Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-113/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u građanskopravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, protiv tuženice OPĆINE STARIGRAD, OIB: 52749374195, Starigrad, Trg Tome Marasovića 1, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 5. studenog 2024., u prisutnosti zastupnice po zakonu tuženice MZ, te punomoćnice Romane Prce, odvjetnice u OD Kotlar, Vidov & partneri d.o.o., te nakon ročišta radi objave i uručenja presude 30. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica kčbr. [katastarska čestica] pašnjak u 201/532 dijela, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak u 226/451 dijela, kčbr. [katastarska čestica] pašnjak u 149/596 dijela i kčbr. [katastarska čestica] šuma u 374/1498 dijela sve k. o. [katastarska općina] što je tuženica dužna priznati te trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, ishodi upis tog svog prava na navedenim nekretninama u navedenim dijelovima, polaganjem isprava kod nadležnog zemljišnoknjižnog suda.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 600,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je na području k. o. [katastarska općina] za koje nije osnovana zemljišna knjiga u posjedovnom listu broj 655 evidentiran posjed Općine Starigrad, i to na kčbr. [katastarska čestica] u 201/532 dijela, kčbr. [katastarska čestica] u 226/451 dijela, kčbr. [katastarska čestica] u 149/596 dijela i kčbr. [katastarska čestica] u 374/1498 dijela sve k. o. [katastarska općina]. Navedene nekretnine su se na dan 24. srpnja 1991. kad je stupio na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 34/91) nalazile izvan građevinskog područja. Člankom 3. stavkom 1. tog Zakona je propisano da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske nositelj prava vlasništva postaje Republika Hrvatska, čime su prestala sva prava korištenja, raspolaganja i upravljanja koja su do tada imale bivše općine u režimu društvenog vlasništva. Slijedom toga niti Općina Starigrad na osnovi članka 87. kasnijeg Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (Narodne novine broj 90/92) tu imovinu nije mogla preuzeti kao pravna slijednica ranije Općine Zadar. Napominje i da se prethodno, bez uspjeha, temeljem odredbe čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) obratila tuženici radi mirnog rješenja spora. Slijedom navedenog, predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu (l.s. 44 i 45) se protivi navedenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Nadalje, navodi da je tužiteljica Republika Hrvatska u prethodno podnesenom zahtjevu za mirno rješenje spora navela da za područje k. o. [katastarska općina] nije osnovana zemljišna knjiga te da je u posjedovnom listu broj 655 evidentiran posjed Općine Starigrad, i to na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Prethodno podnesenim zahtjevom za mirno rješenje spora tužiteljica je od tuženice tražila utvrđenje prava vlasništva na svim prethodno navedenim nekretnina, ali za cijelo. Tuženica je prethodno u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora istakla da ista ne može uzet u obzir razmatranje zahtjeva Republike Hrvatske za mirno rješenje spora obzirom da je iz posjedovnog lista broj 655 k. o. [katastarska općina] evidentno je da je Općina Starigrad posjednik samo dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

3. Tuženica na ročištu od 5. studenog 2024. (l.s. 52) ustraje kod navoda odgovora na tužbu, posebno kod prijedloga za odbačaj tužbe s obzirom da se razlikuje od zahtjeva za mirno rješenje spora. Podredno, s obzirom da je na dijelovima predmetnih nekretnina upisan veći broj fizičkih osoba, smatra da se radi o realnim dijelovima nekretnina, a što tužitelj nije naveo nigdje tijekom ovog postupka. Naglašava da teret dokaza leži na tužitelju. Za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske irelevantno je da li su se nekretnine nalazile unutar ili izvan građevinskog područja što je u skladu sa sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to odlukama Rev-450/11 i Rev-461/11. U konkretnom slučaju tužitelj da nije dokazao niti priložio kakav dokaz da predmetne nekretnine pripadaju šumsko gospodarskoj osnovi.

4. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave u spisu i to: Uvjerenje o statusu čestice Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA:350-01/23-10/001553, URBROJ:2198-07-05-01/8-23- 0002 od 28. lipnja 2023. (l.s.3), Prijepis posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar od 17. lipnja 2024. (l.s.4 do 13), Povijest posjedovanja čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od 10. travnja 2024. (l.s. 15 do 38), Zahtjev Republike Hrvatske za mirno rješenje spora od 9. kolovoza 2023. (l.s.39 do 40), Odgovor OPĆINE STARIGRAD na zahtjev RH za mirno rješenje spora od 23. studenog 2023. (l.s. 47 do 48), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj 16 Gž Zk-84/2023-2 od 4. prosinca 2023. (l.s. 49 do 51).

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

7. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenim u izreci ove presude. Tijekom postupka tuženica ne osporava činjenične navode u kojima se tvrdi da na području k. o. [katastarska općina] za koje nije osnovana zemljišna knjiga u posjedovnom je listu evidentiran posjed Općine Starigrad na nekretninama označenim u tužbi. Također, tuženica ne osporava da su se sporne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 34/91-dalje ZPZ) nalazile izvan granica građevinskog područja.

Tuženica međutim kao razloge osporavanja tužbe najprije navodi nedostatke u postupku mirnog rješavanja spora, čime osporava procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka, a u odnosu na meritum navodi da iz činjenice da su na dijelovima spornih nekretnina upisane fizičke osobe zaključuje da se radi o realnim dijelovima nekretnina, a uz to da tužiteljica nije priložila dokaze da sporne nekretnine pripadaju šumsko gospodarskoj osnovi.

9. U pogledu tužbenog zahtjeva, sud će se najprije osvrnuti na navode tuženika o procesnim nedostacima koji se odnose na postupak mirnog rješenja spora.

Neće biti sporno da je u konkretnom slučaju bilo nužno provesti postupak mirnog rješenja spora iz čl. 186a. st. 8. ZPP-a. Pravilno tuženica u odgovoru na tužbu ukazuje na formalne nedostatke tužiteljičinog zahtjeva za mirno rješenje spora. Naime, uvidom u priloženi zahtjev doista proizlazi da tužbeni zahtjev tužitelja u parnici nije istovjetan zahtjevu postavljenom u postupku za mirno rješenje spora. Pravilno tuženica naglašava da je sud dužan utvrditi procesne pretpostavke dopustivosti tužbe, te u postupku ispitivanja tih pretpostavki može tužbu i odbaciti.

Međutim, po mišljenju suda, odbacivanje tužbe u ovom postupku iz razloga kojeg ističe tuženica predstavljalo bi pretjerani formalizam. Naime, uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora proizlazi da se on dijelom odnosi na nekretnine iz tužbenog zahtjeva (uz neke koje nisu obuhvaćene tužbom), te da se zahtjev odnosi na te nekretnine za cijelo.

Tužbom su međutim, nekretnine obuhvaćene u suvlasničkim udjelima, iz čega sud zaključuje da je tužiteljica tužbom obuhvatila nekretnine iz zahtjeva za mirno rješenje spora, da zahtjev temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ali da je tužbom obuhvatila samo dijelove tih nekretnina, a ne cijele nekretnine iz zahtjeva za mirno rješenje spora. Iz navedenog proizlazi da je tuženici bilo poznato što je predmet tužiteljeva zahtjeva, pa kad se zahtjevu za mirno rješenje spora usprotivila u odnosu na utužene nekretnine u cijelosti, to znači da se usprotivila i zahtjevu tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva tih istih nekretnina u suvlasničkim dijelovima, pa da bi tužba, onako kako je postavljena u parničnom postupku bila dopuštena, te da u odnosu na utužene nekretnine obavezni postupak mirnog rješavanja spora nije uspio.

10. Što se tiče samog merituma spora iz provedenih dokaza, prvenstveno katastarskih isprava (posjedovnih listova i povijesti posjeda) proizlazi da je na spornim česticama posjednikom upisana upravo tuženica i to upravo u utuženim suvlasničkim omjerima.

Iz povijesti posjeda proizlazi da je posjed tuženice evidentiran 1997. i to na temelju odluke Komisije Vlade RH o podjeli nekretnina bivše Općine Zadar. Nadalje, iz posjedovne evidencije proizlazi i da su na dijelovima ovdje spornih nekretnina kao posjednici upisane druge fizičke osobe.

Iz uvjerenja o statusu čestice Zadarske Županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove od 28. lipnja 2023. proizlazi da su se čestice koje su predmet spora na dan 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. (koji datumi predstavljaju dane stupanja na snagu Zakona o šumama i ZPZ-a) nalazile izvan granica građevinskog područja.

11. Iz naprijed navedenih činjenica, kao i činjenice da su u katastru na spornim nekretninama upisani pašnjak (koji predstavlja poljoprivredno zemljište u smislu čl. 2. ZPZ-a) i šuma proizlazi da su navedene nekretnine na temelju Zakona poslale vlasništvo Republike Hrvatske. Ovo stoga jer prema pravnom shvaćanju više Županijskih sudova, te Vrhovnog suda RH (primjerice Rev-475/2012 od 9. ožujka 2016., Rev-x-704/16 od 18. travnja 2018. i dr.), titular prava vlasništva šuma i šumskog zemljišta te poljoprivrednog zemljišta koje se na dan stupanja na snagu novele Zakona o šumama i ZPZ-a (16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. postala je tuženica neovisno o tome jesu li se takve nekretnine nalazile unutar ili izvan građevinskog područja, jer u tom slučaju ta činjenica nije relevantna.

Pritom treba istaknuti da za takvu ocjenu nije relevantan ni čl. 87. Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi (Narodne novine broj 90/92, 94/93 i 117/97, dalje ZLSU), jer navedeni propis nije mogao mijenjati vlasnički status ovakvih nekretnina, niti sadrži takve odredbe.

Također, za ocjenu tužbenog zahtjeva nisu odlučni ni navodi tuženice da se, zbog upisa posjeda suvlasništva više fizičkih osoba izvjesno radi o realnim dijelovima nekretnine, jer je tužiteljica svoj zahtjev usmjerila na suvlasničke udjele sukladno postojećim upisima u katastarskom operatu.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155., čl. 162. i čl. 163. ZPP-a.

Tužiteljici, koja je u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom trebalo je dosuditi trošak sastava tužbe, trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora i trošak pristupa zastupnice po zakonu na ročište od 5. studenog 2024., svaka radnja u iznosu od po 100 bodova, odnosno ukupno 300 bodova, ili 600,00 eura, sve prema zahtjevu s raspravnog zapisnika od 5. studenog 2024.

13. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 30. prosinca 2024.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- tužiteljici po ŽDO Zadar

- tuženici po punomoćnici

- u spis