Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ovr-451/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., Varaždin, Ulica Ognjena Price 13, OIB: 02371889218, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku u Varaždinu, protiv ovršenika HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Ovr-1690/2023-2 od 12. siječnja 2024., 30. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje točka II. izreke rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Ovr-1690/2023-2 od 12. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
III. Točka I. izreke Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Ovr-1690/2023-2 od 12. siječnja 2024. nije ispitivana u žalbenom postupku.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 46,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 12. siječnja 2024. do isplate (točka I. izreke) dok je s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe ovrhovoditelj odbijen (točka II. izreke).
2. Odluka o naknadi troškova postupka izvansudske ovrhe iz točke I. izreke temelji se na članku 14. stavku 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22, dalje: OZ), a ovrhovoditelju je uz primjenu članka 155. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 79/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT) dosuđena naknada za dostavu ovršne isprave Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 3. svibnja 2022. (Tbr. 11/6 i Tbr. 46. OT-a) u iznosu od 31,25 EUR i za sastav zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe od 1. prosinca 2023. (Tbr. 11/10 i Tbr. 46. OT-a) u iznosu od 15,63 EUR.
3. Odluka o odbijanju zahtjeva za naknadu troškova izvida pravomoćnosti i ovršnosti od 62,50 EUR, zahtjeva za dostavu ovršne isprave Financijskoj agenciji 4. studenog 2021. od 31,25 EUR, pribave podataka o zaposlenju ovršenika 1. travnja 2022. od 62,50 EUR i troškova izdavanja potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2,65 EUR iz točke II. izreke pobijanog rješenja temelji se na utvrđenju suda prvog stupnja da ovrhovoditelj nije imao tih troškova.
3.1. Tu odluku pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
3.2. U žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 14. stavak 4. OZ- a te da nije primijenio članak 155. stavak 2. ZPP-a koji je trebao primijeniti kada mu nije dosudio troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i sastavljanja zahtjeva za izravnu naplatu Financijskog agenciji jer da je riječ o troškovima koji su bili potrebni za ovrhu. Tvrdi i da je počinjena bitna povreda odredaba ovršnog postupka iz članka 154. stavka 5. točke 11. ZPP-a jer da pobijano rješenje ne sadrži razloge zbog kojih ovrhovoditelju nisu priznati zatraženi troškovi pribave podataka o zaposlenju ovršenika kao niti (materijalni) troškovi izdavanja te potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a koji se na ovaj postupak primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2.,
4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovu donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi određeno poziva ovrhovoditelj jer pobijano rješenje u točci 4. obrazloženja sadrži jasne, dostatne i odlučne razloge zbog kojih sud prvog stupnja nije dosudio ovrhovoditelju zatraženu naknadu troškova pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, troškova dostave ovršne isprave na prisilnu naplatu Financijskoj agenciji, troškova pribavljanja podataka o zaposlenju ovršenika i troškova izdavanja potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je na zahtjev ovrhovoditelja provedena izvansudska ovrha na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lane Mihinjač iz Varaždina, poslovni broj Ovrv-258/2021 od 24. ožujka 2021. Riječ je stoga o izvansudskoj ovrsi iz članka 284. OZ-a. U skladu s člankom 283. stavkom 1. OZ-a, javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. U skladu s člankom 283. stavkom 4. OZ-a, javni bilježnik će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik će dostaviti ovrhovoditelju.
8. S obzirom na to da je u ovom predmetu, u kojem je potvrdu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti dostavljena ovrhovoditelju od strane javnog bilježnika na njegovu (bilježnikovu) inicijativu u ispunjenju dužnosti javnog bilježnika propisane člankom 283. stavkom 1. i 4. OZ-a, utvrđeno da ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju koja se u smislu Tbr. 36. stavka 2. OT-a može smatrati „izvidom“ ili „pribavom“ za koju je tim propisom predviđena nagrada, pravilno je sud prvog stupnja primijenio taj propis kada je ocijenio da ovrhovoditelju čiji punomoćnik koji je odvjetnik nije obavio radnju izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti (ni odlaskom javnom bilježniku, ni podneskom ni na drugi način) ne pripada pravo na naknadu odvjetničke nagrade za taj izvid/pribavu.
8.1. Pravno shvaćanje s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. lipnja 2023., Su IV-101/2023-5, koje ovrhovoditelj dostavlja uz žalbu, nije primjenjivo u ovoj pravnoj stvari jer je riječ o drukčijoj pravnoj situaciji. To se pravno shvaćanje odnosi na izravnu naplatu dok je u ovom postupku riječ o izvansudskoj ovrsi iz članka 284. OZ-a. Ovrhovoditelj gubi iz vida odredbe članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a prema kojima je propisana dužnost javnog bilježnika da bez zahtjeva ovrhovoditelja stavi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor i da to rješenje zajedno s tom potvrdom dostavi ovrhovoditelju.
8.2. Osim toga, riječ je i o drukčijoj činjeničnoj situaciji koja nije usporediva. To stoga što se to pravno shvaćanje odnosi na radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izravne naplate. S obzirom na to da je u ovom predmetu utvrđeno da na strani ovrhovoditelja nisu poduzete nikakve radnje pribavljanja potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti (jer je tu potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti u skladu s člankom 283. stavkom 1. i 4. OZ-a ovrhovoditelju dostavio javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja), citirano pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije primjenjivo u ovom predmetu. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda nije u pravu žalitelj kada to shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske tumači na način da iz njega proizlazi da ovrhovoditelj ima bezuvjetno pravo na naknadu nagrade za pribavu ili izvid pravomoćnosti ili ovršnosti na temelju Tbr. 36. stavka 2. OT-a čak i u situaciji kada je utvrđeno da nikakva pribava ili izvid za koje je tim propisom predviđena nagrada nisu poduzeti, a što je upravo situacija u ovom predmetu.
9. Iako je ovrhovoditelj u prilogu zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe dostavio četiri primjerka istog zahtjeva za izvansudsku ovrhu dostavljenog Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje koji je isplatitelj mirovine ovršenika 3. svibnja 2022. (sastav kojeg zahtjeva mu je uz primjenu Tbr. 11/6 i Tbr. 46. OT-a dosuđen u zatraženom iznosu nepobijanom točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja), ovrhovoditelj prvostupanjskom sudu (a niti uz žalbu) nije dostavio isprave iz kojih proizlazi da je od tog Zavoda zahtijevao podatke o zaposlenju ovršenika, da mu je taj Zavod izdao kakvu potvrdu niti da je na temelju iste ovršne isprave prethodno zahtijevao izvansudsku ovrhu od Financijske agencije. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio članak 14. stavak 4. OZ-a kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja da mu ovršenik naknadi troškove ovrhe za koje nema dokaza da su nastali.
10. S obzirom na to da ne postoje razlozi navedeni u žalbi niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točke 2. ZPP- a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđena je pobijana točka II. izreke prvostupanjskog rješenja.
11. Ovrhovoditelj koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka.
12. Točka I. izreke prvostupanjskog rješenja nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak. 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a).
U Varaždinu 30. prosinca 2024.
Sutkinja
Ivana Čačić