kanalicu i na taj način izazove mogući pad i ozljedu. U tom smislu sud smatra da je tužitelj doprinio nastanku štete u omjeru od 15% pa je ukupni iznos naknade štete koji tužitelju pripada bilo potrebno umanjiti za razmjerni dio tužiteljevog doprinosa nastanku štete (3.740,78 EUR x 15% = 561,12 EUR; 3.740,78 EUR – 561,12 EUR = 3.179,66 EUR).

Tuženik tijekom postupka ni na koji način nije dokazao svoju tvrdnju da je tužitelj prilikom štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola.

17. Zbog svih navedenih razloga sud ocjenjuje da je tužiteljev tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske i neimovinske štete po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i tuđe pomoći osnovan do iznosa od 3.179,66 EUR, dok preostali dio toga zahtjeva do iznosa od 4.910,74 EUR nije osnovan (toč. I. i II. izreke).

Tuženik je tužitelju na iznose naknade štete dužan platiti zakonske zatezne kamate po stopi čija je visina određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Prema čl. 1086. ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a prema čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Tuženik je tužitelju dužan platiti zakonske zatezne kamate na iznos naknade štete počevši od dana donošenja ove presude jer je tim trenutkom prema kriterijima/cijenama u trenutku zaključenja glavne rasprave određena visina štete koju je tužitelj po svim osnovama pretrpio štetnim događajem.

U tom smislu odbijeni su kao neosnovani dijelovi tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje prije dospjeća tražbine (dio toč. II. i toč. III. izreke).

18. Zbog navedenih razloga tužba i tužbeni zahtjev djelomično su osnovani i odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je preostali dio tužiteljevog zahtjeva odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u toč. II. i III. izreke.

19. Odluka o parničnim troškovima iz toč. IV. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelj je u pogledu osnova zahtjeva u cijelosti uspio u sporu, a u pogledu visine zahtjeva u parnici je djelomično uspio i to u omjeru od 65% (od zatraženih 4.910,74 EUR dosuđeno mu je 3.179,66 EUR). Tuženik u parnici nije uspio u pogledu osnove zahtjeva, a u pogledu visine zahtjeva uspio je u omjeru od 35%, što čini razliku omjera od 65% (100% + 65% = 165%; 0% + 35% = 35%; 165% - 35% = 130%; 130% : 2 = 65%). Tužitelju su u ovom postupku nastali parnični troškovi koji se odnose na trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištima i uviđaju 4. ožujka 2021., 5. srpnja 2021., 16. ožujka 2022., 12. prosinca 2022, 27. ožujka 2023. i 14. studennoga 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, zastupanje punomoćnika na ročištu 2. prosinca 2020. u iznosu od 100,00 EUR, sastava podnesaka od 27. ožujka 2020., 11. ožujka 2022., 5. svibnja 2022. i 9. travnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak, PDV-a na te iznose u iznosu od 575,00 EUR, predujmova za medicinsko vještačenje, mjerničko vještačenje i izlazak suda na uviđaj u iznosu od 766,92 EUR, sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 95,56 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 95,56 EUR. Ti troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i Tarifi sudskih pristojbi. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR kao ni pripadajući PDV jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice s obzirom na to da sastavljanje takvog zahtjeva nije procesna pretpostavka. Također, tužitelju nije priznat ni trošak zastupanja punomoćnika na ročištu 4. studenoga 2020. u iznosu od 200,00 EUR kao ni pripadajući PDV jer toga dana nije održano ročište u ovom postupku. S obzirom na razliku obračuna postotaka omjera uspjeha stranaka u sporu od 65%, tuženik je tužitelju dužan nadoknaditi razmjerni dio troškova od 2.759,90 EUR, pri čemu su tužitelju u cijelosti priznati troškovi predujmova za vještačenja od 766,92 EUR (3.066,12 EUR x 65 % = 1.992,98 EUR; 1.992,98 EUR + 766,92 EUR = 2.759,90 EUR).

Odluka o troškovima zastupanja punomoćnika na ročištu za objavu i uručenje presude uslijedit će nakon što ae to ročište održi.

20. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru 30. prosinca 2024.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.