REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž-1116/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Šimiću, u pravnoj stvari predlagatelja NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje predlagatelje zastupa Krunoslav Vuljak, odvjetnik u OD Vuljak & Vuljak d.o.o., Koprivnica, radi ovjere aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici R2-36/2024-2 od 23. srpnja 2024., 30. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici R2-36/2024-2 od 23. srpnja 2024.
Obrazloženje
Predmet postupka:
1.
Predlagatelji su prvostupanjskom sudu 6. ožujka 2024. podnijeli prijedlog u kojem navode da su 9. lipnja 2020. zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju, te je isti ovjeren od strane suda 25. kolovoza 2020. u predmetu R2-62/2020.
1.1.
U prijedlogu navode da su se u međuvremenu promijenile okolnosti te su podnijeli sudu prijedlog radi ovjere Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Odluka prvostupanjskog suda:
2.
Prvostupanjski sud je odbio navedeni prijedlog za ovjeru Aneksa, kojeg su predlagatelji nazvali „Aneks 1 ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. lipnja 2020., potvrđen 25. kolovoza 2020.“, budući da je utvrdio da stranke aneksom kojeg su predložili sudu ovjeriti ga, mijenjaju naziv i učinke ovjerenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, na način da ga pretvaraju u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, čija je posljedica da se davateljica uzdržavanja na nekretninama iz točke I. Ugovora o doživotnom uzdržavanju može uknjižiti odmah po zaključenju aneksa ugovora, kao i izvršiti prijenos prava korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju u Koprivnici broj 7-332, 04-107 i 01-219.
Žalbeni razlozi:
3.
Protiv prvostupanjske odluke žalbu su podnijeli predlagatelji NŠ i VŠ.
3.1.
U žalbi predlagatelji potvrđuju da su, nakon zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, stranke odlučile izmijeniti navedeni ugovor i to na način da se mijenja obveza primatelja uzdržavanja, odnosno, čak se niti ne mijenja obveza primatelja uzdržavanja već vrijeme ispunjenja, i to tako da bi taj ugovor de facto postao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.
3.2.
Smatraju da imaju pravo izmijeniti sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju, pretvarajući ga u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sukladno načelu slobode uređivanja obveznih odnosa, sadržanom u čl. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).
Ocjena drugostupanjskog suda:
4.
Žalba predlagatelja nije osnovana.
4.1.
Čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
4.2.
Čl. 43. st. 1. Zakona o izvanparničnom postupku (NN 59/23, dalje: ZIP). propisano je da se u izvanparničnom postupku na granice ispitivanja prvostupanjskoga rješenja u povodu žalbe na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak o granicama u kojima drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u povodu žalbe, ako odredbama ovoga ili drugog zakona nije drukčije određeno.
4.3.
Čl. 44. st. 1. ZIP-a propisano je da se u izvanparničnom postupku na odluke drugostupanjskog suda o žalbi na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak o odlukama u povodu žalbe protiv rješenja.
4.4.
Ispitujući pobijanu odluku, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode predlagatelja, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio nijednu od prethodno navedenih bitnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
4.5.
Pozivanje predlagatelja na načelo obveznog prava sadržano u čl. 2. ZOO-a, na način da se ugovor o doživotnom uzdržavanju, predloženim Aneksom, pretvori u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, nije osnovano i to iz razloga koji se navode.
4.6.
Čl. 579. st. 1. ZOO-a propisano je da se Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.
4.7.
čl. 586. st. 1. ZOO-a propisano je da se Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine.
4.8.
Dakle, riječ je o ugovorima obveznog prava s različitim učincima. Dok kod ugovora o doživotnom uzdržavanju dolazi do prijenosa imovine primatelja uzdržavanja na davatelja uzdržavanja nakon smrti primatelja uzdržavanja, dotle kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju dolazi do prijenosa imovine za života primatelja uzdržavanja.
4.9.
Dodatak ugovoru (aneks) predstavlja integralni dio osnovnog ugovora.
4.10.
Aneks koji su predlagatelji predložili prvostupanjskom sudu ovjeriti ga, ne predstavlja dodatak osnovnom ugovoru, tj. Ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je Općinski sud u Koprivnici ovjerio 25. kolovoza 2020. u predmetu R2-62/2020., već predstavlja pretvaranje ugovora o doživotnom uzdržavanju u drugi institut obveznog prava – ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, što u žalbenim navodima potvrđuju i predlagatelji.
4.11.
Dodatni razlog zašto nije moguća činidba kakvu predlažu predlagatelji (pretvaranje ugovora o doživotnom uzdržavanju 3 godine i 5 mjeseci nakon njegove ovjere u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju) leži u činjenici da je on postao perfektan, odnosno proizveo je učinke.
4.12.
Predlagatelji sami navode u toč. I. prijedloga Aneksa kojeg su predložili prvostupanjskom sudu ovjeriti ga, da su stranke Ugovora o doživotnom uzdržavanju bili NŠ i ŠŠ s jedne strane, kao primatelji uzdržavanja, a VŠ kao davateljica uzdržavanja s druge strane.
4.13.
Nespornim u toč. III. prijedloga Aneksa čine da je primateljica uzdržavanja ŠŠ preminula **.**.2021. te je primatelj uzdržavanja NŠ ŠŠ u cijelosti naslijedio njezine suvlasničke dijelove na nekretninama iz toč. I. i II. Ugovora o doživotnom uzdržavanju.
4.14.
U toč. II. prijedloga Aneksa navodi se da su stranke ugovorile da su predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnine primatelja uzdržavanja opisane pod toč. I. Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a na kojima su u tom trenutku kao suvlasnici bili upisani oba primatelja uzdržavanja.
4.15.
Proizlazi, dakle, iz citiranih točaka I., II. i III. prijedloga Aneksa, da davateljica uzdržavanja VŠ nije, na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju, iskoristila svoje pravo i uknjižila se kao vlasnica na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnina obuhvaćenih tim Ugovorom koje su pripadale ŠŠ, već su nekretnine ŠŠ iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju raspoređene u ostavinskom postupku na nasljednika NŠ kao njezina ostavinska imovina, iako to nije bila, budući je tom imovinom ŠŠ raspolagala za svog života zaključenjem ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa sada stranke pokušavaju jednu vrstu ugovora pretvoriti u drugu.
4.16.
Predlagateljima valja ukazati da svoje odnose, sukladno načelu slobode ugovaranja iz čl. 2. ZOO-a, koje su pogrešno protumačili u ovom postupku, mogu urediti zaključenjem samostalnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, iz ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki.
5.
Slijedom sveg prethodno obrazloženog, primjenom čl. 375. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a, te čl. 380. toč. 2. ZPP-a, sve u vezi čl. 44. st. 1. ZIP-a, riješeno je kao u izreci.
U Osijeku 30. prosinca 2024.
Sudac:
Tomislav Šimić