REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-794/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom po sucu toga suda Mate Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Branimiru Zubčiću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Gluić Ninčević d.o.o. protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. (OIB 92963223473), Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Filipu Fuštinu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Porobija i Porobija d.o.o. radi isplate a nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Zvonimira Perkušića, odvjetnika u Imotskom te punomoćnika tuženika, 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužiteljici CŽ iznos od 2.454,52 € sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 10,90 eura počevši od 02.11.2008. do isplate,

- na iznos od 0,03 eura počevši od 23.12.2008. do isplate,

- na iznos od 10,97 eura počevši od 02.01.2009. do isplate,

- na iznos od 1,52 eura počevši od 21.01.2009. do isplate,

- na iznos od 11,09 eura počevši od 02.02.2009. do isplate

- na iznos od 4,12 eura počevši od 20.02.2009. do isplate,

- na iznos od 9,91 eura počevši od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 3,04 eura počevši od 21.03.2009. do isplate,

- na iznos od 7,23 eura počevši od 02.04.2009. do isplate,

- na iznos od 4,02 eura počevši od 21.04.2009. do isplate,

- na iznos od 5,80 eura počevši od 02.05.2009. do isplate,

- na iznos od 5,68 eura počevši od 22.05.2009. do isplate,

- na iznos od 3,13 eura počevši od 02.06.2009. do isplate

- na iznos od 5,89 eura počevši od 27.06.2009. do isplate,

- na iznos od 1,49 eura počevši od 02.07.2009. do isplate,

- na iznos od 6,42 eura počevši od 24.07.2009. do isplate,

- na iznos od 1,04 eura počevši od 02.08.2009. do isplate,

- na iznos od 5,96 eura počevši od 20.08.2009. do isplate

- na iznos od 0,50 eura počevši od 02.09.2009. do isplate,

- na iznos od 7,23 eura počevši od 18.09.2009. do isplate,

- na iznos od 0,41 eura počevši od 07.10.2009. do isplate,

- na iznos od 6,28 eura počevši od 17.10.2009. do isplate,

- na iznos od 8,02 eura počevši od 20.11.2009. do isplate

- na iznos od 2,17 eura počevši od 04.12.2009. do isplate,

- na iznos od 8,73 eura počevši od 24.12.2009. do isplate

- na iznos od 1,32 eura počevši od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 0,01 eura počevši od 02.01.2010. do isplate,

- na iznos od 11,71 eura počevši od 22.01.2010. do isplate,

- na iznos od 1,85 eura počevši od 29.01.2010. do isplate

- na iznos od 15,58 eura počevši od 02.02.2010. do isplate,

- na iznos od 13,35 eura počevši od 02.03.2010. do isplate,

- na iznos od 1,56 eura počevši od 19.03.2010. do isplate,

- na iznos od 17,34 eura počevši od 02.04.2010. do isplate,

- na iznos od 2,39 eura počevši od 21.04.2010. do isplate,

- na iznos od 13,40 eura počevši od 02.05.2010. do isplate,

- na iznos od 6,76 eura počevši od 21.05.2010. do isplate,

- na iznos od 18,06 eura počevši od 02.06.2010. do isplate

- na iznos od 3,46 eura počevši od 17.06.2010. do isplate,

- na iznos od 24,76 eura počevši od 02.07.2010. do isplate,

- na iznos od 25,83 eura počevši od 17.08.2010. do isplate,

- na iznos od 16,61 eura počevši od 19.08.2010. do isplate,

- na iznos od 13,23 eura počevši od 02.09.2010. do isplate

- na iznos od 30,17 eura počevši od 17.09.2010. do isplate,

- na iznos od 38,01 eura počevši od 02.10.2010. do isplate,

- na iznos od 31,06 eura počevši od 02.11.2010. do isplate,

- na iznos od 2,49 eura počevši od 18.11.2010. do isplate,

- na iznos od 46,13 eura počevši od 02.12.2010. do isplate

- na iznos od 2,00 eura počevši od 21.12.2010. do isplate,

- na iznos od 49,46 eura počevši od 02.01.2011. do isplate,

- na iznos od 6,67 eura počevši od 20.01.2011. do isplate

- na iznos od 47,07 eura počevši od 02.02.2011. do isplate,

- na iznos od 3,34 eura počevši od 22.02.2011. do isplate,

- na iznos od 43,86 eura počevši od 02.03.2011. do isplate,

- na iznos od 7,08 eura počevši od 08.03.2011. do isplate,

- na iznos od 41,19 eura počevši od 02.04.2011. do isplate

- na iznos od 5,65 eura počevši od 19.04.2011. do isplate,

- na iznos od 1,74 eura počevši od 02.05.2011. do isplate,

- na iznos od 49,49 eura počevši od 07.05.2011. do isplate, te

- na iznos od 1.730,31 eura počevši od 28.05.2011. do isplate, a sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se prigovor tuženika Zagrebačke banke d.d. radi prebijanja koji glasi: "Utvrđuje se potraživanje tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 prema tužitelju CŽ IZ [adresa] B.B., OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 158,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi do dana 31.12.2007. godine koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.08.2007. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine do 29.12.2023.g. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi propisanoj prema čl. 29.st.2. ZOO koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim na iznose od: 0,03 EUR od 22.11.06. do isplate

1,04 EUR od 01.12.06. do isplate

0,04 EUR od 15.12.06. do isplate

2,98 EUR od 01.01.07. do isplate

4,31 EUR od 01.02.07. do isplate

3,72 EUR od 01.03.07. do isplate

4,17 EUR od 01.04.07. do isplate

6,88 EUR od 01.05.07. do isplate

8,85 EUR od 01.06.07. do isplate

10 EUR od 01.07.07. do isplate

9,28 EUR od 01.08.07. do isplate

8,4 EUR od 01.09.07. do isplate

10,8 EUR od 01.10.07. do isplate

11,29 EUR od 01.11.07. do isplate

9,51 EUR od 01.12.07. do isplate

9,31 EUR od 01.01.08. do isplate

6,05 EUR od 01.02.08. do isplate

3,09 EUR od 01.03.08. do isplate

0,08 EUR od 01.04.08. do isplate

1 EUR od 02.04.08. do isplate

6,35 EUR od 01.05.08. do isplate

8,36 EUR od 01.06.08. do isplate

5,64 EUR od 01.07.08. do isplate

9,98 EUR od 01.08.08. do isplate

9,34 EUR od 01.09.08. do isplate

6,41 EUR od 01.10.08. do isplate

1,73 EUR od 01.12.08. do isplate."

III/ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužiteljici CŽ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.621,28 € sa zateznom kamatom počevši od 30. prosinca 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice CŽ za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 39,48 € sa zateznom kamatom počevši od 30. prosinca 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

V/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Zagrebačke banke d.d. za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom 10. listopada 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 7103342851, a na temelju kojeg ugovora joj je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa svrhom adaptacije kuće.

1.1. Međutim, tužiteljica ukazuje da nisu valjane odredbe ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, posebno ukazujući da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo pa da je to protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača što ima za posljedicu ništetnost sukladno tom Zakonu.

1.2. Osim toga, tužiteljica tijekom postupka ukazuje i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 te presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17, a koje presude su donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača gdje je jedan od tuženika bio i tuženik iz ovog spora, pa time ukazuje na to da su sudovi vezani utvrđenjima iz tih odluka, a u postupcima koje potrošač osobno pokrene protiv jednog od tuženika, a posebno jer su iste i potvrđene odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 03. rujna 2019.

1.3. Kako tvrdi da je u utuženom razdoblju plaćala rate kredita upravo na temelju ništetnih odredbi, tužiteljica smatra da je s obzirom na sve navedeno tuženiku platila i više nego što je trebala, pa specificiranim tužbenim zahtjevom zahtjeva isplatu ukupnog iznosa od 2.454,52 € s pripadajućom zateznom kamatom, i to sve uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazujući da nije razvidno je li upravo tužiteljica plaćala rate kredita. Osporava tužiteljici status potrošača. Ističe prigovor zastare. Ukazuje da su nepravilne i nezakonite odluke povodom tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača. Osim toga, ukazuje da je tužiteljica bila upoznata s valutnim rizikom a da niti tuženica nije mogla niti morala znati za rast tečaja CHF. Ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli odražava odredbu nacionalnog prava koja je dispozitivne naravi. Osporava i početak tijeka zatezne kamate. Ukazuje također da se treba uzeti u obzir i razdoblje kada je tečaj CHF-a bio manji od onog koji je važio u vrijeme početnog ugovaranja, pa u tom smislu ističe i procesnopravni prigovor radi prebijanja tražeći da s e utvrdi njegovo potraživanje prema tužiteljici u iznosu od 158, 64 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku ugovora o namjenskom kreditu od 10. listopada 2006. (list 6-10 spisa), presliku otplatnog plana i programa po kreditu (list 11-18 spisa), presliku novinskih članaka koji tematiziraju kredite u CFH (list 77-82 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Beusu (list 103-111 spisa), kao i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 135 i 136 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan, a da nije osnovan istaknuti procesnopravni prigovor radi prebijanja.

5. Između stranaka nije sporno da su obveze po ugovoru o kreditu ispunjavanje tako što su plaćane rate sukladno naznačenim ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak (CHF), a nije sporno niti to da je u spornom razdoblju plaćen veći iznos nego što bi bio plaćen da je obveza plaćanja rate kredita plaćana na temelju tečaja CHF u odnosu na kunu koji je važio u vrijeme isplate kredita.

5.1. Nadalje, između stranaka nije sporno da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12, a koji je pravomoćno okončan, a sve povodom tužbe udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, time da je predmet tog spora između ostalog bila i valjanost ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u kontekstu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu nepoštenosti tih odredbi.

6. Između stranaka je sporno je li tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, sporno je je li nastupila zastara tražbine u konkretnom slučaju, jesu li uopće ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka koje se odnose na valutnu klauzulu. Nadalje, sporan je i početak tijeka zatezne kamate, ali i je li tužiteljica u kontekstu predmetnog ugovora imala status potrošača pa da bi se mogla pozivati na pravo potrošača, a između stranaka je sporno je li tuženikova tražbina iz istaknutog procesnopravnog prigovora radi prebijanja u zastari.

7. U pogledu prigovora tuženika koji se odnosi na nedostatak aktivne legitimacije tužiteljice, valja ukazati da isti nije osnovan. Naime, razvidno je iz preslike ugovora o namjenskom kreditu od 10. listopada 2006. (list 6-10 spisa) da je upravo tuženica korisnica kredita, a iz preslike prometa po kreditu (list 14-18 spisa) nije razvidno da bi bilo tko drugi osim korisnika kredita vršio uplate na račun kredita. Kada se tome pridoda i to da je iz iskaza tužiteljice sud utvrdio da je otplaćivala kredit administrativnom zabranom na plaći, a pored toga i dodatnim uplatama, razvidno je da istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan.

7.1. Pri tome je za ukazati da sud prihvaća iskaz tužiteljice kao vjerodostojan s obzirom da je životan i logičan, a tuženik ga niti nije pokušao osporiti, a pored toga njen iskaz je sukladan ispravama koje prileže u spisu.

8. Što se tiče pitanja je li u konkretnom slučaju tužiteljica imala status potrošača odnosno može li se predmetni ugovor o kreditu smatrati potrošačkim ugovorom, valja reći da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da se radi o namjenskom kreditu za adaptaciju i dovršetak izgradnje kuće te da je novac od kredita utrošen upravo za to a da joj kuća služi isključivo za stanovanje. Da je ugovor doista namjenski s namjeno adaptacije kuće utvrđeno je i uvidom u članak 6. predmetnog ugovora pa je iskaz tužiteljice i u tom dijelu sukladan ispravi koja prileži spisu.

8.1. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da je u konkretnom slučaju tužiteljica doista potrošač i da predmetni ugovor doista ima karakter potrošačkog ugovora, a u smislu odredbe članka 2. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16).

9. U ovom postupku, a kako je već naznačeno, tužiteljica tvrdi da su ništetne odredbe predmetnog ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu u švicarskom franku u bitnome iz razloga jer ona kao potrošač nije u cijelosti informirana od strane tuženika o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Što se tiče valutne klauzule u pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013. (a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) između ostalog, utvrdio je da je tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i ovaj predmetni ugovor o kreditu (od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 01. travnja 2005. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

10.1. Između stanaka nije sporno da se u konkretnom slučaju radi upravo o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula kakva je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnog interesa i prava potrošača time da je za naglasiti da je takav stav izražen u spomenutim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrđen i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 03. rujna 2019.

11. Slijedom svega navedenog, a kako je ovaj sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, zaključak je ovog suda da su ništetne odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak u kontekstu promjene tečaja, a sve sukladno navedenim odredbama.

11.1. Pored svega navedenog, i iz iskaza tužiteljice, a koji iskaz sud prihvaća kao vjerodostojan iz naprijed navedenih razloga, utvrđeno je da su joj upravo iz banke ukazivali da je ovakav kredit najpovoljnije opcija za nju, i to baš zbog valute i niske kamate, a da ista niti na koji način nije mogla intervenirati da bi neka odredba bila drugačija, pa je utvrđeno da se radilo o unaprijed pripremljenom ugovoru od strane banke.

12. Kako je odredbom članka 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe članka 324. ZOO-a, tužiteljica ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platila na temelju ništetnog dijela odredbi.

13. Glede prigovora zastare istaknutog od strane tuženika, valja reći da isti nije osnovan. Naime, pokretanjem postupka radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno odredbi članka 241. ZOO-a. Kako je taj postupak pokrenut 04. travnja 2012. tada je i došlo do prekida zastare te je danom pravomoćnog okončanja predmetnog spora i to 14. lipnja 2018. (presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17) zastara počela teći iznova, pri čemu se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa, a takav stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. koji je kao pravno shvaćanje zauzeto i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020.

13.1. S obzirom da se radi o tražbini koja zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku sukladno odredbi članka 225. ZOO-a, razvidno je da je podnošenjem tužbe 13. lipnja 2023. tužiteljica podnijela tužbu unutar petogodišnjeg zastarnog roka, pa stoga prigovor zastare nije osnovan.

14. U pogledu temelja za obračun tražbine, potrebno je uzeti u obzir tečaj CHF u odnosu na kunu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a sve s obzirom na zauzeti stav glede ništetnosti u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

15. Sukladno navedenom, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Beusu te je iz tog dokaza utvrđeno da po navedenoj osnovi razlika obveza koja se odnosi na sporno razdoblje, a koja proizlazi iz rasta tečaja iznosi 2.454,52 €.

15.1. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a za ukazati je da stranke u konačnici nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

16. U skladu sa svim navedenim, a kako je tužiteljica postavila svoj tužbeni zahtjev točno prema nalazu i mišljenju vještaka, valjalo je prihvatiti njen tužbeni zahtjev, pa je i odlučeno kao u izreci pod točkom I. ove presude.

17. Što se tiče istaknutog prigovora radi prebijanja, za istaknuti je da sud prihvaća prigovor zastare istaknut od tužiteljice. Naime, tražbina iz tužbenog zahtjeva tužiteljice kao i tražbina iz prigovora tuženika proizlaze iz jednakih razloga ništetnosti iz istog ugovornog odnosa, pa stoga vrijedi jednaki zastarni rok, kao i početak tijeka istog. Nastavno na navedeno u točki 13. i 13.1. ovog obrazloženja, a uzimajući u obzir da je tuženik istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja podneskom od 23. rujna 2024., razvidno je da je ta tražbina istaknuta izvan zastarnog roka od pet godina računajući od 14. lipnja 2018. Zbog toga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

18. Početak tijeka zatezne kamate utvrđen je uvidom u otplatni plan te nalaz i mišljenje vještaka, a u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a i u vezi s odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a, time da je stopa zatezne kamate dosuđena sukladno članku 1. Uredbe u visini stope zatezne kamate, te sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a. Što se tiče navoda tuženika o njegovoj savjesnosti odnosno nesavjesnosti ili poštenju u kontekstu navedene odredbe, za ukazati je da je s obzirom na razloge nevaljanosti predmetnih odredbi a koji razlozi su detaljno objašnjeni kako u navedenim presudama povodom tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, tako ponovljeni i u obrazloženju ove presude, razvidno je da od samog početka postoji nesavjesnost na strani tuženika jer je utvrđeno da se nije pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama te da je u tom kontekstu upravo tuženik nametnuo odredbe koje su bitno povoljnije za njega nego za drugu ugovornu stranu i koje su time zbog iskazanih razloga nevaljane, a ti razlozi su od samog početka bili poznati tuženiku.

19. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, naloženo je tuženiku naknaditi joj trošak parničnog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, pa je tako temeljem Tbr. 7. - 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09 i 142/12; dalje Tarife) tužiteljici dosuđeno po 200,00 € za sastav tužbe, za sastav podneska od 06. prosinca 2024., te da zastupanje na ročištima od 02. listopada 2024, 05. prosinca 2024. i 17. prosinca 2024., što sveukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 1.250,00 €, na što je valjalo pridodati i trošak s naslova predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 331,80 €, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,48 €, pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom III.

20. Sud tužiteljici nije dosudio trošak sudske pristojbe u cjelokupno zahtijevanom iznosu (78,95 eura) već polovicu zatraženog iznosa (39,48 eura) iz razloga jer je ista imala mogućnost platiti pristojbu upravo u polovici zatraženog iznosa, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

21. S obzirom da je u cijelosti izgubio parnicu, u cijelosti je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom V.

22. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 27. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine RH br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od 30. prosinca 2024. pa do isplate.

U Zagrebu, 30. prosinca 2024.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženiku