REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3041/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja, i Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HOTEL JADRAN ŠIBENIK d.d., [adresa], OIB 47183175939, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika 1. REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo, Građansko pravni odjel u Šibeniku, 2. BR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, 3. BRJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 5. ER iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama prvo i drugo tuženika izjavljenim protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-41/2022 od 5. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvo i drugo tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-41/2022 od 5. lipnja 2023. u točki I. podtočkama 1. i 2. koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj HOTEL JADRAN ŠIBENIK d.d., [adresa], OIB 47183175939, vlasnik 1. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], zkč. [katastarska čestica] „zemljište sa zgradom“, površine 347 m2, a koji u naravi predstavlja poslovni prostor - restoran „Taverna Hotela Jadran“, površine 88,90 m2 te pripadajući hodnik, površine 6,31 m2 i sanitarni čvor, površine 12,03 m2, ukupne površine 107,24 m2, koji poslovni prostor je prikazan u Snimku etažnog dijela poslovne zgrade od 3. rujna 2021., broj elaborata: 2021-82, sastavljen od strane društva M.V.M. ZVON društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, trgovinu i uvoz-izvoz, iz Zagreba, potpisanog od PR, mag.ing.geod.et.geoinf., zajedno sa razmjernim idealnim dijelom suvlasništva zajedničkih i nedjeljivih dijelova i uređaja kuće (zgrade) u kojoj se prostor nalazi, kao i zemljišta na kojem je kuća (zgrada) izgrađena.

2. Tužitelj je ovlašten na temelju ove presude zatražiti i provesti u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva, i to na način da se u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. zkč. [katastarska čestica] „zemljište sa zgradom“, površine 347 m2 u vlastovnici (list „B“) pod rednim brojem 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) upiše poslovni prostor - restoran „Taverna Hotela Jadran“, površine 88,90 m2 te pripadajući hodnik, površine 6,31 m2 i sanitarni čvor, površine 12,03 m2, ukupne površine 107,24 m2, koji poslovni prostor je prikazan u Snimku etažnog dijela poslovne zgrade od 3. rujna 2021., broj elaborata: 2021-82, sastavljen od strane društva M.V.M. ZVON društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, trgovinu i uvoz-izvoz, iz Zagreba, potpisanog od PR, mag.ing.geod.et.geoinf. uz upis prava vlasništva na ime tužitelja HOTEL JADRAN ŠIBENIK d.d., [adresa], OIB 47183175939, uz istovremeno brisanje upisanog Društvenog vlasništva, a što su tuženici dužni trpjeti.“

te u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-41/2022 od 5. lipnja 2023. i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja

- u točki I. podtočki 1. izreke u dijelu koji glasi: „a koji Snimak etažnog dijela poslovne zgrade od 3. rujna 2021., broj elaborata: 2021-82 je sastavni dio ove presude“ i

- u točki I. podtočki 2. koji glasi: „a koji Snimak etažnog dijela poslovne zgrade od 3. rujna 2021., broj elaborata: 2021-82 je sastavni dio ove presude“.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 7.776,75 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom u točki I. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje da je vlasnik nekretnina navedenih u točki I. izreke, a tuženici su dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama (E-1) na ime tužitelja.

2. U točki II. izreke naloženo je 1. i 2. tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 34.639,95 EUR solidarno i na jednake dijelove svaki po 17.319,97 EUR.

3. Presudu je prvostupanjski sud donio uz primjenu odredaba članka 129. u vezi odredbama članaka 159. i 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZVDSP), a iz obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da prvotuženik i drugotuženik neosnovano prigovaraju da predmetna nekretnina, koja u naravi predstavlja Tavernu Hotela Jadran ukupne površine 107,24 m2, nije ušla u temeljni kapital tužitelja u postupku pretvorbe društvenih poduzeća te da ne može biti vlasništvo tužitelja jer da je njome raspolagao drugotuženik dajući u najam isti prostor Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Odluku o trošku postupka prvostupanjski je sud donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: OT).

3.1. Presudu u cijelosti žalbom pobija prvotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ukazuje na pogrešnu ocjenu prvostupanjskog suda o ispunjenju pretpostavki iz odredbe članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP). U odnosu na odluku o troškovima postupka ističe da je vrijednost predmeta spora previsoko određena što je utjecalo na odluku o ukupnom dosuđenom trošku. Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u odbije, odnosno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a posljedično pobija i odluku o trošku postupka.

3.2. Presudu pobija i drugotuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga navodeći da se vlasništvo stječe tek uknjižbom u zemljišnoj knjizi i da je o zahtjevu sadržanom u točki I. podtočki 2. trebalo odlučivati u upravnom postupku. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. U odgovoru na žalbe tužitelj se protivi žalbenoj argumentaciji koju smatra pravno neutemeljenom i predlaže prvostupanjsku presudu potvrditi i traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.776,75 EUR.

5. Ispitavši pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je pravilna i osnovana na zakonu, osim u dijelu navedenom u točki II. izreke.

6. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj u žalbi ukazuje na postojanje povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Za svoje zaključke prvostupanjski sud je naveo logične razloge koji, po ocjeni ovog suda, nisu proturječni sadržaju prvostupanjskog spisa, odnosno dokazima, ispravama i zapisnicima o izjavama, koji se u njemu nalaze.

7. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno u dostatnoj mjeri za donošenje meritorne odluke, a iz tako utvrđenog činjeničnog stanja i potvrde Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj R3-1167/2022 od 28. lipnja 2022. proizlazi da je tužitelj nesporno pravni sljednik nekadašnjeg društvenog poduzeća SOUR „Šibenka“ OOUR Rivijera koji je u nesmetanom mirnom posjedu kao samostalni posjednik Taverne od kraja pedesetih godina prošlog stoljeća, a svakako od 25. ožujka 1985., što proizlazi iz Dozvole broj [broj dozvole] Općinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Šibenik od 25. ožujka 1985. kojom je nadležno tijelo navelo uvjete pod kojima se dozvoljava adaptacija i rekonstrukcija Hotela Jadran, pri čemu je pod točkom 2. u alineji 3. navodi „Namjena objekta - nepromijenjena. Adaptacijom i rekonstrukcijom potrebno je zadovoljiti normative za hotel B kategorije pri čemu prizemlje sadrži tavernu s pomoćnim prostorom u prizemlju stambene kuće, a koja čini funkcionalnu cjelinu s prostorom hotela“, a jednako proizlazi i iz građevinske dozvole za rekonstrukciju i adaptaciju od 24. travnja 1985. iz koje proizlazi da je taverna bila sastavni dio prizemlja hotela, iako se nalazi na različitoj katastarskoj čestici od one na kojoj se nalazi hotel. Predmetni poslovni prostor Taverna nije posebno naveden u zk. ulošku [broj ZK uloška], ali s obzirom da su ostali dijelovi zgrade oznake kč. [katastarska čestica] upisane u tom zk. ulošku u vlastovnici („list B“) evidentirani kao stanovi i druge prostorije u toj zgradi kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo E-2 do E-10 u korist 2. do 5. tuženika, a pod rednim brojem 1 evidentiran suvlasnički dio s neodređenim omjerom kao etažno vlasništvo E-1 – vlasništvo nekretnine u A listu za dio koji nije posebno opisan, a upisan u korist društvenog vlasništva, proizlazi zaključak da se vlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-1 upisano pod rednim brojem 1 u B listu se odnosi upravo na predmetnu Tavernu kao poslovni prostor koji bi na tom mjestu trebalo opisati kako postoji u naravi. Nadalje je nespornim utvrđeno da je SOUR „Šibenka“ OOUR Rivijera, koji su bili osnovani sukladno Zakonu o udruženom radu („Službeni list SFRJ“ broj: 35/76, 57/83, 85/87 i 6/88; dalje: ZUR), koristilo predmetni poslovni prostor Tavernu kao osnovno sredstvo za potrebe obavljanja ugostiteljsko-turističke djelatnosti u sklopu Hotela Jadran i da je predmetna Taverna procijenjena u temeljni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Rivijera s p.o. iz [adresa], od kojeg je nastao tužitelj kao društvo kapitala, a što proizlazi iz rješenja HFP od 4. listopada 2004. jer se pod lokacijom Šibenik Hotel Jadran navodi da je procijenjen i dio č. ZGR [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to neutvrđeni suvlasnički dio na kojem se nalazi taverna hotela pri čemu u obrazloženju tog rješenja se navodi da je procijenjen i dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi taverna hotela Jadran NGP 108,86 m2, a jednako proizlazi i iz očitovanja HFP-a o procjeni taverne Hotela Jadran od 18. veljače 2004., klasa: 942- 05/03-01/2009. Dakle, predmetna je nekretnina upisana kao društveno vlasništvo, a izvanknjižno pravo korištenja nesumnjivo je imao prednik tužitelja.

8. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda o ispunjenju uvjeta propisanih odredbom članka 390.a ZVDSP-a kojom je propisano da je trgovačko društvo, kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

- društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i

- koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i

- čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva pa su stoga neosnovani žalbeni navodi prvotuženika.

9. Žalbeni navodi drugotuženika BR koji se odnose na to da „vodi beskrajnu borbu radi povrata oduzete imovine“ nisu dokazani, niti odlučni u konkretnom slučaju u smislu odredbe članka 375. stavka 1. ZPP-a. Pravilna je i ocjena o neosnovanosti navoda drugotuženika o tome da je on u posjedu predmetnog prostora jer iz ugovora o zakupu koji je priložen u spis proizlazi da on Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske daje u zakup prostor površine 30 m2 koji se nalazi na lijevoj strani i predstavlja magazin u prizemlju, etažno vlasništvo, a tužitelj je tužbom zatražio da se utvrdi vlasnikom etažnog vlasništva (E-1) koji predstavlja površinu 107 m2 i u naravi je Taverna Hotela Jadran i nema nikakve dodirne točke s poslovnim prostorom drugotuženika.

10. Nije osnovan žalbeni navod drugotuženika o nedopuštenosti zahtjeva navedenog u točki I. podtočki 1. izreke pobijane presude. Točno je da je odredbom članka 119. stavka 1. ZVDSP-a propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije, ali je dopušteno utvrđivati stjecanje prava vlasništva koje je već stečeno u nekom trenutku u prošlosti ispunjavanjem zakonom propisanih pretpostavki i takva presuda nema konstitutivni karakter. Prema odredbi članka 360. stavka 1. ZVDSP-a pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. U konkretnom se slučaju ne radi o stjecanju vlasništva na temelju pravnog posla već o stjecanju vlasništva na temelju zakona.

11. Također je neosnovan žalbeni navod drugotuženika u pogledu odluke sadržane u točki I. podtočki 2. pobijane presude. Prema odredbi članka 127. stavka 1. ZVDSP-a onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugoga tijela, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, a u konkretnom slučaju to je pravo tužitelja, a njegovo je i pravo zahtijevati da se opiše što u naravi predstavlja suvlasnički dio zgrade, a što je nesporno utvrđeno u Snimku etažnog dijela poslovne zgrade od 3. rujna 2021., i ne radi se o uspostavi i upisu posebnog dijela zgrade u smislu odredaba članaka 71. - 73. ZVDSP-a.

12. Ovaj sud prihvaća u cijelosti činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda navedena u točki I. izreke, na koja utvrđenja je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZVDSP-a. Stoga su neosnovani tuženikovi žalbeni navodi o ostvarenju kojeg od žalbenih razloga. Na većinu žalbenih navoda, koji se svode na ponavljanje navoda iznesenih tijekom postupka, prvostupanjski je sud dao pravilne odgovore u obrazloženju pobijane presude pa iznesenim žalbenim navodima tuženici nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. Ovaj sud prihvaća i obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenu vrijednost predmeta spora. U odgovoru na tužbu prvotužena je navela da ističe prigovor previsoke oznake vrijednosti spora u predmetnoj pravnoj stvari i predlaže sudu pravilno utvrditi vrijednost predmeta spora, ali taj prigovor nije kasnije iznosila. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da prvotuženik neosnovano prigovara vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi u visini od 331.807,02 EUR jer se radi o poslovnom prostoru, koji je povezan s Hotelom Jadran, ali se nalazi u drugoj zgradi, pravilno ocjenjujući da je navedena vrijednost predmeta spora, uzimajući u obzir da se radi o prostoru ukupne površine 107,24 m2, realna i u skladu s odredbom članka 40. stavka 3. ZPP-a.

14. Odluka o trošku u odnosu na visinu nije ispitivana na temelju ovlasti iz odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, a žalitelj niti ne navodi konkretne razloge zbog kojih bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud, bio u bilo kojem djelu netočan osim u pogledu naznačene i pravilno utvrđene vrijednosti predmeta spora.

15. Ovaj je sud preinačio i odluku suda prvog stupnja u odnosu na formulaciju „koji je sastavni dio ove presude“ jer takva formulacija nije predviđena niti jednom zakonskom odredbom. Iz odredaba članaka 335. i 338. ZPP-a ne proizlazi da presuda može imati sastavni dio, a u konkretnom slučaju iz tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužitelj predložio da dostatno preciziran Snimak etažnog dijela poslovne zgrade od 3. rujna 2021., broj elaborata: 2021-82, sastavljen od strane društva M.V.M. ZVON društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, trgovinu i uvoz-izvoz, iz Zagreba, potpisanog od PR, mag. ing. geod. et. geoinf., predstavlja sastavni dio izreke presude, i o takvom je zahtjevu prvostupanjski sud meritorno odlučio. Prema ocjeni ovog suda dostatno je navođenje točno određenog snimka, a to je u konkretnom slučaju ostvareno.

16. Slijedom navedenog je valjalo potvrditi pobijanu presudu u dijelu navedenom u točki I. izreke na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, a u dijelu navedenom u točki II. izreke preinačiti na temelju odredbe članka 373. ZPP-a.

17. Na temelju odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen (točka III. izreke), jer je ovaj sud ocijenio da zahtijevani troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

Zagreb, 30. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak