Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-279/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Maravić Mariu, odvjetniku u Ogulinu, protiv tuženika Grada Otočca, OIB: 14180718952, Otočac, Kralja Zvonimira 10, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.459,95 eura, nakon održane glavne javne rasprave 17. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. prosinca 2024. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj TŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik kč. br. [katastarska čestica], zgrade, dvorište i livada, ukupne površine 200 čhv, zgrade, površine 50 čhv, dvorište, površine 70 čhv, livada, površine 80 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što mu je tuženik Grad Otočac, Kralja Zvonimira 10, Otočac, OIB:14180718952, dužan trpjeti i priznati uknjižbu prava vlasništva tužitelja uz istodobno brisanje prava vlasništva sa svoga imena, na ime tužitelja u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.879,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužitelj sa viškom zahtjeva za naknadom prouzročenog parničnog troška u iznosu od 300,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. U tužbi se navodi da se tužitelj nalazi u poštenom i savjesnom posjedu utužene čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko 120 godina te da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na istoj. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da je predmetna nekretnina oko 30 godina u vlasništvu tuženika koji je provedbom Rješenja Z-123/94 postao vlasnikom, a nakon što je ista nekretnina prestala biti općenarodna imovina. Predlaže se odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 5 spisa, u Izvod iz posjedovnog lista, list 6 spisa, Izvod iz katastarskog plana, list 7 spisa, uvid u Povijesni z.k. izvadak, list 12 – 31 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika, list 45 – 51 spisa, saslušani su svjedoci MŽ, UŽ, BŽ, ŠŽ i PŽ, list 58 – 61 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelj je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.

6. Naime, tužitelj je mogao steći pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužitelj u ovoj parnici trebao dokazati da je bio u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

7. S druge, pak, strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi.

12. Na licu mjesta vještak mjernik je nakon pokazivanja punomoćnika tužitelja identificirao prijepor navodeći da je riječ o čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj nekretnini da se nalaze dvije ruševine i to navodno stara štala izgrađena poslije II. svj. rata i ruševina gospodarske zgrade, a da sve skupa seže do asfaltne ceste kroz [adresa]. Pored gospodarskih zgrada da je ostatak prijepora dvorište koje zajedno sa čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini jedinstvenu cjelinu jer da je na čkbr. [katastarska čestica] obnovljena obiteljska kuća nakon Domovinskog rata, a iza kuće je također ruševna ljetna kuhinja. Vještak je nadalje ustvrdio da je uvidom u arhivu katastarskih operata razvidno da su evidentirane građevine na utuženoj čkbr. [katastarska čestica] i na čkbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] te da je kao njihov posjednik evidentiran TŽM, [adresa] te je vještak priložio na spis Skicu premjeravanja od 21.2.1989. godine (list 50 spisa).

13. Saslušani svjedoci nazočili su licu mjesta odnosno identifikaciji prijepora te je potom svjedok MŽ iskazao da je, dakle, vidio da je čestica koja je predmet ovog postupka u naravi ruševina stare štale kao i ruševina gospodarske zgrade. Da mu je sve poznato jer da je njegova kuća udaljena cca 2 km, a pojašnjava da je sa tužiteljem zajedno išao u školu. Sjeća se iz djetinjstva, negdje oko 1968. godine kada bi dolazio igrati nogomet kod tužitelja da su na ovoj čestici bile štala i "kuvarija", a da je to uživala tužiteljeva obitelj odnosno CŽ. Sjeća se i da je pored ove čestice bila njihova kuća i još jedna pomoćna zgrada, odnosno sveukupno tri zgrade. Navodi da su prijepor uvijek uživali CŽ.

14. Svjedokinja UŽ navodi da je njezina roditeljska kuća, a i kuća u koju se udala udaljena cca 1 km od ove čestice. Pojašnjava da poznaje tužitelja još kao dijete jer da su njihove obitelji bile dobre, da su se igrali kao djeca, roditelji su se posjećivali pa da vrlo dobro pamti da je na mjestu prijepora bila štala u kojoj je bilo blago odnosno stoka, a da je tužiteljeva obitelj držala puno blaga. Također je bila i jedna gospodarska zgrada kao "kolnica" u kojoj su se držali poljoprivredni strojevi. Isto tako, da je njihova obitelj imala vršilicu kada je nitko nije imao. Svjedokinja navodi da misli da je to gradio tužiteljev otac TŽM sa svojom ženom JŽ, a da su na tom mjestu ranije bile drvene građevine. Svjedokinja vjeruje da je tužiteljev otac CŽ svu ovu zemlju kao i kuću naslijedio od svoga oca te je to bila jedna imućnija obitelj i bavili su se poljoprivredom. CŽ da je umro negdje tijekom rata, a on i njegova supruga da su imali dvoje djece, sina ŠŽ (ovdje tužitelja) i kćer KŽ koja da živi negdje u Srbiji. Navodi dalje da zna da su ŠŽ i KŽ u dobrim odnosima, a da je ŠŽ naslijedio svoga oca budući je on prodao obnovljenu kuću i zemlju njezinom bratu GŽ. Svjedokinja nadalje navodi da je tužiteljeva majka JŽ živa te da je smještena negdje u domu za starije osobe u Srbiji. Naposljetku navodi da nitko od Grada Otočca ili bivše Općine Otočac nije smetao tužitelja odnosno njegovu obitelj te da tužitelj ranije nije ni znao da ova čestica nije upisana kao vlasništvo njegovog oca.

15. Svjedok BŽ iskazuje gotovo istovjetno svjedokinji UŽ te još napominje da su objekti koji su bili na prijeporu, a od kojih su sada ostale samo ruševine sagrađeni jako davno budući su kameni zidovi te procjenjuje da je to građeno prije stotinu godina. Također navodi da svi u Dubravi (ulica u Otočcu) znaju da je to od JŽ te da to "znaju svi starosjedioci".

16. Svjedok ŠŽ u svome iskazu navodi da je njegova kuća udaljena od prijepora cca 500 m te ističe da je njemu još njegova sada pok. baka UŽ zvana T pričala da je na mjestu ruševina od štale ranije bila drvena štala i to još za života tužiteljevog djeda čijeg se imena sada ne može sjetiti. Da se sjeća iz djetinjstva da je štalu od koje je sada ostala samo ruševina gradio tužiteljev otac TŽM, ne zna točno koje godine, ali prije rata te da je sagradio i zgradu za držanje strojeva te je tu držao mašinu, traktor i slično,a da je u jednoj zgradi držao ovce, a da je držao po stotinu ovaca. Oni, mještani, da svi znaju da je ono što su vidjeli na licu mjesta tužiteljevo vlasništvo, a ranije od njegovog oca i djeda.

17. Svjedok PŽ navodi da je njegova kuća udaljena od prijepora cca 600 m. Da su se njegovi i tužiteljevi roditelji posjećivali i bili u dobrim odnosima pa da pamti iz djetinjstva da je na mjestu sadašnje ruševine bila stara štala odnosno tada je bila dobra i gospodarska zgrada u kojoj su se držali strojevi. Svjedok je pojasnio da je obitelj JŽ bila jedna bogata obitelj, da su se bavili poljoprivredom, da su prvi imali traktor u selu i držali su puno blaga. Nadimak njihove obitelji da je bio " AŽ" te da su tužiteljevog oca svi mještani zvali AŽ. Iz pričanja mu je poznato da se na ovu zemlju doselio još tužiteljev djed, a da se doselio iz [adresa], ali s druge strane mosta odnosno rijeke Gacke te mu je poznato da je CŽ rođen 1925. ili 1926. godine. Još je pojasnio da je on od tužitelja kupio svu njegovu zemlju, a obnovljenu kuću koja nije na spornoj čestici da je kupila njegova sestra, ovdje saslušana svjedokinja UŽ. Naposljetku, da nitko nikada nije osporavao ni tužitelju ni njegovima uživanje ove čestice pa niti bilo tko od Grada Otočca ili bivše Općine Otočac.

18. Iz Izjava IŽ, tužiteljeve majke, list 64 spisa i KŽ, tužiteljeve sestre, list 65 spisa, razvidno je da su iste suglasne da se tužitelj utvrdi samovlasnikom prijepora pojašnjavajući da je tužiteljev otac CŽ za života prijepornu nekretninu "usmeno prepustio u samovlasništvo svome sinu TŽ". Stoga proistječe nespornim aktivna legitimacija tužitelja.

19. Iz Posjedovnog lista razvidno je da je posjednikom prijepora upisan upravo tužitelj.

20. Sud je nadalje cijenio i dostavljenu Skicu premjeravanja iz 1989. godine (list 50 spisa) koju je na ročištu na licu mjesta u spis priložio vještak mjernik, a iz koje Skice proistječe da su na prijeporu evidentirani objekti te da je kao posjednik prijepora kao i susjedne nekretnine naznačen upravo TŽM, tj. tužiteljev otac.

21. Nadalje, Sud je cijenio okolnost da su na prijeporu tragovi nekadašnje štale odnosno gospodarske zgrade odnosno ruševine, a iz iskaza svjedoka proistječe da je navedeno građeno sigurno prije stotinu godina, imajući u vidu da je CŽ rođen 1925. ili 1926. godine.

22. Nedvojbeno je stoga da je prijepor zapravo bio dio imanja obitelji CŽ, s obzirom da se kuća tužiteljevog oca ĆŽ nalazila na čkbr. [katastarska čestica], a na temelju izvedenih dokaza proizilazi da je tužiteljev otac CŽ prijepor naslijedio od svoga oca. Naime, svjedok PŽ navodi da se na prijepor doselio još tužiteljev djed.

23. Valja naglasiti da su saslušani svjedoci sumještani te zasigurno imaju i mogu imati relevantnih saznanja.

24. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka proistječe da su pravni prednici tužitelja (otac i djed) dosjelošću stekli pravo vlasništva na prijeporu najkasnije do 6. travnja 1941., i to sukladno odredbama tadašnjeg OGZ-a, a da kojim slučajem i nije stečeno do tada (a ovaj sud smatra da je stečeno), prednici tužitelja su pravo vlasništva na prijeporu stekli dosjelošću temeljem čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), budući se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja i u razdoblju od 6. travnja 1941. pa do 8. listopada 1991., kako je to naprijed već obrazloženo.

25. Prema tome, izvjesno je da je dosjedanje na prijeporu dovršeno najkasnije do 6. travnja 1941. godine.

26. Ovaj sud smatra posjed tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, imajući u vidu da su očito nesmetano koristili prijepor budući su na prijeporu bili gospodarski objekti koje su sagradili tužiteljevi prednici, a čemu se očito nisu protivili prednici tuženika. S obzirom da je riječ o samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedovanju koje traje preko najmanje stotinu godina, to je izvjesno da su još prednici tužitelja pravo vlasništva na prijeporu stekli dosjelošću, te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

27. Dapače, ovaj Sud drži da je zapravo riječ o usklađenju zemljišne knjige sa stvarnim stanjem.

28. Budući je tužitelj uspio u postupku to mu je tuženik dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak je dosuđen prema dostavljenom troškovniku te je Sud priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (a ne 250,000 eura kako je naznačeno u Troškovniku). Nadalje, priznat je trošak podneska od 12. travnja 2024. godine kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu u iznosu od također 200,00 eura , nadalje, priznat je trošak zastupanja na ročištima od 9.4.2024., 25.4.2024., 22.11.2024. te na ročištu od 17.12.2024., u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (a ne zatraženih 250,00 eura) pa proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužitelja iznos od 1.200,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Kako to proistječe, Sud je umjesto zatraženih 250,00 eura za svaku poduzetu radnju tužitelju priznao iznos od 200,00 eura, imajući u vidu VPS od 1.459,95 eura te važeću gore navedenu Tarifu.

Također su priznati troškovi vještačenja, odnosno iznos uplaćenog predujma za ročište na licu mjesta u prisutnosti vještaka mjernika u iznosu od 599,48 eura kao i trošak pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 79,63 eura, pa proistječe da je ukupni iznos troška kojeg je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 1.879,11 eura. Sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 300,00 eura valjalo je tužitelja odbiti kao neosnovanim.

29. Sud je dosudio zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos troška temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

30. Temeljem iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Otočcu 30. prosinca 2024.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Mario Maravić, odvjetnik u Ogulinu

2. Grad Otočac

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti