Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1355/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gramat d.d. Zagreb, Radnička cesta 198, OIB: 27564553094, zastupan po punomoćnici Nataši Brleković, odvjetnici u Zaboku, protiv tuženika PK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-27/2022-18 od 2. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja Gramat d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Povrv-27/2022-18 od 2. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Siska, na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-7819/13 od 24. rujna 2013., kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 53.274,61 kn s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (st. II. izreke).
2. Tužitelj žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
3. Žalba nije osnovana.
4. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, na koje ukazuje tužitelj u žalbi, jer je činjenično stanje sud prvog stupnja utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 53.274,61 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koje potražuje po osnovi mjenice izdane 10. svibnja 2012., od strane trasanta Nova beton d.o.o. Zagreb (tuženika), koji je ujedno na mjenici naznačen i kao trasat (onaj koji treba platiti), dok se na mjenici nalazi i potpis tuženika kao avaliste.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio da je predmetna mjenica bila izdana kao bianco mjenica, čije je sastojke naknadno ispunio tužitelj, koji je ujedno prvi imatelj mjenice, da ne postoji sporazum stranaka o načinu popunjavanja mjenične isprave pa da ju je u takvim okolnostima tužitelj, kao imatelj mjenice bio dužan ispuniti u skladu s uvjetima i rokovima iz osnovnog pravnog posla, a da je tužitelj nije tako ispunio pa da stoga nema pravo potraživati isplatu predmetnog iznosa od tuženika.
7. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je predmetna mjenica izdana kao bianco mjenica, a što proizlazi iz iskaza tuženika, direktora Nova beton Zagreb d.o.o., kao i iz činjenice da se društvo Nova beton Zagreb d.o.o., obvezalo predati tužitelju prilikom potpisa ugovora (Ugovor o kupoprodaji robe od 27. ožujka 2002.) tri vlastite akceptirane mjenice avalirane od strane tuženika.
8. Ovdje se radi o vlastitoj trasiranoj bianco mjenici, jer je trasat (onaj koji je izdao mjenicu) ujedno naveden i kao trasat (onaj koji treba platiti), a mjenica je osigurana avalom (mjeničnim jamstvom) od strane tuženika.
9. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su IVg 46/07-4 održanoj 16. travnja 2007.: "Ništava je odredba sporazuma o popunjavanju bianco mjenice po kojoj je imatelj bianco mjenice ovlašten po svojoj volji učiniti bianco mjenicu dospjelom. U tom slučaju dospjelost mjenice se određuje u skladu s osnovnim pravnim poslom".
10. U konkretnom slučaju nije sporno da ne postoji sporazum stranaka o načinu popunjavanja mjenične isprave, tako da je tužitelju, kao imatelju mjenice i vjerovniku iz osnovnog pravnog posla, tuženik u smislu čl. 16. st. 2. Zakona o mjenici ("Narodne novine", broj 74/94 i 92/10) imao pravo stavljati prigovore iz osnovanog pravnog posla, a prigovorio je da je mjenica protupravno popunjena (Rev x 1053/2017-2 od 3. studenog 2021.). S obzirom na takve prigovore tuženika tužitelj je bio dužan dokazati da u mjenici naznačen dan dospijeća mjenično pravnog zahtjeva proizlazi iz osnovnog pravnog posla.
11. Nastavno na navedeno, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj tijekom postupka nije prezentirao niti jednu relevantnu financijsku ispravu iz kojeg bi proizlazilo da je sporni dug dospio 10. svibnja 2012. Naime, ugovor koji je tužitelj priložio po svom sadržaju predstavlja okvirni pravni posao, ali iz njega nije razvidno u odnosu na koju konkretnu isporuku robe tuženik nije podmirio svoju obvezu, a samim time niti kada sporna obveza dospijeva.
12. Zastarni rok u kojem zastarijevaju mjenično pravni zahtjevi daje pravnu sigurnost mjenično pravnim dužnicima da se od njih neće moći naplatiti neki mjenično pravni zahtjevi nakon proteka određenog zastarnog roka od dospjelosti mjenično pravnog zahtjeva.
13. Stoga, kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je bianco mjenica u pogledu dospjelosti tražbine popunjena u skladu s osnovnim pravnim poslom, niti je moguće utvrditi dan dospijeće predmetne tražbine prema okolnostima iz osnovnog pravnog posla (teret dokaza bio je na tužitelju), zbog čega se o prigovoru zastare tuženika ne može odlučivati, što ne može ići na štetu tuženika, predmetna mjenica ne predstavlja valjani pravni temelj za naplatu sporne tražbine, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
14. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.
15. Odluku o trošku tužitelj žalbom pobija samo načelno, a ovaj sud nije dužan kod odluke o trošku paziti po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP), tako da je trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke pobijane presude.
16. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 30. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Jasminka Pavković
