Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-1168/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IŠ iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Draženu Orešković, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banke d. d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćniku Kruni Knežević, odvjetniku u OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 6. studenog 2024. u nazočnosti tužiteljice osobno,punomoćnika tužiteljice odvjetnika Dražena Orešković i zamjenika punomoćnika tuženika NŠ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Metelko & Partneri, dana 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. st.1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209130659 od 10. svibnja 2007.g. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova stečenog bez osnove, isplati iznos od 2.825,08 EUR (dvijetisućeosamstodvadesetpeteuraosamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče na svaki iznos od dana uplate a koju kamatnu stopu određuje Zakon o kamatama i Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.prosinca 2007. a od 01.siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena te od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se uređuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do konačne isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine a koja kamata teče:

- na iznos od 0,13 EUR od 14.06.2007. do isplate,

- na iznos od 0,37 EUR od 10.08.2007. do isplate,

- na iznos od 0,57 EUR od 10.08.2007. do isplate,

- na iznos od 12,64 EUR od 22.01.2008. do isplate,

- na iznos od 3,63 EUR od 11.02.2008. do isplate,

- na iznos od 4,34 EUR od 10.02.2008. do isplate,

- na iznos od 9,07 EUR od 21.04.2008. do isplate,

- na iznos od 14,92 EUR od 16.10.2008. do isplate,

- na iznos od 8,34 EUR od 10.11.2008. do isplate,

- na iznos od 3,76 EUR od 10.12.2008. do isplate,

- na iznos od 12,42 EUR od 09.01.2009. do isplate,

- na iznos od 27,01 EUR od 23.02.2009. do isplate,

- na iznos od 18,05 EUR od 10.03.2009. do isplate,

- na iznos od 25,46 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 11,93 EUR od 11.05.2009. do isplate,

- na iznos od 30,62 EUR od 18.06.2009. do isplate,

- na iznos od 14,08 EUR od 12.08.2009. do isplate,

- na iznos od 77,59 EUR od 08.09.2009. do isplate,

- na iznos od 14,88 EUR od 04.10.2009. do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR od 17.11.2009. do isplate,

- na iznos od 14,88 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 16,21 EUR od 12.01.2010. do isplate,

- na iznos od 18,17 EUR od 12.02.2010. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 12.03.2010. do isplate,

- na iznos od 20,66 EUR od 12.04.2010. do isplate,

- na iznos od 23,64 EUR od 12.05.2010. do isplate,

- na iznos od 25,85 EUR od 14.06.2010. do isplate,

- na iznos od 30,66 EUR od 12.07.2010. do isplate,

- na iznos od 26,72 EUR od 12.08.2010. do isplate,

- na iznos od 37,77 EUR od 13.09.2010. do isplate,

- na iznos od 33,00 EUR od 12.10.2010. do isplate,

- na iznos od 35,38 EUR od 12.11.2010. do isplate,

- na iznos od 40,59 EUR od 13.12.2010. do isplate,

- na iznos od 47,87 EUR od 12.01.2011. do isplate,

- na iznos od 39,07 EUR od 14.02.2011. do isplate,

- na iznos od 42,60 EUR od 14.03.2011. do isplate,

- na iznos od 38,24 EUR od 12.04.2011. do isplate,

- na iznos od 27,49 EUR od 12.05.2011. do isplate,

- na iznos od 53,67 EUR od 13.06.2011. do isplate,

- na iznos od 59,32 EUR od 12.07.2011. do isplate,

- na iznos od 86,28 EUR od 12.08.2011. do isplate,

- na iznos od 56,60 EUR od 12.09.2011. do isplate,

- na iznos od 52,77 EUR od 12.10.2011. do isplate,

- na iznos od 52,79 EUR od 14.11.2011. do isplate,

- na iznos od 53,31 EUR od 12.12.2011. do isplate,

- na iznos od 57,85 EUR od 12.01.2012. do isplate,

- na iznos od 59,78 EUR od 13.02.2012. do isplate,

- na iznos od 59,85 EUR od 12.03.2012. do isplate,

- na iznos od 58,35 EUR od 12.04.2012. do isplate,

- na iznos od 58,97 EUR od 14.05.2012. do isplate,

- na iznos od 60,47 EUR od 12.08.2012. do isplate,

- na iznos od 1.215,21 EUR od 13.07.2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 EUR,sa zateznima kamatama tekućim od dana 30. prosinca 2024, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnom odredbe čl.6.st.1. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „230,13", te u dijelu koji glasi: „Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora.“.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 27.studenog 2021. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju broj O-884/09 UPP/OS-OSIJEK- 81/09 od 26. srpnja 2009. utvrđena kao zakonski nasljednik iza pok. ĐŠ iz [adresa]. pok. ĐŠ je s tuženikom dana 10. svibnja 2007.g. sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209130659 temeljem kojeg Ugovora tuženik kao kreditor daje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 16.173,55 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće na dan isplate kredita na rok od 7 godina. Predmetni ugovor o kreditu u cijelosti je podmiren. S obzirom da je tužiteljica temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-884/09 UPP/OS-OSIJEK-81/09 od 26. srpnja 2009. utvrđena kao zakonski nasljednik iza pok. ĐŠ iz [adresa] to su tužitelj i tuženik dana 01. rujna 2009. zaključili Dodatak ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209130659 kojim Dodatkom je tužiteljica preuzela obvezu otplate predmetnog kredita. Člankom 6.st. 1. predmetnog Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za valutu CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan plaćanja. Međutim, tužitelj nije od strane tuženika nikada bio upoznat s rizikom od mogućeg nekontroliranog rasta CHF, već je štoviše CHF prezentiran kao stabilna valuta s minimalnim rizikom od rasta pa samim time i uvećanja kreditne obveze uslijed promjene tečaja. Istovremeno su za kredite u CHF bile ponuđene niže kamatne stope od kamatnih stopa za kredite u EUR-ima što je kredit u CHF sveobuhvatno činilo povoljnijim te je isti kao takav i prezentiran tužitelju kao potrošaču. Tužitelj je temeljem ugovorene valutne klauzule plaćao mjesečne anuitete sukladno promjeni tečaja HNB za CHF na dan plaćanja pojedinog anuiteta. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u dijelu kojim je presuđeno kako je nepošteno ugovaranje valutne klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora potrošači od strane Banke nisu informirani o svim bitnim parametrima te su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula utvrđene ništetnim. Kako to navodi Trgovački sud u Zagrebu u citiranoj pravomoćnoj presudi broj P-1401/12 od 04.srpnja 2013.g. drastični porast CHF u kombinaciji s promjenjivom kamatnom stopom koju je Banka mijenjala jednostranom odlukom došlo je do znatne stranačke neravnoteže ugovornih strana uslijed čega je tužitelj kao potrošač bio u znatno nepovoljnijoj situaciji. Sukladno navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nedvojbeno je kako je tuženik na štetu tužitelja neosnovano naplatio, odnosno stekao bez osnove iznos novca koji će se utvrditi financijskim vještačenjem nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju a sve na osnovu ništetnosti ugovornih odredbi koje uređuju valutnu klauzulu.I Sukladno članku 502 c a u vezi s člankom 502a st.1. Zakona o parničnom postupku propisano je kako su sudovi vezani utvrđenjima presude iz kolektivnog spora u pojedinačnim parnicama u kojima će se osoba na njih pozivati. Sukladno navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nedvojbeno je kako je tuženik od tužitelja neosnovano na osnovu ništetnosti ugovornih odredbi koje uređuju valutnu klauzulu naplatio, odnosno stekao bez osnove iznos od = 20.978,84 Kn. Tužitelj je tijekom otplate kredita na ime povećanja tečaja za valutu CHF uplatio uvećane anuitete od onih koji su bili ugovoreni temeljem predmetnog Ugovora o kreditu. Tužiteljica predlaže da sud temeljem čl.1111. a u vezi s čl.1115. Zakona o obveznim odnosima, te čl.502 c Zakona o parničnom postupku donese slijedeću presudu:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. st.1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209130659 od 10. svibnja 2007.g, a kojom odredbom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova stečenog bez osnove, isplati iznos od 20.978,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče na iznos svakomjesečno više uplaćenog anuiteta od dana uplate a koju kamatnu stopu određuje Zakon o kamatama i Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.prosinca 2007. a od 01.siječnja 2008.sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015. a od 01.kolovoza.2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do konačne isplate, a koja kamata teče:

- na iznos od = 0,10 Kn od 14.06.2007. do isplate,

- na iznos od = 2,71 Kn od 10.08.2007. do isplate,

- na iznos od = 4,22 Kn od 10.09.2007. do isplate,

- na iznos od = 2,28 Kn od 12.11.2007. do isplate,

- na iznos od = 15,80 Kn od 10.01.2008. do isplate,

- na iznos od = 27,39 Kn od 11.02.2008. do isplate,

- na iznos od = 47,13 Kn od 10.03.2008. do isplate,

- na iznos od = 32,48 Kn od 10.04.2008. do isplate,

- na iznos od = 13,01 Kn od 09.05.2008. do isplate,

- na iznos od = 16,36 Kn od 10.06.2008. do isplate,

- na iznos od = 7,79 Kn od 10.07.2008. do isplate,

- na iznos od = 5,75 Kn od 09.09.2008. do isplate,

- na iznos od = 41,09 Kn od 10.10.2008. do isplate,

- na iznos od = 77,40 Kn od 10.11.2008. do isplate,

- na iznos od = 44,69 Kn od 10.12.2008. do isplate,

- na iznos od = 109,39 Kn od 09.01.2009. do isplate,

- na iznos od = 119,74 Kn od 10.02.2009. do isplate,

- na iznos od = 151,25 Kn od 10.03.2009. do isplate,

- na iznos od = 104,54 Kn od 10.04.2009. do isplate,

- na iznos od = 104,74 Kn od 11.05.2009. do isplate,

- na iznos od = 95,69 Kn od 10.06.2009. do isplate,

- na iznos od = 95,02 Kn od 17.07.2009. do isplate,

- na iznos od = 82,51 Kn od 12.08.2009. do isplate,

- na iznos od = 99,73 Kn od 07.09.2009. do isplate,

- na iznos od = 85,66 Kn od 14.10.2009. do isplate,

- na iznos od = 98,38 Kn od 17.11.2009. do isplate,

- na iznos od = 94,42 Kn od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od = 121,70 Kn od 12.01.2010. do isplate,

- na iznos od = 136,65 Kn od 12.02.2010. do isplate,

- na iznos od = 132,43 Kn od 12.03.2010. do isplate,

- na iznos od = 155,33 Kn od 12.04.2010. do isplate,

- na iznos od = 177,77 Kn od 12.05.2010. do isplate,

- na iznos od = 194,54 Kn od 14.06.2010. do isplate,

- na iznos od = 230,47 Kn od 12.07.2010. do isplate,

- na iznos od = 201,78 Kn od 12.08.2010. do isplate,

- na iznos od = 283,38 Kn od 13.09.2010. do isplate,

- na iznos od = 249,17 Kn od 12.10.2010. do isplate,

- na iznos od = 266,28 Kn od 12.11.2010. do isplate,

- na iznos od = 305,24 Kn od 13.12.2010. do isplate,

- na iznos od = 359,84 Kn od 12.01.2011. do isplate,

- na iznos od = 295,39 Kn od 14.02.2011. do isplate,

- na iznos od = 320,39 Kn od 14.03.2011. do isplate,

- na iznos od = 288,63 Kn od 12.04.2011. do isplate,

- na iznos od = 339,34 Kn od 12.05.2011. do isplate,

- na iznos od = 403,40 Kn od 13.06.2011. do isplate,

- na iznos od = 446,29 Kn od 12.07.2011. do isplate,

- na iznos od = 647,04 Kn od 12.08.2011. do isplate,

- na iznos od = 429,77 Kn od 12.09.2011. do isplate,

- na iznos od = 398,05 Kn od 12.10.2011. do isplate,

- na iznos od = 397,74 Kn od 14.11.2011. do isplate,

- na iznos od = 401,61 Kn od 12.12.2011. do isplate,

- na iznos od = 435,39 Kn od 12.01.2012. do isplate,

- na iznos od = 450,17 Kn od 13.02.2012. do isplate,

- na iznos od = 450,91 Kn od 12.03.2012. do isplate,

- na iznos od = 439,80 Kn od 12.04.2012. do isplate,

- na iznos od = 444,28 Kn od 14.05.2012. do isplate,

- na iznos od = 455,43 Kn od 12.06.2012. do isplate,

- na iznos od = 443,84 Kn od 12.07.2012. do isplate,

- na iznos od = 9.097,52 Kn od 13.07.2012. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznima kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku

od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, a kojom je tužitelju na raspolaganje stavljen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od CHF 16.173,55, i to u dijelu koji se odnose na valutnu klauzulu te s osnove navodne ništetnosti te odredbe postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od kn 20.978,84 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije,te navodi da u rješenju o nasljeđivanju posl.br. O-884/2009 od 28.07.2009. godine dostavljenom uz tužbu, a na kojem tužitelji temelje svoju aktivnu legitimaciju, nije naznačeno da ostavinu pokojnog IŠC čine prava i obveze koje proizlaze iz Ugovora o kreditu broj 3209130659 od 10.05.2007. godine. Budući da navedena prava i obveze iz Ugovora o kreditu nisu navedena kao ostavina iza pokojnog, tužiteljica nije u mogućnosti naslijediti navedena prava i obveze. S obzirom na navedeno tuženik prvenstveno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na tužiteljice i predlaže da naslovni sud bez daljnjeg raspravljanja odbije tužbene zahtjeve. b) Iako tuženik smatra da su ispunjenje pretpostavke za odbačaj predmetne tužbe, opreza radi tuženik u nastavku daje detaljni odgovor na tužbu, te ističe da osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti (osnovanost i visinu), kako je u nastavku i obrazloženo. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Odredbom čl. 118. ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 20.11.2021. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Ujedno se ističe, da čak i kada bi se imali primijeniti dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) da bi za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 20.11.2016. godine nastupila zastara. Tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se automobil kupljen sredstvima kredita, koristi isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj činjenice i dokaze koje bi potkrijepile potrošačku svrhu ugovora, nije predočio tijekom postupka. Svojstvo potrošača je osnovna pretpostavka za pozivanje na načelna utvrđenja iz kolektivne parnice i na tužitelju je teret dokaza da je potrošač. Ako se tužitelj poziva na primjenu odredbe članka 502. c ZPP-a, odnosno na primjenu utvrđenja iz kolektivne parnice, upravo je na njemu kao tužitelju teret dokaza i obveza dokazati da se ta utvrđenja na njega doista mogu i trebaju primijeniti. Također, uvažavajući tumačenje Zakona o zaštiti potrošača, za ocjenu je li fizička osoba potrošač nužno je ocijeniti sve okolnosti svakog konkretnog pravnog odnosa, pri čemu poglavito uvažavati temeljna načela Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), načelo savjesnosti i poštenja, a sve u cilju sprječavanja mogućih zlouporaba u namjenskom trošenju sredstava.Dana 17. rujna 2019. godine objavljena je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. godine, posl.br. Rev 2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tuženik prije svega ističe da smatra da su obje gore navedene odluke nepravilne i nezakonite, a što osobito potvrđuje odluka Suda EU u predmetu C-81/19, (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) iz koje proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima. U navedenom predmetu u glavnom postupku pred Sudom EU bilo je riječ o ugovoru o kreditu zaključenom 2008. godine između banke i potrošača kojim je refinanciran prethodno zaključeni ugovor o kreditu između ugovornih stranaka. Novi ugovor o potrošačkom kreditu bio je denominiran u švicarskim francima (CHF) po tečaju na dan isplate. Opći uvjeti koji su činili sastavni dio ugovora predviđali su da povrat kredita mora biti u valuti u kojoj je kredit izražen, dakle u ovom konkretnom slučaju u valuti CHF. Ta je odredba bila u skladu s rumunjskim Općim građanskim zakonikom koji propisuje da je obveza koja proizlazi iz kredita u novcu uvijek ograničena na isti brojčani iznos naveden u ugovoru i da ako se vrijednost valute poveća ili smanji prije roka za otplatu, dužnik mora vratiti iznos koji brojčano odgovara pozajmljenom iznosu i obvezan ga je vratiti samo u valuti koja se koristila prilikom plaćanja. Dakle, odredba općih uvjeta koja se primjenjivala na ugovor između trgovca i potrošača odgovarala je odredbi rumunjskog Općeg građanskog zakonika. Sud koji je uputio zahtjev Sudu EU postavio je sljedeće pitanje: o Da li u područje primjene Direktive ulazi ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, ali koja odražava pravilo koje se u skladu s nacionalnim pravom primjenjuje između ugovornih strana, ako u tom pogledu nisu utvrđena nikakva drukčija rješenja? Odgovarajući na prethodno pitanje, Sud EU je prije svega podsjetio da je odredbom čl. 2. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu: Direktiva) propisano da ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba i odredaba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice ili Zajednica stranke, posebno u području prijevoza, ne podliježu odredbama ove Direktive. Posebno je istaknuo da je to isključenje od primjene režima iz Direktive opravdano činjenicom da je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora te da je ta okolnost opravdanje za isključenje Direktive u situacijama kada su u potrošačkim ugovorima ugovorene odredbe koje su odraz zakonskih odredbi. Primjenjujući taj stav Suda EU na konkretni slučaj, proizlazi da je odredba o valutnoj klauzuli iz ovo-predmetnog ugovora o kreditu, a koja odredba je odraz odredbe čl. 22. ZOO-a, isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti te da je stoga isključena iz primjene Direktive pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača, jer se i u ovom slučaju mora pretpostaviti (praesumptio iuris et de iure) da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. Time otpadaju kako deklaratorni tužbeni zahtjevi za utvrđenje navodne ništetnosti valutne klauzule, tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule. Međutim, ukoliko bi naslovni sud smatrao da je ipak potrebno utvrditi okolnosti informiranosti tužitelja kao potrošača, tj. informacije koje su mu bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kao što to proizlazi iz odluka VTS-a i VSRH-a, tuženik se očituje kako slijedi. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Konkretno, iz Ugovora o kreditu koji prileži spisu vidljivo je da je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje tužitelju su prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, a tužitelj je i potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja. Dakle, jasno je da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Nadalje, svim zaposlenicima u nadležnim službama tuženika bio je dostavljen materijal “Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005.godine“ u kojem je sadržana jasna uputa kako odgovarati na pitanja klijenata prilikom sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom, pri čemu je posebno naglašeno da je izuzetno bitno klijente osvijestiti o promjenjivosti anuiteta u kunama u ovisnosti o promjeni tečaja. Takve upute bile su dostavljene i zaposlenicima auto kuća kod kojih su se potpisivali Ugovori o kreditu za kupnju motornih vozila. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo-predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga, sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove. Međutim, neovisno o tome, iz gore priloženih okolnosti, proizlazi da je tužitelj je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, švicarski franak. Tuženik nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti per se predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tuženika, to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu pa tako i tužitelju kako je ranije opisano. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Isto tako, nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Svaka osoba, pa tako i tužitelj se već sigurno susretao s pravnim poslovima gdje se cijena, naknada i slično ugovara na temelju tečaja domaće valute (HRK) u odnosu na bilo koju stranu valutu (CHF, USD, EUR i sl.) i stoga svaka osoba kao i tužitelj je svjestan i ne može postati nesvjestan, pa čak i bez obzira koje informacije primi prilikom sklapanja takvog ugovora, da mu obveza ovisi o tečaju te strane valute u odnosu na domaću valutu u trenutku kada bi ta trebao ispuniti tu obvezu, bez obzira na stvarnu vrijednost u trenutku ugovaranja. Dakle, radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta. Slijedom navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Naime, odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.), a koja odredba je istovjetna odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sukladno mišljenju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine, Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Navedeno mišljenje Vrhovni sud potvrđuje i u odluci posl.br. Rev-2781/2011 od 16. ožujka 2015. godine: „Naime, ugovorne strane iz ugovora o zajmu koji je ništav iz razloga što su njime ugovorne strane protuzakonito ugovorile plaćanje u stranoj valuti treba u smislu odredbe čl.214. ZOO smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, razvidno je da ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbaci tužbu, podredno da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

3. U pisanom podnesku od 19. kolovoza 2024. (stranica 106 spisa) tužiteljica po punomoćniku navodi da sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijsko- knjigovodstvene struke tužitelj specificira tužbeni zahtjev zahtjev tako da glasi:

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova stečenog bez osnove, isplati iznos od =2.825,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče na svaki iznos od dana uplate a koju kamatnu stopu određuje Zakon o kamatama i Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.prosinca 2007. a od 01.siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena te od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se uređuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do konačne isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine a koja kamata teče:

- na iznos od = 0,13 EUR od 14.06.2007. do isplate,

- na iznos od = 0,37 EUR od 10.08.2007. do isplate,

- na iznos od = 0,57 EUR od 10.08.2007. do isplate,

- na iznos od = 12,64 EUR od 22.01.2008. do isplate,

- na iznos od = 3,63 EUR od 11.02.2008. do isplate,

- na iznos od = 4,34 EUR od 10.02.2008. do isplate,

- na iznos od = 9,07 EUR od 21.04.2008. do isplate,

- na iznos od = 14,92 EUR od 16.10.2008. do isplate,

- na iznos od = 8,34 EUR od 10.11.2008. do isplate,

- na iznos od = 3,76 EUR od 10.12.2008. do isplate,

- na iznos od = 12,42 EUR od 09.01.2009. do isplate,

- na iznos od = 27,01 EUR od 23.02.2009. do isplate,

- na iznos od = 18,05 EUR od 10.03.2009. do isplate,

- na iznos od = 25,46 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od = 11,93 EUR od 11.05.2009. do isplate,

- na iznos od = 30,62 EUR od 18.06.2009. do isplate,

- na iznos od = 14,08 EUR od 12.08.2009. do isplate,

- na iznos od = 77,59 EUR od 08.09.2009. do isplate,

- na iznos od = 14,88 EUR od 04.10.2009. do isplate,

- na iznos od = 12,88 EUR od 17.11.2009. do isplate,

- na iznos od = 14,88 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od = 16,21 EUR od 12.01.2010. do isplate,

- na iznos od = 18,17 EUR od 12.02.2010. do isplate,

- na iznos od = 17,57 EUR od 12.03.2010. do isplate,

- na iznos od = 20,66 EUR od 12.04.2010. do isplate,

- na iznos od = 23,64 EUR od 12.05.2010. do isplate,

- na iznos od = 25,85 EUR od 14.06.2010. do isplate,

- na iznos od = 30,66 EUR od 12.07.2010. do isplate,

- na iznos od = 26,72 EUR od 12.08.2010. do isplate,

- na iznos od = 37,77 EUR od 13.09.2010. do isplate,

- na iznos od = 33,00 EUR od 12.10.2010. do isplate,

- na iznos od = 35,38 EUR od 12.11.2010. do isplate,

- na iznos od = 40,59 EUR od 13.12.2010. do isplate,

- na iznos od = 47,87 EUR od 12.01.2011. do isplate,

- na iznos od = 39,07 EUR od 14.02.2011. do isplate,

- na iznos od = 42,60 EUR od 14.03.2011. do isplate,

- na iznos od = 38,24 EUR od 12.04.2011. do isplate,

- na iznos od = 27,49 EUR od 12.05.2011. do isplate,

- na iznos od = 53,67 EUR od 13.06.2011. do isplate,

- na iznos od = 59,32 EUR od 12.07.2011. do isplate,

- na iznos od = 86,28 EUR od 12.08.2011. do isplate,

- na iznos od = 56,60 EUR od 12.09.2011. do isplate,

- na iznos od = 52,77 EUR od 12.10.2011. do isplate,

- na iznos od = 52,79 EUR od 14.11.2011. do isplate,

- na iznos od = 53,31 EUR od 12.12.2011. do isplate,

- na iznos od = 57,85 EUR od 12.01.2012. do isplate,

- na iznos od = 59,78 EUR od 13.02.2012. do isplate,

- na iznos od = 59,85 EUR od 12.03.2012. do isplate,

- na iznos od = 58,35 EUR od 12.04.2012. do isplate,

- na iznos od = 58,97 EUR od 14.05.2012. do isplate,

- na iznos od = 60,47 EUR od 12.08.2012. do isplate,

- na iznos od = 1.215,21 EUR od 13.07.2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.“

4. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, Dodatak ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila,Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu,Efektivnu kamatnu stopu/realnu godišnju kamatnu stopu,rješenje o nasljeđivanju,Promet po kreditu, proveo vještačenje po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o., saslušao vještaka financijsko- knjigovodstvene struke,te saslušao tužiteljicu u svojstvu stranke.

5. Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209130659, kreditna partija:7103649207 (str. 7 spisa) utvrđeno je da je sklopljen dana 10.svibnja 2007. godine između Zagrebačke banke d. d. Zagreb kao kreditora i korisnika kredita ĐŠ iz [adresa]. Navedenim ugovorom tuženik je korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 16.173,55 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Korisnik kredita obvezao se iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom (čl. 1). Člankom 2. ugovora ugovoreno je da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 16.173,55 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,20% godišnje,sve u kunskoj protuvrijednosti,obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

Rok otplate kredita iznosi 84 mjeseca (čl. 3.).

Namjena kredita je kupnja vozila (čl.5.).

Člankom. 6 ugovora ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 230,13 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora (st.1.). Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora.(st.2.) Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno,prvog dana u mjesecu,a počev od dana dospijeća prvog anuiteta (st.3.).

7. Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka, dana 7. rujna 2009 godine, broj OV –18917/09 ( stranica 13 spisa).

8. Dana 1. rujna 2009. godine sklopljen je između kreditora Zagrebačke banke d.d. i IŠ, kao novog dužnika i fiducijarnog dužnika – Dodatak Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila (stranica 12 spisa) , kojim suglasno utvrđuju da je ĐŠ kao korisnik kredita i fiducijarni dužnik dana 10.05.2007. sklopio sa Zagrebačkom bankom d.d. kao kreditorom, Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209130659, kreditna partija:7103649207 u kunskoj protuvrijednosti 16.173,55 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, te da je AŠ sredstvima kredita kupio vozilo navedeno u Dodatku ugovora, U čl.2. ugovorne strane suglasno utvrđuju da je IŠ naslijedila vozilo iz čl.1. navedenog Dodatka temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju,a čija kupnja je kreditirana sredstvima kredita iz Ugovora o kreditu.

Člankom 3. Dodatka Ugovoru o kreditu,ugovorne strane suglasno potvrđuju da za urednu otplatu kredita po Ugovoru o kreditu nadalje odgovara korisnik kredita koji Dodatkom ugovora preuzima i obveze fiducijarnog dužnika sukladno čl.2. Dodatka ugovoru.

9. Navedeni Dodatak Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila solemniziran je po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka broj OV-18917/09 dana 07.09.2009. (stranica 13 spisa).

10. Tužiteljica IŠ izjavila je saslušana u svojstvu stranke da je 2007. sada pok. ĐŠ, njezin izvanbračni suprug odlučio podići kredit za kupovinu osobnog automobila. U svezi podizanja tog kredita ima neposrednih saznanja s obzirom da je sa suprugom išla u banku. Naime, prvo su išli u Auto kuću odabrati automobil, potom su išli u banku gdje je njezin suprug imao račun, a to je Zagrebačka banka. Banka je imala poslovnu suradnju sa Auto kućom vezano za podizanje kredita samo u valuti CHF i nisu mogli birati drugi kredit. Napominje da su automobil odabrali u Auto kući Lozić. U banci su dobili gotov ugovor, te nisu ništa mogli mijenjati u tom ugovoru. Suprug i ona su pročitali osnovne odredbe u ugovoru, a ostalo sitno pisano nisu čitali. Razumjeli su kolika je rata kredita i da je kredit na rok otplate od sedam godina. Nisu upozoreni na rizik tečaja CHF. Nije im rečeno da će se kamata značajno mijenjati, odnosno nije im rečeno ni da će se mijenjati kamata i tečaj. Suprug i ona su sa svojim primanjima mogli podnijeti tu ratu. Suprug je umro 2009., te je ona tada preuzela obveze po tom kreditu, misli da je sklopljen anex ugovora, te je nastavila otplaćivati kredit koji je otplatila prijevremeno. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu suprug je bio u vojnoj mirovini, te nije imao niti privatnu firmu, niti obrt. Automobil je koristio za osobne potrebe. Sam je otplaćivao kredit od mirovine, s napomenom da je imao tekući račun u Zagrebačkoj banci. Kada je nakon smrti supruga sklopila anex ugovora i preuzela obveze po ugovoru, bila je u mirovini, nije imala niti privatnu firmu niti obrt, te je sama otplaćivala kredit. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bila je u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. ĐŠ, te o tome postoji sudsko rješenje, s napomenom da je temeljem rješenja o nasljeđivanju njegov nasljednik. Pokojni suprug nije imao drugih nasljednika, roditelji su mu umrli, te djece nije imao. Sa pok. suprugom bila je u izvanbračnoj zajednici 17 godina, a kao što je rekla anexom ugovora je preuzela obveze po predmetnom ugovoru o kreditu, te kredit otplatila (stranica 144 spisa).

11. Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o. koji je u pisanom nalazu i mišljenju naveo:

Razlika početnog tečaja CHF koje je tuženik Zagrebačka banka d.d. primjenjivao prilikom obračuna svakog anuiteta po promijenjenoj kamatnoj stopi i to tečaja 4,432688 naspram svakomjesečnog tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik tužitelju VŠ iznosi 2.825,08 EUR-a, kako je to obračunao na stranicama 12. i 13. ovog pismenog Nalaza i mišljenja.

Razlika početnog tečaja CHF koje je tuženik Zagrebačka banka d.d. primjenjivao prilikom obračuna svakog anuiteta po promjenjivoj kamatnoj stopi i to tečaja 4,432688 naspram svakomjesečnog tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik tužitelju VŠ uzimajući u obzir i kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog iznosi 2.801,91 EUR-a kako je to obračunao na stranicama 14. i 15. ovog pismenog Nalaza i mišljenja.

Datume uplata tužitelja IŠ tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. po Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3209130659 sklopljenog dana 10. svibnja 2007. godine specificirao je na stranicama 6. i 9. Nalaza i mišljenja.

11.1. Stalni sudski vještak Darijo Dumančić iz Posrednik d.o.o., saslušan na ročištu kod suda izjavio je da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja kojim je udovoljio zadatku određenom u rješenju suda o određivanju vještačenja. U nalazu i mišljenju je dao varijantu izračuna preplaćenih iznosa, te varijantu izračuna kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog. Izračun je dao na datume uplata (stranica 144 spisa).

12. Odredbom čl.322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

14. Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

15. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka, te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP ne proizlazi da je predniku tužiteljice na valjan i razumljiv način objašnjen rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, te je s obzirom na navedeno predniku tužiteljice kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze, te je stoga s obzirom na izloženo navedena odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli ništetna.

16. Za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022., objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

17. S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da je predmetna naprijed citirana ugovorna odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli ništetna, a kako je to navedeno u izreci (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

18. Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

19. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu,o predmetnoj odredbi o valutnoj klauzuli nije se pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu prednika tužiteljice. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane tuženika u dijelu o valutnoj klauzuli,s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedene odredbe

20. Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

21. Odredbom čl. 323. st.1. ZOO, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

22. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko - knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano,utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da su prednik tužiteljice i tužiteljica po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli preplatili ukupno iznos od 2.825,08 EUR-a,te je stoga sud naložio tuženiku isplatiti tužiteljici na ime preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli navedeni iznos,sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate (čl.1115. ZOO čl.29.,čl.1165 ZOO/05).Naime, s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

23. Za napomenuti je da s obzirom da je predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu povećanja tečaja, da je stoga relevantan izračun vještaka u kojem su navedeni preplaćeni iznosi a prema kojem izračunu je tužiteljica i postavila tužbeni zahtjev za isplatu po osnovu ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli. Dakle,za navesti je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl.2.st.1.ZPP),te je za navesti da tužitelj kao ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu nije odgovoran za ništetnost citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli, već je tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kako je naprijed navedeno tj. zaključujući ugovore o kreditu korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi,te eventualna korist koju smatra da je izgubio zbog ugovaranja nepoštenih ugovornih odredbi i vlastitih obračuna ne može teretiti potrošača (čl.323.st.2. ZOO/05). Također je za navesti da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe o stjecanju bez osnove,te je u konkretnom slučaju naloženo tuženiku vratiti tužitelju samo one iznose koje je neosnovano primio na osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli,a kako je to naprijed navedeno. Za navesti je i to da tuženik nije istakao procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl.333 ZPP, niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz čl.195. i 196. ZOO, niti podnosio protutužbu u odnosu na iznose za koje smatra da predstavljaju tzv. negativnu razliku anuiteta (VSRH Rev-549/2023-4 od 18.prosinca 2023.).

24. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica nije dokazala status potrošača odnosno da predmetni ugovor nije potrošački ugovor, za navesti da iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita za kupnju vozila, te da je korisnik kredita (prednik tužiteljice) naznačen kao fizička osoba, dakle, izvan eventualne profesionalne djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja, jer bi to moralo biti navedeno u sadržaju ugovora. Također je za navesti da je tužiteljica saslušana u svojstvu stranke izjavila da je njezin sada pok. suprug ĐŠ u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio u vojnoj mirovini, te nije imao niti privatnu firmu, niti obrt,te je automobil koristio za osobne potrebe,a kada je ona nakon smrti sklopila anex ugovora i preuzela obveze po ugovoru bila je u mirovini,te nije imala niti privatnu firmu,niti obrt. Stoga, s obzirom na izloženo evidentno je da prigovor tuženika nije osnovan (čl.3.ZZP/07; Županijski sud u Puli broj Gž-538/2020- 2 od 21. rujna 2020. godine, VSRH Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018 godine).

25. Za navesti je da nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice s obzirom da je iz priloženog rješenja o nasljeđivanju od 28.07.2009. iza pok. korisnika kredita ĐŠ, koji je preminuo dana **.**.2009.,razvidno da je tužiteljica njegova izvanbračna supruga i jedini zakonski nasljednik (stranica 27 spisa), a Dodatkom Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila sklopljenog dana 1. rujna 2009. između Zagrebačke banke d.d., kao kreditora i IŠ, kao korisnika kredita suglasno utvrđeno da je IŠ nasljedila vozilo marke Renaullt, tip i model Clio alize 1,2/3V temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 28.07.2009.,a čija kupnja je kreditirana sredstvima kredita iz Ugovora o kreditu od 10.05.2007.,te ugovorne strane suglasno potvrdile da za urednu isplatu kredita po Ugovoru o kreditu nadalje odgovara korisnik kredita IŠ koja Dodatkom ugovora preuzima i obveze fiducijarnog dužnika sukladno čl.2. Ugovora o kreditu (stranica 12 spisa).

26. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

26.1. U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012. godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (čl. 392 ZOO/ 91;čl. 245.st.1. ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12, dakle nakon 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018. god.(Pž-6632/2017), a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 27.studenog 2021.,pa je stoga prigovor zastare neosnovan (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj:Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

26.2. Dakle, zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

27. Iz deklaratornog tužbenog zahtjeva tužiteljice proizlazi da tužiteljica traži utvrđenje ništenom odredbe čl.6.st.1. predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti, pa s obzirom na izloženo glede preostalog dijela tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl.6.st.1. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o visini mjesečnih anuiteta, te strukturi anuiteta, za navesti je da tužiteljica nije navela postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnosti ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim navedene odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli i isplate preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi, te je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio a kako je to navedeno u izreci (čl.7.s.t.1.,čl.219.st.1. ZPP).

28. Tužiteljica je u tužbi postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu tečajne razlike, te potom u pisanom podnesku od 25.rujna 2024. (stranica 124 spisa) nakon provedenog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke postavila tužbeni zahtjev u skladu s izračunom vještaka financijsko knjigovodstvene struke, pri čemu je iz iste činjenične osnove zahtijevala novčane iznose sukladno izračunu vještaka, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužiteljica o egzaktnoj visini svoje tražbine mogla saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39., čl.117.st.2. ZID ZPP), kao i temeljem odredbe čl.190.st.3. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 26.studenog 2021.godine broj: Su IV -162/2021 točka 4.).

29. Za napomenuti je u odnosu na činjenicu da je tužiteljica nakon zaključenja prethodnog postupka, a po provedenom vještačenju po vještaku financijsko - knjigovodstvene struke specificirala tužbeni zahtjev za isplatu u skladu s izračunom vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, da glede utuženog iznosa za isplatu razlike tečaja nije nastupila zastara, jer tako postavljen tužbeni zahtjev nema karakter novog zahtjeva u pogledu početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvotni zahtjev koji je pravodobno podnesen (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-231/04; Županijski sud u Puli broj: Gž-1405/21-2 od 06. prosinca 2021. godine; pravno shvaćanje VSRH broj: Su-IV-123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024.).

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.5.ZPP.

30.1. Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.800,00 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) 100 bodova, sastav pisanih podnesaka od 26.01.2022,19.08.2024. i 25.09.2021. po Tbr.8.t.1. u visini od po 100 bodova, te za zastupanja na ročištima kod suda dana 11.07.2024. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova, i 06.11.2024. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, te troška vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u iznosu od 300,00 EUR. 31. Na dosuđeni iznos troška tužiteljici pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

32. S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 30. prosinca 2024.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe posebna žalba nije dopuštena (čl.190. ZPP).

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika