Poslovni broj: Us I-1381/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenicima u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. u Splitu, protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, zastupanog po opunomoćenici BN, dipl. iur. i zaposlenici, radi nedonošenja rješenja po zamolbi za premještaj, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. studenog 2024. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika, 30. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži da sud naloži tuženiku da u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude donese odgovarajuće rješenje kojim će odlučiti o žalbi tužiteljice od 06. ožujka 2024. godine izjavljenoj protiv rješenja (obavijesti) Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-14-123/176/1-2020 od 15. prosinca 2020. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 04. lipnja 2024. godine tužiteljica u bitnom navodi: da je službenica u I. Policijskoj postaji Split, na radnom mjestu – administrativna tajnica, a da je dana 03. ožujka 2020. godine sukladno potrebama službe i potrebnim kvalifikacijama, podnijela zamolbu za premještaj na upražnjeno radno mjesto policijskog službenika-referenta u Operativno-komunikacijskom centru Policijske uprave Splitsko-dalmatinske; da je o njezinoj zamolbi odlučeno tek aktom - obaviješću od 15. prosinca 2020. godine, koje je tužiteljica zaprimila tek 21. veljače 2024. godine; da osporeno rješenje (osporavani akt) ne sadrži izreku sukladno Zakonu o općem upravnom postupku jer pobijani akt nije donijet u formi upravnog akta; da predmetni akt ne sadrži uputu o pravnom lijeku ali da to nije od utjecaja budući je člankom 111. ZUP-a određeno da kada u rješenju nije dana nikakva uputa o pravnom lijeku ili je uputa nepotpuna, stranka može postupiti po važećim propisima koji joj omogućavaju podnošenje žalbe; da je dana 06. ožujka 2024. godine tužiteljica podnijela žalbu protiv akta (obavijesti MUP-a, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-14-123/176/1-2020 od 15. prosinca 2020. godine), sukladno odredbama članka 109. i 110. Zakona o općem upravnom postupku, a zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava; da osporavani akt ne sadrži obrazloženje, budući da se u obrazloženju samo paušalno navode tvrdnje koje ne pronalaze primjenu u stvarno pravnom i činjeničnom stanju; da se u navedenom aktu samo paušalno navodi razlog da Ravnateljstvo policije nije suglasno s premještajem, a koja okolnost nije ničim dokazana ni potvrđena; da je tužiteljica nakon podnošenja zamolbe za premještaj tek 03. studenog 2020. godine (nakon proteka 8 mjeseci) upućena na redoviti liječnički pregled u Dom zdravlja MUP-a u Zagrebu, radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti; da su kandidatkinje koje su prijavu podnijele kasnije nego tužiteljica, dobile poziv za zdravstveni pregled prije nego što je dobila tužiteljica; da je provedenim zdravstvenim pregledom utvrđena radna (zdravstvena) sposobnost tužiteljice. Istaknula je da u vrijeme provođenja zdravstvenog pregleda tužiteljice za upražnjeno radno mjesto, navedeno radno mjesto je i dalje bilo upražnjeno, a da jedini kandidat koji udovoljava svim potrebnim kriterijima i pretpostavkama potrebnim za to radno mjesto je bila upravo tužiteljica. S obzirom na sve navedeno da je u postupanju prema tužiteljici bilo diskriminirajućeg postupanja radi čega se je ona obratila Pučkoj pravobraniteljici. Navodi se po žalbi tužiteljice tuženik nije odlučio; da je tuženik u konkretnom slučaju trebao postupiti sukladno odredbama članka 119. i 120. Zakona o općem upravnom postupku, te riješiti ovu upravnu stvar najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, sukladno članku 121. ZUP-a. Kako tuženik o žalbi tužiteljice nije odlučio u zakonom propisanom roku da se smatra da postoji negativna pravna fikcija, odnosno da je zahtjev tužiteljice negativno riješen; da je u konkretnom slučaju tužbom pokrenut upravni spor zbog šutnje administracije, kojom se narušavaju ustavna i konvencijska prava tužiteljice (članak 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), jer je neaktivnošću i neučinkovitošću javnopravnog tijela došlo do nerazumne i neopravdane duljine pri odlučivanju o pravu tužiteljice. Ako je tuženik, kao javnopravno tijelo, smatrao predmetnu žalbu nedostatnom za utvrđivanje jesu li ispunjene pretpostavke za premještaj na predmetno radno mjesto, da je mogao pozvati na dostavu relevantne dokumentacije, u okviru ispitnog postupka, što tuženik nije učinio. Tužbenim zahtjevom je zatražio da sud naloži tuženiku da u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude donese odgovarajuće rješenje kojim će odlučiti o žalbi tužiteljice od 06. ožujka 2024. godine izjavljenoj protiv rješenja (obavijesti) Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-14-123/176/1-2020 od 15. prosinca 2020. godine.

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo da se u navedenom stvari radi o promjeni statusa tužiteljice iz statusa državne službenice u status policijskog službenika, pa da je radi donošenja rješenja o premještaju potrebno provesti liječnički pregled za obavljanje poslova, odnosno uvjerenje o psihofizičkoj i tjelesnoj zdravstvenoj sposobnosti, kao i dostojnost za obavljanje poslova policijskog službenika; da je nakon obavljenog liječničkog pregleda za obavljanje poslova policijskog službenika "B" kategorije i izvršene sigurnosne provjere, od strane Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, upućen MUP-u prijedlog za donošenjem privremenog rješenja na navedeno radno mjesto, sukladno članku 71. Zakona o policiji, budući da je imenovana morala završiti temeljni policijski tečaj kao uvjet za trajni premještaj; da je dana 11. prosinca 2020. godine Policijskoj upravi Splitsko- dalmatinskoj dostavljena obavijest Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA:110- 01720-01/80, URBROJ:511-01-157-20-1942 od 11. prosinca 2020. godine u kojoj se navodi da Ravnateljstvo policije nije suglasno s navedenim prijedlogom; da je nakon toga tužiteljici upućena pisana obavijest broj: 511-12-14-123/176/1-2020 od 15. prosinca 2020. godine. Tuženik u odnosu na navode tužbe da predmetno rješenje nije doneseno u formi upravnog akta, ističe da se u naravi se radi o pisanoj obavijesti, te ukazuju da postupak po zamolbi za premještaj državnog službenika može, ali i ne mora rezultirati donošenjem rješenja o premještaju, ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 84. (ranije čl. 76) Zakona o državnim službenicima; da je odredbom članka 156. Zakona o općem upravnom postupku omogućeno izjavljivanje prigovora osobi koja smatra da joj je postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno neko pravo, obveza ili pravni interes odnosno isto je moguće kada se radi o postupanju/ne postupanju javno pravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje; da je odredbom članka 42. stavak 1. Zakona o državnim službenicima propisano da je isključivo odlučivanje o prijemu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, premještaju, napredovanju, plaći, produženju roka za polaganje državnog ispita, stavljanju na raspolaganje te prestanak službe službenika upravna stvar; da sukladno stavku 3. istog članka samo protiv rješenja iz stavka 1. službenik može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Tuženik navodi da neutemeljen tužbeni navod da pobijano rješenje (a u naravi da se radi o pisanoj obavijesti) od 15. prosinca 2020. godine) nije doneseno u formi upravnog akta te da je stoga došlo do bitne povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava; da je u postupku provedenom po zamolbi tužiteljice za premještaj s radnog mjesta državne službenice na radno mjesto policijskog službenika – referenta u Operativno komunikacijskom centru policije, utvrđeno da nisu bili ispunjeni svi uvjeti za donošenje rješenja o premještaju, budući da Ravnateljstvo policije nije bilo suglasno s prijedlogom Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, o čemu je tužiteljica obaviještena predmetnim pismenom koje se tužbom pobija; da za zakonitost odluke čelnika tijela o zamolbi za premještaj koju je tužiteljica podnijela, nije bila odlučna činjenica koju ona navodi, a koja se odnosi na njezinu zdravstvenu sposobnost; da je Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno slobodno radno mjesto i činjenica da tužiteljica za premještaj ispunjava stručne uvjete za obavljanje poslova tog radnog mjesta, ali da to ne čine sami po sebi potrebe službe radi kojih bi se tužiteljica morala premjestiti na to radno mjesto; da premještaj državnog službenika nije pravo već mogućnost koja se temelji na slobodnoj ocijeni čelnika tijela o potrebama službe u smislu kontinuiranog funkcioniranja službe, što u konačnici nakon provedenog postupka po zamolbi za premještaj može, ali i ne mora rezultirati donošenjem rješenja o premještaju ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 84. Zakona o državnim službenicima; da tek odluka o premještaju na drugo radno mjesto je upravni akt kojim se odlučuje o pravima i obvezama iz državne službe i protiv takve odluke službenik ima pravo žalbe sukladno odredbama članka 109. i 110.

Zakona o općem upravnom postupku.

3.Tužiteljica je protiv akta (obavijesti) Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-14-123/176/1-2020 od 15. prosinca 2020. godine izjavila žalbu tuženiku, te je žalbom od tuženika zatražila da poništi označeni akt - obavijest Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-14-123/176/1-2020 od 15. prosinca 2020. godine i da samo riješi ovu upravnu stvar odnosno da poništi predmetni akt od 15. prosinca 2020. godine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

4. Predmetnim aktom koji se osporava u ovom upravnom sporu tj. pisanom obavijesti Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-14-123/176/1-2020 od 15. prosinca 2020. godine koji je tužiteljici dostavljen povodom njezine zamolbe za premještaj tužiteljice sa radnog službeničkog radnog mjesta u I. Policijskoj postaji Split- radnog mjesta – administrativna tajnica, na radno mjesto policijskog službenika- referenta u Operativno - komunikacijskom centru Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, tužiteljica se obavještava da Ravnateljstvo policije nije suglasno sa istim premještajem

5. Sud je u ovom upravnom sporu dana 28. studenog 2024. godine održao raspravu čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, u daljnjem tekstu ZUS- a.) Zamjenik opunomoćenika je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te je u spis priložio Izvješće Pučke pravobraniteljice. Predložio je da se u upravnom sporu sasluša tužiteljica. Opunomoćenica tuženika je iskazala da ostaje kod odgovora na tužbu. Vezano za navode da se tužiteljici nije pravovremeno obavještavalo o ishodu njezine zamolbe za premještaj opunomoćenica tuženika je istakla da je tužiteljica o istome bila obaviještena od MUP-a, Kabinet ministra podneskom od 30. studenog 2020. godine. Navela je da je temeljem zahtjeva tužiteljice ista u međuvremenu premještena u Policijsku postaju Solin na radno mjesto upravni referent

Sud je odbio prijedlog da se sasluša tužiteljicu jer je ocijenjeno da je to nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluka bez predloženog saslušanja.

6. U dokaznom postupku čitani su tužba, odgovor na tužbu, te je pregledan je cjelokupni sudski spis, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. Zamjenik opunomoćenika tužiteljice je popisao trošak sastava tužbe, sastava podneska od 25. listopada 2024. godine te zastupanja na ročištu, za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, uvećano za PDV od 25 %.

7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je ocjena da li je tuženik zakonito postupao prema tužiteljici nakon što je ona podnijela zamolbu za premještaj sa radnog mjesta administrativna tajnica u I. Policijskoj postaji Split na radno mjesto policijskog službenika-referenta u Operativno-komunikacijskom centru Policijske uprave Splitsko-dalmatinske. Sporno je da li je bilo zakonske osnove da tužiteljica izjavi žalbu protiv obavijesti Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-14-123/176/1-2020 od 15. prosinca 2020. godine, koju tužiteljica osporava u ovoj upravnoj stvari.

9. Prema stanju spisa proizlazi da je dana 03. ožujka 2020. godine tužiteljica podnijela zamolbu za premještaj na upražnjeno radno mjesto policijskog službenika- referenta u Operativno-komunikacijskom centru Policijske uprave Splitsko- dalmatinske.

10. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska je po zamolbi tužiteljice za premještaj Ministarstvu unutarnjih poslova uputila prijedlog da se donese rješenje o premještaju tužiteljice, sukladno članku 71. Zakona o policiji

11. Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za ljudske potencijale, Sektor za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima je odgovorilo na prijedlog Policijske uprave Splitsko-dalmatinska vezano za premještaj tužiteljice, dopisom – obaviješću, KLASA:110-01720-01/80, URBROJ:511-01-157-20-1942 od 11. prosinca 2020. godine u kojoj se navodi da Ravnateljstvo policije nije suglasno s navedenim prijedlogom, o čemu je Policijska uprava Splitsko-dalmatinska tužiteljicu obavijestila sa dopisom - obaviješću broj: 511-12-14-123/176/1-2020 od 15. prosinca 2020. godine, koju tužiteljica osporava u ovoj upravnoj stvari.

12. Člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj; 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a) omogućeno izjavljivanje prigovora osobi koja smatra da joj je postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes.

Dakle, pozivanje na navedenu odredbu je moguće kada se radi o postupanju/nepostupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje, međutim kada se radi o premještaju na drugo radno mjesto obavezno se donosi rješenje.

13. Člankom 42. stavak 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 155/23,85/24) propisano da je da odlučivanje o prijemu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, premještaju, napredovanju, plaći, produženju roka za polaganje državnog ispita, stavljanju na raspolaganje te prestanak državne službe je upravna stvar o kojoj odlučuje čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela. Prema stavku 3. istog članka protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka državni službenik može izjaviti žalbu Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Stavkom 5. istog članka je propisano da protiv rješenja Odbora za državnu službu državno tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

14. Člankom 46. stavak 1. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11,130/12, 89/14,151/14,33/15,121/16, 66/1. 155/23) propisano da odlučivanje o prijemu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje te prestanku službe policijskog službenika, je upravna stvar, slijedom čega se o istom donosi rješenje.

Člankom 72. stavak 1. Zakona o policiji propisano je da se policijskog službenika može po potrebi službe premjestiti na slobodno radno mjesto iste ili više složenosti poslova za koje ispunjava uvjete, vodeći računa o njegovu stručnom znanju, vještinama i sposobnostima, u istoj ili drugoj ustrojstvenoj jedinici, u istom ili drugom mjestu rada. Prema stavku 3. istog članka premještaj po potrebi službe temelji se na slobodnoj ocijeni o potrebi da se policijskog službenika premjesti na drugo radno mjesto zbog potrebe popunjavanja radnog mjesta na kojem se poslovi moraju obavljati u kontinuitetu ili zbog povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, zbog bolje organizacije rada ili potrebe za angažiranjem drugog policijskog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog ili efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka.

15. Kako je prema članku 42. stavak 1. Zakona o državnim službenicima članku odlučivanje o premještaju, je upravna stvar o kojoj se donosi rješenje (što je propisano i člankom 46. stavak 1. Zakona o policiji), a s obzirom da u konkretnom slučaju nije bilo premještaja na drugo radno mjesto, to opravdano nije ni donijeto rješenje o premještaju, već je tužiteljica o ishodu zamolbe o premještaju obaviještena pisanom obavijesti od 15. prosinca 2020. godine kojom se ista obavještava da zbog neslaganja Ravnateljstva policije sa prijedlogom Policijska uprava Splitsko-dalmatinska da se tužiteljica po zamolbi premjesti, se ne vrši premještaj.

16. Sukladno članku 72. Zakona o policiji o premještaju na slobodno radno mjesto odlučuje čelnik tijela temeljem slobodne ocijene o potrebi premještaja na slobodno radno mjesto o potrebama službe u smislu kontinuiranog funkcioniranja službe, što u konačnici nakon provedenog postupka po zamolbi za premještaj može, ali i ne mora rezultirati donošenjem rješenja o premještaju ukoliko su ispunjeni uvjeti.

17. Sama činjenica da tužiteljica ispunjava stručne i druge uvjete za obavljanje poslova tog radnog mjesta za koje traži premještaj ne znači da se tužiteljica morala premjestiti na to radno mjesto. Premještaj državnog službenika nije pravo već mogućnost koja se temelji na slobodnoj ocijeni čelnika tijela.

Tek u slučaju provedenog premještaja o čemu se obvezno prema članku 42. stavak 1. Zakona o državnim službenicima tužiteljica bi radi zaštite svojih prava i pravnih interesa imala mogućnost izjaviti žalbu protiv rješenja o premještaju.

18. Slijedom navedenog sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u točki I. izreke presude.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 30. prosinca 2024.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. - tuženiku, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

- spis.