REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4287/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak, Zagreb, Radnički dol 23, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi iznosa od 155,33 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-976/2022 od 16. studenog 2023., 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-976/2022 od 16. studenog 2023. u točkama II. i IV. izreke.

II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-976/2022 od 16. studenog 2023. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-976/2022 od 16. studenog 2023. odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 127,53 €/960,85 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 %, od 1. siječnja 2020., do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 27,81 €/209,51 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 %, od 1. siječnja2020., do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 79,84 €/601,55 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 231,22 €/1.742,13 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je 27. listopada 2019. na 137,600 km autoceste A3 (Bregana-Zagreb-Lipovac) na dionici D11 (Novska-Okučani) oko 15.30 sati dogodila prometna nezgoda koju je skrivio tuženikov osiguranik na način da je vozilo tuženikovog osiguranika zbog gubitka kontrole izletio s ceste i udarilo u zaštitnu ogradu na autocesti i oštetio je, radi čega su tužitelju nastali troškovi popravaka u iznosu od 3.356,83 kn prema priloženom troškovniku. Tuženik je tužitelju s osnova naknade štete isplatio iznos od 2.186,47 kn. U ovom postupku prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim iznos od 960,85 kn. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da se radi o izvanrednoj situaciji u kojoj su ophodari tužitelja nakon dojave o prometnoj nesreći i nastaloj šteti na dijelu autoceste izašli na teren i obavili sve poslove kako bi osigurali sigurnost cestovnog prometa. Slijedom navedenog sud je utvrdio da se nastala šteta zbog izvanredne situacije ne podmiruje iz cestarina prema članku 9. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 i 4/23; dalje: ZC) radi čega je prvostupanjski sud obvezao tuženika kao u točki I. na plaćanje iznosa od 960,85 kn sukladno članku 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Prvostupanjski sud je odbio tužiteljev zahtjev kao neosnovan na isplatu iznosa od 27,81 EUR / 209,51 kn za trošak obavljanja očevida s izradom fotodokumentacije i troškovnika jer je ocijenio da nije neophodan trošak koji bi bio nužan radi saniranja štete (točka II. izreke). O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio sukladno članku 154. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/4, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22; dalje: Tarifa) kao u točkama III. i IV. izreke.

3. Protiv presude u dijelu u kojem nije uspio, točke II. i IV., žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka i troškova žalbe ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Protiv presude u dijelu kojem nije uspio, točke I. i III., žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

7. Presuda je ispitana u granicama razloga određenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/4, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti onima na koje se pozivaju tužitelj i tuženik.

9. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog ovaj sud nije odlučivao o žalbenim navodima kojima tužitelj i tuženik osporavaju ocjenu priloženih dokaza i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.170,36 kn na ime naknade imovinske štete koja je nastala tužitelju 27. listopada 2019. na 137,600 km autoceste A3 (Bregana-Zagreb-Lipovac) na dionici D11 (Novska- Okučani) oko 15.30 sati kada je tuženikov osiguranik oštetio zaštitnu ogradu. Tuženik je tužitelju s osnova naknade štete isplatio iznos od 2.186,47 kn, a tužitelj u ovom postupku potražuje razliku.

11. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno prema slobodnoj ocjeni dokaza zaključio da očevid s izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 209,81 kn ne predstavlja štetu nastalu štetnim događajem niti su to troškovi koji su bili nužni radi saniranja štete, za što je prvostupanjski sud dao jasne i argumentirane razloge koji su sukladni ispravama u spisu.

12. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 231,22 EUR / 1.742,13 kn koje je prvostupanjski sud jasno i vrlo detaljno obrazložio u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a i pravilnom primjenom odredbi Tbr. 8. t. 1. i t. 3. Tarife. Prvostupanjski sud je jasno obrazložio zašto je odbio naknadu troška za podneske od 16. svibnja 2023., 6. srpnja 2023. i 17. kolovoza 2023. pozivom na tada važeće odredbe Tarife što ovaj sud nalazi da je pravilno. Pravilno je prvostupanjski sud odbio i tužiteljev zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe, jer naknadu ovog troška tužitelj nije određeno zatražio, sukladno članku 164. stavku 1. ZPP-a, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

13. U odnosu na tuženikove žalbene navode kojima osporava visinu štete valja navesti da je prvostupanjski sud u pobijanom dijelu presudu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastalu štetu u iznosu od 127,53 EUR naveo razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i argumentirani. Žalbenim navodima glede planiranih tužiteljevih radova i onih u tijeku na održavanju autocesta, amortizacije, starosti i korozije zaštitne ograde koju je tužitelj zamijenio zbog oštećenja, nakon štetnog događaja, tuženik osporava utvrđeno činjenično koji žalbeni navodi nisu dopušteni. Visinu štete sud je utvrdio na temelju troškovnika i isprava koje je tužitelj dostavio u spis pa je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno prava kada je prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 127,53 EUR.

14. Pravilna je i odluka o parničnom trošku donesena sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a i članku 155. ZPP-a kojim je tuženik obavezan naknaditi tužitelju parnični trošak koji tuženik konkretnom žalbenim navodima nije osporio.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 30. prosinca 2024.

Sudac

Ivana Mlinarić