Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-287/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: ad.1) maloljetnog FIE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici FI, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo, iz Zagreba i ad. 2) MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Dubravki Očić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Danijeli Nenadić, odvjetnici u Zagrebu, radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tuženika, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P Ob- 481/2024-31 R1 Ob-2401/2024 od 28. listopada 2024., 30. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika LI kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom III. izreke rješenja naloženo ocu da na ime uzdržavanja maloljetnog FIE plaća mjesečno iznos od 195,16 EUR-a počevši od 28. listopada 2024. pa nadalje, potvrđuje se prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja riješio je:

„I. Zajedničko dijete stranaka mlt. MIE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2021., stanovati će s majkom MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi u [adresa].

II. Osobni odnosi oca LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s mlt. LIE odvijati će se dva puta mjesečno po dva sata pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalnu skrb, u trajanju od 6 mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanje osobnih odnosa.

III. Nalaže se ocu LI da na ime uzdržavanja mlt. FIE plaća mjesečno iznos od 195,16 eura počevši od 28. listopada 2024. pa nadalje najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa uzdržavanja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na tekući račun majke i zz MI otvoren kod Erste&Steirmarkischebank d.d., broj IBAN: [broj bankovnog računa].

IV. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda.

V. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.

VI. Odbija se prijedlog tužiteljice za donošenjem privremene mjere u dijelu koji glasi: "Majka MI za vrijeme trajanja privremene mjere će samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb za mlt. FIE temeljem odredbe članka 105. stavak 1. i 3. i 5. Obiteljskog zakona, te će ga samostalno zastupati u bitnim osobnim pravima iz članka 100. stavak 1. Obiteljskog zakona.", kao neosnovan.“

2. Žali se tuženik, pobijajući točku III. izreke prvostupanjskog rješenja, kojom je naloženo ocu da na ime uzdržavanja maloljetnog FIE plaća mjesečno iznos od 195,16 EUR-a počevši od 28. listopada 2024. pa nadalje, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se isto rješenje u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

3. U odgovor na žalbu tuženika, tužiteljica ad. 2) je predložila da se ista žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi, da su tužitelji ad. 1) i ad. 2) sudu podnijeli tužbu protiv tuženika, predlažući donošenje presude, kojom će se odlučiti da zajedničko dijete stranaka, maloljetni MIE, stanuje s majkom, koja da će samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb nad maloljetnim sinom, kao i kojom će se odlučiti o načinu ostvarivanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s ocem, kao roditeljem s kojim ne stanuje, uz obvezu tuženika da plaća mjesečno uzdržavanje za maloljetno dijete.

6. Nadalje, tijekom postupka, tužitelji ad. 1) i ad. 2) podnijeli su prijedlog za određivanje privremene mjere, kojom će se odlučiti, da zajedničko dijete stranaka, maloljetni MIE, stanuje s majkom, koja da će samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb nad maloljetnim sinom, kao i kojom će se odlučiti o načinu ostvarivanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s ocem kao roditeljem s kojim ne stanuje, uz obvezu tuženika da plaća mjesečno uzdržavanje za maloljetno dijete.

7. U ovoj fazi postupka, po žalbi tuženika, sporna je točka III. izreke prvostupanjskog rješenja, kojom je naloženo ocu da na ime uzdržavanja maloljetnog FIE plaća mjesečno iznos od 195,16 EUR-a počevši od 28. listopada 2024. pa nadalje.

8. Iako, tuženik pobija prvostupanjsko rješenje u osporavajućem dijelu i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu tuženik, niti, kada navodi da se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odlučio kao u točki III. izreke prvostupanjskog rješenja.

10. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako, a kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, kada je valjano utvrdio, da otac aktualno ne plaća uzdržavanje za maloljetno dijete, jer isti da je tek izašao iz zatvora i da nije zaposlen, te da ne ostvaruje nikakva primanja, a tužiteljica ad. 2), koja da je zaposlena i ostvaruje plaću u iznosu od 1.200,00 EUR-a mjesečno, a sada da je dobila povišicu još 200,00 EUR-a mjesečno više, te od roditelja da dobiva 1.000,00 EUR-a mjesečno, da živi u stanu svojih roditelja sama sa svoje troje djece, te maloljetni MIE da ide u vrtić, koji majka da plaća 40,00 EUR- a mjesečno, a od mjeseca rujna 2024. maloljetni MIE da ide na sport, koji majka da plaća 40 EUR-a mjesečno, te na hranu i higijenu cijele obitelji majka da troši oko 1.500,00 EUR-a mjesečno, a odjeću i obuću za maloljetnog FIE da kupuje periodički i u tri mjeseca da potroši oko 100,00 EUR-a, dok tuženik trenutno da je nezaposlen i da živi u stanu svoje sestre i šogora, te koji u 2023. godini i do srpnja 2024. godini da nije ostvarivao redovna primanja (osim socijalne potpore u iznosu od 331,81 EUR-a godišnje), pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je naložio ocu da na ime uzdržavanja maloljetnog FIE doprinosi mjesečno iznos od 195,16 EUR-a počevši od 28. listopada 2024. pa nadalje, odlučujući kao u točki III. izreke prvostupanjskog rješenja, jer su za donošenje takve odluke ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 288. stavka 1. u svezi članka 538. stavaka 1. sve Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ) i Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, („Narodne novine“ broj 49/24), a imajući u vidu dob maloljetnog djeteta, koji je rođen **.**.2021..

12. Naime, Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 49/24) propisano je, da minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, određuju se u postotku od prosječene mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za 2023. godinu iznosi 1.148 eura, prema objavi Državnog zavoda za statistiku, te za dijete do 6 godina da iznosi 17% prosječne neto plaće 195,16 eura.

13. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti smatra da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, kada je donio odluku o visini mjesečnog uzdržavanja za maloljetno dijete, jer da je utvrđeni iznos mjesečnog uzdržavanja previsok, obzirom na dob, potrebe i druge činjenice, na temelju kojih da se utvrđuje visina uzdržavanja, pa da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja naložio ocu da na ime uzdržavanja maloljetnog FIE doprinosi mjesečno iznos od 195,16 EUR- a počevši od 28. listopada 2024. pa nadalje – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjskog rješenja, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je donio prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, na način kako je to pobliže opisano u točki III. izreke istog, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene prigovore, suviše i za navesti, da je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda iznos od 195,16 EUR-a, a koji iznos je naložen ocu da plaća mjesečno na ime uzdržavanja svog maloljetnog sina, sasvim primjereno odmjeren, imajući u vidu potrebe (troškove vrtića, sportske aktivnosti, troškove prehrane i troškove odjeće i obuće) maloljetnog FIE, koji je rođen **.**.2021. i koji još nije krenuo u školu, pa je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja naložio ocu, koji je relativno mlada osoba (rođen **.**.1978.) i koji, a kako to proizlazi iz stanja spisa predmeta, nije radno nesposobna osoba, a koji je kao roditelj dužan uzdržavati svoje maloljetno dijete (članak 288. stavak 1. ObZ-a), da na ime uzdržavanja za maloljetnog sina mjesečno plaća iznos od 195,16 EUR-a.

15. U odnosu na daljnje žalbene navode, kojima se opisuju odnosu između tužiteljice ad. 2) i tuženika, radi kojih se tuženik nalazi u istražnom zatvoru, tuženiku je za navesti, da ti navedeni odnosi između tužiteljice ad. 2) i tuženika ne utječu na pravilnost odluke suda prvog stupnja, u dijelu kojim je točkom III. izreke svog rješenja naložio ocu da na ime uzdržavanja za maloljetnog sina plaća mjesečno iznos od 195,16 EUR-a.

16. Žalitelju je još i za navesti, da je ova privremena mjera samo privremenog karaktera, te da će se konačna odluka o visini iznosa potrebnog za uzdržavanja maloljetnog djeteta od strane roditelja s kojim maloljetno dijete ne stanuje donijeti u postupku, koji je u ovoj pravnoj stvari po tužbi tužitelja ad. 1) i ad. 2) u tijeku.

17. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskim rješenjem u pobijanom dijelu nije počinjena niti bilo koja od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. u svezi članka 381. sve ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a).

18. Obzirom da tužiteljica ad. 2) nije zahtijevala troškove žalbenog postupka (trošak sastava odgovora na žalbu), to o istom nije odlučivano.

19. Nepobijani dio (točke I, II, IV, V. i VI. izreke prvostupanjskog rješenja), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 30. prosinca 2024.

S U D A C

Marijan Miletić