Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog

Poslovni broj: 3 K-Rz-1/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tamare Pleše kao predsjednice vijeća, te Saše Lui i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nikol Šantić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog PL i dr., zbog kaznenih djela iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91, 39/92, 91/92, 31/93, 35/93, 108/95, 16/96, 28/96 i 110/97 dalje: OKZRH) povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-60/12 od 15. siječnja 2016., s izmjenama od 25. travnja 2016., 02. svibnja 2019., kao i izmjenom pod brojem KO- DO-335/2020 od 08. ožujka 2020., 13. srpnja 2020. i 06. ožujka 2022., u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu Jadranke Huskić, branitelja I. optuženika odvjetnika Igora Žurića, branitelja II. optuženika odvjetnika Dine Lučeva, braniteljice III. optuženika odvjetnice Mizane Mekić, te branitelja V. optuženika odvjetnika Nenada Sarte, a u odsutnosti I. optuženog PL, II. optuženog ČL, III. optuženog BL i V. optuženog OL, dana **.**.2024. objavio je a dana 06. studenog 2024.

p r e s u d i o  j e

I optuženi PL, JMBG [jedinstveni matični broj građana], sin BL i P, djevojački Č, rođen **.**.1969. u [adresa], s posljednjim poznatim prebivalištem u selu [adresa], SO Ub, Republika Srbija, SSS, mehaničar strojarskih postrojenja, oženjen, otac jednog djeteta, državljanin Republike Hrvatske i Republike Srbije, vojsku služio u Prištini 1988/89., bez odlikovanja, neosuđivan

II optuženi ČL, sin PL i B, djevojački O, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] #7-208, Denver, Colorado, Sjedinjene Američke Države, državljaninu Sjedinjenih Američkih Država

III optuženi BL, zvani " U", sin UL , rođen u [adresa] Kostajnici, s posljednjim poznatim prebivalištem u [adresa] Dubici, Petra Berislavića 35, rođen **.**.1964., primljen je u državljanstvo R Srbije i upisan u MKJD pod brojem 183757, sada nepoznatog prebivališta i boravišta,

V optuženi OL, JMBG [jedinstveni matični broj građana], zvan " S", sin SL i J, djevojački M, rođen **.**.1965. u [adresa] ([adresa]), [adresa], s posljednjim poznatim prebivalištem u [adresa], općina [adresa], državljanin Republike Bosne i Hercegovine i Republike Srbije, neoženjen, bez djece, automehaničar, vojsku služio u Prizrenu 1984./85., bez imovine, bez odlikovanja, neosuđivan

krivi su

što su:

1.) nakon što su 15. rujna 1991. pripadnici Teritorijalne obrane Dubica zatočili osobe hrvatske nacionalnosti JL, ML, CL i AL, te ih sve zatvorili u prostorije WC-a Poljoprivredne zadruge u Hrvatskoj Dubici, koji su tu držani zatočeni bez ikakvog opravdanog vojnog razloga i za koje vrijeme su bili tučeni, točno neutvrđenog dana u prosincu 1991. godine, kao pripadnici Teritorijalne obrane Dubica, za vrijeme oružanog sukoba između paravojnih postrojbi tzv. „SAO Krajina“ s jedne strane i regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske s druge strane, protivno odredbama članka 32. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., te članaka 75. st. 1., st. 2. a), (II) i st. 3. Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) od 8. lipnja 1977., noću nasilno izveli u dvorište Poljoprivredne zadruge, natjerali ih da pjevaju četničke pjesme i trče u krug po dvorištu do iznemoglosti i pri tom ih nogama, željeznim te drvenim palicama i puškama udarali po svim dijelovima tijela, a kada zbog dobivenih batina i iznemoglosti više nisu mogli trčati te su popadali na tlo, gazili po njima, a sada pokojni FL iz automatske puške pucao u ML i JL, a potom im prerezao grkljan, nakon čega su njihova tijela natovarili na traktorsku prikolicu, naredili CL i AL da legnu na njihova mrtva tijela te su ih sada pokojni UL BL i V. okrivljeni OL odveli do mosta na rijeci Uni i bacili u rijeku, a CL i AL vratili u prostorije Poljoprivredne zadruge,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba civilno stanovništvo mučili i nečovječno postupali prema civilnom stanovništvu,

čime su I optuženi PL, II optuženi ČL, III optuženi BL i V optuženi OL počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva – opisano i kažnjivo po članku 120. stavak 1. OKZRH

Na temelju članka 120. stavak 1. OKZRH I. optuženi PL

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) GODINA

Na temelju članka 120. stavak 1. OKZRH II. optuženi ČL

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) GODINA

Na temelju članka 120. stavak 1. OKZRH III. optuženi BL

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) GODINA

Na temelju članka 120. stavak 1. OKZRH V. optuženi OL

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 12 (DVANAEST) GODINA

Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 I. optuženi PL,

II. optuženi ČL, III. optuženi BL i V. optuženi OL oslobađaju se obveze snošenja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08)

V. optuženi OL, JMBG [jedinstveni matični broj građana], zvan " S", sin SL i J, djevojački M, rođen **.**.1965. u [adresa] ([adresa]), [adresa], s posljednjim poznatim prebivalištem u [adresa], općina [adresa], državljanin Republike Bosne i Hercegovine i Republike Srbije, neoženjen, bez djece, automehaničar, vojsku služio u Prizrenu 1984./85., bez imovine, bez odlikovanja, neosuđivan

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

2.) točno neutvrđenog dana u rujnu 1991. u Hrvatskoj Dubici, kao pripadnik Teritorijalne obrane Dubica, za vrijeme oružanog sukoba između paravojnih postrojbi tzv. "SAO Krajina" s jedne strane i oružanih snaga Republike Hrvatske s druge strane, protivno odredbama članka 3. stavka 1. točka a) Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. i članka 4. stavka 2. točka a) Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) od 8. lipnja 1977., postupajući zajedno sa još dva pripadnika postrojbe, civile ŠL i ŽL, koji su ranjeni tijekom oružanog sukoba te su dovedeni radi pružanja liječničke pomoći u ambulantu u Hrvatskoj Dubici, izveli na prostor ispred ambulante, vezali žicom, izudarali, na njih nabacali automobilske gume i potom ih žive zapalili, na koji način su ih usmrtili,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba civilno stanovništvo mučio i nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu te civilno stanovništvo ubijao

pa da bi time pod točkom 2. izreke počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva – opisano i kažnjivo po članku 120. stavak 1. OKZRH.

Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 u odnosu na oslobađajući dio presude troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu stavljeno je na teret I. optuženom LL, II. optuženom ČL, III. optuženom BL i V. optuženom OL počinjenje kaznenih djela iz članka 120. stavak 1. OKZRH.

2. Obzirom se I. optuženom LL, II. optuženom ČL, III. optuženom BL i V. optuženom OL sudilo u odsutnosti, smatra se da isti poriču osnovanost optužnice, te se ne smatraju krivima.

3. Tijekom provedenog dokaznog postupka ispitani su svjedoci CL i AL, na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka VL (list 608), RL (list 610), TL (list 110 – 111), DL (list 706 - 709), GL (list 711 - 712), KL (list 107-108,609), HL (list 674-675) i ĆL (list 112 – 113), a također su na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitani iskazi svjedoka EL ( list 440-443), IL ( list 771-772) i ZL (list 207-208).

4.Naposljetku su pročitani i materijalni dokazi u spisu i to: preslika iz evidencije za V optuženog OL; matični karton, jedinični karton, izvadak iz evidencije Vojne pošte 7031 Vojske Republike Srpske (list 628), podaci Policijske uprave sisačko-moslavačke o statusu žrtava (list 768), dokumentacija o pregledu i identifikaciji posmrtnih ostataka ML (list 791-798), dokumentacija o pregledu i identifikaciji posmrtnih ostataka JL (list 957-965), podaci Ministarstva obrane o statusu žrtava (list 991-992) i smrtni listovi za ML, JL, ŠL i ŽL (list 1009-1012) te je razgledana fotografija uložena u kovertu na listu 218 spisa.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te obzirom se optuženicima sudilo u odsutnosti, pročitana je obrana I. optuženog PL sa zapisnika sastavljenog 14. prosinca 2007. pred istražnim sucem Vijeća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, obrana II. optuženog ČL sa zapisnika sastavljenog putem međunarodne pravne pomoći 24. srpnja 2014. po Područnom uredu FBI-a u Denveru, SAD, i obrana V. optuženog OL sa zapisnika od 24. ožujka 2008. sastavljenog po Okružnom tužilaštvu Banja Luka.

5.1. U svojoj obrani I. optuženi PL porekao je da bi na bilo koji način sudjelovao u događaju opisanom pod točkom 1. optužnice, kao i da bi imao saznanja o događaju opisanom pod točkom 2. optužnice. Navodi kako je u inkriminiranom periodu doista živio u [adresa] Dubici, gdje je i radio u jednoj privatnoj firmi za preradu plastike. Opisuje kako je, kao i svi vojno sposobni muškarci, mobiliziran u Teritorijalnu obranu, no dodaje da kao pripadnik Teritorijalne obrane nije sudjelovao u ratnim sukobima i bilo kakvim ratnim akcijama, nije nikoga zarobljavao, a jedino što je činio kao pripadnik Teritorijalne obrane je bilo patroliranje i čuvanje straže u okviru 3. banijskog odreda, čiji pripadnici su bili i preostali optuženici. Ističe kako je u nekom trenutku čuo da je ubijen njegov profesor iz Strojarska škole u Bosanskoj Dubici, NL, no nije znao kada je isti ubijen te pod kojim okolnostima, a dodaje kako je sa njim imao dobar odnos te mu je bilo žao kada je čuo da je isti ubijen i nevjerojatno mu je da je uopće povezivan sa smrti svog bivšeg profesora. Što se tiče osoba po imenu CL, ĐL i AL, navodi kako mu je poznato tko su te osobe, jer ih je poznavao iz viđenja, a kada je čuo da je ubijen njegov bivši profesor, istodobno je čuo i da je ubijen ĐL, dok za preostale dvije osobe nije ništa čuo. Naposljetku, ponavlja kako nije nikada sudjelovao u borbenim operacijama, a posebice nije nikoga zarobljavao i mučio te nikoga nikada nije ubio. Dodaje kako je Hrvatska Dubica mjesto s mješovitim stanovništvom, no on nikada nije imao predrasude prema osobama hrvatske nacionalnosti te su mu najbolji prijatelji bili iz Hrvatske gdje je normalno živio, bez ikakvih konflikata, i zasigurno ne bi sudjelovao u bilo kakvom nasilju koje se poduzima prema njegovim sugrađanima.

5.2. II. optuženi ČL u svojoj obrani je naveo kako nema nikakve veze sa počinjenjem inkriminiranog mu kaznenog djela. Dodaje kako je prije inkriminiranog perioda živio u [adresa] Dubici, no pobjegao je iz Hrvatske te je u vremenu od rujna do prosinca 1991. živio u [adresa]. Nije mu poznato da bi u Hrvatskoj Dubici postojalo mjesto u gradu u kojem su ljudi bili zatočeni za vrijeme dok je on tamo živio. Nadalje, navodi kako je tijekom rata odbio pridružiti se vojsci, radi čega je bio u zatvoru u Petrinji šest mjeseci te nikada nije bio u policijskim ili vojnim snagama. Potvrđuje da je poznavao PL, BL i SL iz grada u kojem je živio, a dok nije poznavao oštećene CL, AL, JL te ML.

5.3. V. optuženi OL u svojoj obrani je porekao učin inkriminiranih mu kaznenih dijela, navodeći da je do početka rata živio u selu Ušivcu – Knežice sa svojim roditeljima te se bavio poljoprivredom. Tijekom lipnja 1992. bio je mobiliziran te je bio u Dubičkoj brigadi. Ističe da tijekom 1991. nije bio angažiran kao dragovoljac ni u kakvim vojnim formacijama, pa tako nije bio niti u sastavu tzv. „SAO Krajine“, a niti je tijekom 1991. bio u Hrvatskoj Dubici, pa stoga i ne zna što se tamo događalo. Zaključno, ponavlja da niti je on osobno sudjelovao u tim događajima, niti je ikoga maltretirao, ponižavao ili ubio.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i cijeneći svaki provedeni dokaz zasebno i dovođenjem u međusobnu vezu, ovaj sud je našao dokazanim da su I. optuženi PL, II. optuženi ČL, III. optuženi BL i V. optuženi OL počinili krivično djelo iz članka 120. stavak 1. OKZ RH opisano pod točkom 1. optužnice te ih je za isto proglasio krivima, dok sa druge strane sud nije našao dokazanim da bi V. optuženi OL počinio krivično djelo iz članka 120. stavak 1. OKZ RH opisano pod točkom 2. optužnice, shodno čemu je za ovo krivično djelo isti oslobođen od optužbe.

7. Naime, u ovom postupku nije bilo sporno da su 15. rujna 1991. zatočene osobe hrvatske nacionalnosti ĐL, ML, CL i AL, te da su isti bili zatvoreni u prostorijama WC-a Poljoprivredne zadruge u Hrvatskoj Dubici, koje okolnosti su utvrđene kako iskazima svjedoka CL i AL, tako i iskazima svjedoka ĆL kao pripadnika Teritorijalne obrane Dubica.

7.1. Također nije sporno, a proizlazi iz iskaza svjedoka CL i AL da su točno neutvrđenog dana u prosincu 1991. godine, zajedno sa ML i JL noću nasilno izvedeni u dvorište Poljoprivredne zadruge, gdje su maltretirani i mučeni, kako je to i opisano u činjeničnom opisu krivičnog djela pod točkom 1., a također nije sporno da su tom prilikom ubijeni ML i ĐL.

7.2. Iz podneska Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 24. rujna 2007., utvrđeno je da je provedena identifikacija posmrtnih ostataka ML, čije tijelo je pronađeno 12. lipnja 1992. u rijeci Savi kod Obrenovca, Republika Srbija, pri čemu je pregledom tijela utvrđeno da su kosti desne strana lice višestruko izlomljene, dijelovi nedostaju, kao i veći dio donje čeljusti, a također je utvrđen i prijelom grkljana i rebara, pri čemu je konstatirano da je ''leš iz vode u stanju odmakle truleži te se uzrok smrti ne može ustanoviti''. Nadalje, iz Identifikacije posmrtnih ostataka Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 25. kolovoza 2015. proizlazi da je identificiran JL, nestao u rujnu 1991., te su utvrđene strijelne rane na lubanji i na zdjeličnim kostima, a kao uzrok smrti navodi se upravo strijelna ozljeda glave i zdjelice.

7.3. U odnosu na krivično djelo opisano pod točkom 2. optužnice, u ovom postupku nije bilo sporno da su točno neutvrđenog dana u rujnu 1991. u Hrvatskoj Dubici, civili ŠL i ŽL, koji su ranjeni tijekom oružanog sukoba te su dovedeni radi pružanja liječničke pomoći u ambulantu u Hrvatskoj Dubici, izvedeni na prostor ispred ambulante, vezani žicom, izudarani, a potom su na njih nabacane automobilske gume i potom su živi zapaljeni, na koji način su usmrćeni. Ove okolnosti utvrđene su iskazom svjedoka CL, AL i GL.

8. Naposljetku, nije sporno niti da se događaj opisan pod točkom 1. izreke ove presude zbio za vrijeme trajanja međunarodnog oružanog sukoba, obzirom se radi o neutvrđenom danu u prosincu 1991., a dok se događaj opisan pod točkom 2. zbio za vrijeme trajanja nemeđunarodnog oružanog sukoba, tj. neutvrđenog dana u rujnu 1991.

8.1. Naime, nakon održanog referenduma 19. svibnja 1991., donijeta je Ustavna odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991. godine (NN 31/91), kojim se Republika Hrvatska proglasila suverenom i samostalnom državom. Nakon toga je Republika Hrvatska pokrenula postupak razduživanja od drugih republika i od SFRJ. Sabor RH je dana 08. listopada 1991. godine donio Odluku (NN 53/91) kojom se, od tog dana, raskidaju državno pravne veze na temelju kojih se, zajedno s ostalim republikama i pokrajinama, tvorila dotadašnja SFRJ, pa slijedom navedenog proizlazi da Republika Hrvatska ima međunarodnopravnu osobnost od dana 08. listopada 1991. godine, kada je proglašena potpuna samostalnost Republike Hrvatske, radi čega se oružani sukob koji se odvijao na teritoriju Republike Hrvatske nakon 08.listopada 1991., u smislu primjene odredbe međunarodnog prava, smatra međunarodnim oružanim sukobom, a do tog datuma radi se o nemeđunarodnom oružanom sukobu.

9. Spornim pitanjem tijekom postupka javilo se pitanje počinitelja kaznenih djela opisanih pod točkama 1. i 2., obzirom su u svojim obranama I. optuženi PL, II. optuženi ČL te V. optuženi OL porekli bilo kakvu povezanost s inkriminiranim im kaznenim djelima, a dok III. optuženi BL, radi nedostupnosti, nije nikada ispitan.

10. Iako su I. optuženi PL, II. optuženi ČL te V. optuženi OL porekli da bi na bilo koji način sudjelovali u inkriminiranom događaju opisanom pod točkom 1., pa je tako I optuženi PL naveo da, iako je bio pripadnik Teritorijalne obrane Dubica, nije sudjelovao ni u kakvim akcijama, pa tako niti u zarobljavanju i mučenju, a posebice ne u ubijanju, II. optuženi ČL naveo je kako nije niti znao da bi u Hrvatskoj Dubici postojalo mjesto gdje su ljudi bili zatočeni, a dok V. optuženi OL navodi da tijekom 1991. nije bio u Hrvatskoj Dubici te nema saznanja što se tamo događalo, da su optuženici bili prisutni u prostorijama Poljoprivredne zadruge u Hrvatskoj Dubici gdje su bile zatočene osobe hrvatske nacionalnosti, kao i da su isti o tome imali saznanja i sudjelovali u postupanju prema istima proizlazi iz slijedećeg.

11. Naime, svjedok CL, kao izravni sudionik događaja opisanog pod točkom 1., iskazujući o inkriminiranim događajima pred ovim sudom 01. travnja 2019., naveo je da se radi proteka vremena detalja događaja više ne sjeća, a dodao je kako je isti događaj tijekom ovog postupka u više navrata detaljno opisivao. Ponovio je i kako su, između ostalih, u inkriminiranom događaju sudjelovali PL, ČL, BL, SL i UL, a opisao je i kako su, kada su oni već popadali od umora, navedene osobe izvadile puške i pištolje te su nasumično pucali i pogodili jednog od njih, pri čemu ponavlja da je sve to ranije detaljno opisao. Posebno ističe da je I. optuženi PL sudjelovao u svim opisanim radnjama, tj. udarao ih je i tukao dok su trčali u krug, a također je i pucao, no ne zna tko je točno ubio JL i ML, kao niti tko je dovezao traktor u dvorište, jer je on tada bio u nesvijesti. Sjeća se da je, nakon što su mrtva tijela JL i ML natovarena na traktor, isti vozio SL.

12.1. Potom su svjedoku predočeni njegovi raniji iskazi na koje nije imao nikakvih primjedaba. Naime, iskazujući pred sucem istrage Županijskog suda u Sisku te pred sucem istrage Županijskog suda u Zagrebu, svjedok CL je u bitnom iskazivao suglasno, navodeći u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 1., da je 15. rujna 1991. odveden iz sela Predore te je zatvoren u prostoriju WC-a bivše škole, a kasnije Poljoprivredne zadruge u Hrvatskoj Dubici, gdje su također dovedeni i zatvoreni PK, AL, JL i ML. Opisao je kako su ih, za vrijeme dok su bili zatočeni, noću ispitivali i tukli, a danju su ih čuvari prisiljavali da rade poslove poput skupljanja stoke, vožnje namještaja iz napuštenih kuća, zakapanje mrtvih tijela i sl. Sjeća se kako je jedne noći iz prostorije WC-a izveden PK koji se više nije vratio. Također opisuje kako su se čuvari jednu noć „ponapijali“ te su razvalili bravu na vratima WC-a u kojem su oni bili zaključani i izveli su ih u dvorište Poljoprivredne zadruge. Osoba koje su ih maltretirale bilo je puno, a opisuje da su ih tjerali da trče u krug i pjevaju četničke pjesme, pri čemu su ih udarali čime su stigli, tj. puškama, željeznim palicama i drvenim palicama. Također opisuje kako su morali hodati u krug do iznemoglosti, a kada više nisu mogli hodati te kada su pali na pod, čuvari su ih nastavili tući tako da su od udaraca i iznemoglosti padali u nesvijest, a čuvari su ih potom polijevali vodom da dođu k svijesti. Ističe kako je među osobama koje su ih tu noć tukle prepoznao PL, ČL, ČK, SL, kao i još neke osobe. Nadalje je opisao da se on u jednom trenutku onesvijestio, a kada je došao k svijesti vidio je da su JL i ML mrtvi. U krug Poljoprivredne zadruge dovezen je traktor s prikolicom te su na prikolicu natovarena tijela ubijenih JL i ML, a njemu i AL naređeno je da legnu na mrtva tijela, pa je tom prilikom vidio da su JL i ML prerezani vratovi. Navodi kako su u kabini traktora bili SL i UL te su ih na taj način vozili do mosta na rijeci Uni, gdje su tijela mrtvih JL i ML bacili u Unu, a u trenutku kada su i njih dvojicu namjeravali ubiti naišla je vojna policija i rekla im da ih sačuvaju za razmjenu. Navodi kako je u prostorijama Poljoprivredne zadruge ostao negdje do 10. veljače 1992. kada je i razmijenjen. Opisujući osobu OL navodi kako ga od ranije nije poznavao te je čuo da ga oslovljavaju sa „ SL“, a isti je imao oko 34 godine, bio je težak oko 70 kg, srednje građe te visine oko 170 do 180 cm i svjetlo smeđe kose.

12.2. U odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 2. optužnice, svjedok CL je naveo kako je iz razgovora zatvorskih stražara, koji su o tome više puta pričali i hvalili se, čuo da su SL, BK i FL usmrtili njegove suseljane CL i ŽL, i to na način da su ih polegli na tlo, zavezali žicom, izudarali ih te potom na njih nabacali traktorske i automobilske gume koje su zapalili tako da su ŽL i ŠL živi izgorjeli.

13. I svjedok AL, iskazujući kao svjedok pred ovim sudom, naveo je kako je o inkriminiranom događaju iskazivao u više navrata, kada se događaja bolje sjećao, objašnjavajući da cijelu situaciju jednostavno pokušava zaboraviti, a dodao je i da je u inkriminiranom periodu imao petnaest – šesnaest godina te radi svega proživljenog i danas ima zdravstvenih problema i liječi se u bolnici u [adresa], a također je bio i u Psihijatrijskoj bolnici Popovača, pri čemu je tijekom njegova iskazivanja bilo više nego vidljivo da je svjedok vidno uznemiren.

13.1. Upitan za osobe po imenima PL, ČL, BL i OL, svjedok AL naveo je kako sve nabrojane osobe poznaje, a poznavao ih je i prije rata, jer su svi iz istog mjesta. Opisao je da je bio zatvoren u Hrvatskoj Dubici, zajedno sa CL, ML i JL te se sjeća kako su jednom prilikom natjerani da izađu u dvorište gdje je, prema njegovoj procjeni i sjećanju, bilo pet do šest osoba, a zna da su među njima bili I. optuženi PL i II. optuženi ČL. Sjeća se i da su njih četvorica morali trčati u krug, dok su ih oni udarali šipkama, psovali su im mater ustašku, a potom navodi kako su morali leći na tlo te su gađani sjekirom koju su nazivali "srbosjek". Pri tom su tjerani da pjevaju „Marš na Drinu“ i „Spremte se spremte četnici“. Dodao je kako je bio mrak te je bio sav razbijen, pa nije dobro niti vidio, a kako ML nije mogao trčati i pao je, navodi kako su ih tada na desetak minuta vratili u prostoriju u kojoj su bili i inače zatvoreni, a potom su ih opet istjerali van i opet su ih tukli. Tada je OK izvadio pištolj i pucao je u JL te ga je pogodio, a nakon toga je drugi, čijeg imena se ne sjeća, izvadio nož i „priklao je JL“. Tom prilikom je također pogođen i ML. Nadalje se sjeća da je UL dovezao traktor te su tijela ML i JL natovarena na traktor, a opsuje da su CL i njega natjerali da legnu na njih te su ih odvezli do mosta na Uni i natjerali ih da njihova tijela bace u rijeku.

13.2. Odgovarajući na posebno pitanje predsjednice vijeća jesu li tom prilikom u dvorištu zatvora bili III. optuženi BL i V. optuženi OL, svjedok AL je naveo da jesu, kao i da ih je V. optuženi OL isto tukao, a sjeća se da je III. optuženi BL stajao, izvadio je pištolj i pucao, ali ne zna u koga, no bio je prisutan „i on je bio glavni tj. bio je komandant“.

13.3. Opisujući V. optuženog OL, svjedok AL je naveo da je isti bio smrknut i ljutit, imao je malo veći nos i bio je malo proćelav, a kada je svjedoku predočena fotografija iz koverte na listu 277 spisa na kojoj se nalazi V. optuženi OL, svjedok je vidno uznemiren i kroz plač rekao: "To je on!", a na pitanje predsjednice vijeća da imenuje osobu sa fotografije svjedok je naveo: "To je SL.“ Odgovarajući na daljnje pitanje predsjednice vijeća je li na fotografiji SL ili OL, svjedok AL je naveo kako je ime osobe s fotografije OL, „ali zvali su ga SL“, za istog zna da je rodom iz Bosne, a sjeća se i da nije ispravno izgovarao slovo „R“.

13.4. Odgovarajući na pitanje branitelja I. optuženog PL te nakon što je svjedoku predočen dio njegova iskaza na strani 5 zapisnika od 12. veljače 1993. godine gdje, nabrajajući tko je sve bio prisutan u grupi koja ih je tukla i mučila, nije spomenuo I. optuženog PL, te upitan da objasni različitosti svojih iskaza, svjedok AL je naveo kako ga tada nisu pitali za sve te je dogovorio kako je znao i mogao.

13.5. Naposljetku, vezano za kazneno djelo opisano pod točkom 2. optužnice, svjedok AL je naveo da je poznavao CL i ŽL i zna da su oni ubijeni kod bolnice u Dubici, ali ne zna tko je to učinio.

14. Svjedok UK naveo je u svom iskazu da je tijekom 1991. bio pripadnik Teritorijalne obrane Dubica te je izdavao potvrde građanima Hrvatske Dubice za prijelaz i povratak preko mosta u [adresa], a ove potvrde je izdavao u prostorijama bivše zadruge koja je bila pretvorena u pritvor, a prostorije WC-a bile su prihvatilište. Iskazujući u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 1., isti je naveo kako je u prostoru WC-a vidio zatočene CL, JL, ML i AL, kojima je ponekad davao hranu, kao i pokrivače da ne spavaju na betonu. Opisao je kako se sjeća događaja iz prosinca 1991. kada su došli pijani II. optuženi ČL i III. optuženi BL, koji su slomili lokot na vratima WC-a u kojem su se nalazili CL, JL, ML i AL. Ističe kako je on ovo gledao kroz prozor prostorije u kojoj je sjedio, sa udaljenosti od oko 50 metara, i tada je vidio četvoricu imenovanih mladića kako hodaju u krug, kao i III. optuženog BL koji je imao pištolj te im je pucao pod noge, za koje vrijeme ih je II. optuženi ČL udarao letvom koju je imao u rukama. Svjedok navodi kako se potom maknuo s prozora, u strahu da ne počnu pucati i prema njemu, no u jednom trenutku je vidio da s ulice u dvorište ulaze OL i FL sa automatskim puškama, a petnaestak minuta kasnije čuo je rafalnu paljbu, pa je pogledao kroz prozor i vidio dvojicu mladića koji su ležali na zemlji te dvojicu koji su stajali. Potom opisuje da je u dvorište došao UL s traktorom te su dvojica preživjelih stavljali u prikolicu tijela svojih mrtvih prijatelja. Ističe kako ne zna tko je rafalno pucao. Također navodi kako ne poznaje osobe po imenu CL, ŽL i SK. Ističe kako poznaje I optuženog PL, obzirom je i on bio pripadnik Dubičke policije koja je stražarila na mostu, a dok V optuženog OL nije od prije poznavao, nego ga je upoznao kada je bio primljen u policiju u Hrvatskoj Dubici, a primio ga je III optuženi BL.

15. Svjedok KL iskazao je da nema neposrednih saznanja o događaju opisanom pod točkom 1. optužnice, no poznaje sve optuženike koji su mu susjedi, te zna da su svi oni bili prisutni u tim prostorijama kada su tamo bili zatočeni CL, AL, supruga CL, kao i NL i JL koji su ubijeni. Navodi kako su se ubojstva dogodila u noći, kada se ženio II. optuženi ČL te ne zna detalje oko ubojstava, ali zna da su ubijeni, pri čemu navodi kako je vidio i krv, te se zgrozio i pomislio: "Što su radili". Navodi kako su optuženici u ovom postupku bili poznati kao "ludi", i njih se ništa nije moglo pitati, jer su bili spremni „na pitanje ubiti“, pa dodaje kako se V. optuženi OL hvalio da je ljude tukao, odnosno da ih je "izmarisao".

16. Da su optuženici doista bili prisutni događajima u prostorijama Poljoprivredne zadruge u Hrvatskoj Dubici proizlazi i iz iskaza svjedoka HL koji je naveo kako je postojala jedna „klapa“ u kojoj su, između ostalih, bili i I. optuženi PL, III. optuženi BL, UL kao i II. optuženi ČL, dok mu OL nije poznat. Poznato mu je da su u prostorijama Poljoprivredne zadruge zatvarani civili hrvatske nacionalnosti, kao i da su tamo maltretirani, no neposrednih saznanja o događajima nema.

17. I svjedok RL navodi kako je dolazio u Hrvatsku Dubicu posjetiti roditelje, pa je svraćao i u prostorije bivše osnovne škole, a radi se upravo o prostorijama Poljoprivredne zadruge, gdje navodi da je viđao veći broj naoružanih osoba u maskirnim uniformama, među kojima je bila i muška osoba koja mu je poznata po prezimenu OL, a među pripadnicima te „šarene milicije“, osim OL viđao je i ČL, BL i UL, kao i FL, dok osobu po imenu PL ne poznaje.

18. Svjedok IL naveo je da je dobro poznavao I. optuženog PL, II. optuženog ČL, III. optuženog BL, kao i UL i FL, a za sve imenovane navodi da su bili poznati kao „ekstremni“ te su provodili nekakvu svoju samovolju, svi su nosili uniforme i bili su naoružani automatskim oružjem te su u prostorijama Poljoprivredne zadruge u Hrvatskoj Dubici održavali sastanke. U odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 2.ovaj svjedok je naveo da je poznavao obitelj SK i čuo je da su ih prevozili u kombiju kada je kombi naišao na minu koja je eksplodirala. Na mjestu događaja je poginuo stariji SK, a njegovi sinovi su bili dovezeni u Dom zdravlja u Dubicu i čuo je da su mrtvi, ali ne zna što se dalje događalo.

19. Naposljetku i svjedok TL, koji je u inkriminiranom periodu živio u [adresa] Dubici, naveo je kako je i sam bio zatočen u prostorijama Poljoprivredne zadruge dva dana, pa je tu vidio CL, JL, ML i AL koje poznaje jer su mu bili đaci, a također je naveo kako je vidio I. optuženog PL, II. optuženog ČL i V. optuženog OL koji su bili obučeni u uniforme milicije tzv. „SAO Krajine“, pri čemu dodaje da je i II. optuženi ČL bio njegov đak, a za istog navodi kako je imao automatsku pušku. Dodaje kako im je „šef“ bio UL, a također poznaje i BL.

20. Svjedok ZL u svom iskazu je naveo da poznaje I. optuženog PL kao neugodnog čovjeka, a istog takvog karaktera je i II. Optuženi ČL. U grupu s njima spada i III. optuženi BL, a dok je za V. optuženog kojeg spominje po imenu SL naveo da je bio „manijak“ te se posebno isticao kao negativna osoba.

21. Svjedok GL naveo je u svom iskazu da neposrednih saznanja nema te svoja saznanja crpi iz razgovora sa, sada pokojnom, majkom koja mu je da su ŠL i ŽL, odnosno njegov stric i otac dovezeni u [adresa], a u tom trenutku su bili ranjeni zbog nailaska kombija u kojem su bili voženi na minu, te su ih dovezli IL i SL, a čuo je da su ih žive zapalili na način da su na njih pobacali traktorske gume i zapalili ih, no osobe od kojih je to čuo su umrle.

22. Svjedok DL, otac pokojnog JL iskazao je kako je o događaju opisanom pod točkom 1.čuo od CL i AL koji su bili zarobljeni zajedno sa njegovim sinom. U odnosu na događaj kada je njegov sin ubijen pričali su mu da su ih tada tjerali da "igraju kolo", da je njegov sin bio ranjen metkom i da su mu odsjekli glavu i da bi potom njegovo tijelo bilo bačeno u Unu. Sjeća se da su među tim osobama spominjali UL, PL, ČL te IL i UL, dok za OL i FL iskazuje da ih poznaje jer su iz istog kraja, ali nema saznanja o tome da bi oni sudjelovali u ovom zločinu.

23. Svjedok JK iskazao je da mu je od imena žrtava poznat jedino ML za koga je čuo da je nastradao tijekom rata ali ne zna detalje o njegovom ubojstvu, a također je čuo i da su ŠL i ŽL ubijeni negdje na početku ratnih sukoba ali nikakvi detalji oko njihove pogibije mu nisu poznati.

24. Svjedok VL je izjavio da nema nikakvih saznanja o događajima koji bi se dešavali u Poljoprivrednoj zadruzi u Hrvatskoj Dubici, time da su mu imena MK i CL poznati i zna da su u to vrijeme oni bili "dečkići" koji su skupljali stoku, ali o zatočavanju u prostorijama Poljoprivredne zadruge ne zna ništa. Ispitan u istrazi je naveo da je bio tijekom 1991. vozač sanitetskog vozila Doma zdravlja Hrvatska Dubica. U to vrijeme su se izdavale propusnice za prijelaz preko mosta u [adresa] u prostorijama Poljoprivredne zadruge, odnosno bivše škole u Hrvatskoj Dubici. Kasnije je čuo da su CL i MK bili zatvoreni u prostorijama Zadruge, ali mu ništa nije poznato o zbivanjima. Nekoliko puta je vidio osobu prezimena OL koji je nosio šarenu uniformu. Poznavao je obitelj ŽL, te je čuo da su naišli na minu u šumi i da su tada svi poginuli.

25. Rezimirajući rezultate provedenog dokaznog postupka u odnosu na kazneno djelo stavljeno optuženicima na teret pod točkom 1., kao što je to već istaknuto, nije dvojbeno da su 15. rujna 1991. pripadnici Teritorijalne obrane Dubica zatočili osobe hrvatske nacionalnosti JL, ML, CL i AL te ih zatvorili u prostorije WC-a Poljoprivredne zadruge u Hrvatskoj Dubici, jer ova okolnost proizlazi iz iskaza samih svjedoka/žrtava CL i AL, no također i iz iskaza svjedoka UK koji ne samo da ima saznanja o zatočeni osobama, nego je kroz prozor prostorije u kojoj se nalazio, gledao četiri imenovane osobe hrvatske nacionalnosti u momentu kada se odvijao događaj koji je opisan pod točkom 1. optužnice, nadalje svjedok KL koji je također iskazao kako je upoznat s činjenicom da su CL, AL, supruga CL te NL i JL bili zatočeni u prostorijama Poljoprivredne zadruge, svjedok HL koji također navodi kako mu je poznato da su u Prostorijama poljoprivredne zadruge zatvarani civili hrvatske nacionalnosti, te svjedok TL koji je naveo da je i sam bio zatočen u prostorijama poljoprivredne zadruge dva dana, te je tu vidio CL, JL, ML i AL koje poznaje jer su mu bili đaci.

25.1.Također nije sporno da su navedene osobe zatočene bez ikakvog opravdanog vojnog razloga, obzirom se radilo o civilima, kao i da su za vrijeme zatočeništva tučeni, a potom u prosincu 1991. noću nasilno izvedeni u dvorište Poljoprivredne zadruge gdje su tjerani da pjevaju četničke pjesme, trče u krug po dvorištu do iznemoglosti za koje vrijeme su udarani nogama te željeznim i drvenim palicama i puškama, kojom prilikom su iz automatske puške ubijeni ML i JL kojima je potom i prerezan grkljan te su njihova tijela natovarena na traktorsku prikolicu, a potom je naređeno CL i AL da legnu na njihova mrtva tijela nakon čega su ih UL te V. optuženi OL odveli do mosta na rijeci Uni i bacili u rijeku, a CL i MK vratili u prostorije Poljoprivredne zadruge.

26. Da su upravo I. optuženi PL, II. optuženi ČL, III. optuženi BL i V. optuženi OL počinitelji kaznenog djela opisanog pod točkom 1. optužnice proizlazi iz slijedećih utvrđenja.

26.1. Naime, ovdje je prvenstveno potrebno istaknuti kako je ovaj sud nedvojbeno utvrdio identitet osobe V. optuženog OL, iako ga sudionici događaja opisanog pod točkama 1. i 2. optužnice imenuju i kao „ SL“. Međutim, tijekom dokaznog postupka je u odnosu na V. optuženog OL pročitana i razgledana preslika iz Evidencije za istog, tj. matični karton, jedinični karton i izvadak iz evidencije Vojne pošte 7031 Vojske Republike Srpske te je također razgledana i fotografija istog koja se nalazi u predmetu spisa (list 218). Nakon što je, tijekom iskazivanja pred ovim sudom, svjedok AL pozvan da opiše osobu koju imenuje kao „ SL“, istom je predočena fotografija s lista 218 spisa te je, na pitanje zna li osobu s fotografije, isti vidno uznemiren, kroz plač, izgovorio: „To je on!“, objašnjavajući da je na fotografiji V. optuženi OL kojeg su zvali „ SL“. Obzirom je svjedok AL neposredni sudionik događaja opisanog pod točkom 1. iskaz kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio, to nije bilo nikakve sumnje niti u dio njegova iskaza koji se odnosi na identitet V. optuženog OL.

26.2. Nadalje, i svjedok CL, kao i svjedok AL kao sudionici, svjedoci/žrtve navodili su osobe počinitelje kaznenog djela opisanog pod točkom 1. te je svjedok CL naveo da su u ovom događaju sudjelovali svi optuženici, dodao je da su morali trčati u krug i pjevati četničke pjesme za koje vrijeme su udarani puškama te željeznim i drvenim palicama, pri čemu je posebno istakao da je I. optuženi PL sudjelovao u svim opisanim radnjama, tj. tukao ih je dok su trčali u krug, a također dodaje da je isti i pucao, no navodi kako ne zna točno tko je ubio JL i ML. Gotovo na identičan način je događaj opisan pod točkom 1. optužnice opisivao i svjedok AL koji je također naveo da su trčali u krug, kao i da su morali pjevati četničke pjesme, za koje vrijeme su udarani šipkama, potom su morali leći na tlo te su gađani sjekirom tzv.“srbosjekom“, a nakon što su ubijeni JL i ML opisuje da su njihova tijela natovarena na traktor te su on i CL natjerani da legnu na njih, a potom kada su ih odvezli do mosta na rijeci Uni natjerali su ih da njihova tijela baca u rijeku. Pri tom navodeći počinitelje djela opisanog pod točkom 1, svjedok AL navodi da su među osobama koje su ih maltretirale i mučile bili I. optuženi PL, II. optuženi ČL kao i III. optuženi BL te V. optuženi OL.

26.3. Osim što su kao neposredni očevici, sudionici i žrtve CL i AL opisali događaj iz točke 1. te naveli da su u ovom događaju sudjelovali svi optuženici, da je tome tako proizlazi iz iskaza svjedoka UK, pripadnika Teritorijalne obrane Dubica, koji je, kao što je to prethodno navedeno, naveo da je u prostorijama WC-a bivše Poljoprivredne zadruge koja je bila pretvorena u pritvor vidio zatočene CL, JL, ML i AL kojima je ponekad davao hranu i pokrivače da ne spavaju na betonu. Upravo ovaj svjedok opisao je kako je kroz prozor prostorije u kojoj se tada nalazio, sa udaljenosti od oko 50 metara gledao četiri imenovane osobe kako hodaju u krug za koje vrijeme ih je II. optuženi ČL udarao letvom, a prisutan je bio i III. optuženi BL. Iz iskaza ovog svjedoka razvidno je da on nije kontinuirano promatrao inkrimkinirani događaj jer se, u strahu da ne bude primijećen, maknuo s prozora no u jednom trenutku uočio je da su ulice u dvorište ušli V. optuženi OL i FL s automatskim puškama, da bi nakon toga čuo rafalnu paljbu, pa kada je ponovno pogledao kroz prozor vidio je dvojicu mladića kako leže na tlu, a dok su druga dvojica stajala. Također je opisao da je potom u dvorište došao UL s traktorom te su dvojica preživjelih stavljali u prikolicu tijela svojih mrtvih prijatelja.

26.4. Saznanje o tome da su u prostorijama bivše Poljoprivredne zadruge bili zatočeni CL, AL, ĐL i ML ima i svjedok CK, a iako on navodi da nema neposrednih saznanja o događaju opisanom pod točkom 1., istodobno navodi i kako mu je poznato da su svi optuženici bili prisutni u prostorijama bivše Poljoprivredne zadruge, dodaje da su bili poznati kao „ludi“ i „spremni ubiti na pitanje“, te mu je poznato da se ubojstvo JL i ML dogodilo u noći kada se ženio II. optuženi ČL.

26.5. Gotovo identično iskazao je i svjedok HL koji je naveo da mu je poznato da su u prostorijama Poljoprivredne zadruge zatvorenici bili hrvatske nacionalnosti te su tamo maltretirani, a također mu je poznato i kako je postojala „jedna klapa“ u kojoj su bili I. optuženi PL, II. optuženi ČL, III. optuženi AK i sada pokojni UL dok mu V. optuženi OL nije poznat.

26.6. Kada se sve izneseno poveže i sa navodima iskaza svjedoka ZL koji je za I. optuženog PL naveo da ga poznaje kao neugodnog čovjeka, na isti način je okarakterizirao i II. optuženog ČL te III. optuženog BL, a dok je za V. optuženog OL, kojeg naziva „ SL“, iskazao da je bio „manijak“ te posebno negativna osoba, nadalje sa iskazom svjedoka TL koji je i sam bio zarobljen u prostorijama Poljoprivredne zadruge dva dana, gdje je vidio I. optuženog PL, II. optuženog ČL i V. optuženog OL koji su bili obučeni u uniforme milicije tzv. „SAO Krajine“, te naposljetku i sa iskazom svjedoka RL koji je naveo da je u prostorijama Poljoprivredne zadruge viđao veći broj naoružanih osoba u maskirnim uniformama, među kojima je bila i muška osoba koja mu je poznata po prezimenu OL, a među pripadnicima te „šarene milicije“, osim OL viđao je i II. optuženog ČL, III. optuženog BL i UL, kao i FL, to se obrana I. optuženog PL, II. optuženog FK i

V. optuženog OL ukazuje nevjerodostojnom.

27. Sa druge strane iskaze svjedoka CL i AL kao svjedoka očevidaca te sudionika događaja opisanog pod točkom 1. ovaj sud je u cijelosti prihvatio. Naime, oba svjedoka iskazivala su u više navrata, vrlo detaljno te onako kako su se događaja u danom trenutku sjećali, pri čemu je potrebno istaknuti kako je logično i životno da se oni po proteku više od trideset godina od samog događaja svih detalja ne mogu sjetiti, no kada se njihovi iskazi analiziraju usporedno tada je nedvojbeno da upravo bitne okolnosti iznose na identičan način, pri čemu je iz iskaza ovih svjedoka razvidno da na taj način mogu iskazivati jedino osobe koje su sam inkriminirani događaj doživjele i preživjele. Ovdje je također potrebno posebno naglasiti da je svjedok AL u vrijeme događaja opisanog pod točkom 1. imao samo šesnaest godina te je i zbog svoje dobi događaj koji je sam po sebi izuzetno traumatičan, dodatno teško doživio, a što je sve kod njega rezultiralo i cjeloživotnim liječenjem koje provodi na Odjelu za psihijatriju Opće bolnice Dr. Ivo Pedišić u [adresa], prema njegovom kazivanju kao i prema medicinskoj dokumentaciji svako svjedočenje kod njega izaziva dodatnu traumu, a da je tome tako bilo je vidljivo i kada je svjedoku predočena fotografija V. optuženog OL, što je kod svjedoka AL prouzročilo vrlo potresnu, emotivnu reakciju. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, unatoč pojedinim različitostima kako u međusobnim iskazima svjedoka CL i AL tako i usporedbom svakog pojedinog iskaza ovih svjedoka, sud nalazi da su oni vjerodostojni svjedoci jer su u bitnom iskazivali dosljedno, a također i međusobno suglasno te u suglasju s rezultatima provedenog dokaznog postupka.

28. Sud je također prihvatio i iskaze svjedoka UK, KL, HL, TL, RL, EL, IL, ZL i DL obzirom su svi ovi svjedoci iskazivali u okviru svojih saznanja, nitko od njih nije imao razloga neosnovano teretiti bilo kojeg od optuženika te njihovi iskazi čine logičnu cjelinu s rezultatima dokaznog postupka i nije bilo razloga za sumnju u vjerodostojnost istih.

29. Na temelju svega navedenog sud je našao dokazanim da su, nakon što su 15. rujna 1991. pripadnici Teritorijalne obrane Dubica zatočili osobe hrvatske nacionalnosti JL, ML, CL i AL, te ih sve zatvorili u prostorije WC-a Poljoprivredne zadruge u Hrvatskoj Dubici, koji su tu držani zatočeni bez ikakvog opravdanog vojnog razloga i za koje vrijeme su bili tučeni, točno neutvrđenog dana u prosincu 1991. godine, kao pripadnici Teritorijalne obrane Dubica, za vrijeme oružanog sukoba između paravojnih postrojbi tzv. „SAO Krajina“ s jedne strane i regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske s druge strane, I. optuženi PL, II. optuženi ČL, III. optuženi BL i V. optuženi OL imenovane osobe hrvatske nacionalnosti noću nasilno izveli u dvorište Poljoprivredne zadruge, natjerali ih da pjevaju četničke pjesme i trče u krug po dvorištu do iznemoglosti i pri tom ih nogama, željeznim te drvenim palicama i puškama udarali po svim dijelovima tijela, a kada zbog dobivenih batina i iznemoglosti više nisu mogli trčati te su popadali na tlo, gazili po njima, a sada pokojni FL iz automatske puške pucao u ML i JL, a potom im prerezao grkljan, nakon čega su njihova tijela natovarili na traktorsku prikolicu, naredili CL i AL da legnu na njihova mrtva tijela te su ih sada pokojni UL BL i V. okrivljeni OL odveli do mosta na rijeci Uni i bacili u rijeku, a CL i AL vratili u prostorije Poljoprivredne zadruge.

30. Kao pripadnici tzv. Teritorijalne obrane optuženici su bili dužni postupati u skladu s odredbom članka 32. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., te članaka 75. st. 1., st. 2. a), (II) i st. 3. Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) od 8. lipnja 1977., kojim se zabranjuje nasilje protiv života, zdravlja i fizičkog ili mentalnog blagostanja osobe kao što je ubojstvo ili slično, bilo da ga čine civilni ili vojni službenici.

31. Vijeće je, dakle, utvrdilo da su I. optuženi PL, II. optuženi ČL, III. optuženi BL i V. optuženi OL svojim postupanjem prekršili pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, budući su nečovječno postupali prema civilnom stanovništvu, odnosno, vijeće utvrđuje da su počinili krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

32. Naime, Kazneni zakon (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 u daljnjem tekstu: KZ/11) koji je na snazi u vrijeme donošenja ove presude, je člankom 3. propisao da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno. Ako se Kazneni zakon nakon počinjenja, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primjenjivat će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Također je propisano da je, u slučaju izmjene zakona, sud dužan ispitati postoji li pravni kontinuitet, tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona, pa ako utvrdi da postoji, primjenjivat će zakon koji je blaži za počinitelja.

32.1. Iz činjeničnog opisa optužnice proizlazi da se inkriminirani događaj zbio točno neutvrđenog dana, u prosincu 1991., kada je na snazi bio Osnovni krivični zakon RH, koji za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH propisuje kaznu zatvora od najmanje 5 (pet) godina, ili kaznu zatvora od 20 (dvadeset) godina.

32.2. Stupanjem na snagu Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, Odluka Ustavnog suda RH 105/04, NN 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 u daljnjem tekstu KZ/97) u Glavi XIII. koja se odnosi na kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom u članku 158. propisano je kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog pučanstva, koji po svom sadržaju odgovara odredbi članka 120. OKZ RH, za koje je propisana kazna zatvora najmanje 5 (pet) godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

32.3. Kazneni zakon izmijenio se i nakon toga (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – u daljnjem tekstu KZ/11) te je u Glavi IX., kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva člankom 91. propisano kazneno djelo ratnog zločina koji po svom sadržaju odgovara sadržaju krivičnog djela iz članka 120. stavak 1. OKZ RH. Stavkom 1. članka 91. KZ/11 propisana je kazna zatvora od najmanje 5 (pet) godina, ili kazna dugotrajnog zatvora, a člankom 92. KZ/11 kazna zatvora od najmanje 3 (tri) godine. Dugotrajni zatvor propisan je odredbom članka 46. KZ/11 u trajanju od 20 do 40 godina, a kazna zatvora je propisana odredbom članka 44. KZ/11 u trajanju tri mjeseca do dvadeset godina.

32.4. S obzirom na to, sud je, utvrdio da pravni kontinuitet postoji te da su odredbe OKZ RH blaže za počinitelje u ovom kaznenom postupku te je sud iste i primijenio. 33. Tijekom postupka obrana nije ukazivala na to da bi optuženici bili neuračunljivi u smislu odredbe čl. 10. OKZRH ili bitno smanjeno uračunljivi, niti je njihova uračunljivost dovedena u pitanje bilo kojim dokazom izvedenim tijekom rasprave. Iz njihovog ponašanja, kako ga opisuju CL i AL, sud nedvojbeno utvrđuje da je ovo kazneno djelo počinio s umišljajem, jer su optuženici bili svjesni svog djela i htjeli su njegovo izvršenje. Stoga je kaznena krivična odgovornost optuženika utvrđena u skladu sa odredbom čl. 9. OKZRH.

34.Za ovo kazneno djelo odredbom čl. 120. st. 1. OKZRH propisana je kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina ili kazna zatvora od dvadeset godina. Odredbom čl. 35. OKZRH propisano je da kazna zatvora može trajati od petnaest dana do petnaest godina, a da se kazna zatvora u trajanju od dvadeset godina može izreći samo za najteže oblike krivičnog djela.

35. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir sve one okolnosti koje u smislu odredbe čl. 37. OKZRH utječu na to da kazna bude manja ili veća.

36. U odnosu na sve optuženike sud je istima cijenio olakotnom okolnost što su prema raspoloživim podacima neosuđivane osobe.

36.1. Otegotnom okolnošću je u odnosu na sve optuženike sud cijenio činjenicu da su djelo počinili s izravnom namjerom (prema OKZ RH direktnim umišljajem) kao najvišim oblikom stupnja kaznene odgovornosti, kao i činjenicu da je motiv njihova postupanja isključivo činjenica da su oštećenici osobe hrvatske nacionalnosti. Ovdje je potrebno ponovno istaknuti i činjenicu da je oštećeni AL za vrijeme inkriminiranog događaja osoba starosti šesnaest godina te su svi oštećenici u tom trenutku bez ikakve mogućnosti da se suprotstave i obrane na bilo koji način, ne samo iz razloga jer su goloruki naspram naoružanih optuženika, nego i iz razloga jer su tijekom zarobljeništva dovedeni u takvo fizičko stanje koje im onemogućava da pruže bilo kakav oblik otpora. Prema golorukim i fizički onemoćalim zarobljenicima optuženici koji su naoružani postupaju na način koji je moguće opisati jedino kao zvjersko iživljavanje koje je samo sebi svrha.

36.2. Dodatno je u odnosu na V. optuženog OL sud otegotnom okolnošću cijenio i činjenicu da je isti sudjelovao u odvoženju tijela ubijenih JL i ML na način kako su to opisali svjedoci očevici, prvenstveno AL i CL koji su bili natjerani leći na mrtva tijela koja su prevezena do Une te bačena u rijeku.

37. Upravo radi navedenog je sud, na temelju odredbe članka 120. stavak 1. OKZ RH V. optuženog OL osudio na kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina, a dok je I. optuženog PL, II. optuženog FK i III. optuženog BL osudio na kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) godina, smatrajući da će se ovako odmjerenim kaznama zatvora ostvariti svrha kažnjavanja koja je propisana odredbom čl. 31. OKZRH jer kada bude izvršena svakako će spriječiti počinitelja da ponovno čini krivična djela, a istom će u cijelosti biti ostvarena i svrha generalne prevencije.

38. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 I. optuženi PL, II. optuženi ČL, III. optuženi BL i V. optuženi OL oslobođeni su obveze snošenja troškova kaznenog postupka u cijelosti obzirom sud ne raspolaže podacima o njihovom zaposlenju, primanjima te imovnom stanju općenito te obzirom su isti već trideset godina nedostupni pravosudnim tijelima RH pa bi stoga i eventualna naplata troškova kaznenog postupka od istih bila nemoguća.

39. U odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 2. optužnice, a stavljeno na teret V. optuženom OL ovaj sud nije s potpunom sigurnošću utvrdio da je V. optuženi OL počinitelj ovog kaznenog djela iz kojeg razloga je, na temelju u izreci citirane zakonske odredbe, istog oslobodio od optužbe.

40. Naime, kao što je to već istaknuto, nije sporno da su točno neutvrđenog dana u rujnu 1991. u Hrvatskoj Dubici, civili ŠL i ŽL, koji su ranjeni tijekom oružanog sukoba te su dovedeni radi pružanja liječničke pomoći u ambulantu u Hrvatskoj Dubici, izvedeni na prostor ispred ambulante, vezani žicom, izudarani, a potom su na njih nabacane automobilske gume te su živi zapaljeni na koji način su usmrćeni.

41. Međutim, unatoč saznanjima o pogibiji ŠL i ŽL nitko od ispitanih svjedoka nema saznanja o počinitelju ili počiniteljima ovog kaznenog djela. Tako svjedok CL navodi da je iz razgovora zatvorskih stražara, koji su o tome više puta pričali i hvalili se, čuo da su SL, BK i FL usmrtili njegove suseljane CL i ŽL, i to na način da su ih polegli na tlo, zavezali žicom, izudarali ih te potom na njih nabacali traktorske i automobilske gume koje su zapalili tako da su ŽL i ŠL živi izgorjeli, svjedok AL zna da su ŠL i ŽL ubijeni kod bolnice u Dubici ali ne zna tko je to učinio, svjedok IL čuo je da je kombi u kojem su se nalazili članovi obitelji ŽL naišao na minu te je stariji ŽL poginuo, a njegovi sinovi su dovezeni u Dom zdravlja u Dubicu i čuo je da su mrtvi no ne zna što se događalo, a identično iskazuju i svjedoci GL, JK i ŠK.

41.1. Postojanje kaznene odgovornosti bilo koje osobe mora proizlaziti iz rezultata provedenog dokaznog postupka koji su takvi da nema dvojbe da je upravo optužena osoba počinila inkriminirano joj kazneno djelo. U konkretnom slučaju rezultati provedenog dokaznog postupka ne ukazuju bez ikakve sumnje na to da bi upravo V. optuženi OL počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret pod točkom 2. jer istog kao jednog od mogućih počinitelja u svom iskazu spominje jedino svjedok CL koji svoja saznanja crpi iz razgovora zatvorskih stražara, a što prema mišljenju vijeća nije dostatno za donošenje osuđujuće presude.

42. Stoga je V. optuženi OL oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo opisano pod točkom 2., a shodno tome i troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 08. studenog 2024.

Predsjednica vijeća:

Tamara Pleše

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjerka neposredno ovom sudu ili preporučenim pismom, o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.