REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4930/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja ŽH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnice Ana Jadrić, odvjetnica u Splitu, Gundulićeva 26A, i Rozita Vidan, odvjetnica u Splitu, Ćirila i Metoda 38, protiv tuženika BERYLLUS d.o.o., u stečaju, OIB 30125850583, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Jurković, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3a, radi izdvajanja/izlučenja nekretnine iz stečajne mase (v.p.s.15.000,00 EUR), odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-350/2023-24 od 25. listopada 2024., 30. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-350/2023-24 od 25. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Splitu je rješenjem sadržanim u presudi poslovni broj P-350/2023-24 od 25. listopada 2024. odbio kao neosnovan prijedlog za donošenje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine koja je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u

Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, označena kao:

- čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], katastarska općina: 329835, SPLIT: 4. suvlasnički dio: 95/714 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) – dijela koji jesu vlasnički dio povezan sa stanom br. 2. – etaža prizemlja (sjever), ukupne površine 44,81 m2, koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka + blagovaonice, kuhinje, hodnika, predprostora i kupaonice, te pripatka: balkona površine 3,70 (korisne površine 1,85 m2). Stanu pripada na etaži podruma pomoćni prostor površine 39,37 m2 i terasa površine 19,65 m2 (korisne površine 5,97 m2), vanjsko parking mjesto br. 4, površine 14,12 m2 (korisne površine 1,41 m2) i vanjsko parking mjesto br.5, površine 13,66 m2 (korisne površine 1,37 m2) te zabilježbom te zabrane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split te povjeravanje na čuvanje i upravu predlagatelju osiguranja.

1.1. Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je zaključio da tužitelj kao predlagatelj osiguranja nije dokazao da je izlučni vjerovnik za predmetnu nekretninu pa se na njega ne primjenjuje odredba čl. 169. st. 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ), a sukladno odredbi čl. 171. st. 1. SZ-a, kojom odredbom je propisano da nakon otvaranja stečajnog postupka ne mogu se valjano stjecati prava na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu, a predmetna nekretnina je stečajna masa stečajnog dužnika.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu. Rješenje pobija u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji ovu žalbu, preinači pobijano rješenje te donese predloženu privremenu mjeru.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi izdvajanja/izlučenja nekretnine iz stečajne mase tuženika, u kojoj je naveo da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-562/2022 od 16. veljače 2023. otvoren stečajni postupak nad tuženikom te je tužitelj 17. travnja 2023. podnio prijavu tražbine u stečajnom postupku i dostavio obavijest o razlučnom i izlučnom pravu. Tužitelj je u prijavi naveo podatke o tražbini koju ima prema tuženiku i to u ukupnom iznosu od 116.395,30 EUR, od čega je glavnica iznos od 99.292,80 EUR, a kamata 17.102,50 EUR, s tim da je tražbinu umanjio za iznos od 42.554,06 EUR / 320.623,59 kn kojim iznosom je kompenziran dio kupoprodajne cijene na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Ante Zlokić pod poslovnim brojem OV-14026/2021 od 8. prosinca 2021.

5.1. Uz tužbu je, tužitelj kao predlagatelj osiguranja, protiv tuženika kao protivnika osiguranja, na temelju odredbi Ovršnog zakona, prijedlogom radi osiguranja tražbine predložio određivanje privremene mjere zabrane protivniku osiguranja otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine, navodeći da je predlagatelj osiguranja izlučni vjerovnik s izlučnim pravom na predmetnoj nekretnini, a budući da je stečajni upravitelj predložio vjerovnicima da na izvještajnom ročištu donesu odluke o unovčenju imovine dužnika, smatra da su se kumulativno ispunile pretpostavke za donošenje mjere osiguranja to je predložio da sud u ovom postupku radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja odredi predloženu privremenu mjeru.

5.2. Istovremeno s donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev da je tuženik BERYLLUS d.o.o. za poslovanje nekretninama i usluge, u stečaju, Split, OIB: 30125850583 dužan izdvojiti / isključiti iz stečajne mase navedenu nekretninu.

6. Prema odredbi čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da sud u ovom parničnom postupku naloži tuženiku da izdvoji iz stečajne mase predmetnu nekretninu.

8. Prema odredbi čl. 147. st. 1. SZ-a, osoba koja na temelju kojeg svoga stvarnog ili osobnog prava može dokazati da neki predmet ne ulazi u stečajnu masu nije stečajni vjerovnik. Njezino će se pravo na izdvajanje predmeta utvrđivati prema pravilima za ostvarivanje tih prava izvan stečajnog postupka.

9. Prvostupanjski je sud svoj stav o osnovanosti tužiteljeve nenovčane tražbine izrazio u presudi donijetoj istovremeno s donošenjem pobijanog rješenja, a to je da ugovor o kupoprodaji nije pravni temelj za izlučni zahtjev, jer se sklapanjem tog ugovora stječe obveznopravni zahtjev, a vlasništvo se stječe upisom stjecateljeva prava u zemljišnu knjigu sukladno čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 13/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV), koji članak propisuje da se vlasništvo nekretnine stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu, a radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe, sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnog prava, dok provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu podnesen zahtjev za tu uknjižbu, pa kako tužitelj nije upisao pravo vlasništva niti je platio kupoprodajnu cijenu, nije dokazao da je izlučni vjerovnik u odnosu na predmetnu nekretninu koja je i dalje stečajna masa stečajnog dužnika.

10. Ne ulazeći u pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude i ne prejudicirajući drugostupanjsku odluku o žalbi podnijetoj protiv te presude, ovaj sud zaključuje da tužitelj kao predlagatelj osiguranja, nije na razini vjerojatnosti, dokazao osnovanost svog zahtjeva za izlučenje predmetne nekretnine.

11. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj kao predlagatelj osiguranja nije za sada na razini vjerojatnosti dokazao da je izlučni vjerovnik za predmetnu nekretninu pa se na njega ne primjenjuje odredba čl. 169. st. 4. SZ-a, a sukladno odredbi čl. 171. st. 1. SZ-a.

12. Valjalo je stoga na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. OZ-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Zagreb, 30. prosinca 2024.

Sudac

Kamelija Parać