REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1656/2021-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, Počiteljska 5, protiv tuženika Klinika za dječje bolesti Zagreb, Zagreb, Klaićeva 16, OIB: 70641763756, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Margite Plažanin, odvjetnice, i punomoćnice tuženika ČF, dipl. iur., dana **.**.2024.
p r e s u d i o j e
I/
Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 291,64 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:
P r
-
1 6 5 6 /
2 0
2 1 -
2 1
- na iznos od 13,78 eur od 16. siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od 1,97 eur od 16. ožujka 2016. do isplate,
- na iznos od 6,89 eur od 16. travnja 2016. do isplate,
- na iznos od 7,62 eur od 16. srpnja 2016. do isplate,
- na iznos od 1,54 eur od 16. rujna 2016. do isplate,
- na iznos od 15,15 eur od 16. studenog 2016. do isplate,
- na iznos od 7,38 eur od 16. veljače 2017. do isplate,
- na iznos od 8,12 eur od 16. ožujka 2017. do isplate,
- na iznos od 1,12 eur od 16. travnja 2017. do isplate,
- na iznos od 24,35 eur od 16. svibnja 2017. do isplate,
- na iznos od 4,38 eur od 16. lipnja 2017. do isplate,
- na iznos od 5,02 eur od 16. kolovoza 2017. do isplate,
- na iznos od 0,54 eur od 16. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od 0,04 eur od 16. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 8,08 eur od 16. svibnja 2018. do isplate,
- na iznos od 1,15 eur od 16. srpnja 2018. do isplate,
- na iznos od 0,23 eur od 16. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 0,02 eur od 16. prosinca 2018. do isplate,
- na iznos od 16,23 eur od 16. siječnja 2019. do isplate,
- na iznos od 7,98 eur od 16. svibnja 2019. do isplate,
- na iznos od 8,67 eur od 16. lipnja 2019. do isplate,
- na iznos od 9,33 eur od 16. srpnja 2019. do isplate,
- na iznos od 5,65 eur od 16. kolovoza 2019. do isplate,
- na iznos od 7,98 eur od 16. rujna 2019. do isplate,
- na iznos od 35,67 eur od 16. listopada 2018. do isplate,
- na iznos od 2,14 eur od 16. studenog 2019. do isplate,
- na iznos od 13,34 eur od 16. prosinca 2019. do isplate,
- na iznos od 13,68 eur od 16. siječnja 2020. do isplate,
- na iznos od 22,14 eur od 16. veljače 2020. do isplate,
- na iznos od 25,47 eur od 16. ožujka 2020. do isplate,
- na iznos od 11,58 eur od 16. travnja 2020. do isplate,
- na iznos od 3,59 eur od 16. svibnja 2020. do isplate,
- na iznos od 0,69 eur od 16. srpnja 2020. do isplate,
- na iznos od 0,11 eur od 16. rujna 2020. do isplate,
- na iznos od 0,01 eur od 16. listopada 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 706,25 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. prosinca 2024. do isplate, u roku od 15 dana.
P r
-
1 6 5 6 /
2 0
2 1 -
2 1
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je zaposlen kod tuženika, te je zbog načina organizacije rada tužitelj u svakom mjesecu kroz utuženo razdoblje ostvario određeni broj prekovremenih sati. U utuženom razdoblju na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN, 143/13 i dr.), kojim je regulirana plaća, i sukladno odredbama citiranog Kolektivnog ugovora plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Pritom osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće.
2. Sukladno odredbi čl. 57. te 59.a. Kolektivnog ugovora propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i obračunavaju se, prema njegovom stavu, za svaki efektivno odrađeni sat rada od osnovne vrijednosti tog sata (u konkretnom slučaju radilo bi se o dodatku za posebne uvjete te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi), u kojem smislu tužitelj navodi da mu za svaki odrađeni sat valja isplatiti osnovnu plaću, kao i uvećanja i dodatke na koje je ostvario pravo.
3. U utuženom razdoblju tužitelj je kontinuirano radio na svom radnom mjestu, dakle i za vrijeme redovnog kao i prekovremenog rada, u kojem smislu mu za sve odrađene sate rada pripadaju spomenuti dodaci. Kako tuženik nije plaćao dodatak za posebne uvjete rada, te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za sve odrađene sate rada već samo za dio odrađenih sati, iako je tužitelj svaki sat rada, i redovnog i prekovremenog radio na poslovima svog radnog mjesta, dakle u posebnim uvjetima odnosno imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, to se slijedom navedenog traži isplata razlike plaće na ime naprijed navedenih neisplaćenih dodataka (za posebne uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi) za sve sate rada, a koji dodaci se računaju u odnosu na osnovnu plaću, s tim da je tužbenim zahtjevom iz podneska od 25. studenog 2024., koji uključuje i iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora te privremene nesposobnosti za rad, kao i iznos s naslova prekovremenog rada, tužitelj potraživao ukupan iznos od 291,64 eur bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, uz nadoknadu parničnih troškova.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da je prilikom obračuna i isplate plaće u cijelosti postupio u skladu s relevantnim propisima, ističući da spominjani dodaci tužitelju pripadaju samo na osnovnu plaću, a ne i za vrijeme provedeno na prekovremenom radu (kako to tuženik pobliže navodi npr. u odgovoru na tužbu od 21. studenog 2023., kao i u daljnjem tijeku postupka), kojim slijedom je predloženo odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.
5. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu u svom podnesku od 15. siječnja 2024., ustrajavajući navodu da bi tužitelju pripadali predmetni dodaci i za prekovremeni rad.
P r
-
1 6 5 6 /
2 0
2 1 -
2 1
6. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u izračun od strane tuženika (str. 14 spisa), priloge predane uz odgovor na tužbu (str. 15-16 spisa, sa službenom bilješkom na str. 15 spisa) i Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (str. 17-20 spisa), kao što je također provedeno i financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak - Vještak Tkalec d.o.o. (nalaz i mišljenje od 22. listopada 2024., str. 43-56 spisa).
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika, kao što nije sporno da su mu naprijed navedeni dodaci isplaćivani u utuženom razdoblju, ali ne u odnosu na sve odrađene sate rada tj. nisu isplaćivani u odnosu na prekovremeni rad. Proizlazilo bi da je predmet spora u navedenom dijelu zahtjev tužitelja s naslova razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za posebne uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i to za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću.
9. Pritom je valjalo prihvatiti argumentaciju tužitelja u kojoj ističe da je čitavo utuženo razdoblje radio na istim poslovima, što niti tuženik ne osporava, te da mu stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada, s obzirom da je tužitelj radio u posebnim uvjetima odnosno imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tijekom čitavog radnog vremena, dakle kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, dok nije utvrđeno postojanje propisa koji bi isključivali takvo pravo tužitelja.
10. U tom smislu tužitelj je u pravu kada ističe, kako je prethodno spomenuto, da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, obzirom da je i u tom razdoblju bio izložen posebnim uvjetima te je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, što je sukladno i odredbi čl. 94. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), koja odredba također spominje mogućnost uvećanja plaće, kojim slijedom onda nema mjesta isključenju isplate predmetnih dodataka na koje tužitelj ima pravo i za rad koji je ostvario u režimu prekovremenog rada, u odnosu na koji tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži elemente propisane odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu (u tom smislu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019., poslovni broj Su-IV- 56/19).
11. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak (Vještak Tkalec d.o.o.), iz kojeg proizlazi da razlika plaće tužitelja zbog neisplaćenih dodataka za utuženo razdoblje iznosi 291,64 eur bruto, pri čemu je sudski vještak uvećanja plaće, odnosno dodatke na plaću izračunao u odnosu na osnovnu plaću, a obzirom na cjeloviti evidentirani opseg rada tužitelja, uz izračun i razlike naknade plaće za godišnji odmor te privremenu nesposobnost za rad do koje je došlo zbog pogrešnog obračuna kako to proizlazi iz priložene dokumentacije, i koji izračun stranke zaključno nisu osporavale.
P r
-
1 6 5 6 /
2 0
2 1 -
2 1
12. Sud je u cijelosti prihvatio citirani nalaz i mišljenje, budući da su isti sastavljeni od strane osobe koja raspolaže stručnim znanjima potrebnim za provođenje takvog vještačenja, koje je podudarno i s priloženom dokumentacijom (npr., iz dostavljenih isplatnih lista nije vidljivo da bi iznos već isplaćenih dodataka kroz pojedine mjesece bio fiksan, tj. da bi se radilo o paušalnom iznosu koji bi se isplaćivao tužitelju svakog mjeseca), pri čemu se ukazuje da stoga nije bilo moguće prihvatiti pravno tumačenje koje je tuženik iznosio tijekom postupka s tim u vezi, i koje stajalište sud nije prihvatio, s tim da niti tuženik nije osporavao matematički izračun iz provedenog vještačenja.
13. Tužitelj je svoj konačni tužbeni zahtjev postavio u skladu s izračunom financijskog vještaka, i to u već spomenutom podnesku od 25. studenog 2024., kojim slijedom je valjalo prihvatiti navedeni tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tuženiku isplatu konačno utuženog iznosa od ukupno 291,64 eur bruto, što je podudarno i sa stajalištem iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Revr 206/2012 od 2. travnja 2014., iz koje proizlazi da ako tužitelj ima pravo na određene dodatke na plaću, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.
14. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16-tog u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-tog u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u izreci ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, kako je i sam tužitelj naveo u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
15. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
16. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.
17. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 15. siječnja 2024., 23. rujna 2024. i 25. studenog 2024., za svaku radnju po 25 bodova, te nagrada za zastupanje na ročištima održanim 9. svibnja 2024. i 18. rujna 2024., za svako ročište po 25 bodova, kao i nagrada za pristup na ročište za objavu od 12,5 bodova, što je ukupno 162,5 bodova odnosno 325,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (81,25 eur) iznos od 406,25 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova financijskog vještačenja od 300,00 eur, ukupno 706,25 eur (u preostalom zatraženom dijelu zahtjev za nadoknadom parničnih troškova tužitelja nije osnovan), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.
P r
-
1 6 5 6 /
2 0
2 1 -
2 1
18. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).
19. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 30. prosinca 2024.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- tuženiku
