Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Psp-33/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužiteljice ČLI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Antoniu Skladany, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ČL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Denisu Kobaiću, odvjetniku iz Opatije, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne rasprave 12. ožujka 2024. i izvršene objave 30. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u posjedu nekretnine i to ribarske kućice koja se nalazi u lučici Kantrida, na adresi [adresa], a koja je ribarska kućica označena oznakom X na fotografiji koja je dostavljena uz ovu tužbu, na način da je tuženik oduzeo posjed nekretnine tužiteljici, i to tako da je na ulaznim vratima ribarske kućice uklonio lokot tužiteljice i postavio novi lokot, a za što je tužiteljica saznala dana 29.03.2022. godine, i novim lokotom zaključao ribarsku kućicu koja se nalazi u lučici Kantrida, na adresi [adresa], a koja je ribarska kućica označena oznakom X na fotografiji koja je dostavljena uz ovu tužbu, pa se nalaže tuženiku da u roku 8 dana uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da na ulazna vrata nekretnine – ribarske kućice koja se nalazi u lučici Kantrida, na adresi [adresa], a koja je ribarska kućica označena oznakom X na fotografiji koja je dostavljena uz ovu tužbu ukloni novi lokot i postavi lokot koje postojao prije promjene istog ili da tužiteljici preda sve primjerke ključeva novog postavljenog lokota na ulaznim vratim nekretnine ribarske kućice koja se nalazi u lučici Kantrida, na adresi [adresa], a koja je ribarska kućica označena oznakom X na fotografiji koja je dostavljena uz ovu tužbu te se zabranjuje tuženiku svako takvo ili slično smetanje posjeda.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 600,00 eura, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda nekretnine – u naravi ribarske kućice koja se nalazi u lučici Kantrida, na adresi [adresa]. U povijesnom dijelu tužbe navela je da je njezin pokojni brat ŽL sa prethodnim samostalnim i poštenim posjednikom JL zaključio ugovor kojim je na njezinoga brata u cijelosti prenio pravo korištenja na nekretnini – ribarske kućice koja se nalazi u lučici Kantrida na adresi [adresa]. Navela je da je predmetni ugovor bio ovjeren od strane javnoga bilježnika 16. lipnja 2015. Od tog lipnja 2015. pa nadalje sve do smrti pokojnog brata, navela je da je isti nesmetano koristio predmetnu ribarsku kućicu te da ga u tome nitko nikada nije ometao, pa tako niti tuženik ističući određeni prigovor. Pokojni brat u kućici je držao vanbrodski motor marke "Tohatsu", kao i neke druge osobne stvari.

2. Dalje je navela da je po smrti brata ribarsku kućicu nastavila koristiti njezina majka, pokojna IL, kao i ona osobno. Istakla je da je na ribarskoj kućici postojao lokot čije ključeve je prvotno posjedovao njezin pokojni brat ŽL, a potom do utuženja njezina majka.

3. 29. ožujka 2022. tuženik ju je telefonskim putem izvijestio da je odlučio preuzeti predmetnu ribarsku kućicu, zbog čega je uklonio postojeći lokot te postavio novi lokot. Tom zgodom istakao je da ista nema nikakvih prava na predmetnoj kućici. Slijedećeg dana otišla je do kućice provjeriti stanje i utvrdila da je na kućici uklonjen lokot koji se otključavao ključem u posjedu njezine majke, što je imalo za posljedicu nemogućnost njezinog pristupa u ribarsku kućicu. Zatražila je policijski angažman te je upućena na rješavanje imovinsko pravnoga odnosa pred sudom.

4. Cijeneći da je bila u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, koji posjed joj je smetan i neovlašteno oduzet od strane tuženika uklanjanjem postojećeg lokota i postavljanjem novog lokota na ulaznim vratima ribarske kućice, predložila je da sud nakon provedenog postupka usvoji postavljeni zahtjev te utvrdi da ju je tuženik smetao u navedenom posjedu nekretnine i to na način da joj je oduzeo posjed, zbog čega mu se nalaže u za to predviđenom roku uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, uz zabranu svakog takvog daljnjeg smetanja posjeda. Također, zatražila je i naknadu prouzročenog parničnog troška uvećanog za sporedna davanja.

5. U odgovoru na tužbu, kao i u svojim očitovanjima tijekom postupka, tuženik je u cijelosti osporio tužbu i postavljen tužbeni zahtjev, smatrajući da je tužiteljica tužbu temeljila na zamjenama teza.

6. Istakao je da tužiteljica nije bila samostalni i pošteni posjednik kućice koji posjed da joj je isti smetao, odnosno oduzeo uklanjanjem ranijeg lokota na kućici i postavljanjem novoga lokota. Suprotno tome istakao je da je zajedno sa svojim pravnim prednikom (ocem) više od 40 godina u samostalnom i poštenom posjedu prijeporne kućice. Upravo ga je tužiteljica omela u predmetnom posjedu, na način da je provalila u prostor prethodno prepilivši postojeći lokot, isti uklonila i postavila novi lokot, čije ključeve mu nikada nije predala. Pojasnio je da je 29. ožujka 2022. na licu mjesta utvrdio zamjenu ranijeg lokota na kućici, uslijed čega nije bio u mogućnosti ući u kućicu.

7. Zbog zatečenog stanja na licu mjesta, pojasnio je da se koristio samopomoći i vratio oduzeti posjed na način da je uklonio novopostavljeni lokot od strane tužiteljice i potom postavio novi lokot zadržavši u posjedu ključeve istoga.

8. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo kronologiju koja dosiže trenutak izgradnje same kućice 70-tih godina 20. stoljeća. Pojasnio je da su navedene ribarske kućice u lučici Kantrida, između kojih i prijeporna, sagrađene bespravno na gradskom zemljištu uz prešutno dopuštenje Grada Rijeke. Kućice su gradili članovi Sportsko ribolovnog društva Kantrida za potrebe svojih članova koji su u lučici imali barke na vezu. prijepornu kućicu sagradio je njegov otac, pokojni PL i to od građevinskog materijala preostalog nakon gradnje obiteljske kuće koja se gradila u isto vrijeme. U toj izgradnji i pojedinim radovima pomagao mu je EL.- Č.

9. Izričit je bio u kazivanju da je baraku njegov otac koristio od samoizgradnje, kao i on kada je stasao u formativne godine, zbog čega je bio u posjedu ključa predmetne kućice. Takvo korištenje njega osobno bilo je intenzivno 90-tih godina i nadalje, s obzirom da je u navedenoj kućici držao barku na vezu. Imao je saznanje da je njegov otac omogućio EL korištenje predmetne kućice, kao i pregrađivanje dijela iste, kako bi jedan manji dio koristio za svoje potrebe kada se nalazio u lučici. Zbog navedenog EL je predao primjerak ključa barake. Unatoč činjenici da je kućica bila provizorno pregrađena daskama i lesonitom, istakao je da je njegov otac kao i on osobno zadržao posjed oba dijela kućice, s obzirom da je ključeve oba dijela bio u posjedu kako njegov otac, tako i on osobno. Od 2010. pa nadalje EL je počeo rijetko dolaziti u lučicu zbog problema sa alkoholom te je tuženik jedne zgode u kućici zatekao poznanika ŽL koji mu je objasnio da mu je EL za neke male novce ustupio korištenje kućice. Objasnio je da mu je EL rekao da nije bio vlasnik barake, već da ju je osobno koristio ranije uz dopuštenje samoga tuženika i prethodno njegovog oca.

10. Kako je kućica bila dovoljno velika za odlaganje ribarskog alata i drugih predmeta te kako su navedene kućice bile napravljene isključivo da služe članovima kluba i korisnicima vezova u lučici, istakao je da je dopustio ŽL da koristi kućicu, zbog čega su od tog razdoblja zajednički koristili predmetnu kućicu.

11. ŽL se obvezao kao zahvalu izvršiti određene radove u vidu popravka predmetne kućice, koje nikada nje izveo te ih je bio primoran izvesti upravo tuženik. O samoj kućici brinuo se osobno pa je tako istakao da je plaćao i dovod električne energije u kućicu.

12. Nakon smrti DL, tuženik je istaknuo da njegova majka nikada nije polagala prava na navedenu kućicu, kao niti njegova sestra, ovdje tužiteljica. Upravo je tuženik nastavio po njegovoj smrti od nikog ometan koristiti predmetnu kućicu, sve do trenutka kada je tužiteljica po smrti majke nenajavljeno provalila u predmetnu baraku i izvršila zamjenu postojećeg lokota.

13. Cijenio je vremenski tijek od trenutka smrti pokojnog ŽL koji je umro 2019. te potom smrti njegove majke koja je umrla 2021. unutar kojeg razdoblja nitko, pa tako niti tužiteljica nije se koristila predmetnom kućicom, kao niti za života pokojnoga ŽL. Bilo mu je poznato da se tužiteljica po smrti majke raspitivala kod članova kluba gdje se uopće nalazi predmetna kućica. U namjeri da "učvrsti" svoju pravnu poziciju, ista se u svibnju 2022. osobno učlanila u klub, a da prije toga nikada nije bila član kluba, niti je imala vez ili barku u lučici.

14. Glede izjave svjedoka NL, istakao je da o sadržaju predmetne izjave bi valjalo zaključiti da je netko treći sačinio izjavu, a da ju je isti samo potpisao na traženje tužiteljice. Istakao je da izjava precizno sadrži sve pravne kvalifikacije koje bi bile potrebne tužiteljici za uspjeh u postupku, a koji sadržaj NL nije mogao biti poznat, niti ga je mogao navesti osobno u izjavi. Smatrao je da se de facto radi o pokušaju tužiteljice da na bazi predmetne izjave učvrsti svoju poziciju u ovosudnom postupku, a ne o istinitom sadržaju koji bi NL bio poznat.

15. Stoga je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

16. Iznijete navode odgovora na tužbu tuženika, kao i njegovog daljnjeg očitovanja, tužiteljica je u cijelosti otklonila kao nelogične, neživotne i koji ne odgovaraju stvarnim događanjima i činjenicama.

17. Smatrala je da pravo na predmetnu kućicu se temelji na kupnji predmetne kućice od strane njezinog pokojnog brata ŽL koji je u kućici pohranio svoje stvari i predmete i koristio se njome za života. Indikativnim je smatrala činjenicu da tuženik unatoč saznanju da se njezin brat koristi prijeporom za vrijeme njegovoga življenja nije istakao ikakvo protivljenje ili neslaganje takvome tijeku. Upravo u smjeru istinitosti činjeničnog supstrata utuženja, pozvala se na izjavu svjedoka Ž koji je i iznio činjenice na kojima je temeljila isticanje nesmetanog posjeda prijeporne kućice od strane njezinog pokojnog brata ŽL.

18. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka te saslušanjem svjedoka ZL, NL, ĐL, ĆL i TL. Proveo je dokaz čitanjem izjave NL od 5. svibnja 2022., čitanjem rješenja o naslijeđivanju poslovni broj O- 2895/2019 i rješenja o naslijeđivanju poslovni broj O-34/2022. Proveo je dokaz čitanjem izjave EL od 16. lipnja 2015., kao i uvidom u preostalu opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu.

19. Iako je sud na pripremnom ročištu prihvativši prijedlog tužiteljice odredio provođenje dokaza očevidom na licu mjesta te vještačenjem po vještaku mjerničke struke radi identifikacije prijepora, tijekom postupka je donesena odluka o neprovođenju takvih dokaza.

20. Naime, iz utvrđenih činjenica tijekom dokaznog postupka na temelju uvida u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis u za to predviđenom stadiju postupka, kao i na temelju provedenih dokaza saslušanjem stranaka i preostalih personalnih dokaza, ovaj sud je ocijenio postajanjem dovoljno elemenata za donošenje meritorne odluke o postavljenom zahtjevu tužiteljice, zbog čega nije proveo ranije navedene dokaze.

21. Valja istaći da s obzirom na ocijenjeni tužbeni zahtjev tužiteljice je sud smatrao da bi provođenje dokaza u vidu očevida na licu mjesta i mjerničkog vještačenja radi utvrđivanja lokacije prijepora bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka. To stoga jer je za provođenje takvih dokaza potrebno stranku pozvati na podmirenje troškova izlaska suda na lice mjesta i troškova vještačenje, a što posljedično utječe na ukupnost troškova postupka.

22. Podredno se navodi da je sud prilikom donošenja takve odluke cijenio stav sudske prakse prema kojoj je u ovakvoj vrsti spora potrebno provođenje dokaza radi identifikacije segmenta u odnosu na koji se odnosi sam čin smetanja posjeda. Međutim, između stranaka nije sporna lokacija gdje je sagrađena predmetna ribarska kućica koja je predmet posjedovne zaštite zatražene od strane tužiteljice, kao niti samo mjesto unutar lokacije izgradnje iste, sadržaj iste i oblik iste. Stoga je sud cijenio i navedene element kod otklanjanja provođenja ranije navedenih dokaza.

23. Ocjenom svih provedenih dokaza kako svakog pojedinačno tako i svih ukupno, ovaj sud je ocijenio postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan. 24. Između stranaka unatoč suprostavljenom pravnom stavu glede posljednjeg mirnog posjeda i kvalitete istoga, ne postoji spor vezano za događanja koja su uslijedila u ožujku 2022., a odnose se na radnju tuženika koji je na predmetnoj nekretnini – ribarskoj kućici uklonio tada postojeći lokot i postavio novi lokot, pri tome zadržavši u posjedu ključeve novopostavljenoga lokota.

25. U svezi navedene radnje poduzete od strane tuženika, između stranaka postoji spor vezano za kvalitetu predmetne radnje, pri čemu tužiteljica smatra da se radi o poduzetom činu smetanja njezinog mirnog i poštenog posjeda nekretnine, dok tuženik smatra da se radilo o poduzetoj radnji samopomoći kojom je izvršio povrat ranije mu oduzetog posjeda od strane tužiteljice koja da je prethodno tom događanju uklonila ranije postojeći lokot na vratima ribarske kućice i po smrti svoje majke postavila novi lokot, čime mu je oduzet posjed prijepora.

26. U svom stranačkom iskazu, tužiteljica je navela da nije živjela u zajednici sa pokojnom majkom i pokojnim bratom, koji su preminuli 2021., odnosno 2019., iako je bila u kontinuiranoj komunikaciji sa istim. Po kazivanju brata ŽL imala je saznanje da je brat u lučici imao barku gdje je odlazio i koristio se predmetnom ribarskom kućicom u kojoj je držao svoje stvari, pa tako i motor od barke.

27. Nije pitala brata, niti joj je bilo poznato na koji način je isti stekao posjed prijepora.

28. Nakon njegove smrti, njezina majka je pohranila ključ kućice iako nije de facto zalazila u predmetnu baraku, a kako je brat bio njezin miljenik od čije smrti se nikada nije oporavila, istakla je da se za vrijeme njezinog daljnjeg života nije postavilo pitanje kućice.

29. Nakon smrti brata istakla je da se u obitelji nitko nije javio vezano za predmetnu ribarsku kućicu da bi se nakon smrti njezine majke javio tuženik, optuživši je da je provalila u predmetnu kućicu ističući pravo na istoj. U razgovoru joj nije objasnio temeljem čega je držao da se radi o njegovoj kućici, posebno cijenivši da je u dokumentaciji svoje majke pronašla izjavu danu kod javnoga bilježnika iz koje je bilo razvidno kako je EL prodao pokojnom ŽL predmetnu kućicu. Iako u izjavi nije navedena oznaka ribarske kućice, smatrala je da se upravo radi o prijepornoj kućici, što je svima bilo poznato. Po tom kazivanju istakla je da je tuženik naveo da će sve riješiti sa EL, da bi joj se potom opetovano javio u travnju 2022. ističući da je promijenio lokot na kućici. Bez ikakve provjere, smatrajući se ugroženom, obratila se policiji. Po isticanju djelatnika policije, a posebno nakon primitka tuženikove SMS poruke koju je cijenila prijetećom, navela je da je pokrenula spor.

30. Izričito upitana, istakla je da u dosta dugom vremenskom periodu od smrti brata, odnosno majke, nije se koristila ključem predmetne kućice, niti provjeravala stanje u kućici gdje su bili pohranjeni predmeti njezinog pokojnog brata, navela je da nije željela uznemiravati majku koja je bila izrazito pogođena smrću njezinoga brata, a nakon bratove smrti nije imala potrebu za pohranjenim predmetima u kućici, zbog čega se nije niti uputila u predmetnu kućicu. Istakla je da je nakon smrti brata naslijedila njegovu barku pasaru, koja je pohranjena u okućnici mjesta njezinog stanovanja. U odnosu na predmetnu kućicu, pojasnila je da ista nije navedena u ostavinskoj masi, s obzirom da je izgrađena na nekretnini u vlasništvu Grada Rijeke te da joj je javni bilježnik objasnio da ne može biti predmetom naslijeđivanja, već bi se eventualno moglo raditi o pravu korištenja nekretnine.

31. U svom stranačkom iskazu, tuženik je istaknuo da povijest navedene kućice doseže unatrag 40 godina. Istu je sagradio njegov otac 70-tih, odnosno 80-tih godina 20. stoljeća. Pojasnio je da je njegov otac sudjelovao u gradnji lukobrana predmetne lučice kao djelatnik građevinske tvrtke Konstruktor te da je izgradio većinu navedenih kućica u prostoru lučice. Prijepornu je sagradio na ne baš pristupačnome mjestu za vlastite potrebe, u čijem se posjedu nalazio kontinuirano od trenutka izgradnje pa nadalje. Izričit je bio u kazivanju da se kućica koristila za pohranjivanje ribolovnoga sadržaja, ali i za održavanje prigodnih događaja, kao što je slavljenje rođendana, održavanje fešta i sl.

32. Pojasnio je da se nije radilo o nekretnini u kojoj bi se obitavalo, zog čega je njegov otac svakom članu ribolovnog društva koji je dolazio u lučicu omogućavao da u baraci odloži bilo što od svojih stvari. U određenom vremenskom periodu ocu se obratio čovjek po prezimenu EL kojeg su svi poznavali po nadimku Č, koji je bio prijatelj njegovog oca, sa zamolbom da mu da primjerak ključa predmetne kućice kako bi u nju mogao odlagati neke predmete. Pojasnio je da kućica nije imala ugrađenu klasičnu bravu, već su se vrata na istoj zaključavala lokotom. U početku je samo otac bio u posjedu navedenoga ključa te je trećima otvarao vrata kućice kako bi odlagali predmete u prostor, da bi potom na samoj kućici znao ostavljati jedan primjerak ključa kako bi se uski krug ljudi (10 – 15) mogli koristiti njime radi pohrane predmeta u istoj.

33. Čekadi je otac dopustio korištenje kućice za odlaganje predmeta i predao mu primjerak ključa te je isti negdje od 90-tih godina počeo se koristiti kućicom. Primjerak ključa lokota zadržao je njegov otac, jedan je predan od strane oca EL, dok je jedan primjerak imao i sam.

34. Iako je tuženik istaknuo u iskazu da je učestalo kao mladić dolazio u lučicu i koristio se zajedno sa ocem prijepornom kućicom, naveo je da je u razdoblju od 2015. do 2020. slabo zalazio u lučicu, s obzirom da je imao malu djecu i veći broj obaveza.

35. Pokojnog ŽL je poznavao. Sjećao se da je stanovao u blizini lučice te da je još u njegovoj mladosti svakodnevno dolazio u istu. Radilo se o vrlo inteligentnom i simpatičnom čovjeku, koji je bio kronični alkoholičar, kao i EL. Suprotno ŽL, EL je bio nezgodne naravi. Zbog uživanja alkohola, sjećao se da je majka pokojnog ŽL dolazila u lučicu i molila konobarice da mu više ne toče alkohol. Tada je ŽL zajedno sa EL počeo više zalaziti u tu kućicu jer su tamo nesmetano uživali alkohol. Unatoč njihovom korištenju predmetne kućice, tuženik je istaknuo da je sam sa prijateljima znao otići u kućicu gdje bi se znali družiti i feštati. S obzirom da je kućicu tada koristio EL, ista je pregrađena na dva dijela. U jednom je više boravio EL, a u drugom njegovo društvo i ostali mladi koji su se tu zabavljali. Dolaskom ŽL u predmetnu kućicu, istakao je da su skinuli predmetnu pregradu jer im je ŽL bio vrlo simpatičan čovjek i znali su se s njime družiti u kućici.

36. U odnosu na ključ predmetne kućice, tuženik je istaknuo da je pokojni ŽL "imao i nije imao" ključ od kućice. Naime, postojao je od ranije na skrivenom mjestu pohranjen ključ lokota, ŽL je za to mjesto, jer mu ga je tuženik pokazao te je nesmetano otključavao lokot i odlazio u baraku.

37. Sjećao se događaja kada ga je ŽL izvijestio kako mu je EL prodao baraku, na što ga je upozorio da je to nemoguće jer baraka nije bila Čekadina, već upravo njegove obitelji.

38. Pojasnio je da se nije radilo o vrijednoj imovini, zbog čega je obitelj, odnosno njegov pokojni otac, pa potom i on osobno znao omogućavati nesmetano korištenje kućice za održavanje fešte ili boravak mladih u istome. Kada bi primjera radi neki prijatelj imao djevojku i želio s njom negdje boraviti, istakao je da je uvijek bio spreman omogućiti mu korištenje navedene kućice.

39. S obzirom da je EL bio prijeke naravi i vrlo neugodna osoba, istakao je da po saznanju koje mu je iznio ŽL nije s njime razgovarao. Mogao je eventualno njegov otac koji je tada već bio bolestan i star te ga nije želio opterećivati time. Sam ŽL bio je u vrlo lošem stanju, bolovao je od ciroze jetre i vidjelo se da mu je svakim danom sve lošije te da neće dugo živjeti. Zbog navedenog, nije pokretao sudske sporove, nego ga je jednostavno pustio da se koristi kućicom za vrijeme života.

40. Nakon Theove smrti, istakao je da se nesmetano nastavio koristiti kućicom i to na način da je otključavao lokot na kućici ključem u čijem posjedu se nalazi. Osim njega, tada nitko nije svojatao navedenu kućicu, pa tako niti tužiteljica, koja po njegovom saznanju nije bila u dobrim odnosima sa pokojnikom ŽL.

41. U određenom trenutku u lučici su ga upoznali sa činjenicom da tužiteljica ima namjeru prodati kućicu. Otišao je do iste i uočio promijenjeni lokot na vratima kućice, zbog čega ga je prepilio i stavio drugi lokot. Pojasnio je da je u kućici imao pohranjene svoje stvari, da je do tada dolazio u kućicu redovito, iako ne svaki mjesec.

42. Istakao je da se obratio tužiteljici koja je vrlo malo govorila ističući da ona ima neku izjavu koja se odnosi na predmetnu kućicu. Potom mu se obratio NL, tražeći izvinjenje, s obzirom da se po opisanoj izjavi, za koju je dobio neke novce, raspitivao o lučici te saznao da je kućica de facto pripadala njegovom ocu, a ne EL koju je po njegovom saznanju koristio se kućicom.

43. U odnosu na samo korištenje predmetne kućice, istakao je da je u njoj bilo moguće koristiti električnu energiju, čije instalacije je u kućici upravo sproveo njegov otac. Električna energija plaćala se po izdanim računima SRD Kantrida i to u iznosu od tadašnjih 100,00 do 200,00 dinara. Navedeni trošak je uvijek podmirivao njegov otac, odnosno on osobno. Nikada tužiteljica nije plaćala naknadu za struju, kao niti njezin brat ŽL, dok je prvo vrijeme korištenja kućice po privoli njegovoga oca EL plaćao takvu naknadu.

44. Glede samih ulaza u kućicu pojasnio je da de faco postoje dva ulaza, zbog čega i dva lokota. Samo jedan lokot je bio izmijenjen koji je potom isti izmijenio. Iako je bio u posjedu ključeva drugog lokota, što mu je omogućavalo ulaz u prostor kućice u vrijeme kada je zamijetio da je prepiljen prvotni lokot, istakao je da nitko nije imao prava koristiti se tim prostorom, zbog čega je i poduzeo ranije navedene radnje.

45. Glede same kućice naveo je da je na istoj valjalo poduzeti određene popravke koje se bio dogovorio da će izvršiti ŽL. Međutim, isti to nikada nije učinio, već je sam poduzeo navedene radnje, posebno vezano za terasasti dio gdje je prijetilo urušavanje. U odnosu na ŽL, naveo je da isti nikada nije bio član SRD Kantrida, nije bio vlasnik veza u lučici, već je svoju barku povremeno držao na njegovom vezu jer mu je to on omogućio, a ponekad na vezovima drugih članova društva koji su mu također to omogućavali.

46. U svom iskazu svjedok ĐL istakao je da mu je poznata lučica i prijeporna kućica, s obzirom da je od 70-tih godina 20. stoljeća svakodnevno bio na navedenom području. Poznavao je J, oca tuženika iako se nije sa njime družio. Imao je saznanja da je J imao kućicu na području lučice. U daljnjem vremenskom slijedu u predmetnoj kućici vidio je da ulazi ŽL koji mu je u jednom trenutku napomenuo da je kućicu kupio EL. Radilo se o alkoholičaru rabijatnog ponašanja. Prvotno je ŽL pokazao ljutnju jer da je EL "ostao dužan čovjeku napraviti terasu". Iako nije znao njegovu relaciju sa tuženikom, smatrao je da se radilo upravo o zahtjevu samoga tuženika. To je povezao iz razloga jer je on naknadno napravio konstrukciju za terasu navedene kućice. Potom ga je ŽL, čiji je bio prijatelj, upoznao sa činjenicom da je ljut na EL jer izgleda da ga je EL prevario. Upravo je iz Theovog kazivanja shvatio da se radi o kućici tuženika i ranije njegovoga oca. Nije se posebno raspitivao o tome jer je razgovor bilo nemoguće sa ŽL voditi duže vrijeme zbog njegovog uživanja alkohola. Međutim, sam ŽL mu je napomenuo da će mu tuženik dopustiti da ostane u kućici ukoliko izvede radove na terasi. Izričit je bio u kazivanju da I nije izveo navedene radove, već da ih je upravo izvršio tuženik. Nije ga pitao koliko dugo će moći koristiti kućicu jer je ŽL tada već bio jako bolestan. 47. Iako nije boravio u kućici osobno, imao je saznanja da je ŽL u unutrašnjosti kućice postavio određeni paravan kako bi se cjelina odvojila, a onda ga je potom srušio.

48. Izričit je bio u kazivanju da je znao viđati tuženika i u to vrijeme kako ulazi u kućicu i u nju unosi osti. Nije se mogao izjasniti kojim ulazom se tada tuženik koristio, s obzirom da su na kućici bila dva ulaza.

49. Glede samih ključeva vratiju kućice, sjećao se da je ključ uvijek stajao na cijevi kućice te svi koji su dolazili mogli su se koristiti ključem lokota na vratima.

50. Nakon Theove smrti ništa se nije događalo sa predmetnom kućicom te ga je potom tuženik upoznao sa činjenicom da je netko otpilio lokot na kućici, a potom je saznao sam da je tužiteljica počela zalaziti u klub raspitujući se gdje se kućica nalazi, nakon ega se i sam učlanila u klub.

51. U svojim iskazima svjedok ĆL i svjedok TL naveli su da im je predmetna lučica i portić poznat još iz djetinjstva. U isti su zalazili i za vrijeme srednje škole, gdje se češće boravilo. Imali su saznanja da je predmetnu kućicu sagradio tuženikov otac te da je uz istu bilo još drugih kućica koje su omogućavale ljudima odlaganje različitih oprema i alata. U početku je kućica predstavljala jednu cjelinu, a potom je postavljena unutrašnja, ne baš čvrsta pregrada, koja je de facto omogućavala prolaz između dva dijela. Svjedoku ĆL bilo je poznato da je tuženik omogućio pokojnom ŽL da koristi predmetnu kućicu, unatoč činjenici da je bila njegova i prethodno od njegovog oca. Radilo se o pružanju usluge pokojnome ŽL. Istakao je da je ključ kućice posjedovao tuženik, a jedan ŽL. Iako je kućica imala dva ulaza, naveo je da se ovaj drugi ulaz baš nije otvarao.

52. Izričit je bio u kazivanju svjedok ĆL da nije imao saznanja da bi pokojni ŽL kupio kućicu od nekog EL. Za to je prvi puta čuo upravo od tuženika.

53. Nakon Theove smrti nitko od njegove obitelji nije obilazio kućicu, već je tek nakon dužeg vremena čuo da je Theova sestra počela raditi probleme te da je promijenila lokot na bravi kućice.

54. U svom iskazu svjedok TL izričito je naveo da su pokojni J, kao i sam tuženik omogućavali drugim članovima da zalaze u njihovu kućicu. Nikada nije čuo da bi netko treći prodao navedenu kućicu ŽL. Imao je saznanja, iako se nakon ratnog razdoblja više nije družio sa tuženikom, da je tuženik i nadalje pohranjivao svoje stvari u kućici, a to iz razloga jer ga je viđao prilikom dolaska u lučicu.

55. U svom iskazu saslušani svjedok NL, istakao je da poznaje tuženika iz viđenja i to iz portića gdje je sam zalazio, dok nije poznavao tužiteljicu. Naveo je da je u portić zalazio od najranijeg djetinjstva u razdoblju 50-tih i 60-tih godina prošloga stoljeća. Kako je bio pomorac to je činio u vrijeme kada se vraćao u Rijeku.

56. Dobro mu je bila poznata kućica koju je koristio EL kojeg je osobno poznavao i s njime znao razgovarati. Radilo se o kućici udaljenoj 50 metara od njegove kućice. Sjećao se da je boravio kod EL u kućici i to samo u jednom dijelu kućice. Radilo se naime o objektu sa dva zasebna ulaza i dva zasebna prostora. O tome se nije raspitivao kod EL koje je bio malo neobičan čovjek. Nije stoga pitao EL. Kako je došao do te kućice, niti je uopće imao saznanja da li je sudjelovao u izgradnji navedene kućice. Nije znao da li je EL bio u posjedu ključeva oba ulaza ili samo ulaza u kojem je prostoru držao parangale i dijelove motora.

57. Osim EL, izričit je bio u kazivanju, da nitko drugi nije koristio kućicu.

58. Prije nekih 4 do 5 godina svjedok je naveo da mu se obratio ŽL s upitom da li ima smisla kupiti navedenu kućicu od EL koji da ju prodaje za 2.000,00 eura. Ukazao mu je na potrebu da provjeri je li uopće EL vlasnik predmetne kućice. Isti ga je upoznao sa činjenicom da je izvršio provjeru, da je EL vlasnik. Do tada ŽL nikada nije boravio u predmetnoj kućici. Sjećao se događaja kada su ŽL i EL odlazili javnome bilježniku, jer ih je osobno vidio prilikom odlaska na groblje. Od tog događaja ŽL je počeo svakodnevno odlaziti u kućicu. Koristio se ključem ulaznih vratiju, koji mu je predao EL.

59. Izričit je bio u kazivanju da mu je EL prodao samo dio kućice, te predao ključ samo jednih ulaznih vratiju te da se radilo o dijelu kućice koju je i do tada EL koristio. preostali dio kućice bio je zaključan, nije bio prodan od LL te nikada nije zamijetio da netko zalazi u navedeni prostor.

60. Nakon nekih 3 do 4 godine od tog događaja, svjedok je naveo da je imao zdravstvenih poteškoća, zbog čega više nije zalazio u portić te je prodao kućicu u svom posjedu i barku.

61. U daljnjem vremenskom periodu kontaktirao ga je sin tužiteljice te s obzirom da je imao ranije navedenih saznanja potpisao je izjavu koja mu je predočena već sastavljena. Istu je potpisao nakon što ju je prethodno pročitao.

62. Izričito upitan zbog čega je u izjavi navedeno da je LL prodao cijelu kućicu, a ne dio kako je iskazao na sudu, svjedok je naveo da se radilo očito o omašci.

63. Sva saznanja o prijepornoj kućici, raspolaganju u tom razdoblju kada nije zalazio u portić, svjedok je naveo da je saznao od samoga LL.

64. U svom iskazu saslušan sin tužiteljice ZL, istakao je da osobno nije zalazio u lučicu, niti u predmetnu ribarsku kućicu. Bilo mu je jedino poznato da je njegov ujak LL napomenuo da je kupio kućicu 2015. U njoj je imao saznanja da je držao neki motor jer je o tome kazivao LL. Bilo mu je poznato da je LL kupio de facto pola kućice, nakon čega se jedne zgode napio i probio u drugi dio kućice koji tada nitko nije koristio. Svjedoka Ž nije poznavao, već ga je s njime povezao BL, Theov prijatelj koji ga je upoznao s činjenicom da se NL družio sa LL. Tako ga je i kontaktirao u vrijeme kada se tuženik obratio njegovoj majci i došlo je do problema.

65. Istakao je da se obratio NL, nakon što je u dokumentima ujaka pronašao izjavu navedenih svjedoka. Sastavio je sam izjavu koju je potom potpisao o navedenom sadržaju svjedok.

66. Nakon Theove smrti izričit je bio u kazivanju da niti tužiteljica, a niti on osobno nisu otišli razgledati predmetnu kućicu. Vezano za samu promjenu lokota na kućici saznao je iz telefonskog razgovora između tuženika i njegove majke, ali nije imao saznanja tko bi de facto promijenio lokot. Imao je saznanje da je LL bio u posjedu ključa lokota predmetne kućice i da je negdje u njihovoj kući isti bio pohranjen. 67. Iskaz saslušanih svjedoka ĐL, ĆL, TL, sud je u cijelosti ocijenio životnim, logičkim i istinitim. Pri tome posebno valja cijeniti da je njihovo kazivanje međusobno sukladno te obuhvaća dugi vremenski tijek, koji se odnosi na razdoblje 70-tih, odnosno 80-tih godina 20. stoljeća, pa i kasnije.

68. Iskaz saslušanog svjedoka AL, ovaj sud je cijenio objektivnim iako je kazivanje samoga svjedoka većim dijelom irelevantno s obzirom da nije imao dovoljno saznanja o relevantnim činjenicama pa o tome nije niti kazivao. Činjenica da je svjedok u srodstvu sa tužiteljicom, po mišljenju ovoga suda ne ukazuje da bi se radilo o pristranom svjedoku.

69. Iskaz saslušanog svjedoka NL, ovaj sud je cijenio djelomično istinitim i objektivnim i to u dijelu kazivanja da bi pokojni LL, kao i prethodno LL koristili se prijepornom kućicom. To stoga, jer je takvo kazivanje isticano i od strane samoga tuženika, ali i ranije navedenih svjedoka čije iskaze je sud prihvatio. 70. Dio kazivanja svjedoka, da na prijeporu nikada nije vidio osim LL i LL treće osobe, a posebno ne tuženika, odnosno njegovoga oca, ovaj sud nije cijenio istinitim, s obzirom da je njegovo kazivanje sasvim suprotno kazivanju preostalih svjedoka ĐL, ĆL i TL.

71. Posebno valja istaći da je sam svjedok u iskazu naveo da od razdoblja kada mu je LL napomenuo da je kupio nekretninu (2015.) pa do utuženja, a prethodno nastupa činjenice smrti pokojnog LL i pokojne majke tužiteljice, svjedok nije zalazio u lučicu. Prodao je kućicu u čijem se posjedu nalazio, kao i barku. Stoga isti nije mogao objektivno imati saznanja tko je i na koji način posjedovao prijepor u tom razdoblju.

72. Stranački iskaz tuženika, ovaj sud je u cijelosti prihvatio istinitim, objektivnim, životnim i u skladu sa prihvaćenim iskazima svjedoka.

73. Stranački iskaz tužiteljice ovaj sud je djelomično cijenio istinitim i objektivnim i to u dijelu koji nije u suprotnosti sa prihvaćenim iskazima svjedoka, odnosno tuženika.

74. Podredno se ističe da je tužiteljica sva svoja saznanja glede prijepora do trenutka smrti pokojnog LL koji je preminuo 2019. temeljila isključivo na njegovom kazivanju jer osobno nije odlazila na prijepor, a što nije činila niti do trenutka smrti majke, koja je uslijedila 2021. Tek po smrti majke i to nakon određenog vremenskog razdoblja tijekom 2022., ista dolazi u portić i obilazi prijepor. Učlanjuje se u SRD Kantrida po smrti pokojnog brata.

75. Uvidom u izjavu od 16. lipnja 2015. (list 6 spisa) utvrđeno je da je EL izjavio da je 16. lipnja 2015. prenio trajno pravo korištenja ribarske kućice prijeporne u sporu DL te da se odriče svakog daljnjeg korištenja ribarske kućice.

76. Uvidom u Izjavu svjedoka OL od 5. svibnja 2022. utvrđuje se da je svjedok izjavio kako ima saznanje da je pokojni ŽL kupio ribarsku kućicu od Stjepana Čekada 2015., a potom je netko treći ponudio EL veći iznos nego što je plati ŽL, zbog čega se EL izjasnio da je već kućicu prodao i da je to za njega gotova stvar. Kućicu da je smrti koristi ŽL, istu da je uređivao i u njoj držao svoje stvari. EL je prethodno prodaji samostalno koristio kućicu preko 20 godina, a nitko nije polagao pravo na istu. Tuženik niti njegova obitelj nisu koristili ili imali kakvo pravo na navedenoj kućici.

77. Predmetnu izjavu sud nije cijenio u pretežitom dijelu, s obzirom da je ista sasvim suprotna isticanju svjedoka ĐL, ĆL i TL koji su bili dobro upoznati sa događanjima u lučici. Također, sadržaj izjave je sasvim suprotan navodima tuženika koje je ovaj sud cijenio istinitim.

78. Na temelju provedenih personalnih dokaza, ovaj sud cijeni da je u cijelosti utvrđena kronologija tijeka izgradnje predmetne ribarske kućice te korištenje iste sve do uočene promjene lokota na ulaznim vratima dijela predmetne kućice 2022. Naime, utvrđeno je da kućica ima dva ulaza, a da su na ulaznim vratima bila postavljena dva lokota.

79. Utvrđeno je da je predmetnu kućicu 70-tih do 80-tih godina sagradio otac tuženika PL nadimka J. Ista je sagrađena radi odlaganja ribarskog alata i sličnih predmeta građana koji su u lučici imali vez i koristili ga za svoje barke. Gradnja je bila nelegalna, poduzeta na vlasništvu treće osobe, zbog čega imovinsko pravno pitanje vlasništva sagrađene kućice nije bilo riješeno.

80. U posjedu ključa, odnosno ključeva lokota kućice nalazio se otac tuženika te je istu osobno koristio kao i njegov sin, ovdje tuženik u formativnim godinama. Kako se nije radilo o stambenom objektu, utvrđeno je da je otac tuženika nakon gradnje kućice kao posjednik iste omogućavao i trećim osobama da koriste prijepornu kućicu za odlaganje alata i drugoga pribora. Prvotno im je to omogućavao na način da im je otključavao vrata na kućici, da bi potom omogućio trećim osobama da se koriste za svoje potrebe kućicom i to na način da je predao primjerak ključa kućice. Tako je otac tuženika omogućio poznaniku EL po nadimku Č da se koristi prijepornom kućicom kako bi i ostali ljudi u lučici mogli odlagati svoje stvari. Radilo se o razdoblju 90-tih godina. Unatoč tome svo vrijeme što se EL koristio prijepornom kućicom, otac tuženika bio je u posjedu primjerka ključa predmetne kućice, kao i sam tuženik. Tuženik se kao mladić zajedno sa svojim prijateljima koristio sa kućicom iako je u isto vrijeme u njoj znao boraviti i EL.

81. 2015. do 2020. prorijedio se dolazak tuženika u predmetnu kućicu zbog obiteljskih obaveza, dok je njegov otac zbog zdravstvenih problema i starosti prestao zalaziti u prijepor.

82. Unatoč tome, isti su bili u posjedu predmetnog ključa lokota koji se nalazio na ulaznim vratima prijepora. S vremenom u kućicu je počeo dolaziti i pokojni brat tužiteljice SL koji je uživao alkohol i sa EL koristio kućicu za ispijanje alkohola. Tuženik je omogućio pokojnom SL da se koristi prijeporom, ali je unatoč tome i nadalje u prostoru pohranjivao svoje stvari i bio u posjedu ključa predmetnih ulaznih vratiju prijepora. U tom vremenskom razdoblju, o čemu kazuje i izjava EL, SL je isplatio određeni novčani iznos EL, cijeneći da je kupio od istoga predmetnu kućicu. O tome je izvijestio u razgovoru i tuženika koji je bio iznenađen navedenim događajima. Nije poduzeo nikakvu radnju u vidu traženja zaštite, iako se i nadalje nalazio u posjedu ključa predmetne nekretnine.

83. Takvo svoje postupanje objasnio je životnim razlozima, odnosno činjenicom da je pokojni SL tada već bio u dosta lošem zdravstvenom stanju te je bilo izvjesno da mu se bliži kraj življenja, kao i da je njegov otac tada već bio u dosta lošem zdravstvenom stanju te ga nije htio sa time uznemiravati. Otac je mogao razgovarati sa EL zbog čega je tako postupio, međutim radilo se o čovjeku neobičnog ponašanja, zbog čega je tuženik otklonio takvu mogućnost.

84. Pokojni SL je u razgovoru svjedoku ĐL napomenuo da ga je EL prevario zaključenim pravnim poslom.

85. Pokojni SL do smrti se koristio prijeporom, u istome je postavio pa razrušio pregradu koja je odvajala dvije cjeline same kućice. Nakon Theove smrti nitko od strane Theove obitelji nije obilazio kućicu, zalazio u kućicu. to nije činila njegova majka, pokojna IL. Kućica je ostala u istome stanju kakvu ju je ostavio pokojni SL. Međutim, upravo je tuženik ulazeći u prostor sa ključem lokota ulaznih vratiju i nadalje koristio predmetnu kućicu i štoviše poduzeo radnje na sanaciji terase kojoj je prijetilo urušavanje. Nakon smrti pokojnog SL koja je uslijedila 2019. predmetnu kućicu nastavio je koristiti tuženik, dok to nije činila niti pokojna majka tužiteljice, a niti sama tužiteljica. U kućicu nije zalazila tužiteljica niti nakon smrti majke koja je uslijedila 2021.

86. I u tom vremenskom razdoblju, u kućicu je povremeno zalazio tuženik. Valja napomenuti da je isti bio u posjedu ključa lokota koji je ranije bio za vrijeme življenja pokojnog SL na ulaznim vratima prijepora.

87. Ovdje valja istaknuti da iako je tuženik bio u posjedu ključa lokota jednih vratiju, odnosno ulaza u prijepor, tijekom postupka nije utvrđeno da bi tuženica, kao i ranije njezin pokojni brat SL bio u posjedu ključa lokota drugog ulaza. Isti je bio upravo u posjedu primjerka ključa prvotnog lokota, a koji je nakon njegove smrti bio pohranjen u mjestu stanovanja majke tužiteljice.

88. Ovaj sud cijeni istinitim da je u ožujku 2022. tuženik izvršio promjenu lokota postavljenog na jednim vratima predmetne kućice, nakon čega je postavio novi lokot i zadržao u svom posjedu sve primjerke ključeva istih. Nije utvrđeno tijekom postupka da bi upravo tužiteljica, kako to ističe tuženik tijekom postupka, prethodno izvršila promjenu ranijeg lokota na istim vratima, zbog čega da mu je bilo onemogućeno ući u prijepor, zbog čega je i poduzeo navedenu radnju, kako ističe samopomoći. U tom smjeru tuženik nije pružio dokaze, osim isticanja da se tužiteljica prethodno događanju, a po smrti majke interesirala u lučici o predmetnoj kućici i lokaciji iste. Takav slijed može ukazivati na određenu indiciju, ali ne i predstavljati dokaz da bi tužiteljica poduzela navedene radnje koje su imale za posljedicu promjenu lokota od strane tuženika.

89. Isticanje tuženika da je to učinio zbog nemogućnosti ulaska u prijepor, ovaj sud nije smatrao dokazanim. Podredno se ističe da je isto i irelevantno za ishod spora.

90. U odredbi članka 21. ZV-a, zakonodavac je propisao da tko drugoga samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda. I posjednik koji je posjed stekao samovlasno oduzevši ga drugome ima pravo štititi svoj posjed osim od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo. to će moći učiniti i protiv navedene osobe tek nakon što mu posjed ostane miran. Pravo na zaštiti posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

91. Sudska zaštita smetanja posjeda regulirana je odredbom članka 22. citiranog zakona, gdje je zakonodavac propisao da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Prema stavku 2. citirane zakonske odredbe sudska zaštita se pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda te poštenje posjednika.

92. S obzirom da je tužiteljica upravo zatražila navedenu sudsku zaštitu, ista je bila pozvana dokazati tijekom postupka posljednji mirni posjed te čin smetanja, u konkretnom slučaju oduzimanja posjeda kojeg je do tada ostvarivala, kao i počinitelja takvoga smetanja.

93. Iz ranije navedenih činjenica koje je sud tijekom postupka utvrdio na temelju pruženih dokaza, ovaj sud cijeni da tužiteljica nije dokazala da se nalazila u posljednjem mirnom posjedu prijeporne nekretnine – u naravi ribarske kućice u lučici portić u trenutku kada joj je posjed smetan, odnosno oduzet od strane tuženika kao počinitelja smetanja posjeda, a koja radnja navedenog oduzimanja se sastojala u promjeni do tada postavljenog lokota na određenom ulazu predmetne kućice.

94. Iako je tužiteljica tužbu temeljila na činjenici da je zajedno sa svojim pravnim prednicima i to pokojnim bratom SL te majkom, a kao nasljednik bila u mirnom posjedu predmetne nekretnine, sud je tijekom postupka utvrdio drugačije činjenično stanje.

95. Prema odredbi članka 10. stavak 1. ZV-a, posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Posjed (possessio) stvari je faktična vlast na stvari, odnosno mogućnost faktičnog raspolaganja sa stvari koje je zaštićeno pravo. Valja razlikovati faktičnu vlast od tzv. mehaničkog odnosa čovjeka i stvari, kao i detenciju kod koje nema posjeda u pravome smislu.

96. Prema stavku 4. citirane zakonske odredbe, posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, kao što je soba ili druga prostorija u stanu i sl.

97. U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da tužiteljica nije dokazala da bi njezin pokojni brat SL vršio faktičnu vlast glede dijela predmetne kućice, odnosno pregrađenoga dijela kućice u kojoj je odlagao stvari, a koju vlast da je vršio nakon što mu je EL prodao predmetnu nekretninu (odnosno dio nekretnine), zbog čega bi se smatrao posjednikom predmetnog segmenta, pa da bi se smatrao njegovim posjednikom čiji posjed bi bio miran.

98. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je pokojni otac tuženika po nadimku J, kao posjednik predmetne nekretnine, omogućio Čekadi 90-tih godina prošloga stoljeća da za svoje potrebe koristi kućicu i to na način da u njoj odlaže predmete. Takvim dopuštenjem, otac tuženika nije predao u posjed predmetnu kućicu EL, već je i nadalje kao i ranije od kada je kućica sagrađena, zadržao faktičku vlast nad predmetnom stvari i to na način da se nalazio u posjedu ključeva lokota predmetne kućice, u istoj pohranjivao ribolovne predmete i boravio.

99. Isti je ,ne samo EL, već i drugim osobama koje su boravile u lučici omogućavao korištenje prijeporne nekretnine za odlaganje stvari.

100. Stoga EL, kojemu je prednik tuženika, omogućio odlaganje predmeta u navedenoj kućici, kao i boravak, se nije mogao smatrati posjednikom kućice koji vrši faktičnu vlast glede predmetne kućice, jer je isti bio upoznat da kućica pripada predniku tuženika koji mu je de facto omogućio na opisani način korištenje iste. Isti po stavu ovoga suda nije vršio faktičnu vlast nad prijeporom, već je isključivo imao prijepor u detenciji. Koristio je prijepor za povremeni boravak uz privolu posjednika koji je imao faktičnu vlast nad prijeporom. Isti nije predao posjed navedene kućice ili dijela kućice EL u posjed. U tom smjeru tužiteljica nije pružila dokaz. 101. Po mišljenju ovoga suda radi se de facto o detenciji kod koje se ne izražava faktička vlast prema stvari, već se isključivo stvar drži radi određene eksploatacije. Valja istaći da je institut posjeda, kao i sam čin smetanja posjeda, kategorija više ekonomskog karaktera, nego pravnoga. Ona omogućuje osobama određeno ostvarivanje sadržaja, a u konkretnom slučaju držanje stvari od strane EL kojemu je posjednik koji ima faktičnu vlast nad stvari omogućio detenciju.

102. Ističe se da predmetna ribarska kućica, iako čvrsti objekt ne predstavlja nastambu u kojoj se zadovoljavaju potrebe stanovanja ili življenja, već isključivo odlažu određeni predmeti koji su potrebni osobama koje se bave ribolovom i borave u lučici ili lučicu koriste za privez svojih plovila. Stoga kada govorimo da je upravo pravni prednik tuženika bio posjednik predmetne kućice, ovaj sud cijeni da je isti sagradio vlastitim materijalom predmetnu kućicu 70-tih do 80-tih godina 20. stoljeća za potrebe odlaganja ranije navedenog materijala i ribolovnoga sadržaja, čime je de facto iskazao faktičku vlast u odnosu na navedenu stvar. Ta se vlast manifestirala i činjenicom da su ga treće osobe, pa tako i EL pitale za mogućnost povremenog korištenja kućice na ranije opisani način, a što je isti dopuštao.

103. Valja istaći da je u navedenom razdoblju osim pravnog prednika tuženika prijepornu kućicu koristio i sam tuženik koji je znao boraviti sa prijateljima u predmetnoj nekretnini. Znao se susretati sa EL koji nikada prema tuženiku nije isticao određena prava, odnosno faktičnu vlast u odnosu na stvar – kućicu. U daljnjem vremenskom tijeku kućicu je počeo koristiti i pokojni SL. Sa EL je boravio u kućici povremeno, što je tuženik prešutno i dopustio. Međutim, niti otac tuženika, a niti tuženik nisu predali pokojnom SL posjed prijeporne kućice, već su i nadalje zadržali faktičku vlast nad istom. Utvrđeno je da je u lučici bilo poznato da je upravo otac tuženika i tuženik bio posjednik predmetne kućice te da su svo vrijeme postojanja kućice različitim osobama, pa tako i EL i SL omogućili da povremeno borave u istoj. Međutim, takav boravak nema kvalitetu posjedovanja, odnosno vršenja faktične vlasti.

104. Nije sporno da je EL u odnosu na navedeni prostor sa pokojnim DL zaključio određeni pravni posao, zbog čega je i dao određenu izjavu u lipnju 2015. Iako u navedenoj izjavi se ne navodi konkretno predmetna ribarska kućica koja je predmet ovosudnog spora, između stranaka se nije problematizirao identitet kućice navedene u izjavi, zbog čega ovaj sud prihvaća da se izjava EL odnosila na prijepornu kućicu.

105. Međutim, EL koji je bio detentor, a ne posjednik, nije mogao predati posjed navedene kućice pokojnom SL. Isti, kao što je ranije rečeno nije vršio faktičku vlast nad navedenom kućicom, već je uz privolu posjednika pravnog prednika tuženika koji je vršio faktičnu vlast na prijeporu omogućen koristiti prijepor za povremeni boravak i odlaganje eventualnih predmeta.

106. Stoga ne može se smatrati, kako to drži tužiteljica, da je pokojni SL stekao posjed prijeporne kućice od Čekade koji da mu je predao navedeni posjed. Isti nije bio posjednik po stavu ovoga suda te stoga nije bio u mogućnosti niti predati posjed pokojnom SL.

107. Iako je pravni odnos između EL i pokojnog SL moguće pratiti kroz realizaciju određenog pravnog posla, s obzirom da je pokojni SL predao određeni novčani iznos EL za korištenje predmetne kućice (dijela kućice), takav obvezno pravni slijed između navedenih aktera je sasvim irelevantan za ovu vrstu parnice i pružanja zaštite tužiteljici.

108. Je li pokojni SL mogao ili nije mogao na temelju navedenog pravnog posla steći imovinsko pravo na prijeporu je sasvim irelevantno za ishod spora.

109. Međutim, utvrđeno je tijekom postupka da je SL u razgovoru svjedoku ĐL naveo da ga je EL de facto prevario, što vodi zaključku da je isti s vremenom stekao saznanje da mu je EL prenio određeno pravo koje mu ne pripada. Posebno valja istaći da je o tom aranžmanu sa EL bio izvijestio tuženika osobno koji mu je odmah u razgovoru izrazio čuđenje, ističući da nije bilo moguće ikakvo raspolaganje predmetnim prijeporom od strane EL u odnosu na SL.

110. SL je bio upoznat da je upravo obitelj tuženika i sam tuženik bio u posjedu prijepora, kao i da mu je i nakon tog razgovora tuženik omogućio korištenje predmetne kućice za povremeni boravak i odlaganje predmeta. Osim SL, u kućicu je u tom razdoblju od 2015. do 2019. kada je preminuo SL zalazio i tuženik povremeno i imao pohranjene svoje stvari.

111. Dakle, kada bi se i cijenilo da SL ne bi u tom razdoblju bio isključivo detentor, već vršitelj faktične vlasti, odnosno posjednik, isti nije mogao imati kvalitetu posjedovanja koja bi mu omogućavala pružanje zaštite u odnosu na tuženika. Takav slijed se odnosi i na samu tužiteljicu.

112. Prema odredbi članka 17. stavak 1. ZV-a, ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti u njezinu času i to onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.

113. Ovaj sud smatra da se tužiteljica pogrešno poziva na naslijeđivanje posjeda, prvotno svoje pokojne majke te potom osobno po smrti majke, a to stoga jer pokojni SL kao ostavitelj nije bio posjednik prijeporne kućice kako je to već ranije obrazloženo.

114. Podredno se ističe da isticanje tužiteljice da bi nakon smrti pokojnog SL koja je uslijedila 2019. u posjedu bila prijepora njezina pokojna majka do smrti koja je uslijedila 2021. pa potom ista, ničim nije dokazano. 115. Sama tužiteljica isticala je da nikada za vrijeme življenja SL, kao niti nakon njegove smrti, za života majke iste nisu obilazile prijepor unatoč činjenici da je majka imala pohranjen ključ predmetne kućice. Po smrti majke 2021., tužiteljica nije obilazila odmah prijepor, niti zalazila u isti, već je to učinila znatno kasnije, tijekom 2022. Činjenica da se ista učlanila u sportsko ribolovno društvo, što dokazuje plaćanjem članarine za određeno vremensko razdoblje je sasvim irelevantna za ocjenu posjedovanja prijepora od strane tužiteljice i njezine pokojne majke.

116. Stoga ovaj sud cijeni da kada bi tužiteljica i dokazala da bi njezin pokojni brat SL bio u posjedu i vršio faktičku vlast do smrti na prijeporu, ista nije dokazala da bi tijekom vremena na temelju naslijeđivanja posjeda nastavila posjedovati prijeporne nekretnine i to prvotno po svom pravnom predniku majci, a potom i osobno. Međutim, takav slijed s obzirom na stav suda da pokojni SL nije bio posjednik prijepora je de facto irelevantan.

117. Cijeneći da tužiteljica nije dokazala posljednji mirni posjed prijepora, ista ne ostvaruje pravo na sudsku zaštitu u odnosu na radnju koju je nedvojbeno poduzeo tuženik tijekom 2022. u vidu promjene lokota na ulaznim vratima kućice.

118. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 221. a. ZPP-a odlučeno je kao u stavku I. izreke rješenja.

119. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, ista je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, u obvezi naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak. tuženiku je dosuđen trošak prema troškovniku koji prileži spisu, a skladno odredbama Tarife u ukupnom iznosu od 600,00 eura.

120. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku II. izreke rješenja.

U Rijeci, 30. prosinca 2024.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 30 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika