REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kžzd-76/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Ivane Bilušić, predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Verice Kos, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Busija u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KL zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenog protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kovm-89/2024 od 9. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog KL odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon podizanja optužnice zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11, članka 179.a KZ/11, članka 117. stavka 2. KZ/11 i iz čanka 205. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08) produljen je istražni zatvor okrivljenom KL iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, koji je istražni zatvor određen rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir- 1109/2024 od 10. studenog 2024, a istražni zatvor teče od uhićenja okrivljenika 9. studenog 2024.
2. Pravodobnu žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici Santani Kolega, odvjetnici Zagreba, zbog „povrede prava na slobodu iz članka 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda povezano s povredom načela razmjernosti iz članka 4. ZKP/08“ i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom prihvatiti žalbu i pobijano rješenje preinačiti na način da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08 odnosno mjerama opreza zabrane približavanja i uspostavljanja kontakta ili održavanja veze s ŠL, a podredno i prema kćeri JL.
3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Žalitelj sadržajno ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da su izostali jasni i određeni razlozi vezano za postojanje uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora jer prvostupanjski sud nije s dovoljno pažnje cijenio sve okolnosti, a što je razvidno i iz toga da je u točki 6. obrazloženja navedeno da je osnovan prijedlog za produljenje istražnog zatvora ZL, dakle sasvim drugoj osobi okrivljenika.
5.1. Protivno gore istaknutim prigovorima prvostupanjski sud je dao u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja jasne i određene razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta i u točki 8. obrazloženja razloge u odnosu na poseban uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora. To što je pogrešno napisano ime okrivljenika u točki 7. obrazloženja ne utječe na razumljivost pobijanog rješenja jer iz izreke i obrazloženja je jasno da se radi o okrivljenom KL.
6. Neosnovano se sadržajno ističe i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer da su optuženiku teško povrijeđena ustavna i konvencijska prava, misleći pritom na povredu prava na slobodu povezano s načelom razmjernosti.
6.1. Naime, točno jest da je pravo na slobodu temeljno ustavno i konvencijsko pravo i da u svakom konkretnom slučaju sud mora imati u vidu da se istražni zatvor kao krajnja mjera primjenjuje samo ukoliko se blažim mjerama ne može postići ista svrha. U konkretnom slučaju su dani jasni i određeni razlozi zbog čega, s obzirom na okolnosti i način počinjenja kaznenih djela za koja se tereti okrivljenik i imajući u vidu brojnost kaznenih djela za koja se tereti i da je već jednom proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela nasilja u obitelji i tjelesne ozljede u odnosu na istu žrtvu, svoju suprugu ŠL, postoji iteracijska opasnost te je jasno da se prevencija iteracijske opasnosti može postići samo mjerom istražnog zatvora i da javni interes preteže nad pravom okrivljenika na slobodu.
7. Slijedom navedenog nisu počinjene istaknute bitne povrede niti je ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08 ovo vijeće utvrdilo da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon.
8. Žalbom se osporava postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela jer osim pojedinih dijelova kontradiktorne izjave žrtve ŠL ne postoji niti jedan materijalni dokaza o počinjenju terećenih kaznenih djela. Posebno se upire u žalbi da očito s obzirom na njegovu alkoholiziranost nije bio u stanju fizički nasrnuti na psa koji teži 40 kg kao što nije namjerno srušio svoju kćer, već je slučajno pao preko nje te daje vlastitu ocjenu je li uopće mogao počiniti kaznena djela s obzirom na stupanj alkoholiziranost.
8.1. Prije svega se ukazuje žalitelju, s obzirom na iznesenu opsežnu analizu izjave žrtve i iznoseći svoje viđenje cjelokupne dinamike događaja, da u ovoj fazi postupka prvostupanjski sud, a tako niti ovo vijeće nisu ovlašteni analizirati i vrednovati dokaze, već ih procjenjuju po sadržaju kakav jest a vrijednosnu ocjenu dokaza je ovlašteno dati samo raspravno vijeće nakon kontradiktornog raspravljanja, ako dođe do potvrđivanja optužnice, niti se ovim rješenjem utvrđuje kaznena odgovornost okrivljenika, kako to pogrešno upire žalitelj, već se samo utvrđuje postojanje dokaza za relevantan stupanj osnovane sumnje. Imajući u vidu navedeno prvostupanjski sud se pravio pozvao na sve dokaze koji su rezultirali podizanjem optužnice te je izveden pravilan zaključak o postojanju relevantnog stupnja osnovane sumnje na počinjene terećenih kaznenih djela kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora. Slijedom navedenog se neosnovano prigovara utvrđenju prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela.
9. Žalitelj osporava i postojanje okolnosti koje bi upućivale na postojanje iteracijske opasnosti navodeći da nema saznanja gdje sada žrtva ŠL živi s djetetom jer je izjavila njegovoj obitelji da će odseliti, da ne bi imao nikakav kontakt s istom i smatra da se i predloženim mjerama opreza može ostvariti ista svrha s obzirom da je u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru poštivao izrečene mu mjere opreza. Uz navedeno se ističe da su njegovi roditelji preselili njegove stvari kod bake na adresu [adresa] gdje će bez odgode biti i prijavljen. 9.1. No, neosnovano se prigovara da ne postoje posebne okolnosti koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost. Naime, prije svega se imalo u vidu da je okrivljenik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru broj K-260/2022 od 21. rujna 2023, pravomoćne 16. studenog 2023., osuđen zbog počinjenja kaznenih djela nasilja u obitelji i tjelesne ozljede na štetu iste žrtve, supruge ŠL na uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, a pritom je nebitno u ovoj fazi postupka hoće li, kako se to ističe u žalbi, okrivljenik podnijeti zahtjev za obnovu postupka. Da navedena kazna nije utjecala na okrivljenika da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama ukazuje činjenica da je osnovano sumnjiv za počinjenje četiri kaznena djela i to za vrijeme trajanja roka provjeravanja. Navedeno se treba cijeniti povezano s intenzitetom i upornošću okrivljenika u protupravnom ponašanju i očitoj fokusiranosti na žrtvu ŠL. 9.2. Stoga sve navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti predstavlja posebne okolnosti koje ukazuju na nužnost primjene mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 u svrhu prevencije iteracijske opasnosti pri čemu boravak na drugoj adresi nije dovoljna garancija da boravkom na slobodi okrivljenik ne bi ponovio kaznena djela na štetu supruge i kćerke.
10. I po ocjeni drugostupanjskog suda, sve gore navedeno, a naročito ranija osuđivanost u odnosu na istu žrtvu i da je osnovano sumnjiv da je kaznena djela počinio za vrijeme trajanja roka provjeravanja po ranije navedenoj presudi, ukazuje da u odnosu na okrivljenog, za sada, nije moguće primijeniti niti jednu blažu mjeru odnosno mjere opreza pa niti one predložene u žalbi. Za ukazati je da je prvostupanjski sud imao u vidu obvezu razmatranja je li moguće primijeniti blaže mjere kao što se cijenilo i načelo razmjernosti, na čiju povredu neosnovano upire žalitelj. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, drugostupanjski sud ocjenjuje da, za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti.
11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 30. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Ivana Bilušić
