Posl. br. P-172/2024-
Republika Hrvatska
Općinski sud u Metkoviću
Andrije Hebranga 9
20 350 Metković
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Zdenko Merdžan, odvjetnik u Metkoviću, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon zaključene glavne rasprave dana 11. prosinca 2024. godine u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i zakonskog zastupnika tužene, dana 30. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj FC OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik dijela nekretnine koja je označena na skici lica mjesta izrađena dana 16.08.2021. godine od stalnog sudskog vještaka Marka Vukše dipl. inž. geodezije iz Metkovića, oznake: dio od k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na skici lica mjesta označen kao geometrijski lik obilježen slovima: A, B, C, D, E, F, A površine 55 m2, položena u k. o. [katastarska općina], a koja skica lica mjesta stalnog sudskog vještaka Marka Vukše dipl. inž. geodezije iz Metkovića izrađena u mjerilu 1:200 od 16.08.2021.godine, čini sastavni dio ove presude, te je tužitelj ovlašten na temelju ove presude i po njenoj pravomoćnosti i Prijavnog lista kojim će se od dijela k. č. [katastarska čestica] u površini od 55 m2, k. o. [katastarska općina], u stvarnoj površini, a prema vještvu navedenog vještaka i skice lica mjesta od 16.08.2021.godine formirati za tužitelja zasebna k. č. u navedenoj površini i navedenog oblika, te je tužitelj ovlašten na temelju ove presude i po njenoj pravomoćnosti zatražiti u zemljišnim knjigama Naslovljenog suda upis prava vlasništva na toj novo formiranoj k. č. , a što je tuženica REPUBLIKA HRVATSKA dužna priznati i trpjeti uknjižbu prethodnog brisanja tog prava vlasništva u zemljišnim knjigama na novo formiranoj k. č brisanjem tog prava vlasništva sa svoga imena : REPUBLIKA HRVATSKA, uz istovremeni upis tog prava vlasništva na novo formiranoj katastarskoj čestici u zemljišnim knjigama Naslovljenog suda na ime i za korist tužitelja: FC………………. za 1/1 OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] 20341 Kula Norinska.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi, da sukladno odredbama članka 186.a t. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 117/03, 84/08, 25/13, 70/19 ), a prije obraćanja naslovljenom nadležnom sudu, tužitelj se obratio tuženici u mirnom postupku za mirno rješenje spora, s prijedlogom za sklapanje izvan sudske nagodbe kojim je zatražio da mu tužena prizna pravo suvlasništva na dijelu nekretnine oznake: dio k. č. [katastarska čestica], površine 55 m2, k. o. [katastarska općina], a tužitelj je podnio Zahtjev za mirno rješenje spora dana 15. 11. 2021. godine, za sklapanje izvan sudske nagodbe, Tužitelj je temeljem Ugovora o kupoprodaji dijela nekretnine od 09.08.2021.godine, kupio od ZC OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavateljice, dio nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koji se dio nekretnine, u naravi brdski lazi, površine cca. 60 m2, nalazi sjeverno od kuće tužitelja u mjestu [adresa], na adresi [adresa]., oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], među međašima, od juga –tužitelj, od zapada tužitelj i to k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od sjevera Hrvatske šume i to k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te od istoka – državna cesta. Prodavateljica ZC je u trenutku sklapanja citiranog Ugovora pod II ovog prijedloga bila isključiva izvan knjižna vlasnica i posjednica opisanog dijela k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Prije nje, vlasnica navedenog zemljišta bila je njena majka, sada pokojna LC, rođena **.**.1938.godine, a koja je umrla **.**.2017.godine. ŽC je 1/3 idealnog dijela toga zemljišta naslijedila iza smrti svoje majke ĐC iz [adresa] i to temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: O-130/80 od 27.10.1990. godine, dok je druge dvije idealne polovine tog zemljišta naslijedile su Bosiljkine sestre, MC i VC, svaka za po 1/3. Nakon toga su LC, MC i VC sklopile sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina, temeljem kojeg je predmetno zemljište pripalo u isključivo vlasništvo i posjed LC. LC je predmetno zemljište nakon završetka Domovinskog rata temeljem usmene darovne pogodbe darovala i odmah predala u nesmetan i miran posjed svojoj kćeri ZC, koja je bila u mirnom posjedu navedenog zemljišta sve do 09.08.2021.godine, kada je predmetno zemljište prodala tužitelju i prepustila mu miran i nesmetan posjed. Predmetno zemljište je u posjedu tužiteljevih prednika bilo neprekidno više od 200 godina i nikada prije ih nitko nije smetao u njegovom posjedovanju. Uvidom u zemljišne knjige Općinskog suda u Metkoviću, zk odjela Metković, razvidno je da se još i danas samo formalno vodi upisana na imenu Republike Hrvatske, dok se kod Državne geodetske uprave, Odjela za katastar nekretnina u Metkoviću vode upisane Hrvatske šume. Naslovu je poznato da je cijeli pojas, odnosno sva mjesta od Kule Norinske prema Momićima stanje glede nekretnina kako ono u zemljišnim knjigama, tako i u katastru pogrešno upisano, nažalost što katastar u Metkoviću nije vodio i sređivao stvarno stanje na terenu prema katastarskom operatu, a zašto tužitelj i njegovi prednici ne mogu snositi bilo kakve posljedice, jer je katastar u Metkoviću trebao to davnih godina rješavati. Prije podnošenja tužbe tužitelj je angažirao ovlašteni geodetski ured, Geo Solum d.o.o. Metković, po ovlaštenom geodetu Marku Vukši, dipl. ing. geodezije iz Metkovića, stalnom sudskom vještaku za geodeziju, koji je izašao na lice mjesta, identificirao predmetnu nekretninu kao k.č., izvršio geodetsko snimanje, te isto prikazao na Skici lica mjesta od dana 16.08.2021.godine, a koja skica lica mjesta stalnog sudskog vještaka Marka Vukše dipl. inž. geodezije iz Metkovića izrađena u mjerilu 1:200. Predmetnu nekretninu u površini od 55 m2 je označio kao geometrijski lik slovima: A, B, C, D, E ,F, A, površine 55 m2 i predstavlja dio k. č. [katastarska čestica], položene u k. o. [katastarska općina]. Tužitelj ima pravni interes da sredi svoje zemljišnoknjižno stanje radi čega je ustao tužbom i predložio da sud njegovu tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.
2. Tužena u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186 a. ZPP-a. Tužitelj je tuženoj podnio zahtjev za mirno rješenje spora od 15.11.2021. usmjeren na ishođenje parcelacije i formiranje nove katastarske čestice dok je predmetna tužba usmjerena prvenstveno na utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine, a zatim i na ovlaštenje na formiranje i provedbu prijavnog lista. Po mišljenju tužene upitno je da li postoji identitet predmetnog zahtjeva za mirno rješenje spora i predmetne tužbe. Neovisno o navedenom, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, jasno je i kako je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ishođenje parcelacije, prijavnog lista i formiranje nove katastarske čestice nedopušten budući je sve navedeno predmet posebnog upravnog postupka u kojemu odluku ne donosi naslovni sud. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku te se predlaže sudu sukladno naznačenim odredbama odbaciti tužbu odnosno pozvati tužitelja da predmetnu tužbu ispravi. U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelji, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njihovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku odnosno pored navedenog tužitelj se poziva i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužiteljima. U tijeku postupka potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje nadležnog upravitelja prometnice HC d.o.o. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine 1968 godine te pribaviti potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. o eventualnoj pripadnosti predmetne nekretnine šumskogospodarskoj osnovi. Također se predlaže pozvati HC d.o.o., sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. U predmetnom je postupku tužitelj dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.) Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem izvadka iz zemljišne knjige broj z.k. 1013 (list 5 ) i br. Z. k. ul. [broj ZK uloška] (list 6 spisa), zahtjeva za mirno rješenje spora (list 7 do 10 spisa), ugovora o prodaji dijela nekretnine ovjeren kod javnog bilježnika (list 11 do 13 spisa), rješenja o nasljeđivanju O-130/80 (list 14 i 15 spis), rješenja o nasljeđivanju O-646/17(list 16 i 17 spisa), izvoda iz katastarskog plana (list 21 spisa), prijepisa posjedovnog lista (list 22 spisa), preslike fotografija (list 31 do 40 spisa), skice lica mjesta (list 41 spisa), lokacijske informacije (list 45 i 46 spisa), zapisnika s očevida (list 53 i 54 spisa), potvrde Hrvatskih šuma i podatke ISPU, saslušanjem svjedoka AC i OC, te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.
4. Punomoćnik tužiteljice i zz tužene nisu popisali troškove postupka.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnine dijela nekretnine koja je označena na skici lica mjesta izrađena dana 16.08.2021. godine od stalnog sudskog vještaka Marka Vukše dipl. inž. geodezije iz Metkovića, oznake: dio od k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na skici lica mjesta označen kao geometrijski lik obilježen slovima: A, B, C, D, E, F, A površine 55 m2, položena u k.o. Desne
6. Među strankama nije sporno da je tužena upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica sporne nekretnine,. Nije sporno ni da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, koji nije usvojen od strane zz tužene, što znači, da su ostvarene zakonske pretpostavke za vođenje postupka protiv tužene RH;
7. Sporno je, je li tužitelj mogao kupoprodajnim ugovorom, odnosno njegovi prednici dosjelošću, steći vlasništvo sporne i utužene nekretnine.
8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 3 Poslovni broj: 9 Gž-683/2020-2 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08
- ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Uviđajem (očevidom) na licu mjesta, a nakon što je tužitelj pokazao na licu mjesta utvrđeno je da se nekretnina nalazi u mjestu [adresa]. Ista se nalazi uz državnu cestu Kula Norinska – Nova Sela – zapadno od ceste. U naravi su vrtli kaskadno posloženi, te kamenom podzidani. Predmetna nekretnina je sa zapadne strane omeđena zidom – suhozidom te graniči sa čest. zgr. [katastarska čestica] koje je u vlasništvu tužitelja. S južne strane se također nalazi kuća i dvorište koje je vlasništvo tužitelja, a sa sjeverne strane je omeđena žičanom ogradom. Na licu mjesta vještak je naveo da je skica lica mjesta dostavljena stručnim službama Hrvatskih cesta te da je do istočne strane udaljena više od 2 m od ruba ceste. Skica lica mjesta koja se nalazi u spisu (41) je skica koju je on izradio i koja prikazuje upravo predmetnu nekretninu koju je pokazao tužitelj. Nadalje tužitelj je pokazao i staru kamenu kuću koja je udaljena 50 m od lica mjesta u kojoj su živjeli prednici prodavateljice.
10. Iz Ugovora o darovanju između ZC iz [adresa] i ĆC iz [adresa] i to baš Ugovora od 09. kolovoza 2021. godine, ovjerenih potpisa kod javnog bilježnika Tomislava Žderića iz Ploča pod posl. br. OV-2754/2021 i OV- 2755/2021, proizlazi kako je prodavateljica ZC, prodala FC kao kupcu, dio nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi brdski laz, koji se nalazi sjeverno od kuće kupca u mjestu [adresa], površine cca 60 m2, među međašima od juga FC, od zapada FC, kupac, od sjevera Hrvatske šume, a od istoka državna cesta.
11. Iz Rješenja o nasljeđivanju br. O-130/80 iza smrti ĐC rođ. F utvrđeno je da je ista umrla dana **.**.1980., a da su istu naslijedile kćeri MC, VC i LC svaka za po 1/3.
12. Iz Rješenja o nasljeđivanju br. O-646/17 iza smrti LC pok. NC, rođ. ĐC, umrle dana **.**.2017., utvrđeno je da su istu naslijedili GC, sin i ZC rođ. GC kći ostaviteljice.
13. Iz Ugovora o kupoprodaji dijela nekretnine od 09.08.2021.godine, proizlazi da je tužitelj kupio od ZC OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavateljice, dio nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koji se dio nekretnine, u naravi brdski lazi, površine cca. 60 m2, nalazi sjeverno od kuće tužitelja u mjestu [adresa], na adresi [adresa]., oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], među međašima, od juga –tužitelj, od zapada tužitelj i to k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od sjevera Hrvatske šume i to k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te od istoka – državna cesta
14. Svjedok AC u svom iskazu navodi da se rodio i do 40-te godine živio u [adresa] u zaseoku Romići te mu je poznato gdje se predmetna nekretnina nalazi jer su se na istoj kao djeca igrali. Pored te nekretnine FC ima kuću te je od bivših sumještana koji su u međuvremenu odselili u [adresa] kupio nekretnine koja su u naravi vrtli podzidani kamenom-suhozidom te su se na istim sadile kulture, najčešće razno povrće. Poznato mu je također da su Željkini prednici tu doselili oko 1850-te godine gdje su napravili kuću, a ispod te kuće FC je napravio drugu kuću. Nadalje navodi da se obitelj od koje je FC kupio ovu nekretninu također prezivala ĐC. Odgovara da je njegova obitelj u [adresa] došla 1837. godine a po pričama njegovog oca tih godina je doselila i Željkova obitelj. Dodaje da je obitelj ĐC koja je prodala FC ovu nekretninu imala staru kamenu kuću udaljenu 50-etak metara od predmetne nekretnine, a koja je danas u ruševnom stanju, a da je površina zemlje koju je FC kupio negdje oko 50 do 60 m2. Dodaje da nikada nije čuo da bi tko bilo od fizičkih osoba bilo od države FC osporavali pravo na tu nekretninu. Navodi da od kada se on sjeća vrtli su bili ozidani suhozidom, a misli da je to vidljivo i danas. Nadalje je dodao da je po pričama starijih ljudi obitelj ĐC od kojih je kupljena predmetna nekretnina također oko 1830-i neke sa brda Rujnice došla na tu lokaciju, a da mu nije poznato da bi itko drugi od strane obitelji ĐC polagao pravo na ovu nekretninu koja je danas u postupku. Nadalje odgovara da mu nije poznata kakva je zemljišnoknjižna situacija na predmetnoj nekretnini a načelno zna da zemljišnoknjižna situacija nije sređena.
15. Svjedok OC u svom iskazu je naveo da je rođen i da sada živi u [adresa] te mu je dobro poznato gdje se predmetna nekretnina nalazi. Ista je u blizini Željkine kuće. Obitelj ĐC koja je prodala predmetnu nekretninu također je sa brda Rujnice doselila u mjesto [adresa]. Svjedok navodi da su Z došli u sadašnje mjesto [adresa] sa brda Rujnice negdje krajem 19, stoljeća. Dodaje da obitelj ĐC koja je prodala ovu predmetnu nekretninu FC ima staru kamenu kuću u porušenom stanju udaljenu oko 40-etak metara od predmetne nekretnine. Misli da nekretnina nije velike površine da je negdje oko malo više od 30 m2. Predmetna nekretnina koristila se u svakom pedlju na način da bi se sadili krumpiri, povrće. Predmetna nekretnina je ograđena suhozidima a teren je u kaskadama a uvijek se znalo što je čije. Navodi da nikada nije čuo da bi bilo koja vlast ili pojedinac obitelji ĐC od koje je FC kupio ovu nekretninu istoj osporavao na posjed i vlasništvo. Navodi da misli da je FC to kupio prije nekoliko godina. Dodao je da on živi u blizini predmetne nekretnine cca 50 m od iste, da je on rođen u mjestu i da živi tu u mjestu, te svakodnevno prolazi pored ove predmetne nekretnine. Navodi da od kada on zna za sebe predmetna nekretnina je podzidana suhozidom, da je kuća prodavatelja koja se nalazi u blizini stara kamena kuća sada u poluruševnom stanju a u istoj su živjeli baba ĐC koja je imala tri kćeri, a kuće se sjeća od kada zna za sebe. Koliko je njemu poznato nitko drugi nije polagao pravo na predmetnu nekretninu, a ponavlja da su oni svi znali što je čije.
16. Tužitelj saslušan kao parnična stranka u svom iskazu je naveo da se u neposrednoj blizini njegove kuće cca 20-etak metara udaljeno nalazi kuća od babe ĐC i njenog supruga NC kojeg se on ne sjeća jer je umro 50-tih godina, a baba ĐC je umrla krajem 1970-tih godina. Imala je tri kćeri LC, VC i MC koje su kasnije odselile u [adresa]. Kao dijete on je pomagao njima u radovima na predmetnoj nekretnini s obzirom da je ista bila uz njegovu nekretninu, a na istoj se je sadilo razno povrće. Baba ĐC i njezina obitelj su malo poviše imali štalu u kojoj su držali životinje. Sjeća se dobro jednog konja. Tako da je između ostalog pomagao gnojiti predmetnu nekretninu. Najviše se sadila ljutika u međi – brnu, sadila se raštika i krumpir. Nadalje navodi da je on susjed sa dvije strane predmetne nekretnine gledano s puta to je lijeva i zapadna strana predmetne nekretnine, a sa desne strane nekretnina je omeđena sa žicom te je vlasništvo daljnjih rođaka od prodavatelja. Dodaje da je predmetnu nekretninu kupio od ZC, a ona je istu naslijedila od svoje majke LC koja je kćer od ĐC i NC. Nikada nije čuo da bi bilo tko obitelji NC odnosno babi ĐC i njenim sljednicima osporavao bilo kakvo pravo nad ovom nekretninom. Jako dobro zna jer je tu rođen i živi 63 godine i prvi je susjed. Navodi da nitko pa ni od rodbine nije dovodio u pitanje pravo babe ĐC i njenih sljednika na predmetnoj nekretnini, a žicu koja označava među sa sjeverne strane su postavili upravo djed od ZC te je nije on postavljao a među njima nije oko toga bilo nikakvih sporova. Tužitelj je naveo da je njegova majke rođena **.**.1929. godine a po njenim pričama je ta zemlja bila u kaskadama podzidana suhozidom. On je i dan danas u kontaktu sa članovima obitelji prodavatelja te zaista unutar obitelji od koje je kupio se zna da je stvarna vlasnica ZC te o tome unutar obitelji šire i uže prodavateljice nema spora o tome da je vlasništvo te nekretnine upravo prodavateljica ZC. Odgovara da je predmetna nekretnina udaljena od ruba ceste najmanje 2 m te se nalazi u ravnini sa kućom. On je sam 1987. godine uknjižio svoju kuću i okućnicu a iste zemlje koje su njegovo vlasništvo se nalaze sa dvije strane predmetne nekretnine zbog čega je u konačnosti i kupio ovu nekretninu da bi zaokružio svoju nekretninu.
17. Sud je prihvatio kao istinite iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja saslušanog kao parničnu stranku s obzirom na činjenicu da su ti iskazi međusobno podudarni, a svjedoci i tužitelj su uvjerljivo iskazivali na okolnosti obiteljskih odnosa i posjedovanja koji su doveli do tužiteljevog isključivog vlasništva predmetne nekretnine kako je opisano u izreci presude. Svjedoci su iskazivali da im je dobro poznato o čemu svjedoče, a njihovi iskazi su potkrijepljeni ispravama priloženim u spisu – rješenjima o nasljeđivanju i nalazu i mišljenju vještaka. Svi svjedoci su jasno iskazivali o tome da od kada oni znaju za sebe da je sporna nekretnina bila u posjedu tužiteljeve prednika odnosno prednika osobe od kojih je tužitelj kupio predmetnu nekretninu obitelji NC koja je u posjedu iste od kraja 19.stoljeć, a sve to u svom iskazu potvrđuje i tužitelj. 18. Kako je prethodno izvedenim dokazima utvrđena potrebna kvaliteta posjeda, sud je primijenio materijalno pravo iz § 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: OGZ), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog 1 vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: ZOVO), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), pa presudio kao u izreci.
19. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla - ispunjenjem, u ovom slučaju sklapanjem Ugovora o darovanju između tužiteljice i njenog oca, na temelju odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava.
20. Što se tiče stjecanja temeljem nasljeđivanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja, pa je prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.
21. Valja dodati kako, sve da i nije dokazano stjecanje prije 1941. godine, iako je ovaj sud mišljenja da je nedvojbeno dokazano i tada je tužitelj preko svojih prednika odnosno kupoprodajom od osobe čiji su pravni prednici do stekao vlasništvo dosjelošću. Naime, iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da su predmetne nekretnine u posjedu tužiteljeve prednika još od kraja 19 stoljeća u neometano posjedu obitelj NC od čijeg pravnog sljednika prodavateljice ZC koja je u trenutku sklapanja ugovora bila isključiva izvan knjižna vlasnica i posjednica opisanog dijela k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].kupljena predmetna nekretnina .Prije nje, vlasnica navedenog zemljišta bila je njena majka, sada pokojna LC, rođena **.**.1938.godine do svoje smrti 2017 neometano obrađivala predmetnu nekretninu, koji posjed je nastavio do trenutka kupoprodaje iste, pa je od 1938 do 1. siječnja 1997.godine proteklo više od 40 godina, u kojem razdoblju je prodavatelj kao pravni prednik, zajedno sa svojim prednicima posjeduje predmetne nekretnine, po pravnom shvaćanju izloženom u više odluka Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
22. Naime, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske (poljoprivredna zemljišta u bivšem društvenom vlasništvu), i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina unatrag od 1997. godine. Spomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."
23. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997. nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno takvo što ne proizlazi iz nijednog dokaza. Pritom se poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.
24. U skladu sa izraženim pravnim shvaćanjem VSRH u odluci Rev-x-1075/12, dopušten je i određen zahtjev vlasničke zaštite kojim se faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno, skici vještaka mjernika, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod takvog pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten kasnije zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva. Prema tome, tužiteljica može zahtijevati utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine koji je grafički individualiziran i prikazan na skici lica mjesta vještaka mjernika, s tim da je ovlaštena tek na temelju ove presude i prijavnog lista, nakon što se provede parcelacija predmetnog zemljišta, izvršiti upis svog prava vlasništva.
25. Odluka o trošku postupka je izostala jer isti nije niti popisan.
26. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Metković, 30. prosinca 2024.
S u d a c :
Damir Ujdur
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA.
1. Zdenko Merdžan, odvjetnik, Metković
2. ODO Metković na br. P-DO-23/2024
