Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-313/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Biserki Trstenjak-Opačak, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Emina Ridzak, odvjetnica iz Hraste & Partneri Odvjetničkog društva d.o.o., Zagreb, Ribnjak 40, protiv ovršenice RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Vesna Rogulj, odvjetnica u Zagrebu, Petrinjska 11, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice, protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2230/2024-4 od 1. srpnja 2024., 30. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2230/2024-4 od 1. srpnja 2024., osim u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona.

II. Odbija se kao neosnovni zahtjevi ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem udovoljeno je prijedlogu ovrhovoditelja za ovrhu protiv ovršenice, te je temeljem ovršne isprave pravomoćne i ovršne presude Višeg suda pravde u Torontu, Ontario, Kanada, poslovni broj CV-11-433209 od 3. srpnja 2015., Potvrde Višeg suda pravde u Torontu, Ontario, Kanada od 20. studenog 2015., Potvrde o nepodnošenju žalbe Prizivnog suda Ontaria, poslovni broj CV-11-433209 od 7. prosinca 2015., sve s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik po stalnom sudskom tumaču Saši Slavić Škunca, a koja presuda je priznata pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj R1-39/2023 od 13. travnja 2023., radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 688.978,43 USD, zajedno s kamatama u iznosu od 2% godišnje koja teče od 3. srpnja 2015. do isplate, određena ovrha na nekretnini ovršenice upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], Stambena zgrada br. 128-138. ukupne površine 1239 m2 i to 37. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-37), Stan na I. (prvom) katu koji se sastoji u naravi od predprostora, kupaonice, izbe wc-a sobe, dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, ukupne površine 61,30 čm s pripadajućim spremištem u podrumu ulaz [adresa], kao posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.

2. Protiv ovog rješenja pravovremenu žalbu podnijela je ovršenica zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. i st. 5. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22 -dalje: OZ), a sadržajno ukazuje i na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, s prijedlogom da se ukine rješenje o ovrsi i vrati na ponovni postupak.

2.1.Ovršenica u žalbi navodi da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-934/2022, a radI prisilnog namirenja iste tražbine na temelju identične ovršne isprave ranije određena ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenice i njezine sestre TO. Dakle, dio novčanih sredstava je već prethodno ustegnut s računa ovršenice i njezine sestre pa je nedvojbeno došlo do smanjenja iznosa tražbine i navodi da ista ne može iznositi onoliko koliko je navedeno u prijedlogu za ovrhu. Nadalje, navodi da je pobijano rješenje o ovrsi suprotno odredbi čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju jer se opseg odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove prosuđuje prema vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u času prijelaza na nasljednike. Ovršenica i njezina sestra su od svoje majke naslijedile pravo korištenja grobnog mjesta na krematoriju te ½ uloga na računima u bankama i 126 dionica dioničkog društva Nama d.d. S obzirom na podatke iz bankovnih izvoda, potvrde HZMO-a kao i činjenice da je Nama d.d. već godinama u stečaju nesporno je kako visina ostaviteljevih dugova uvelike premašuje iznos vrijednosti naslijeđene imovine. U pogledu plaćanja zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 3. srpnja 2015. navodi da tek u trenutku ostaviteljeve smrti za nasljednike nastaje obveza podmirenja njegovih dugova pa tek tada nasljednik može doći u zakašnjenje i obvezu na plaćanje zatezne kamate. Konačno, vezano za valutu tražbine navodi da suprotno odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, u pobijanom rješenju nigdje nije naznačen točan iznos tražbine u domaćoj valuti odnosno u eurima pa je ovršenica stavljena u nepovoljniji položaj od ovrhovoditelja.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj u cijelosti osporava osnovanost navoda ovršenice. Ovrhovoditelj osporava da bi predmetna tražbina po ranijoj ovrsi bila smanjena jer je ovrha pod poslovnim brojem Ovr-934/2022 obustavljena uslijed revizijske odluke kojom je ukinuto Rješenje o priznanju stane sudske odluke i predmet vraćen na ponovljeni postupak. U vezi prigovora ovršenice na okolnost visine nasljeđene imovine ukazuje da ovršenica nije dostavila potpune dokaze na okolnost vrijednosti nasljeđene imovine. U odnosu na navode da je pogrešno određeno da zatezne kamate počinju teći od 3. srpnja 2015. ističe da je datum dospijeća u skladu s ovršnom ispravom, a da ovršenica kao nasljednica nije u obvezi platiti kamatu dospjelu do trenutka kad je postala nasljednik samo ako bi se isplatom kamata uz glavni dug, premašila vrijednost naslijeđene imovina (Rev x-56/16 od 14. veljače 2017.). Nadalje, ovrhovoditelje navodi da novčana obvezena nije protivno zakonu označena u stranoj valuti, već je naznačena onako kako glasi u ovršnoj ispravi pa se ovršenica neosnovano poziva na odredbu čl. 22. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja u konkretnom slučaju nije primjenjiva. Predlaže da se žalba odbije u cijelosti i potvrdi pobijano rješenje o ovrsi, a ovršenica obveže na plaćanje troškova ovršnog postupka, uvećan za troškove žalbenog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Žalba nije osnovana izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a.

5. U konkretnom slučaju rješenje o ovrsi temelji se na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Višeg suda pravde u Torontu, Ontario, Kanada, poslovni broj CV-11-433209 od 3. srpnja 2015. koja je prevedena na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču, potvrdi Višeg suda pravde u Torontu, Ontario, Kanada od 20. studenoga 2015. prevedenoj na hrvatski jezik po stalnom sudskom tumaču, potvrdu o nepodnošenju žalbe Prizivnog suda Ontaria pod poslovnim brojem CV-11-433209 od 7 prosinca 2015. s ovjerenim prijevodom, a koja presuda je priznata pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj R1-39/2023. od 13. travnja 2023.

6. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda, postupak koji je prethodio, navode ovršenice u žalbi i navode ovrhovoditelja u odgovoru na žalbu, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

7. Prigovor ovršenice da je iznos tražbine smanjen naplatom u ranijem ovršnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-934/2022 sadržajno predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, o kojem je nadležan odlučiti prvostupanjski sud sukladno čl. 52. OZ-a.

8. Nadalje, prigovor ovršenice da iznos za koji je određena ovrha prelazi vrijednost naslijeđene imovine predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a o kojem također ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten odlučivati.

9. Neosnovano ovršenica u žalbi navod da je u rješenju o ovrsi pogrešno određeno da zatezne kamate počinju teći od 3. srpnja 2015. jer njena obveza podmirenja dugova ostavitelja nastaje tek u trenutku ostaviteljeve smrti. Naime, nasljednici su univerzalni pravni slijednici i oni nakon smrti svog prednika stupaju na njegovo mjesto i u njegov pravni položaj. Stoga je ovršenica kao univerzalni pravni slijednik u obvezi podmiriti tražbinu onako kako glasi u ovršnoj ispravi. Ovršenica nije u obvezi platiti kamatu dospjelu do trenutka kada je postala nasljednik samo ako bi isplata kamata uz glavni dug premašila vrijednost nasljeđene imovine, a što će se utvrditi u parnici na koju će sukladno čl. 52. u vezi s čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a zaključkom uputiti prvostupanjski sud.

10. Nije osnovan ni prigovor ovršenice da je suprotno odredi čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO) obvezana na isplatu novčane tražbine u stranoj valuti.

11. Ovrhovoditelj je ovršnim prijedlogom predložio donošenje rješenja o ovrsi upravo u iznosima i valuti kako to proizlazi iz ovršne isprave (presude Višeg suda pravde Toronto, Ontario, Kanada). Kako se ne radi o tražbini koja protivno zakonu glasi na plaćanje u stranoj valuti, ovrhovoditelj nije ni ovlašten svoju tražbinu koja glasi na plaćanje u stranoj valuti samovoljno (jednostrano) pretvoriti u tražbinu u domaćoj valuti, niti je u toj valuti utužiti. Prednje je sukladno zauzetom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2002.

12. Ovaj drugostupanjski sud je pobijano rješenje o ovrsi ispitao i u granicama propisanih odredbom čl. 50. st. 5. OZ-a, tj. vezano za one žalbene razloge na koje se pazi po službenoj dužnosti. Utvrđeno je da ne postoji niti jedan od tih žalbenih razloga, jer je pobijano rješenje o ovrsi doneseno na temelju isprave koja ima svojstvo ovršne isprave, a iz stanja predmetnog spisa ne proizlazi da je navedena ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti da je na drugi način izgubila svoju djelotvornost, a također nije utvrđeno da je bez učinka. Nadalje, za određivanje predmetne ovrhe nije zakonom propisan neki zakonski rok koji je istekao, ovrha u ovom predmetu nije određena na predmetu na kojem u skladu s odredbom čl. 4. st. 4. i st. 5. OZ nije dopušteno odrediti ovrhu.

13. S obzirom na prethodno navedeno prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi pa je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

14. Ovrhovoditeljici nisu priznati troškovi sastava odgovora na žalbu jer se ne radi troškovi koji su bili potrebni za vođenje postupka ( čl. 166. st. 1 u vezi s čl. 155. st. 1 ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a).

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 30. prosinca 2024.

Sutkinja

Biserka Trstenjak-Opačak