Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 11 Gž-1454/2023-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Varaždinu Varaždin, Braće Radić 2 |
Poslovni broj: 11 Gž-1454/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. F. R., B., zastupanog po punomoćnici Ž. F., odvjetnici u Z., protiv tuženika M. O. a.d.o., B., zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M.-L.-B.-T. u Z., radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pn-62/2022-9 od 1. prosinca 2023., dana 4. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pn-62/2022-9 od 1. prosinca 2023. u pobijanom dijelu, toč. I. izreke.
II. U nepobijanom dijelu, toč. II. izreke, rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pn-62/2022-9 od 1. prosinca 2023. nije bilo predmet ispitivanja u žalbenom stadiju postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
"I Odbija se kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-62/2022-7 od 21. studenoga 2023. u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da u roku od osam dana uplati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 99,94 eura/753,03 kuna.
II Prihvaća se prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-62/2022-7 od 21. studenoga 2023. u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da u roku od osam dana uplati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 100,21 eura/755,00 kuna te se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-62/2022-7 od 21. studenoga 2023. u tom dijelu ukida."
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija rješenje u toč. I. izreke i navodi da to čini iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu toč. I. izreke rješenja i stavi izvan snage rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pn-62/2022-7 od 21. studenoga 2023. u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da u roku od osam dana uplati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 99,94 EUR/753,03 kn.
2.1. Obzirom da prema odredbi čl. 365. st. 1. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu (konkretno: rješenje) u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a tužitelj pobija rješenje samo u toč. I. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iako se u žalbi poziva (i) na žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka, tužitelj niti izrijekom niti sadržajem, ne upućuje na bilo koju konkretnu bitnu povredu. Stoga je pobijano rješenje najprije ispitano u odnosu na one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.
5. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju odlučno činjenično utvrđenje da je tužbu zajedno s prilozima u ovom predmetu dostavio prvostupanjskom sudu na nosaču podataka (DVD) i u papirnatom obliku. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da dostava tužbe sudu na nosaču podataka (DVD) nije dostava tužbe u elektroničkom obliku, jer se prema odredbi čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, pa da bi se podnesak smatrao podneskom u elektroničkom obliku, on mora biti podnesen putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda.
6.1. Stoga ovaj sud ne može prihvatiti žalbene tvrdnje tužitelja da je tužbu u ovom predmetu podnio u elektroničkom obliku slijedom čega ne bi bio u obvezi platiti cijeli iznos pristojbe propisan Tar. br. 1. st. 1. primjenjive Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN br. 53/19 i 92/21; dalje: Uredba).
6.2. Nastavno, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao tvrdnje da mu e-komunikacija sa sudovima nije dopuštala slanje tužbe u elektroničkom obliku. Iako tužitelj u žalbi tvrdi da on ne upravlja sustavom e-komunikacije i da zbog toga ne može niti dokazati da mu sustav nije dopuštao slanje predmetnog pismena (tužbe s prilozima) e-komunikacijom, tužitelj je bio procesnoj poziciji predložiti prvostupanjskom sudu da provede odgovarajuće dokaze kojima bi se moglo utvrditi funkcioniranje sustava e-komunikacije u relevantnom trenutku, što on nije učinio niti u ranijem tijeku postupka, a niti to čini sada u žalbi. U tom kontekstu nisu od odlučnog značaja žalbene tvrdnje tužitelja o životnoj nelogičnosti slanja tužbe sudu u elektronski čitljivom obliku (DVD) jer da je lako utvrditi da su dokumenti pripremljeni i podobni za slanje e-komunikacijom i još dodatno sve slati ispisano u papirnatom obliku, obzirom da bi tužbu s prilozima znatno lakše poslao sudu putem sustava e-komunikacije. Također nije odlučno da je dostavljenim DVD medijem sudu omogućeno učitavanje tužbe s prilozima u sustav e-komunikacije, bez ikakvog daljnjeg angažmana suda u oformljivanju bilo koje datoteke i da su na taj način smanjeni troškovi i vrijeme rada sudskih službenika, jer niti takvim navodima tužitelj ne dovodi u sumnju stajalište prvostupanjskog suda da dostava tužbe sudu na nosaču podataka (DVD) nije dostava tužbe u elektroničkom obliku (putem sustava e-komunikacije). Zaključno, neosnovano se tužitelj poziva na predmet prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-61/2022, jer iz navoda same žalbe proizlazi da odluka o sudskoj pristojbi u tom predmetu nije bila ispitana u žalbenom stadiju postupka.
6.3. Zbog navedenog, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe Tbr. 1. st. 1. Uredbe djelomično odbio kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pn-62/2022-7 od 21. studenoga 2023. u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da u roku od osam dana uplati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 99,94 EUR/753,03 kn (koji iznos predstavlja razliku pristojbe koja nije plaćena), obzirom da je tužitelj u obvezi platiti cijeli iznos pristojbe na tužbu.
7. Slijedom iznijetog, primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a i čl. 29. st. 4. ZSP-a odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, toč. I. izreke, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
U Varaždinu 4. siječnja 2024.
|
|
Sudac |
|
|
Milko Sambolek v.r. |
|
|
|
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.