REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-486/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Bilušić, predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Verice Kos, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Busija, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OJ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog OJ protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-346/2024 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog OJ odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz članka 179.a. i drugih KZ/11, pod točkom I. izreke je, na temelju članka 131. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor okrivljenom OJ, iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koji je istražni zatvor određen rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-1112/2024 od 10. studenog 2024.
1.1. Pod točkom II. izreke se u istražni zatvor okrivljenom OJ uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od njegovog uhićenja 9. studenog 2024., pa nadalje.
2. Pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni OJ po branitelju po službenoj dužnosti Tončiju Paviću, odvjetniku iz Zagreba, zbog „bitne povrede Zakona o kaznenom postupku“, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor, a po potrebi se izreknu mjere opreza.
3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državno odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba okrivljenog OJ nije osnovana.
5. Žalitelj žalbom osporava postojanje osnovane sumnje navodeći da se u konkretnom slučaju radi o poremećenim odnosima unutar obitelji te da se radi o suprotstavljenim iskazima pa odlučne činjenice nisu utvrđene na nedvojben način. Nadalje, žalitelj osporava i postojanje posebnih okolnosti smatrajući da sud ne bi smio biti vođen pretpostavkama već samo utvrđenim činjenicama. Također, žalitelj ističe da sud nije vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, okolnostima počinjenja djela, očekivanoj kazni te potrebi i trajanju istražnog zatvora i da boravak okrivljenika u istražnom zatvoru predstavlja svojevrsnu zatvorsku kaznu i osuđujuću presudu. Zaključno, žalitelj smatra da se svrha istražnog zatvora može postići i određivanjem predviđenih i propisanih mjera opreza jer je obveza suda voditi računa da se ne primjenjuje najteža mjera.
6. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog OJ te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Također, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora i nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
7. Protivno žalbenim prigovorima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je okrivljeni OJ počinio terećena kaznena djela nasilja u obitelji i prijetnje proizlazi iz do sada prikupljenih dokaza koji su rezultirali podizanjem optužnice. Pritom se ukazuje žalitelju da u ovoj fazi postupka, pri procjeni postoji li osnovana sumnja optužno vijeće nije ovlašteno vrednovati prikupljene dokaze, a niti je na to ovlašten drugostupanjski sud prilikom razmatranja žalbe okrivljenika, već se dokazi procjenjuju u svojoj ukupnosti i po sadržaju kakav jest, a vrijednosnu ocjenu dokaza je ovlašteno dati samo raspravno vijeće nakon kontradiktornog raspravljanja, ako dođe do potvrđivanja optužnice.
8. Nadalje, protivno prigovoru žalitelja da nisu utvrđene okolnosti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da i nadalje postoje posebne okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost, neovisno od toga što je okrivljenik neosuđivana osoba, pri čemu je osuđivanost ili neosuđivanost samo jedna od okolnosti koja se cijeni pri utvrđivanju postojanja iteracijske opasnosti, ali ne i odlučna.
8.1. Naime, okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost prvenstveno proizlaze iz okolnosti i načina počinjenja terećenih kaznenih djela i dugotrajnosti protupravnog postupanja prema supruzi (razdoblje od 2015. do 2024.) što ukazuje na upornost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju. Također, u drugom kaznenom predmetu počinjenom na štetu iste žrtve su okrivljeniku na temelju rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj KP-DO-918/2024 od 9. listopada 2024. određene mjere opreza zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenom CJ, koja je u srpnju 2024. odselila kod kćerke JJ, no usprkos mjerama opreza okrivljenik se tereti da je kritične zgode počinio kazneno djelo prijetnje na štetu supruge došavši u kuću kćerke JJ u alkoholiziranom stanju. Dakle, ne samo da je prekršio mjere opreza, već je osnovano sumnjiv za počinjenje novog kaznenog djela prijetnje iz čega proizlazi fokusiranost na žrtvu CJ. Stoga je u svrhu prevencije iteracijske opasnosti pravilno produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
9. Neosnovano se prigovara da je povrijeđeno načelo razmjernosti u odnosu na težinu počinjenog kaznenog djela i određivanjem istražnog zatvora kao najteže mjere jer da se nije vodilo računa o primjeni blažih mjera ukoliko se s istima može ostvariti ista svrha kao i s mjerom istražnog zatvora. Naime, cijenile su se okolnosti i način počinjenja kaznenih djela i da okrivljenik nije poštivao određene mu mjere opreza u drugom predmetu, već je osnovno sumnjiv za počinjenje novog kaznenog djela na štetu iste žrtve pa je očito da se prevencija iteracijske opasnosti može ostvariti smo mjerom istražnog zatvora. Uz navedeno, s obzirom da je okrivljenik lišen slobode 9. studenog 2024., nema govora da bi se istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne zatvora.
10. Kako žalitelj ne argumentira koja je bitna povreda odredaba kaznenog postupka počinjenja niti u koja je povreda kaznenog zakona počinjena, to je drugostupanjski sud ispitao pobijano rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08 i nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 30. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Ivana Bilušić