Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-546/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: VT, nositelj OPG VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Belušić, odvjetnik iz Buja, protiv tuženika: Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 76767369197, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave u ponovljenom postupku zaključene dana 08. listopada 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zorana Belušića i zakonskog zastupnika tuženika ĐT, temeljem čl.335. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 – dalje: ZPP), dana 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 7676736919, da tužitelju VT, nositelju OPG VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 101.479,26 (stojednutisućučetristosedamdesetdevet eura i dvadesetšest centi) eura / 764.595,50 (sedamstošezdesetčetiritisućepetstodevedesetpet eura i pedeset lipa) kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 18. srpnja 2014., pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 16.330,32 (šestnaesttisućatristotrideset eura i tridesetdva centa) eura u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Između tužitelja VT i tuženika [adresa], vodio se parnični postupak radi isplate, te je nakon provedenog postupka Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, donio prvostupanjsku presudu poslovni broj: P- 555/2019-27, od 05. ožujka 2021. godine, kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 764.595,50 kuna sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2014. do isplate (stavak I.) te da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 59.937,19 kuna (stavak II.).

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu, te je po izjavljenoj žalbi Županijski sud u Velikoj Gorici, kao sud drugog stupnja, rješenjem poslovni broj: 19 Gž-489/2021-2, od 30. studenog 2021. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-555/2019-27 od 05. ožujka 2021. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s uputom da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku otkloni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na način da pozove vještaka radi usmenog očitovanja na iznesene prigovore tuženika iz podneska od 01. veljače 2021., te da raspravi i ostale žalbene navode tuženika istaknute u žalbi, te da donese novu i na zakonu utemeljenu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u kojoj će odlučiti i o troškovima žalbenog dijela postupka.

3. Prema čl.377. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – dalje: ZPP), prvostupanjski sud je dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka (st.1.), te je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju (st.2.).

4. Postupajući po rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 19 Gž- 489/2021-2, od 30. studenog 2021. godine, prvostupanjski sud je proveo ponovno suđenje u kojemu je odlučio da glavna rasprava počne iznova, te je odlučio da se u ponovljenom postupku ne saslušavaju svjedoci i parnična stranka, već da se pročitaju zapisnici o njihovom saslušanju, a da se vještak sasluša radi usmenog očitovanja na iznesene prigovore tuženika iz podneska od 01. veljače 2021., kako je to naloženo ukidnom drugostupanjskom odlukom.

5. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao pri podnesenoj tužbi, svim dosadašnjim navodima, te svim dokaznim prijedlozima.

Tužitelj tužbom traži da mu tuženik isplati iznos od 764.595,50 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi navodi kako je 2013. godine neposredno nakon sadnje biljke rajčice u plasteniku primijetio da se iste ne razvijaju uobičajeno pa je o tome obavijestio fitosanitarnog inspektora sukladno čl.6.st.1. i st.2. Zakona o biljnom zdravstvu, međutim fitosanitarni inspektor nije poduzeo nikakvu radnju. Tužitelj navodi kako je obzirom na pasivnost institucija izvršio analizu u Republici Italiji kojom prilikom je analizom od travnja 2013. utvrđeno da su rajčice zaražene bolesti „Clavibakter Michiganensis ssp. Michiganensis“ koja se nalazi u Pravilniku o mjerama za sprečavanje unošenja o širenja organizama štetnih za bilje i biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama (Narodne novine 74/2006) Prilog 2. popis 2. Dio A Odjeljak 2., te je o rezultatima analize obavijestio nadležno inspekcijsko tijelo koje ponovo nije ništa poduzelo. Tek 01. srpnja 2013. godine fitosanitarni inspektor uzima dva uzorka po dvije bilje rajčice radi određivanja zaraze štetnim organizmima „Ralstonia solanacearum“ i „Clavibakter michiganensis“ pri čemu ne navodi podvrstu roda, te uzorke dostavlja na laboratorijsku analizu Hrvatskom centru za poljoprivredu, hranu i selo-Zavod za zaštitu bilja. Laboratorijskom analizom je utvrđeno kako na dostavljenim uzorcima nije utvrđena zaraza štetnim organizmima „Ralstonia solanacearum“ i „Clavibakter michiganensis ssp. Sepedonicus“. Međutim „Clavibakter michiganensis ssp. Sepedonicus“ je šetni organizam koji napada samo krumpir tako da biljke rajčice nisu bile zaražene istom bakterijom, a što je bilo izvjesno i prije provedene analize. Tužitelj navodi da je „Clavibakter Michiganensis ssp. Michiganensis“ je šteni organizam osobite opasnosti za biljke rajčice, a kako se zaraza širila tužitelj je tražio da inspektorat o njegovom trošku uzme dodatne uzorke biljaka radi određivanja štetnog organizma „Clavibakter Michiganensis ssp. Michiganensis“, što je i učinjeno dana 07. kolovoza 2013., pa je i službeno po institucijama utvrđeno da se radi o prisutnosti štetnog organizma „Clavibakter Michiganensis ssp. Michiganensis“. Tužitelj se temeljem čl.75. Zakona o biljnoj zaštitu obratio Ministarstvu poljoprivrede RH odštetnim zahtjevom koji mu je odbijen Rješenjem od 18. srpnja 2014. godine, te je tužitelj nakon toga pokrenuo izvanparnični postupak koji je okončan pravomoćnim rješenjem od 28.01.2016. posl.br. R1-2018/2015-20 kojim je utvrđena visina štete od 764.595,50 kuna koju je tužitelj pretrpio prilikom proizvodnje rajčice hipodronskim uzgojem tijekom 2013. godine. Budući da tuženik otklanja svoju obvezu na isplatu ističući da predmetno bilje nije bilje namijenjeno sadnji ili sjetvi tako da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju propisi Zakona o biljnoj zaštiti, a kako su u plasteniku tužitelja bile posađene rajčice s namjerom da ostanu posađene, te kako je štetni organizam „Clavibakter Michiganensis ssp. Michiganensis“ osobite opasnosti za biljke rajčice, inspektor je morao postupiti po službenoj dužnosti po Zakonu o biljnoj zaštiti. Tužitelj se prije podnošenja tužbe se obratio Državnom odvjetništvu sa zahtjevom radi mirnog rješenja spora, ali je isti zahtjev odbijen, te stoga predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

6. U ponovljenom postupku tuženik ostaje pri podnesenom odgovoru na tužbu, svim dosadašnjim navodima, te svim dokaznim prijedlozima.

Tuženik Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu, koji je pravovremeno podnesen, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik prvenstveno podnosi prigovor apsolutne nenadležnosti suda za odlučivanje o tužbenom zahtjevu. To iz razloga jer temeljem čl.75. Zakona o biljnom zdravstvu proizlazi da o odštetnom zahtjevu (o opravdanosti zahtjeva) odlučuje nadležno ministarstvo u upravnom postupku, a u slučaju da stranka nije zadovoljna odmjerenom visinom tada o tome na zahtjev stranke odlučuje sud u izvanparničnom postupku. Vođenje izvanparničnog postupka po čl.75. Zakona o biljnom zdravstvu pretpostavlja prethodno utvrđenje o osnovanosti zahtjeva o čijoj osnovanosti odlučuje ministarstvo, tako da odlučivanje o osnovanosti zahtjeva ne spada u sudsku nadležnost, te tuženik predlaže da se tužba odbaci kao nedopuštena. Tuženik podredno predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan budući da nisu ispunjeni uvjeti iz čl.75. Zakona o biljnom zdravstvu kojim je propisano da posjednik bilja koji se bavi proizvodnjom ili preradom bilja, biljnih proizvoda ili drugih nadziranih predmeta ima pravo na odštetu koja se isplaćuje ne teret državnog proračuna u slučaju ispunjenja propisanih pretpostavki, a koje pretpostavke su predmet odlučivanja u upravnom postupku o čemu je nadležno tijelo donije odluku tj. rješenje od 18.07.2014. Tuženik ističe da je fitosanitarni inspektor u konkretnom slučaju postupao u okviru Programa posebnog nadzora štetnih organizama bilja (kratica: PPN) te je po službenoj dužnosti uzeo uzorke bilja radi analize na one štetne organizme koji su propisani PPN-om za 2013. godinu, a štetni organizam „Clavibakter Michiganensis ssp. Michiganensis“ nije bio obuhvaćen PPN-om pa zbog toga fitosanitarni inspektor nije po službenoj dužnosti posao uzorke radi analize na štetni organizam „Clavibakter Michiganensis ssp. Michiganensis“. Fitosanitarni inspektor je prvi pregled obavio po službenoj dužnosti, a ne na poziv stranke dana 01.07.2013. i to u okviru PPN-a, te nije točno da je tužitelj prije toga u više navrata obavještavao fitosanitarnog inspektora o zarazi. Za ciljano utvrđivanje prisutnosti štetnog organizma „Clavibakter Michiganensis ssp. Michiganensis“ fitosanitarni inspektor je obavio pregled na zahtjev stranke dana 07.08.2013. godine i tada je uzeo uzorke radi utvrđivanja štetnog organizma „Clavibakter Michiganensis ssp. Michiganensis“, a što je analizom Zavoda za zaštitu bilja i potvrđeno. Ne postoje dokazi o tome da je tužitelj, kao posjednik bilja, ranije izvijestio fitosanitarnog inspektora o sumnji na zarazu štetnim organizmom „Clavibakter Michiganensis ssp. Michiganensis“, niti da ga je obavijestio o rezultatima laboratorijske analize koju je proveo u Republici Italiji. Fitosanitarni inspektor nije naredio fitosanitarne mjere jer je nakon dobivenih rezulatata analize 22.08.2013. godine utvrđena prisutnost navedenog štetnog organizma na bilju u proizvodnom nasadu konzumne rajčice, a ne na presadnicima (bilju namijenjenom sadnji iz čl.3.toč.6. Zakona o biljnoj zaštiti). Tuženik ističe da se štetni organizam „Clavibakter Michiganensis ssp. Michiganensis“ sukladno Pravilniku o mjerama za sprečavanje unošenja o širenja organizama štetnih za bilje i biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama (Narodne novine 74/2006) Prilog 2. popis 2. Dio A Odjeljak 2. Pododjeljak b Bakterije toč.2. smatra štetnim organizmom osobite opasnosti samo ako se njegova prisutnost utvrdi na bilju rajčici namijenjenom sjetvi ili sadnji, te da se pojam „bilje namijenjeno sjetvi ili sadnji“ ne može poistovjetiti s pojmom „bilje“. Naime opasnost širenja štetnog organizma „Clavibakter Michiganensis ssp. Michiganensis“ nije u proizvodnji i prodaju plodova rajčica, već u slučaju proizvodnje presadnica i prodajom zaraženih presadnica rajčice, te se u tom slučaju i određuju fitosanitarne mjere (npr. tretiranje određenim sredstvom za zaštitu bilja i sl.). Da bi posjednik bilja imao pravo na odštetu, morao je odmah o sumnji ili pojavi štetnog organizma obavijestiti fitosanitarnog inspektora koji naređuje provedbu fitosanitarnih mjera rješenjem, a koje rješenje u konkretnom slučaju nije doneseno budući da fitosanitarni inspektor nije ovlašten donijeti rješenje kojim bi odredio službenu mjeru uništenja nasada konzumne rajčice. Tužitelj je samoinicijativno prekinuo proizvodnju i uništio spomenuti nasad i to prije dobivanja rezultata analize od strane Zavoda za zaštitu bilja. Tuženik ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na čl.16.st.2. u vezi s čl.7. st.1. i st.2. i čl.9. Zakona o biljnom zdravstvu kojima se uređuje zabrana unošenja štetnih organizama bilja na teritorij RH iz trećih zemalja. Tuženik osporava i postavljenu visinu tužbenog zahtjeva koje se temelji na provedenom vještačenju u predmetu posl.br. R1-2018/2015., te smatra kako se provedeno vještačenja ne može koristiti u ovom parničnom postupku. To iz razloga jer nije bilo osnove za njegovo provođenja obzirom da je odbijen odštetni zahtjev tužitelja rješenjem od 14.07.2014., pri vještačenju nije primijenjena propisan mjerila iz pravilnika o mjerilima na temelju kojih se odlučuje o pravu na odštetu i iznosu odštete (Narodne novine 139/10), vještačenje je provedeno isključivo na temeljem podataka tužitelja, te bez neposrednog uvida u predmet vještačenje obzirom da je nasad rajčica uništen dvije godine prije, te što je vještak uzimao u obzir i parametre koji nisu propisani naprijed navedenim pravilnikom, te što je postupao na osnovu nejasne upute suda. Tuženik stoga predlaže odbacivanje tužbe, odnosno podredno odbijanje zahtjeva tužitelja kao neosnovanog uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

7. Tuženik je svoj odgovor na tužbu nadopunio na pripremnom ročištu dana 23. srpnja 2019. isticanjem prigovora zastare potraživanja jer je od dana saznanja za štetu proteklo više od tri godine.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Vještačenje Regionalnog poljoprivrednog centra u Savoni u ovjerenom prijevodu (stranica 277-283), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (stranica 634-635), fotografije plodova i nasada (stranica 636-649), Rješenje Ministarstva poljoprivrede od 18.07.2014. (stranica 669-671), Program posebnog nadzora štetnih organizama bilja za 2013. godine (stranica 672-685), Izvješće o rezultatima laboratorijske analize od 21.08.2013. (stranica 686-687), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 01.08.2013. (stranica 688-690), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 21.08.2013. (stranica 691-692), Zapisnik o vizualnom pregledu i uzimanju uzoraka od 07.08.2013. (stranica 693- 694), Zapisnik o pregledu od 01.07.2013. (stranica 695-696), Izvješće o rezultatima laboratorijske analize od 02.07.2013. (stranica 698-699), Agronomsko vještačenje (stranica 710-720), te izvršio uvid u spis R1-218/2015.,

9. U dokaznom postupku sud je ponovo saslušao vještaka poljoprivredne struke dr. Ban Deana, te je pročitao sadržaj ranijih zapisnika o saslušanju vještaka od 11.02.2020. (stranica 273-276), saslušanju svjedoka od 15.09.2020. (stranica 291- 296), te saslušanju svjedoka i tužitelja od 04.02.2021 (stranica 305-311).

10. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 764.595,50 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po osnovi naknade štete sukladno čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16, dalje: ZSDU), koji je bio na snazi u vrijeme kada je prema tvrdnjama tužitelja tijelo državne uprave - fitosanitarna inspekcija - nezakonito i nepravilno postupalo.

12. Iz tužbe i odgovora na tužbu sud zaključuje da je između parničnih stranaka u postupku nesporna činjenica:

- da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Stalna služba u Pazinu, koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim tužitelj namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, te da je zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora odbijen,

- da je tužitelj u svojem plasteniku tijekom 2013. godine podignuo nasad rajčica,

- da je predmetni nasad rajčica zahvatila zaraza štetnim organizmom "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis" (u Hrvatskoj poznat kao bakterisko venuće ili rak rajčice).

13. Između parničnih stranaka sud nalazi spornima sljedeće okolnosti:

- da li je odlučivanje o tužiteljevom zahtjevu ide u sudsku nadležnost ili u nadležnost upravnog tijela,

- da li je fitosanitarni inspektor propustio poduzeti dužnu radnju radi suzbijanja zaraze štetnim organizmom "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis" na nasadu rajčica u tužiteljevom plasteniku, uslijed čega je tužitelju nastala šteta,

- da li štetni organizam "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis" spada pod karantenske štetne organizme u slučaju da se njegova prisutnost otkrije u nasadu.

- sporna je pravna osnova i visina nastale štete,

- da li je nastupila zastara za potraživanje naknade štete.

14. Vezano uz tuženikov prigovor da odlučivanje o tužiteljevom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost već u nadležnost upravnog tijela, sud nalazi da isti prigovor nije osnovan.

Tuženik se poziva na čl.75. Zakona o biljnom zdravstvu, a prema stajalištu ovoga suda istim člankom je regulirana nadležnost koja se odnosi kod podnošenja odštetnog zahtjeva o kojem se odlučuje u upravnom postupku, te istim člankom nisu regulirana pitanja što poduzeti u slučaju ako se odštetni zahtjev odbije od strane upravnog tijela, te sud prihvaća kao osnovane navodde tužitelja da bi u slučaju odbijajućeg rješenja za naknadu štete tužitelju bilo uskraćeno prao pristupa sudu, obzirom da je čl.29.st.1. Ustava RH propisano da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, pa stoga sud nalazi kako postoji nadležnost suda da u tom slučaju odlučuje o pitanju prava na naknadu štete.

Osim toga i drugostupanjski sud je u ukidnom rješenju izrazio stav kako je provostupanjski sud pravilno odbio prigovor apsolutne nenadležnosti suda, kao neosnovan (toč. 7. obrazloženja ukidnog rješenja).

15. Vezano uz spornu okolnost da li je fitosanitarni inspektor propustio poduzeti dužnu radnju radi suzbijanja zaraze štetnim organizmom "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis", odnosno kako postoji uzročnost između nezakonitog i nepravilnog rada inspektora i nastale štete, sud smatra kako je ista okolnost dokazana iz razloga koji slijede u nastavku obrazloženja.

16. Čitanjem Rješenja Ministarstva poljoprivrede od 18.07.2014. (stranica 669-671) utvrđeno je da je tužitelju odbijen zahtjev za ostvarivanje prava na odštetu zbog uništenja biljaka rajčice uzgajanih u plasteniku zbog zaraze štetnim organizmom "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis" iz razloga jer se navedeni štetni organizma smatra štetnim organizmom osobite opasnosti odnosno karantenskim štetnim organizmom samo ako se njegova prisutnost utvrdi na bilju namijenjenom sjetvi ili sadnji, odnosno njegova prisutnost na bilju koje nije namijenjeno sjetvi ili sadnji ne smatra se zarazom štetnim organizmom osobite opasnosti odnosno karantenskog tipa.

17. Čitanjem Programa posebnog nadzora štetnih organizama bilja za 2013. godinu (stranica 672-685) utvrđeno je da se isti program odnosi radi provođenja posebnog nadzora karantenskih fitopatogenih bakterija "Ralstonia solanacearum" i "Clavibacter Michiganensis spp. sepedonicus" kako bi se utvrdlo jesu li navedene bakterije prisutne na teritoriju RH kako bi se u slučaju otkrivanja zaraze pravodobno poduzele mjere radi njihovog iskorjenjivanja i sprečavanja daljnjeg širenja, iz čega sud zaključuje kako se navedeni program ne odnosi na štetni organizam "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis".

18. Čitanjem Zapisnika o pregledu od 01.07.2013. (stranica 695-696), utvrđeno je kako je od strane fitosaniterne inspekcije proveden poseban nadzor kojom prilikom su iz plastenika tužitelja uzeti uzorci rajčica radi analize na štetnog organizma "Ralstonia solanacearum" i "Clavibacter Michiganensis", a nadzor je proveo fitosanitarni inspektor ŽT.

19. Čitanjem Izvješća o rezultatima laboratorijske analize od 02.07.2013. (stranica 698- 699) utvrđeno je kako je na uzorkovanim sadnicama rajčice iz tužiteljevog plastenika cilj laboratorijske analize bila detekcija i identifikacija štetnih organizama "Ralstonia solanacearum" i "Clavibacter Michiganensis spp. sepedonicus", te kako je analiza dala negativan rezultat na navedene štetnike.

20. Čitanjem Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 01.08.2013. (stranica 688-690) utvrđeno je da je nadzor provela poljoprivredna inspekcija, a isti je proveden po pozivu PT kako bi se na licu mjesta utvrdila nastala šteta u uzgoju rajčice koji trpi OPG VT, u svrhu opravdanje pred poreznom upravom zbog budućeg manjka uroda, te je nadzorom utvrđeno da je došlo do propadanja biljke rajčice, ali nije sa sigurnošću utvrđen uzrok takvog stanja.

21. Čitanjem Zapisnika o vizualnom pregledu i uzimanju uzoraka od 07.08.2013. (stranica 693-694), utvrđeno je da je od strane fitosaniterne inspekcije proveden inspekcijski nadzor kojom prilikom su iz plastenika tužitelja uzeti uzorci rajčica radi analize na štetnog organizma "Clavibacter spp.".

22. Čitanjem Izvješće o rezultatima laboratorijske analize od 21.08.2013. (stranica 691- 692) utvrđeno je kako je na uzorkovanim sadnicama rajčice iz tužiteljevog plastenika cilj laboratorijske analize bila detekcija i identifikacija štetnog organizma "Clavibacter spp.", te kako je analiza dala pozitivan rezultat na štetnika "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis".

23. Čitanjem Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 21.08.2013. (stranica 686-687), utvrđeno je da je nadzor provela poljoprivredna inspekcija, na zahtjev PT, te je nadzorom utvrđeno da se u plasteniku više ne nalazi proizvodnja rajčice, već krastavac i tikvica, jer je proizovdnja rajčica propala zbog napada zaraze bakterijom "Clavibacter Michiganensis".

24. Pročitane zapisnike o inspekcijskim nadzorima sud prihvaća kao sadržajno vjerodostojne isprave budući da su isti sastavljeni u skladu s čl.76. Zakona o općem upravnom postupku, te isti predstavljaju javne isprave u smislu čl.230. ZPP-a, te stranke u postupku nisu osporavale njihov sadržaj, niti oblik.

25. Pročitana Izvješća o rezultatima laboratorijske analize sud prihvaća kao sadržajno vjerodostojne isprave jer su sastavljene od ovlaštenog tijela Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, koji je Zakonom o biljnom zdravstvu (Narodne novine 75/2005, 25/2009, 55/2011, 115/2018) ovlašten za obavlja laboratorijske analize i testiranje bilja, biljnih proizvoda i drugih nadziranih predmeta radi određivanja štetnih organizama i utvrđivanja stupnja zaraze.

26. Pregledom fotografija plodova i nasada (stranica 636-649) razvidno je kako su plodovi rajčica uništeni, te kako se na biljkama razvijala bolest flekama na listu, sušenjem lista i stabljike i truljenjem plodova.

27. Čitanjem Vještačenja Regionalnog poljoprivrednog centra u Savoni u ovjerenom prijevodu (stranica 277-283) sud je utvrdio kako je dana 30.04.2013. godine provedenom analizom na uzorku rajčice potvrđen štetni organizam "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis", te kako je o nalazu obaviješten VT elektroničkom poštom dana 03.05.2013. godine.

Pročitanu ispravu sud ocjenjuje kao sadržajno vjerodostojnu budući da se radi o akreditiranoj instituciji u Republici Italiji.

28. Provedenim uvidom u spis R1-218/2015., u pravomoćno Rješenje posl.br. R1- 218/2015-20, od 28.01.2016. godine (list 116-120 spisa R1-218/2015.), sud je utvrdio da je tužitelj pretrpio štetu u iznosu od 764.595,50 kuna prilikom proizvodnje rajčice hidroponskim uzgojem tijekom 2013. godine.

29. Čitanjem zapisnika o saslušanju svjedoka od 15.09.2020. (stranica 291-296) iz iskaza svjedoka PT, tužiteljevog oca, utvrđeno je da su 2013. godine u plasteniku zasadili nasad rajčica, te su nakon sadnje primijetili da se nešto neuobičajeno događa s biljkama, pa su otprilike 15-20 dana nakon sadnje, u 3. mjesecu 2013.godine, telefonom obavijestili fitosanitarnog inspektora ŽT, koji je pogledao nasad te je tvrdio da se radi o nekom drugom štetnom organizmu ili bolesti, a ne o štetniku "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis". Iz iskaza svjedoka utvrđeno je kako su se na zasađenim biljkama i dalje pojavljivale iste pojave, te su u 4. mjesecu 2013. godine odlučili uzorke iz predmetnog nasada poslati u jedan laboratorij u Italiji, te je od istog laboratorija dobivena potvrda da se radi o tom štetnom organizmu odnosno bakteriji "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis". Iz iskaza svjedoka utvrđeno je da je o nalazu iz Italije obavijestio fitosanitarnog inspektora, koji je ponovo došao u nasad, uzeo je uzorke i poslao ih na ispitivanje za koje nisu dobili nikakvu povratnu informaciju, nakon čega su ponovno tražili uzorkovanje, na vlastiti trošak, te su tada od laboratorija dobili potvrdu da se radi upravo o tom štetnom organizmu "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis".

30. Čitanjem zapisnika o saslušanju svjedoka od 15.09.2020. (stranica 291-296) iz iskaza svjedoka ŽT, fitosanitarnog inspektora, sud je od bitnih činjenica utvrdio kako je isti prvi puta obaviješten o zarazi bakterijom "michiganensis - michiganensis" u nasadu rajčica nakon što mu je tužitelj rekao da ima analizu jednog talijanskog laboratorija, te kako je svjedok u 5.. ili 6. mjesecu 2013. godine dolazio u tužiteljev plastenik u okviru posebnog inspekcijskog nadzora za potrebe druge karantenske bolesti "rastonija solancearum" i tom prilikom uzeo uzorke za tu potrebu, te je nalaz bio negativan, a nakon toga je još jedanput došao u tužiteljev plastenik po njegovom zahtjevu radi uzorkovanja po zahtjevu stranke, pa je uzeo uzorke i iste poslao na analizu na bakteriju "michiganensis - michiganensis" u Zagreb, te je nalaz za predmetnog štetnika bio pozitivan.

Iz iskaza svjedoka utvrđeno je kako nije bio u mogućnosti poduzimati nikakve zakonske mjere jer se predmetni štetnik "michiganensis - michiganensis" smatra karantenskom bolesti samo ako se pronađe u fazi bilja namijenjeno sadnji a ne nasada, pa u slučaju kada se zaraza predmetnim štetnikom otkrije dok su biljke već posađene, u fazi proizvodnje u nasadu, tada je obveza tog proizvođača da suzbije zarazu.

31. Čitanjem zapisnika o saslušanju svjedoka od 15.09.2020. (stranica 291-296) iz iskaza svjedoka OT, fitosanitarnog inspektora, utvrđeno je kako isti nema neposrednih saznanja vezanih uz pojavu štetnika "michiganensis - michiganensis" u nasadu tužitelja 2013. godine budući da je taj postupak vodio njegov kolega fitosanitani inspektor ŽT tako da sve što zna o tom postupku potječe iz razgovora s kolegom ŽT i iz pristiglih nalaza. Stoga je svjedoku poznato da je tužitelj te 2013. godine u nasadu rajčica u plasteniku imao nekih problema i da je izvršio provjeru u jednom laboratoriju u Italiji, a kako se nalaz iz Italije ne može u RH priznati kao službeni nalaz, tužitelj na svoj trošak zatražio uzrokovanje, koje je proveo fitosanitarni inspektor ŽT, te se je provedenom analizom potvrdio predmetni štetnik "michiganensis - michiganensis" u tužitlejevom nasadu rajčica. Iz iskaza svjedoka sud utvrđuje kako predmetni štetnik nije karantenski, već ekonomski, pa stoga fitosanitarna inspekcija nije ovlaštena postupati odnosno fitosanitarna inspekcija bila bi ovlaštena postupati u slučaju da su uzeli uzorak iz sadnog materijala kod prodavača ili proizvođača budući da se predmetni štetni organizam navodi kod bilja namijenjenih sadnji.

32. Čitanjem zapisnika o saslušanju svjedoka i tužitelja od 04.02.2021 (stranica 305- 311) iz iskaza saslušanih svjedoka ŠT, IT, KT i DT sud je utvrdio kako su svi radili kod tužitelja tijekom 2013. godine u plasteniku u kojemu se nalazio nasad rajčica, kako su nakon pojave zaraze u predmetnom nasadu 2013. godine po nalogu tužitelja iz nasada uklanjali zaražene biljke, koje su iznosile van u vrećama i zatim se uništavale, kako se u plastenik u kojemu se nalazio nasad rajčica ulazilo i radilo u posebnoj radnoj odjeći koju su radnici nosili od kuće, te se presvlačili u posebnoj hali, da su u plasteniku koristili rukavice, da je tužitelj organizirao dezinfekcija alata i obuće prije ulaska u plastenik, kako su u 5. ili 6. mjesecu 2013. godine u plastenik dolazili neki ljudi, čija imena svjedoci ne znaju, koji su gledali nasad rajčica i nešto zapisivali, te razgovarali s tužiteljem, kako zbog zaraze nasada nije bilo berbe 2013. godine, te kako se nakon svake sezone cijeli plastenik dezinficirao izvana i iznutra.

33. Čitanjem zapisnika o saslušanju svjedoka i tužitelja od 04.02.2021 (stranica 305- 311) iz iskaza tužitelja VT utvrđeno je da je za novu poljoprivrednu sezonu 2013. godine prvo izvršio dezinfekciju cijelog objekta vodikovim peroksidom i sličnim sredstvima, te da su mu rajčice dopremljene šleperom tipa hladnjača rajčice krajem 2. mjeseca 2013. godine, te je počela priprema za njihovu sadnju. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je kako je primijetio da se u ranoj fazi rasta biljke ne razvijaju kako bi trebale, a to je postalo više vidljivo u 3. i 4. mjesecu jer je dio lista umirao i nije se dobro razvijao, a simptomi su se sve više pogoršavali s dolaskom toplijih mjeseci, te da je inspektor ŽT dolazio u nasad negdje u 4. mjesecu 2013. godine, te je vezano uz pojavu zaraze na biljkama rajčice zvao i proizvođača na razgovor jer je mislio da zaraza potječe od njega, međutim proizvođač je tvrdio da su biljke bile ispravne. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da su biljke poslali na analizu u Italiju, jer im je bio-patolog rekao da se takva analiza ne vrši u hrvatskim laboratorijima, tako da je predmetni štetnik utvrđen temeljem nalaza dobivenih iz Italije, a tek nakon toga na temelju analize provedene u Republici Hrvatskoj. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je zaražene biljke uklanjao iz nasada, kao i dvije biljke koje su blizu nje kako bi se isključio prijenos zaraze budući da u Hrvatskoj ne postoji sredstvo za tretiranje tog štetnika, te se zaražene biljke zatim uništavaju, a ljudima koji su radili u plasteniku objasnio je na koji način trebaju raditi i vršiti dezinfekciju, te kako je iz predmetnog nasada prodao dozrele plodove koji su bili zdravi, međutim radilo se o maloj količini.

34. Iz pisanog Agronomsko vještačenje vještaka Deana Bana (stranica 710-720) sud je utvrdio način širenja zaraze putem štetnog organizma „Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis“ na bilju vrste rajčica u plasteniku tužitelja, 2013 godine da je najvjerojatniji mogući put primarne zaraze bio sadnjom zaraženih presadnica rajčice u cilju zasnivanja komercijalnog nasada jer se prisustvo bakterije na presadnicama vrlo rijetko može vizualno utvrditi obzirom da u fazi klijanja, nicanja i početnog rasta nema razlike između zdrave i bolesne biljke, a glavni način primarne infekcije je zaraženo sjeme, iako se zaražene sjemenke obično vizualno ne razlikuju od zdravih sjemenki. Vještak dalje navodi kako se zaraza dalje na ostale biljke (sekundarna zaraza) širila putem niza agrotehničkih mjera (pinciranje, zakidanje listova, omatanje biljaka oko konopca, berba), putem supstrata i feritigacije, te prolaskom ljudi i strojeva u procesu rada.

35. Tužitelj na izneseni vještački nalaz i mišljenje nije imao primjedbi, dok je tuženik primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka iznio u svojem podnesku od 29.01.2020. godine, a iste se odnose na navod vještaka na str. 4. pod točkom 3. drugi odlomak nalaza gdje vještak navodi da ukoliko se posumnja na bakterijsko venuće odnosno rak rajčice i utvrdi njegova pojava na bilju da se tada mora postupati po Pravilniku o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama (Narodne novine74/2006, 84/2010, 120/2011, 46/2014, 119/2014, 24/2017 i 1/2018).

36. Tuženik smatra kako je taj navod odnosno zaključak vještaka samo djelomično točan jer se predmetni štetni organizam prema navedenom pravilniku smatra karantenski štetnim organizmom isključivo na bilju rajčice namijenjenom sjetvi ili sadnji, a ne u slučaju kad se radi o proizvodnom nasadu rajčice u kojem se dobivaju plodovi namijenjeni potrošnji.

37. Sud smatra kako primjedba tuženika na vještački nalaz i mišljenje nije od utjecaja na ocjenu istog nalaza obzirom da je zadatak vještaka bio izraditi nalaz i mišljenje na okolnost načina širenja zaraze putem štetnog organizma „Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis“ na bilju vrste rajčica u plasteniku tužitelja, 2013 godine, te sud nalaz i mišljenje nije uzimao u obzir u pogledu drugih okolnosti (kao npr. tumačenje odredbi pravilnika i sl.).

38. Čitanjem zapisnika o saslušanju vještaka od 11.02.2020. (stranica 273-276) iz iskaza agronomskog vještaka Deana Bana sud je utvrdio kako štetni organizam "Clavibacter Michiganensis spp. sepedonicus" ne napada rajčicu već krumpir, pa je stoga nejasno radi čega je fitosanitarni inspektor tražio analizu na tog štetnika, dok vještak navodi kako štetni organizam "Ralstonia solanacearum" može napasti rajčicu.

39. Tuženik primjedbe na usmeno izlaganje nalaza i mišljenja vještaka iznio u svojem podnesku od 01. veljače 2021. (stranica 749-751) u kojemu navodi da su podaci za utvrđivanje tipa objekta i primijenjene tehnologije uzgoja rajčica utvrđeni na osnovu prethodnog Nalaza i mišljenja sudskog vještaka Bruna Cukona od 25.lipnja 2015. koji je u istom naveo kako je za izradu nalaza izvršio očevid i detaljan pregled objekta, dana 08. lipnja 2015., u kojem su 2013. godine uzgajane rajčice, slijedom čega tuženik ističe kako je vještak Bruno Cukon vršio neposredan uvid u objekt dvije godine od navodnog štetnog događaja dakle nije imao neposredan uvid u objekt u periodu koji se odnosi na zahtjev iz ove tužbe, a podredno niti vještak dr.sc. Dean Ban koji je koristio je sve podatke koje je prethodni vještak pribavio uvidom u objekt dvije godine nakon što je u objektu bio sporan nasad rajčica, dok je sve fotografije, koje su priložene nalazima, vještacima dao sam tužitelj. Tuženik stoga smatra da se na temelju rezultata izvršenog nalaza ne mogu utvrditi relevantne činjenice iz čistog razloga što niti jedan od vještaka nije imao (niti je mogao imati jer su rajčice izvađene 2013. godine) neposredan uvid u sporan nasad i objekt dok je taj nasad tamo bio slijedom čega zaključci vještaka nisu vjerodostojni, te smatra da se na temelju provedenog vještačenja ne mogu utvrditi činjenice relevantne za ovaj postupak.

40. Vještak Dean Ban se na primjedbe tuženika očitovao u svojem podnesku od 13.03.2024. godine (stranica 820-822) u kojem jod bitnoga potvrđuje da je u pisanom i usmenom izlaganju koristio podatke iz prethodnog nalaza i mišljenja vještaka Brune Cukona od 25.06.2015. godine, jer smatra da je isti savjesno i po pravilima struke odradio vještačenje, te je potvrdio i kako je vještak Bruno Cukon vršio neposredan uvid u objekt dvije godine kasnije od perioda uzgoja rajčice u plasteniku, te da je koristio fotografije koje je dostavio tužitelj.

Međutim vještak navodi kako je u pisanom nalazu i mišljenju zaključio da je tužitelj u pripremi objekta za sadnju sporne rajčice 2013. godine proveo sve prethodne fitosanitetske mjere, te koristio novi supstrat za podizanje spornog nasada, a svoje utvrđenje temelji na fotografijama koje su nastale u vrijeme pripreme, sadnje i uzgoja rajčice koje je tužitelj snimio i na kojima se vide dijelove tehnološkog procesa, a da je korišten novi supstrat zaključio je temeljem fotografija i računa za nabavu istog jer je malo vjerojatno da netko utroši novčana sredstva za supstrat a da ga ne koristi.

Dodao je kako svoj nalaz temelji i na laboratorijskim nalazima dva neovisna akreditirana i ovlaštena laboratorija, dostupnim fotografijama i računima, vlastitom poznavanju biologije predmetne bakterije i načinu prijenosa i širenju iste, činjenice da u nasadu koji je prethodio spornom uzgoju nije bilo simptoma zaraze bakterijom koja bi se prenijela na sljedeći usjev i primjerima dobre prakse pri hidroponskom uzgoju rajčice, te kako u potpunosti ostaje iza svojeg nalaza i mišljenja od 04.11.2019. godine.

41. Tuženik se na odgovor vještaka očitovao u svojem podnesku od 10. travnja 2024. (stranica 827-829) u kojemu od bitnog navodi da se na temelju rezultata provedenog vještačenja ne mogu utvrditi relevantne činjenice iz jednostavnog razloga što niti jedan od vještaka nije imao (niti je mogao imati jer su rajčice izvađene 2013. godine) neposredan uvid u sporan nasad i objekt dok je taj nasad tamo bio slijedom čega zaključci vještaka nisu vjerodostojni, da je vještak naveo kako svoja utvrđenja i zaključke temelji na određenom stupnju vjerojatnosti, tako da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti Republike Hrvatske za štetu i to štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene kako bi se utvrdila odgovornost Republike Hrvatske. Tuženik navodi kako postupak osiguranja dokaza u svezi stanja nasada rajčica 2013. nije vođen, a provedeno osiguranje dokaza 2015., koje se koristi u ovome predmetu, nije osiguranje dokaza u svezi stanja nasada rajčica 2013., te ne može biti osnova za utvrđenje bilo kakvih činjenica niti pretpostavki odgovornosti Republike Hrvatske iz razloga što dokazi na koje se poziva tužitelj nisu "dokumentirani" 2013.

42. Tuženik je u spis dostavio i očitovanje Ministarstva poljoprivrede Klasa: UP/I-320- 20/14-01/447 od 04. travnja 2024. (stranica 830-834) iz kojeg proizlazi kako tužitelj, kao posjednik bilja, da bi imao pravo na odštetu za uništeno bilje mora odmah obavijestiti o pojavi ili sumnji na pojavu štetnog organizma i provesti sve mjere zdravstvene zaštite koje je naredio fitosanitarni inspektor u skladu s čl.75.st.1.podst.2. Zakona o biljnom zdravstvu, a kako takve mjere u smislu Zakona o biljnom zdravstvu i Pravilnika o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama (Narodne novine74/2006, 84/2010, 120/2011, 46/2014, 119/2014, 24/2017 i 1/2018), u konkretnom slučaju nisu mogle biti naređene, tužitelj nije mogao nadležnoj upravi, uz Zahtjev za ostvarivanje prava na odštetu, mogao priložiti rješenje fitosanitarnog inspektora, a što je obvezan uvjet iz čl.75.st.4. Zakona o biljnom zdravstvu.

43. Sud je vještački nalaz i mišljenje u okviru zadanog zadatka, ocijenio kao vjerodostojno dokazno sredstvo jer je vještak na jasan, detaljan i stručan način opisao način širenja zaraze u nasadu rajčica, te sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti, niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju. Okolnost što je vještak svoja utvrđenja temeljio, između ostalog, i na prethodno provedenom vještačenju vještaka Brune Cukona od 25.06.2015. godine, koji također nije vršio neposredan uvid u objekt, ne diskvalificira automatizmom utvrđenja vještaka, jer vještak jasno navodi kako se pri izradi nalaza i mišljenja koristio i drugim sredstvima i ispravama, kao i svojim stručnim znanjem vezanim uz poznavanje načina širenja predmetnog štetnog organizma, tako da sud navedenu primjedbu ne prihvaća kao osnovanu.

Nadalje, provedenim saslušanjem vještaka na ročištu održanom 13.03.2024. godine nisu utvrđen nikakve sadržajne proturječnosti iznijetom nalazu i mišljenju, te je vještak na obrazložen način odgovorio na sva postavljena pitanja.

44. Vezano uz pojavu odnosno uz sumnju na pojavu štetnog organizma sud je u postupku iz iskaza svjedoka PT, te vještačenja Regionalnog poljoprivrednog centra u Savoni, utvrdio kako je tužitelj za postojanje predmetnog štetnog organizma "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis" u svojem nasadu rajčica saznao tek nakon obavljene analize u predmetnom laboratoriju u Republici Italiji, a koja je obavljena 30.04.2013., te da je tužitelj o nalazu obaviješten elektroničkom poštom dana 03.05.2013. godine.

45. Nadalje, iz iskaza svjedoka PT, te svjedoka fitosanitarnog inspektora ŽT, sud je utvrdio kako je o dobivenom nalazu iz laboratorija u Republici Italiji tužitelj obavijestio upravo imenovanog fitosanitarnog inspektora.

46. Obzirom da je tužitelj nalaz zaprimio elektroničkom poštom dana 03.05.2013. godine, te obzirom da su svjedoci koji su radili kod tužitelja ĆT, IT, DT KT i DT iskazali kako su vidjeli da su u 5. ili 6. mjesecu 2013. godine u tužiteljev plastenik dolazili neki ljudi, čija imena svjedoci ne znaju, koji su gledali nasad rajčica i nešto zapisivali, te razgovarali s tužiteljem, te obzirom da i sam fitosanitarni isnpektor ŽT navodi kako je u plastenik dolazio u 5.. ili 6. mjesecu 2013. godine, ali u okviru posebnog inspekcijskog nadzora za potrebe druge karantenske bolesti "rastonija solancearum", sud zaključuje kako je upravo u tom razdoblju tijekom 5. ili 6. mjeseca 2013. godine fitosanitarni inspektor imao saznanje da se radi o štetnom organizmu "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis".

47. Sud smatra kako je time tužitelj izvršio svoju obvezu iz čl.10.st.1. Zakona o biljnom zdravstvu kojim je propisano da ako posjednik ili bilo koja druga osoba koja zbog prirode svojega posla na bilju, biljnim proizvodima ili drugim nadziranim predmetima uoči novu i neuobičajenu pojavu štetnih organizama ili simptome koji upućuju na sumnju o zarazi štetnim organizmima navedenim u Popisu I., dijelu A, ili Popisu II., dijelu A, obvezni su o tome odmah izvijestiti nadležnog inspektora, koji o tome odmah izvješćuje nadležnu upravu.

48. Nadalje, sud je temeljem Zapisnika od 01.07.2013. (list 35), te iskaza svjedoka PT i fitosanitarnog inspektora ŽT utvrdio kako je imenovani fitosanitarni inspektor došao u tužiteljev plastenik u okviru posebnog inspekcijskog nadzora radi analize na karantenskog štetnog organizma "Ralstonia solanacearum" i "Clavibacter Michiganensis" i tom prilikom uzeo uzorke za tu potrebu, a provedena analiza je dala negativan rezultat na štetne organizme "Ralstonia solanacearum" i "Clavibacter Michiganensis spp. sepedonicus".

49. Sud stoga smatra nedvojbeno utvrđenim kako je u vrijeme kada je dolazio po uzorke u okviru posebnog inspekcijskog nadzora 01.07.2013. godine, fitosanitarni inspektor već bio obaviješten od strane tužitelja o rezultatu analize iz laboratorija u Republici Italiji da se u nasadu rajčica tužitelja nalazi štetni organizam "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis".

50. Nadalje, sud smatra utvrđenim kako je obzirom na rezultat navedene analize postojanje predmetnog štetnika u nasadu rajčica tužitelja već bilo utvrđeno na razini sumnje ("…u slučaju sumnje na zarazu…"), a što je dovoljno prema čl.10.st.2. Zakona o biljnom zdravstvu, za postupanje fitosanitarnog inspektora odnosno za uzimanje uzoraka radi analize na istog štetnika, obzirom da se predmetni šteni organizam nalazi se u Prilogu II na Popisu II-Dijelu A-Odjeljku II, Pravilnika o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama (Narodne novine74/2006, 84/2010, 120/2011, 46/2014, 119/2014, 24/2017 i 1/2018).

51. Sud je također utvrdio da fitosanitarni inspektor, iako je uzeo uzorke biljaka, nije tražio analizu na štetnika "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis", već je tražio analizu na štetnike iz Prigrama posebnog nadzora za 2013. godinu, a to su "Ralstonia solanacearum" i "Clavibacter Michiganensis spp. sepedonicus".

52. Sud je temeljem iskaza svjedoka PT i fitosanitarnog inspektora ŽT, te Zapisnika od 07.08.2013. (list 43) utvrdio je da je imenovani fitosaniterni inspektor dana 01.08.2013. godine izvršio uzorkovanje po zahtjevu tužitelja, te iz plastenika uzeo uzorke rajčica radi analize na štetnog organizma "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis", te da je tada laboratorijska analiza ovlaštenog laboratorija u RH dala pozitivan nalaz na navedenog štetnika.

53. Međutim, niti tada fitosanitarni inspektor nije naredio mjere usmjerene sprječavanju širenja ili suzbijanju štetnog organizma iako je prema čl.11.st.1. Zakona o biljnom zdravstvu propisano da u slučaju kad se utvrdi zaraza štetnim organizmom navedenim u Popisu I., dijelu A ili Popisu II., dijelu A nadležni će inspektor, ovisno o okolnostima, narediti jednu ili više mjera sprječavanja širenja ili mjera suzbijanja štetnog organizma, kao što su tretiranje, uništenje ili drukčije uklanjanje štetnog organizma, zaraženog bilja, biljnih proizvoda ili drugih nadziranih predmeta.

54. Sud utvrđuje kako je točno da se Programa posebnog nadzora štetnih organizama bilja za 2013. godinu odnosi radi provođenja posebnog nadzora karantenskih fitopatogenih bakterija "Ralstonia solanacearum" i "Clavibacter Michiganensis spp. sepedonicus", i isti je propisan u čl.14. Zakona o biljnom zdravstvu, međutim sud smatra da je fitosanitarni inspektor uz izvršeni nadzor po programu posebnog inspekcijskog nadzora, trebao postupiti po čl.10.st.2. Zakona o biljnom zdravstvu kojim je propisano da u slučaju sumnje na zarazu štetnim organizmom iz stavka 1. ovoga članka (radi se o štetnim organizmima ili simptomima koji upućuju na sumnju o zarazi štetnim organizmima navedenim u Popisu I., dijelu A, ili Popisu II., dijelu A) nadležni inspektor uzima službeni uzorak i šalje ga u laboratorij da bi se obavila laboratorijska analiza i utvrdila zaraza i uzročnik zaraze ili opovrgnula sumnja na zarazu štetnim organizmom.

55. Stoga sud smatra utvrđenim spornu činjenicu da je fitosanitarni inspektor propustio poduzeti dužnu radnju radi suzbijanja zaraze štetnim organizmom "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis" na nasadu rajčica u tužiteljevom plasteniku, uslijed čega je tužitelju nastala šteta u iznosu od 764.595,50 kuna, jer fitosanitarni inspektor nakon što je od strane tužitelja obaviješten o rezultatu laboratorijske analize laboratorija u Republici Italiji da je na nasadu rajčice potvrđen navedeni štetni organizam, što je dovoljno utvrđeno na razini sumnje, isti nije uzeo službeni uzorak i poslao u laboratorij da bi se obavila laboratorijska analiza i utvrdila zaraza i uzročnik zaraze, ili opovrgnula sumnja na zarazu štetnim organizmom "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis", čime je postupio protivno čl.10.st.2. Zakona o biljnom zdravstvu, a zatim što nakon dobivene pozitivne analize na štetnog organizma "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis" od ovlaštenog laboratorija u RH, nije poduzeo mjere usmjerene sprječavanju širenja ili suzbijanju štetnog organizma, čime je postupio protivno čl.11.st.1. Zakona o biljnom zdravstvu.

56. S druge strane, sud utvrđuje kako je tužitelj obavijestio nadležnog inspektora o pojavi štetnog organizma ili o simptomima koji upućuju na zarazu štetnim organizmima, čime je ispunio svoju zakonsku obvezu iz čl.10.st.1. Zakona o biljnom zdravstvu.

57. Sukladno čl.75.st.1. Zakona o biljnom zdravstvu pravo na odštetu ima samo onaj posjednik bilja, ovdje tužitelj koji je obavijestio fitosanitarnog inspektora na pojavu štetnog organizma navedenog u Popisu I., dijelu A, ili Popisu II., dijelu A, što bi u konkretnom slučaju bio "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis" odnosno obavještavanje inspektora jest jedna od pretpostavki za stjecanje prava na odštetu, a što je tužitelj nedvojbeno učinio.

58. Druga pretpostavka za stjecanje prava na odštetu jest da je posjednik bilja proveo sve mjere zdravstvene zaštite bilja koje je naredio fitosanitarni inspektor, međutim u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je fitosanitarni inspektor propustio narediti mjere usmjerene na zdravstvene zaštite bilja, čime je postupio suprotno odredbama Zakona o biljnom zdravstvu.

59. Sud posebno ističe da se pravo na odštetu prema čl.75. Zakona o zaštiti bilja ni na koji način ne vezuje uz okolnost na koji način je došlo do primarne zaraze štetnim organizmom, odnosno da li se radilo o zaraženom sjemenu, kao niti uz okolnost koji je bio put širenja primarne zaraze odnosno da li je zaraza širena putem presadnica.

Obzirom da je fitosanitarni inspektor odmah nakon obavijesti o štetnom organizmu propustio uzeti uzorke rajčica radi analize na štetni organizam "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis" što je bio dužan po čl.10.st.2. Zakona o biljneom zdravstu, te obzirom da naknadno, kada se isti organizam potvrdio laboratorijskom analizom, fitosanitarni inspektor nije donio rješenje o mjerama za sprečavanje odnosno suzbijanje zaraze a što je bio dužan po čl.11.st.1. Zakona o biljnom zdravstvu, sud utvrđuje kako postoji uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada inspektora uslijed čega je tužitelju onemogućeno ostvariti pravo na odštetu radi pojave štetnog organizma "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis" u nasadu rajčica.

60. Nezakonito ili nepravilno postupanje postoji kada tijelo državne uprave postupa protivno nekom zakonskom, podzakonskom ili drugom propisu koje je nadležno upravno tijelo u konkretnom slučaju dužno primijeniti a nije ga primijenilo, a što je sud utvrdio u ovoj pravnoj stvari.

61. Sud nadalje smatra utvrđenom i spornu okolnost da štetni organizam "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis" spada pod karantenske štetne organizme i u onim slučajevima kada se njegova prisutnost otkrije u nasadu, a ne samo kod bilja namijenjeno sjetvi ili sadnji.

62. Iz iskaza saslušanih svjedoka, fitosanitarnih inspektora ŽT i OT, proizlazi kako se predmetni štetnik "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis" smatra karantenskom bolesti samo u onom slučaju ako se pronađe u fazi bilja namijenjenog sadnji, a ne u fazi nasada, pa u slučaju kada se zaraza predmetnim štetnikom otkrije dok su biljke već posađene tj. u fazi proizvodnje u nasadu, tada je obveza tog proizvođača da suzbije zarazu, pa stoga fitosanitarna inspekcija nije ovlaštena postupati.

63. Međutim sud iskaze svjedoka u tom dijelu ne prihvaća kao osnovane, budući da takva tvrdnja ne proizlazi iz zakonskih, niti podzakonskih propisa o biljnom zdravstvu.

64. Zakon o biljnom zdravstvu u čl.7.st.2. propisuje da su štetni organizmi osobite opasnosti za bilje i biljne proizvode razvrstani su u sljedeće popise, odnosno dijelove popisa:

- Popis I., dio A, i Popis II., dio A, koji se odnose na zabranu unošenja štetnih organizama, bilja i biljnih proizvoda iz trećih zemalja na teritorij Republike Hrvatske,

- Popis I., dio B, i Popis II., dio B, koji se odnose na zabranu unošenja štetnih organizama, bilja i biljnih proizvoda u određena zaštićena područja, dok isti zakon u čl.7.st.3 propisuje da sadržaj popisa iz stavka 2. ovoga članka propisuje ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva.

65. Nadalje, Zakon o biljnom zdravstvu u čl.10.st.1. propisuje da posjednik ili bilo koja druga osoba koja zbog prirode svojega posla na bilju, biljnim proizvodima ili drugim nadziranim predmetima uoči novu i neuobičajenu pojavu štetnih organizama ili simptome koji upućuju na sumnju o zarazi štetnim organizmima navedenim u Popisu I., dijelu A, ili Popisu II., dijelu A, obvezni su o tome odmah izvijestiti nadležnog inspektora.

66. Isti Zakon o biljnom zdravstvu dalje u čl.10.st.2. propisuje da u slučaju sumnje na zarazu štetnim organizmom iz stavka 1. ovoga članka nadležni inspektor uzima službeni uzorak i šalje ga u laboratorij da bi se obavila laboratorijska analiza i utvrdila zaraza i uzročnik zaraze ili opovrgnula sumnja na zarazu štetnim organizmom.

67. Isti Zakon o biljnom zdravstvu dalje u čl.11.st.1. propisuje da kad se utvrdi zaraza štetnim organizmom navedenim u Popisu I., dijelu A ili Popisu II., dijelu A, ili u zaštićenom području: u Popisu I., dijelu B ili Popisu II., dijelu B, nadležni će inspektor, ovisno o okolnostima, narediti jednu ili više mjera sprječavanja širenja ili mjera suzbijanja štetnog organizma, kao što su tretiranje, uništenje ili drukčije uklanjanje štetnog organizma, zaraženog bilja, biljnih proizvoda ili drugih nadziranih predmeta.

68. Nadležni ministar je između ostalog i temeljem članka 7. stavka 3. Zakona o biljnom zdravstvu donio Pravilnik o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama (Narodne novine 74/2006, 84/2010, 120/2011, 46/2014, 119/2014, 24/2017 i 01/2018), u kojem pravilniku se predmetni štetni organizam "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis" nalazi u Prilogu II na Popisu II-Dijelu A- Odjeljku II.

69. Točno je da se štetni organizam "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis" u Pravilniku o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama (Narodne novine 74/2006, 84/2010, 120/2011, 46/2014, 119/2014, 24/2017 i 01/2018) navodi u Prilogu II na Popisu II-Dijelu A-Odjeljku II i da je kao predmet zaraze navedeno bilje Lycopersicon lycopersicum (L.) V ex Farw. (tj. rajčica), namijenjeno sjetvi ili sadnji.

70. Međutim iz analiza citiranih odredbi proizlazi kako fitosanitarni inspektori ne postupaju samo po navedenom Pravilniku o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama (Narodne novine 74/2006, 84/2010, 120/2011, 46/2014, 119/2014, 24/2017 i 01/2018), prilikom fitosanitarnog pregleda bilja, biljnih proizvoda i drugih nadziranih predmeta koji se unose iz trećih zemalja, već su isti dužni postupati i po Zakonu o biljnom zdravstvu, obzirom da se po čl.10. i čl.11. popis štetnih organizama iz navedenog pravilnika vezuje i uz primjenu navedenog zakona i u slučajevima sumnje na zarazu štetnim organizmom na bilju, biljnim proizvodima ili drugim nadziranim predmetima kod posjednika bilja, biljnih proizvoda i drugih nadziranih predmeta.

71. Zakon o biljnom zdravstvu u čl.3.toč.25. daje definiciju pojma "posjednik bilja, biljnih proizvoda i drugih nadziranih predmeta" kao fizičke ili pravne osoba koja posjeduje određeno bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predmete, ili se bavi njihovom proizvodnjom, preradom, prodajom ili distribucijom, ili koja na drugi način njima raspolaže, a tužitelj se nedvojbeno može podvesti pod taj pojam jer je utvrđeno da se u plasteniku bavio proizvodnjom i prodajom rajčice.

72. Pravilnik o mjerilima na temelju kojih se odlučuje o pravu na odštetu i iznosu odštete (Narodne novine 139/2010) u čl.2.toč.1. navodi da izrazi koji se rabe u ovom Pravilniku imaju sljedeće značenje: "1. Karantenski štetni organizmi jesu štetni organizmi navedeni u Popisu I. i II. Pravilnika o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama (»Narodne novine« 74/06 i 84/10).".

73. Teleološkom analizom svih citiranih odredbi sud utvrđuje kako je netočna tvrdnja fitosanitarnih insektora da isti štetnik nije karantenski, pa da stoga fitosanitarna inspekcija nije ovlaštena postupati odnosno da bi fitosanitarna inspekcija bila ovlaštena postupati jedino u slučaju da su uzeli uzorak iz sadnog materijala kod prodavača ili proizvođača budući da se predmetni štetni organizam navodi kod bilja namijenjenih sadnji, te sud utvrđuje kako područje djelovanja fitosanitarne inspekcije nije ograničeno samo na bilje namijenjeno sjetvi ili sadnji, već i u odnosu na bilje te, biljne proizvode i druge nadzirane predmete, što bi se u konkretnom slučaju odnosilo i na pojavu navedenog štetnika u nasadu rajčica (bilje i biljni proizvodi), te se za utvrđivanje odštete prema čl.75. Zakonu o biljnom zdravstvu "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis" smatra karantenskim štetnim organizmom po čl.2.toč.1. Pravilnika o mjerilima na temelju kojih se odlučuje o pravu na odštetu i iznosu odštete (Narodne novine 139/2010).

74. Vezano uz spornu okolnost visine nastale štete u nasadu rajčica tužitelja, sud zaključuje kako je visina štete već pravomoćno utvrđena Rješenjem posl.br. R1- 218/2015-20, od 28.01.2016. godine, što je sud utvrdio uvidom u spis R1-218/2015. (list 116-120 spisa R1-218/2015.), a koje rješenje je doneseno u izvanparničnom postupku koji se vodio sukladno čl.75.st.7. Zakona o biljnom zdravstvu, temeljem kojeg je sud utvrdio da je tužitelj pretrpio štetu u iznosu od 764.595,50 tadašnjih kuna prilikom proizvodnje rajčice hidroponskim uzgojem tijekom 2013. godine, a prema fiksnom tečaju konverzije kuna u euro visine nastale štete iznosi 101.479,26 eura.

75. Sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 18. u svezi s paragrafom 21. st. 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku (Službene novine Kraljevine Jugoslavije 45/1934 od 1. kolovoza 1934., u daljnjem tekstu: ZSVP), a koji Zakon se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine broj 73/91.), propisano je da odlukama u vanparničnom postupku koje se više ne mogu pobijati pravnim lijekom, pripada pravna snaga prema sudionicima, ukoliko im nije posebnim zakonskim propisima zadržan put parnice.

Obzirom da se donesena odluke više ne može pobijati pravnim lijekom, te obzirom da radi utvrđivanja visine štete nije posebnim zakonom određeno vođenje posebnog parnično postupka, sud utvrđuje kako Rješenje posl.br. R1-218/2015-20, od 28.01.2016. godine ima učinak prema sudionicima, odnosno ovdje tužitelju i tuženiku.

76. Vezano uz spornu okolnost da li je nastupila zastara za potraživanje naknade štete sud smatra kako je prigovor zastare neosnovan.

Naime, uvidom u spis R1-218/2015., u pravomoćno Rješenje posl.br. R1-218/2015- 20, od 28.01.2016. godine, sud je utvrdio da je isto rješenje postalo pravomoćno dana 12.04.2017. godine, tako da se u konkretnom slučaju treba primijeniti rok zastare prema čl.233.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018 – dalje: ZOO).

Sukladno čl.233.st.1. ZOO-a propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 11.04.2018. godine sud utvrđuje kako nije protekao rok od deset godina od pravomoćnosti sudske odluke predviđen za zastaru.

77. Nakon provedenog dokaznog postupka sud nalazi utvrđenim sljedeće odlučne činjenice:

- da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka prethodno obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Stalna služba u Pazinu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim tužitelj namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske,

- da je zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora odbijen,

- da je tužitelj u svojem plasteniku tijekom 2013. godine podignuo nasad rajčica - nasad rajčica zahvatila zaraza štetnim organizmom "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis" (u Hrvatskoj poznat kao bakterisko venuće ili rak rajčice),

- da je štetni organizam "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis" prvo utvrđen obavljenom analizom dana 30.04.2013.u laboratoriju u Republici Italiji,

- da je tužitelj o nalazu laboratorija u Republici Italiji obaviješten elektroničkom poštom dana 03.05.2013. godine,

- da se šteni organizam "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis" nalazi u Prilogu II na Popisu II-Dijelu A-Odjeljku II, Pravilnika o mjerama za sprječavanje unošenja i širenja organizama štetnih za bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizama (Narodne novine74/2006, 84/2010, 120/2011, 46/2014, 119/2014, 24/2017 i 1/2018),

- da je tužitelj o nalazu laboratorija u Republici Italiji obavijestio nadležnog fitosanitarnog inspektora o pojavi štetnog organizma "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis", čime je ispunio svoju zakonsku obvezu iz čl.10.st.1. Zakona o biljnom zdravstvu,

- da fitosanitarni inspektor nakon obavijesti nije uzeo službeni uzorak i poslao u laboratorij da bi se obavila laboratorijska analiza i utvrdila zaraza i uzročnik zaraze, ili opovrgnula sumnja na zarazu štetnim organizmom "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis", čime je postupio protivno čl.10.st.2. Zakona o biljnom zdravstvu

- da je fitosanitarni inspektor tek naknadno na zahtjev tužitelja uzeo službeni uzorak i poslao u laboratorij da bi se obavila laboratorijska analiza na štetni organizam "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis",

- da fitosanitarni inspektor nakon dobivene pozitivne analize na štetnog organizma "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis" od ovlaštenog laboratorija u RH, nije poduzeo mjere usmjerene sprječavanju širenja ili suzbijanju štetnog organizma, čime je postupio protivno čl.11.st.1. Zakona o biljnom zdravstvu,

- da štetni organizam "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis" spada pod karantenske štetne,

- da se mjere usmjerene sprječavanju širenja ili suzbijanju štetnog organizma "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis" poduzimaju i u slučaju kada se štetni organizam pojavi u nasadu (u fazi proizvodnje), a ne isključivo u slučaju pojave predmetnog štetnika na bilju namijenjenog sjetvi ili sadnji,

- da je tužitelj rješenjem Ministarstva poljoprivrede odbijen sa zahtjevom za ostvarivanje prava na odštetu zbog uništenja biljaka rajčice uzgajanih u plasteniku zbog zaraze štetnim organizmom "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis",

- da je tužitelju visina štete na nasadu rajčica utvrđena u izvanparničnom postupku u iznosu od 764.595,50 kuna / 101.479,26 eura prilikom proizvodnje rajčice hidroponskim uzgojem tijekom 2013. godine,

- da je fitosanitarna inspekcija, kao tijelo državne uprave, nakon obavijesti o pojavi štetnog organizma "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis" postupala na nezakonit i nepravilan način, protivno čl.10.st.2. i čl.11.st.1. Zakona o biljnom zdravstvu,

- da tužitelj trpi štetu zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave tj. fitosanitarne inspekcije protivno čl.10.st.2. i čl.11.st.1. Zakona o biljnom zdravstvu, jer mu je onemogućeno ostvariti odštetu radi pojave štetnog organizma "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis" u nasadu rajčica.

78. Zakon o biljnom zdravstvu (Narodne novine 75/2005, 25/2009, 55/2011, 115/2018), koji je bio na snazi u vrijeme kada je tijelo državne uprave (fitosanitarna inspekcija) nezakonito i nepravilno postupalo (2013. godine) u nasadu tužitelja, u čl.10. popisuje da ako posjednik ili bilo koja druga osoba koja zbog prirode svojega posla na bilju, biljnim proizvodima ili drugim nadziranim predmetima uoči novu i neuobičajenu pojavu štetnih organizama ili simptome koji upućuju na sumnju o zarazi štetnim organizmima navedenim u Popisu I., dijelu A, ili Popisu II., dijelu A, a za zaštićeno područje: u Popisu I., dijelu B, ili Popisu II., dijelu B, obvezni su o tome odmah izvijestiti nadležnog inspektora, koji o tome odmah izvješćuje nadležnu upravu (st.1.), te da u slučaju sumnje na zarazu štetnim organizmom iz stavka 1. ovoga članka nadležni inspektor uzima službeni uzorak i šalje ga u laboratorij da bi se obavila laboratorijska analiza i utvrdila zaraza i uzročnik zaraze ili opovrgnula sumnja na zarazu štetnim organizmom. Sa službenim se uzorcima mora postupati tako da se osigura identitet uzorka i izbjegne opasnost od širenja štetnog organizma (st.2.).

79. Navedeni Zakon o biljnom zdravstvu u čl.11.st.1. propisuje kad se utvrdi zaraza štetnim organizmom navedenim u Popisu I., dijelu A ili Popisu II., dijelu A, ili u zaštićenom području: u Popisu I., dijelu B ili Popisu II., dijelu B, nadležni će inspektor, ovisno o okolnostima, narediti jednu ili više mjera sprječavanja širenja ili mjera suzbijanja štetnog organizma, kao što su tretiranje, uništenje ili drukčije uklanjanje štetnog organizma, zaraženog bilja, biljnih proizvoda ili drugih nadziranih predmeta.

80. Zakonom o biljnom zdravstvu u čl.75. propisano je da posjednik bilja koji se bavi proizvodnjom ili preradom bilja, biljnih proizvoda ili drugih nadziranih predmeta ima pravo na odštetu ako je:

- odmah izvijestio o pojavi ili sumnji na pojavu štetnog organizma navedenog u Popisu I., dijelu A, ili Popisu II., dijelu A, ili ako je to zaštićeno područje, u Popisu I., dijelu B, ili Popisu II., dijelu B, ili organizma koji nije naveden u tim popisima, ali opasnost je za bilje na teritoriju Republike Hrvatske i za koji je ministar propisao određene mjere iskorjenjivanja ili sprječavanja njegova širenja,

- proveo sve mjere zdravstvene zaštite bilja koje je naredio fitosanitarni inspektor. 81. Zakon o biljnom zdravstvu u čl.3.toč.25. daje definiciju pojma "posjednik bilja, biljnih proizvoda i drugih nadziranih predmeta" kao fizičke ili pravne osoba koja posjeduje određeno bilje, biljne proizvode i druge nadzirane predmete, ili se bavi njihovom proizvodnjom, preradom, prodajom ili distribucijom, ili koja na drugi način njima raspolaže.

82. Zakon o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 150/2011, 12/2013, 93/2016, 104/2016), koji je bio na snazi u vrijeme kada je tijelo državne uprave (fitosanitarna inspekcija) nezakonito i nepravilno postupalo (2013. godine) u čl.49-52. određuje da pod sustav državne uprave potpadaju i državne upravne organizacije koje provode upravni, odnosno inspekcijski nadzor, pa sud stoga utvrđuje da Fitosanitarna inspekcija pri Ministarstvu poljoprivrede potpada pod tijelo državne uprave.

83. Nadalje, Zakon o sustavu državne uprave u čl.14. propisuje da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

84. Sud smatra da je tužitelj dokazao da je tijelo državne uprave tj. Fitosanitarna inspekcija, nezakonito i nepravilno postupalo protivno čl.10.st.2. i čl.11.st.1. Zakona o biljnom zdravstvu, uslijed čega je onemogućen u ostvarivanju prava na odštetu radi pojave štetnog organizma "Clavibacter michiganensis ssp. michiganensis" u nasadu rajčica tijekom 2013. godine, koji mu je nanio štetu u iznosu od 764.595,50 kuna / 101.479,26 eura, pa je sud temeljem čl.14. Zakona o sustavu državne uprave prihvatio dio tužbenog zahtjeva za isplatom navedenog iznosa iz toč.I. kao osnovan, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude

85. Tužitelj tužbom taži i da mu se na iznos od 764.595,50 kuna / 101.479,26 eura obračuna i zatezna kamata tekuća od dana 18.07.2014. godine kada je od strane Ministarstva poljoprivrede rješenjem odbijen njegov zahtjev za ostvarivanje prava na odštetu zbog uništenja biljaka rajčice uzgajanih u plasteniku zbog zaraze štetnim organizmom "Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis". Sud je temeljem čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) prihvatio kao osnovan i dio tužbenog zahtjeva iz toč.I. tužbe kojim tužitelj traži da mu se obračuna i zatezna kamata na iznos od 764.595,50 kuna koja teče od dana 18.07.2014. godine, međutim sud utvrđuje da mu zatezna kamata na navedeni iznos teče od 18.07.2014. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje se uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 78/2015 – stupio na snagu 01. kolovoza 2015.) stopa zateznih kamata teče od 01.08.2015. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te je naložio tuženiku da tužitelju plati i zateznu kamatu od dana 18. srpnja 2014. pa do isplate, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

86. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, te na čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

87. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr. 54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, te je u Tbr.7.st.1. propisano da za naznačenu vrijednost predmeta spora od 764.595,50 kuna / 101.479,26 eura odvjetniku pripada nagrada u visini od 250 bodova, te da na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

88. Tužitelju se utvrđuju pojedinačni troškovi kako slijedi:

- za sastav tužbe 764,59 bodova po Tbr.7. toč.1. Tarife što iznosi 1.529,18 eura,

- za zastupanje na ročištu 23.07.2019. 764,595 bodova po Tbr.9. toč.1. što iznosi 1.529,18 eura,

- za zastupanje na ročištu 11.02.2020. 764,595 bodova po Tbr.9. toč.1. što iznosi 1.529,18 eura,

- za zastupanje na ročištu 15.09.2020. 764,595 bodova po Tbr.9. toč.1. što iznosi 1.529,18 eura,

- za zastupanje na ročištu 04.02.2021. 764,595 bodova po Tbr.9. toč.1. što iznosi 1.529,18 eura,

- za zastupanje na ročištu 16.05.2023. 50 % nagrade iz Tbr.7.toč.1. odnosno 382,30 bodova po Tbr.9. toč.2. što iznosi 764,60 eura,

- za zastupanje na ročištu 13.03.2024. 764,595 bodova po Tbr.9. toč.1. što iznosi 1.529,18 eura,

- za zastupanje na ročištu 08.10.2024. 764,595 bodova po Tbr.9. toč.1. što iznosi 1.529,18 eura,

- za sastav podneska od 16.04.2024. 764,595 bodova po Tbr.8. toč.1. Tarife što iznosi 1.529,18 eura,

- PDV na obavljene radnje od 25% po Tbr.46. Tarife u iznosu od 3.249,15 eura,

- za troškove agronomskog vještačenja u iznosu od 285,35 eura,

- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 663,61 po Tbr.1.st.1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15) u svezi čl.40. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18),

- za sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 663,61 kuna po Tar.br.2.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019).

89. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužitelju iznosi 17.858,32 eura po osnovi troškova parničnog postupka.

90. Budući da je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 19 Gž- 489/2021-2, od 30. studenog 2021. godine, naloženo prvostupanjskom sudu da odluči o troškovima žalbenog dijela postupka, sud utvrđuje kako je tuženik izjavljenom žalbom uspio u cijelosti budući da je po izjavljenoj žalbi drugostupanjski sud odlučio da se ukida presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-2120/2019-40 od 27. travnja 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te je sud temeljem čl.166.st.3. u svezi s čl.163. ZPP-a tuženiku priznao troškove žalbenog postupka kako slijedi:

- za sastav žalbe od 15.03.2021. u iznosu od 1.528 eura po Tbr.10. toč.1. Tarife.

91. Nakon međusobnog prijeboja priznatih troškova tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 16.330,32 eura, te je sud temeljem čl.154.st.2. u vezi čl.155. i 166.st.3. ZPP-a odlučio kao točki II. izreke ove presude i naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 16.330,32 eura.

92. Sukladno čl.151.st.3. ZPP-a propisano da o zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke, a obzirom da tužitelj nije u tužbi, niti u podnesenom troškovniku, potraživao isplatu zakonske zatezne kamate na trošak postupka, isto mu nije niti dosuđeno, budući da bi dosudom zakonske zatezne kamate na trošak postupka bez zahtjeva stranke, sud prekoračio tužbeni zahtjev. 93. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama 30. prosinca 2024.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Velikoj Gorici.

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem zakonskog zastupnika.