REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1191/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Saviću, odvjetniku iz Zagreba, Braće Domany 6, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnika Josipa Savića, odvjetnika, te punomoćnice tuženika OB, dipl. iur., dana **.**.2024.
p r e s u d i o j e
I/
Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.154,40 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:
- na iznos od 107,18 eur od 11. kolovoza 2019. do isplate,
- na iznos od 109,62 eur od 11. rujna 2019. do isplate,
P r
-
1 1 9 1 /
2 0
2 4 -
1 1
- na iznos od 102,76 eur od 11. listopada 2019. do isplate,
- na iznos od 108,79 eur od 11. studenog 2019. do isplate,
- na iznos od 103,51 eur od 11. prosinca 2019. do isplate,
- na iznos od 108,40 eur od 11. siječnja 2020. do isplate,
- na iznos od 120,07 eur od 11. veljače 2020. do isplate,
- na iznos od 97,74 eur od 11. ožujka 2020. do isplate,
- na iznos od 112,92 eur od 11. travnja 2020. do isplate,
- na iznos od 89,56 eur od 11. svibnja 2020. do isplate,
- na iznos od 95,46 eur od 11. lipnja 2020. do isplate,
- na iznos od 104,56 eur od 11. srpnja 2020. do isplate,
- na iznos od 107,33 eur od 11. kolovoza 2020. do isplate,
- na iznos od 99,87 eur od 11. rujna 2020. do isplate,
- na iznos od 107,43 eur od 11. listopada 2020. do isplate,
- na iznos od 108,47 eur od 11. studenog 2020. do isplate,
- na iznos od 111,98 eur od 11. prosinca 2020. do isplate,
- na iznos od 114,72 eur od 11. siječnja 2021. do isplate,
- na iznos od 120,03 eur od 11. veljače 2021. do isplate,
- na iznos od 102,29 eur od 11. ožujka 2021. do isplate,
- na iznos od 123,02 eur od 11. travnja 2021. do isplate,
- na iznos od 120,86 eur od 11. svibnja 2021. do isplate,
- na iznos od 121,22 eur od 11. lipnja 2021. do isplate,
- na iznos od 120,23 eur od 11. srpnja 2021. do isplate,
- na iznos od 125,12 eur od 11. kolovoza 2021. do isplate,
- na iznos od 126,14 eur od 11. rujna 2021. do isplate,
- na iznos od 126,86 eur od 11. listopada 2021. do isplate,
- na iznos od 105,51 eur od 11. studenog 2021. do isplate,
- na iznos od 124,86 eur od 11. prosinca 2021. do isplate,
- na iznos od 126,05 eur od 11. siječnja 2022. do isplate,
- na iznos od 122,27 eur od 11. veljače 2022. do isplate,
- na iznos od 110,75 eur od 11. ožujka 2022. do isplate,
- na iznos od 112,57 eur od 11. travnja 2022. do isplate,
- na iznos od 109,62 eur od 11. svibnja 2022. do isplate,
- na iznos od 119,65 eur od 11. lipnja 2022. do isplate,
- na iznos od 109,03 eur od 11. srpnja 2022. do isplate,
- na iznos od 117,95 eur od 11. kolovoza 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II/
Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. prosinca 2024. do isplate, u roku od 15 dana.
P r
-
1 1 9 1 /
2 0
2 4 -
1 1
Obrazloženje
1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da mu je tuženik kao poslodavac neosnovano isplaćivao manju plaću nego što mu pripada, te je tim slijedom u ovom postupku potraživao predmetnu razliku, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da je tužitelju plaća isplaćena sukladno važećem ugovoru o radu te aktima tuženika, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.
3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u ugovore o radu na određeno vrijeme (str. 8-12 spisa), ugovore o radu na neodređeno vrijeme (str. 13-18 spisa), obračunske isprave (str. 19-21 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (str. 29-38, 53-59 spisa), Izmjenu i dopunu Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (str. 39-42 spisa), Shematski prikaz organizacije Društva (str. 43-52 spisa), Popis poslova (str. 72-73 spisa) i izračun od strane tuženika (str. 80-81 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj te svjedoci UB i ZB, svi na ročištu održanom 20. studenog 2024. (str. 85-88 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao vozač tramvaja, te da mu je u spornom razdoblju plaća isplaćivana po koeficijentu složenosti 2,20, pri čemu tužitelj smatra da mu pripada koeficijent 2,40, koji su dobivali drugi vozači za obavljanje rada jednakog onom kojeg je obavljao tužitelj, a kojim navodima se, kako je već rečeno, tuženik protivio navodeći da je plaću tužitelju u spornom razdoblju isplatio sukladno sklopljenom ugovoru o radu, kao i internim aktima.
6. S obzirom na tako suprotstavljene navode stranaka, tijekom postupka su radi utvrđenja činjeničnog stanja provedeni odgovarajući dokazi, u naravi je izvršen uvid u priloženu dokumentaciju te je saslušan tužitelj i predloženi svjedoci, s tim da postavljena visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna među strankama (navod s ročišta od 20. studenog 2024.), budući da se temeljila na podacima samog tuženika.
7. Tako je tužitelj u svom iskazu iznosio da je zaposlen kod tuženika, što je bio i u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak, i to kao vozač tramvaja u gradskom prometu. Pritom mu je plaća u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak bila po koeficijentu 2,20, s tim da mu je poznato da je postojao veći broj kolega koji su imale plaće sa koeficijentom 2,40, mada su obavljali istovjetne poslove tj. upravljali tramvajem, u svim smjenama i sl.. Naknadno mu je plaća povećana na 2,40, no opis poslova se nije mijenjao, i dalje se radilo o upravljanju tramvajskim vozilom. Smatra da spomenuti veći koeficijent od 2,40 nije bio vezan za službu mentorstva i sl.. Naprijed navedeni svjedoci su njegovi kolege vozači s dužim stažom nego tužitelj, te su i oni u mogućnosti potvrditi da su radili identične poslove a da su imali spomenuti veći koeficijent od 2,40 kroz utuženo razdoblje. Kako je već naveo, radili su iste poslove te
P r
-
1 1 9 1 /
2 0
2 4 -
1 1
su se ponekad i doslovno nadopunjavali na smjenama tj. preuzimali smjene jedni od drugih, dakle u opisu poslova zaista nije bilo nikakve razlike.
8. Ocjenjujući naprijed navedeno, za ukazati je da je tužitelj s uspjehom dokazao osnovanost svog potraživanja, tj. da bi mu u utuženom razdoblju pripadala plaća po koeficijentu složenosti 2,40 (a u kojem razdoblju je nesporno primao plaću po koeficijentu složenosti 2,20), budući da iz priložene dokumentacije kao i iz iskaza tužitelja te svjedoka, koje je onda valjalo prihvatiti kao uvjerljive te međusobno podudarne, proizlazi da nije bilo razlike u vrsti poslova koje je kao vozač tramvaja s koeficijentom od 2,20 u utuženom razdoblju obavljao tužitelj, a u odnosu na poslove drugih vozača tramvaja koji su imali veći koeficijent tj. 2,40.
9. S druge strane, također nije utvrđeno niti da bi postojali opravdani razlozi na kojima bi se temeljila predmetna razlika u koeficijentu, tj. isto nije utvrđeno niti ocjenom spomenutih iskaza, kao što navedeno nije vidljivo ni iz priložene dokumentacije, uključivo i Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika, kod čega niti tuženik tijekom ovog postupka nije iznio prihvatljive razloge koji bi bili temelj takve razlike u plaći za radnike koji obavljaju iste poslove, budući da su navodi iz odgovora na tužbu o različitom radnom iskustvu, vještinama i sl. (kao temeljima za takve razlike) paušalni te ničim dokazani tijekom ovog postupka, kao što niti za eventualno mentorstvo nije utvrđeno da bi bilo osnov za nastalu razliku u plaći.
10. U tom smislu onda proizlazi da je povrijeđen čl. 91. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.) koji propisuje jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, i što se ne odnosi samo na jednakost plaća žena i muškaraca (u tom smislu i Županijski sud u Splitu, u odluci poslovnog broja Gž R-719/2020 od 28. siječnja 2021., u istovrsnom predmetu), a kada je tužitelju makar i temeljem sklopljenog ugovora o radu bio predviđen koeficijent složenosti poslova 2,20, za radno mjesto Vozač tramvaja I (na što je ukazivao tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka), s obzirom na utvrđenja da se radilo o jednakom radu odnosno radu jednake vrijednosti u odnosu na Vozače tramvaja II i III, u kojem smislu onda tužitelju pripada razlika plaće neovisno o sklopljenom ugovoru o radu te internim aktima tuženika, konkretno Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, kao i odgovarajućim odredbama TKU-a.
11. Na taj način valjalo je tužitelju dosuditi zatraženu razliku bruto plaće, između koeficijenta složenosti 2,20 i 2,40 za utuženo razdoblje, u visini od 4.154,40 eur, a visina kojeg iznosa, kako je već rečeno, nije sporna među strankama, s tim da nije od značaja niti da tužitelj nije (prije podnošenja tužbe u ovom postupku) pisanim putem tražio zaštitu od poslodavca, budući da se radi o novčanom potraživanju (čl. 133. st. 3. Zakona o radu), te predmetna okolnost ne predstavlja negativnu procesnu pretpostavku.
12. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude .
13. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u izreci ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na
P r
-
1 1 9 1 /
2 0
2 4 -
1 1
dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega nije osnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, kako je i sam tužitelj naveo u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
14. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.
15. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 25. rujna 2024. i 12. studenog 2024., za svaku radnju po 100 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 3. listopada 2024. i 20. studenog 2024., za svako ročište po 100 bodova, te nagrada za pristup na ročište za objavu od 50 bodova, što je ukupno 550 bodova, odnosno 1.100,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (275,00 eur) iznos od 1.375,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici.
16. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).
17. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 30. prosinca 2024.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- tuženiku
