REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3802/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja LOOKING NAVAL d.o.o., Kaštel Kambelovac, Biskupa Frane Franića 108, OIB 83248162267, kojeg zastupa punomoćnik Neven Matas, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA SPLIT d.d., Zagreb, Velimira Škorpika 11, OIB 18556905592 (ranije sjedište i adresa: Split, Put Supavla 21), kojeg zastupaju punomoćnici Jerko Grgić, Jakov Mamić i Marina Winter, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mamić Grgić Winter d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-97/2024-9 od 19. srpnja 2024., 30. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-97/2024-9 od 19. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-97/2024-9 od 19. srpnja 2024. je u točci I. izreke naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 4.258,32 eura s kamatama te je u točci II. izreke odlučeno o naknadi troškova postupka.
2. Iz obrazloženja proizlazi da je predmet spora zahtjev za isplatu iznosa po računu broj 2-2019-01 od 28. veljače 2019. u iznosu od 4.258,32 eura (32.084,34 kn). Među strankama nije sporno da je 9. travnja 2018. između Brodograđevne industrije Split d.d. Split kao naručitelja, ovdje tuženika i Looking naval d.o.o., Kaštel Kambelovac, kao pružatelja usluga, ovdje tužitelja sklopljen Ugovor o pružanju usluga savjetovanja (list 32.-37. spisa; dalje: predmetni Ugovor) kojim se je tužitelj obvezao pružati usluge utvrđene člankom 2. stavkom 1. tog Ugovora putem stručnjaka angažiranog pri pružatelju usluga, a koji raspolaže potrebnim znanjem i iskustvom radi ispunjenja obveza iz tog Ugovora (članak 1. Ugovora), dok se je tuženik obvezao plaćati mjesečnu naknadu u fiksnom iznosu od 37.000,00 kn za izvršene usluge (članak 3. Ugovora); da je tužitelj 24. siječnja 2019. jednostrano otkazao predmetni Ugovor te da je predmetni Ugovor sukladno članku 4. stavku 2. Ugovora prestao važiti 24. veljače 2019.; da je temeljem predmetnog Ugovora tužitelj tuženiku ispostavio račun broj 2-2019-01 od 28. veljače 2019. (list 5. spisa) na iznos od 35.458,34 kn, kojim je zaračunata usluga za razdoblje od 1. veljače 2019. do 23. veljače 2019. koji je u ovom postupku utužen u iznosu od 32.084,34 kn budući je umanjen na ime kompenzacije u iznosu od 3.374,00 kn; da je tuženik tužitelju ispostavio račun broj 1519/1231/344507 od 18. listopada 2019., na iznos od 83.250,00 kn, dospjelog na naplatu 18. listopada 2019. (list 38. spisa) kojim je zaračunao ugovornu kaznu temeljenu na povredi ugovorne obveze propisane člankom 6. stavcima 5. i 7. Ugovora o pružanju usluga savjetovanja od 9. travnja 2018., a koji glasi da je 18. listopada 2019. tuženik dao tužitelju izjavu o prijeboju (list 39. spisa) međusobno dospjelih novčanih potraživanja i to tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 32.084,34 kn (temeljem računa broj 2-2019-01 od 28. veljače 2019. koji glasi na iznos od 35.458,34 kn, umanjen za iznos od 3.374,00 kn dospio na naplatu 15. ožujka 2019. točka 1.1.) s dijelom tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 83.250,00 kn (temeljem računa broj 1519/1231/344507 dospjelog na naplatu 18. listopada 2019.-točka 1.2. izjave) u istom iznosu, a sve temeljem odredbe članka 195. Zakona o obveznim odnosima-točka 1.3. izjave da je tužitelj tuženiku dopisom od 8. studenog 2019. osporio izjavu o prijeboju i vratio kao neosnovan račun tuženika (list 55. spisa). Iz računa tuženika (list 38. spisa) proizlazi da je ugovorna kazna utemeljena na povredi ugovorne obveze iz članka 6. stavaka 5. i 7. Članak 6. predmetnog Ugovora regulira ekskluzivnost, a ne ugovorne obveze. One su regulirane člankom 2. predmetnog Ugovora. Sud ističe da tuženik nije dokazao da su ispunjeni zakonski uvjeti prijeboja iz članka 195. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uzajamnost, istovrsnost, dospjelost i utuživost tražbine između stranaka i iz članka 196. Zakona o obveznim odnosima tj. da je tražbina tuženika prema tužitelju prestala izjavom o prijeboju od 18. listopada 2019. pa nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor građanskopravnog prijeboja. Odluka o naknadi troškova se temelji na odredbama članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku.
3. Protiv navedene presude je tuženik izjavio žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga ističući kako je tuženik pokušao dati razloge kako za građanskopravni prijeboj tako i za procesnopravni prijeboj, pa smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tuženikov prigovor prijeboja te predlaže da ovaj sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu, a podredno da je ukine i vrati na ponovno suđenje.
Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe kako žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presuda je u pobijanom dijelu ispitana u skladu s odredbom članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2. 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.
6. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
7. Navodima u žalbi tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
8. Predmet spora je zahtjev za isplatu temeljem ugovara stranaka kao i tuženikov prigovor prijeboja.
9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se tražbina tužitelja temelji na Ugovoru o pružanju usluga savjetovanja te da tražbina tužitelja nije sporna a da je sporna protutražbina koja je istaknuta prigovorom prijeboja. Naime tuženik je ispostavio račun tužitelju na iznos od 83.250,00 s kn dospijećem 18. listopada 2018. kojim je zaračunao ugovornu kaznu temeljenu na povredi ugovorne obveze iz čl. 6. st. 5. i 7. Ugovora o pružanju usluga savjetovanja. Temeljem predmetnih ugovornih obveza je tužitelj preuzeo obvezu da tijekom razdoblja od 1 (jedne godine) od dana prestanka tog Ugovora on ili stručnjak neće (bilo u svoje ime, bilo u ime i za račun druge osobe), niti direktno, niti posredno vrbovati ili pokušati vrbovati od naručitelja ili od društva povezanog s naručiteljem niti jednu osobu koja je bila radnik, direktor/menager, službenik, zastupnik, konzultant ili suradnik, poslovni partner takvog društva u bilo koje vrijeme tijekom trajanja tog Ugovora i/ili s njom je partner takvog društva u bilo koje vrijeme tijekom trajanja tog Ugovora i/ili s kojom je partner takvog društva u bilo koje vrijeme tijekom trajanja tog Ugovora i/ili s kojom je pružatelj usluga ili stručnjak surađivao u bilo koje vrijeme tijekom tog razdoblja. Predmetna odredba je navedena u članku koji sadrži pravila o ekskluzivnosti iako se ista ne odnosi na ekskluzivnost. Nadalje za povredu ove obveze nije nigdje ugovorena naknada odnosno kazna, jer je u članku 6. stavku 7. previđena samo kazna za slučaj povrede ugovorne zabrane utakmice a ne i za slučaj kada je zapošljavati radnike druge ugovorne strane.
10. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu.
11. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a.
12. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a.
Zagreb, 30. prosinca 2024.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
