Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-336/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Biserki Trstenjak-Opačak, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Raiffeisenbank Nestelbach-Eggersdorf eGen iz Austrije, Nestelbach, Dorfplatz 2, kojeg zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog društva Remenar & Remenar, iz Zagreba, protiv I. ovršenice PC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II. ovršenice JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i III. ovršenika UC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Rožman & Oredić, iz Karlovca, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi I. i II. ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-413/2014-74 od 14. lipnja 2024., 30. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Žalba I. i II. ovršenica odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-413/2014-74 od 14. lipnja 2024.,
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog za odgodu ovrhe koji su ovršenici podnijeli 6. listopada 2014.
2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnijele su I. i II. ovršenice (dalje u tekstu: ovršenice), zbog žalbenih razloga propisnih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) u vezi čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08 – dalje: OZ/96), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odgodi provedba ovrhe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj u cijelosti osporava osnovanost žalbenih navoda ovršenica. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio, žalbene navode ovršenica te navode ovrhovoditelja u odgovoru na žalbu ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za odgodu ovrhe uz obrazloženje da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, budući da ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njih nastala teška i nepopravljiva šteta.
7. Utvrđenje prvostupanjskog suda kao pravilno prihvaća i ovaj sud. Ukazuje se da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu ovrhe pozivom na čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., dalje OZ/12). Naime, o prijedlogu za odgodu ovrhe valjalo je odlučiti primjenom odredbe čl. 61. OZ/96 koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave na nekretninama ovršenika, a temeljem čl. 369. st. 1. OZ/12. Međutim, to nije od utjecaja na pravilnost odluke jer je i primjenom odredbe čl. 61. OZ/96 valjalo prijedlog za odgodu ovrhe odbiti.
8. Prema odredbi čl. 61. st. 2. OZ/96 za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika moraju biti kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke, da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je potrebno da bi se spriječilo nasilje, te postojanje pretpostavki propisanih toč. 1. – 8. naprijed citirane odredbe.
9. Uvidom u predmetni spis i sadržaj prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe od 6. listopada 2014. o kojem je odlučeno pobijanim rješenjem, ovršenici predlažu odgodu ovrhe jer tvrde da je ništetan ugovor o jednokratnom kreditu iz kojeg proizlazi novčana tražbina zbog koje je pokrenut ovaj postupak prisilne naplate na nekretninama ovršenika te smatraju da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu štetu, a pozivaju se i na pravo na dom.
10. Prema sadržaju prijedloga za odgodu ovrhe proizlazi da ovršenici smatraju kako samom provedbom ovrhe trpi nenadoknadivu štetu. Naime, ukazuje se da nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom, ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja. Dakle, eventualna šteta koju bi ovršenici pretrpjeli provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena s redovnim posljedicama ovrhe. Bez navođenja činjenica koje bi ukazivale na konkretnu štetu i opseg štete, kao i imovno stanje ovršenika, i po ocjeni ovog suda, ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva štete.
11. Ovršenice tek u žalbi navode konkretnije činjenice na okolnost vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, a vezane za imovno stanje, te teško zdravstveno stanje II. ovršenice i mlt. djeteta, koje je član obitelji. Međutim, navedene činjenice su privi put iznesene u žabi pa ih prvostupanjski sud nije razmatrao u postupku donošenja pobijanog rješenja.
12. Prema odredbi 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se ne radi o činjenicama koje se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.
13. Nove činjenice koje su ovršenice prvi puta navele u žalbi, da II. ovršenica sama skrbi o dvoje maloljetne djece, da nema redovnih primanja, da mlt. P trpi ozbiljne psihičke probleme zbog ovrhe te da je I. ovršenica teško bolesna, su činjenice koje se odnose na utvrđeno činjenično stanje, a ne radi se o činjenicama koje se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka pa se te činjenice u ovom žalbenom postupku ne mogu uzeti u razmatranje.
14. Neosnovano je i pozivanje ovršenica na pravo na dom. Naime, radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja iz ugovora o jednokratnom kreditu na nekretninama na kojima je određena ovrha zasnovano je založno pravo u korist ovrhovoditelja. Time su ovršenici pristali da se otplata predmetnog kredita može osigurati prodajom njihove nekretnine pa prodaja predmetne nekretnine u ovršnom postupku predstavlja posljedicu preuzetih ugovornih obveza i u tom slučaju nema povrede prava na dom iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.). Osim toga, ukazuje se i na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024. prema kojem se prigovor prava na dom može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga ovršenik do tada nije mogao istaknuti.
15. Kako dakle, ovršenice svojim prijedlogom za odgodu, o kojemu je prvostupanjski sud odlučivao nisu dokazale postojanje uvjeta za odgodu ovrhe, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
Osijek, 30. prosinca 2024.
Sutkinja
Biserka Trstenjak-Opačak
