REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2959/2023

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. SC, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: 98. Pp-6409/2022 od 4. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2023. i 30. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. SC oslobođen je optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), s obrazloženjem da se u konkretnom predmetu nije ostvarilo zakonsko obilježje prekršaja te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje te proglasiti okrivljenika krivim.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.

5. Prvostupanjski je sud pobijanu presudu temeljio na činjenicama i dokazima koji su izneseni tijekom postupka u smislu odredbe čl. 179. st. 5. PZ-a te je tako sud u postupku proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega ih je analizirao svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, cijeneći ih na način kako je to propisano odredbom čl. 88. PZ-a i za odluku o oslobađanju okrivljenika optužbe dao uvjerljive razloge koji se temelje na rezultatima dokaznog postupka, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

5.1. Naime, prvostupanjski je sud nakon izvedenih dokaza u postupku, prihvatio kao istinit i vjerodostojan iskaz ispitane svjedokinje SCU, žrtve, koja je iskazala da nije bila uznemirena, u strahu ili povrijeđenog dostojanstva zbog riječi koje joj je uputio suprug, okr. SC, te je cijenio obranu okrivljenika u kojoj, iako se smatrajući krivim za prekršaj, nije iskazivao o tome da je takvo njegovo postupanje kod supruge izazvalo bilo kakvu uznemirenost, već je isticao njihove međusobno poremećene odnose u to vrijeme u vidu svađa i odlazaka na bračna savjetovanja. Uzimajući u obzir takve iskaze i dovodeći ih u vezu s iskazom SCU koji je dala na Zapisnik o ispitivanju svjedokinje u policiji (koji zakonit dokaz je prvostupanjski sud pročitao u postupku), a na kojem svjedokinja nije niti jednom riječju navela da bi bila uznemirena ili povrijeđenog dostojanstva opisanim ponašanjem okrivljenika, ovaj sud smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom predmetu nije ispunjeno bitno obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. u vidu uznemirenosti žrtve ili njenog povrijeđenog dostojanstva zbog upućenih riječi. Prema jasnoj odredbi čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koja propisuje pojavni oblik psihičkog nasilja u obitelji, taj oblik nasilja u obitelji može biti počinjen jedino ukoliko je takvo postupanje počinitelja imalo za posljedicu prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti kod žrtve, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno tako da djelu nedostaje jedan od zakonskih obilježja prekršaja.

5.2. Budući da i po stavu ovog suda, prvostupanjski sud nije imao na raspolaganju izvođenje drugih relevantnih dokaza radi utvrđivanja naprijed navedenog bitnog obilježja prekršaja te odluke o krivnji okrivljenika, to je ispravno zaključio da na temelju raspoloživih dokaza, u postupku nije utvrđeno postojanje jednog od bitnih obilježja prekršaja zbog čega je okrivljenika oslobodio optužbe za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi u kojima se ističe da je prvostupanjski sud trebao na temelju priznanja okrivljenika te iskaza SCU koja to nije opovrgnula već izjavila da je bilo nasilja, proglasiti okrivljenika krivim za terećeni prekršaj. Nadalje, žalbeni navod da je okrivljenik tijekom postupka prekršio naredbu o određivanju mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom, a koja je potom produljena odlukom suda, nema utjecaja na nedvojbeno utvrđenu činjenicu u postupku da se predmetne zgode SCU nije uznemirila ili bila povrijeđenog dostojanstva zbog upućenih riječi supruga, slijedom čega njegovo ponašanje nije prekršaj nasilja u obitelji kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

7. Zbog iznesenog, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kako je odlučeno u izreci ove presude, a na temelju čl. 205. PZ-a.

U Zagrebu, 30. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.