Posl. Br. P-724/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Petroneli Jakobušić, u pravnoj stvari tužitelja ĆO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ,koju zastupa punomoćnik Hrvoje Novak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP BANKA HRVATSKA d.d., [adresa], OIB: 52508873833, koje zastupa odvjetnik Boris Anić u OD Anić&Anić iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne glavne rasprave, zaključene dana 09. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja MO, odvjetničke vježbenice kod Zvonka Kristovića, odvjetnika u Dubrovniku i odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika Borisa Anića, dana 30. prosinca 2024. godine
presudio je
I. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova pretplaćenog iznosa anuiteta, isplati tužitelju ukupan iznos od EUR 1.093,80, sa zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku od dana:
11.6.2005 na iznos od EUR
0,09
10.9.2005 na iznos od EUR
1,18
11.11.2005 na iznos od EUR
0,49
13.12.2005 na iznos od EUR
1,35
11.1.2006 na iznos od EUR
0,51
13.1.2009 na iznos od EUR
5,11
11.2.2009 na iznos od EUR
8,28
13.3.2009 na iznos od EUR
10,24
11.4.2009 na iznos od EUR
5,35
12.5.2009 na iznos od EUR 4,13
13.6.2009 na iznos od EUR 2,56
17.7.2009 na iznos od EUR 3,59
Posl. Br. P-724/2023
11.8.2009 na iznos od EUR 2,14
23.9.2009 na iznos od EUR 1,96
16.10.2009 na iznos od EUR 1,14
12.11.2009 na iznos od EUR 2,54
24.12.2009 na iznos od EUR 4,04
16.1.2010 na iznos od EUR 6,11
24.2.2010 na iznos od EUR 8,65
26.3.2010 na iznos od EUR 12,64
21.4.2010 na iznos od EUR 11,75
27.5.2010 na iznos od EUR 13,33
6.7.2010 na iznos od EUR 22,44
4.8.2010 na iznos od EUR 20,65
17.8.2010 na iznos od EUR 23,24
14.9.2010 na iznos od EUR 32,24
16.10.2010 na iznos od EUR 26,14
17.11.2010 na iznos od EUR 28,66
11.12.2010 na iznos od EUR 34,34
18.1.2011 na iznos od EUR 37,15
18.2.2011 na iznos od EUR 34,16
15.3.2011 na iznos od EUR 38,08
21.4.2011 na iznos od EUR 36,55
13.5.2011 na iznos od EUR 41,05
16.6.2011 na iznos od EUR 49,59
16.7.2011 na iznos od EUR 61,46
17.8.2011 na iznos od EUR 76,24
13.9.2011 na iznos od EUR 53,66
13.10.2011 na iznos od EUR 48,36
16.11.2011 na iznos od EUR 48,72
15.12.2011 na iznos od EUR 49,38
13.1.2012 na iznos od EUR 54,86
11.2.2012 na iznos od EUR 56,78
14.3.2012 na iznos od EUR 57,47
17.4.2012 na iznos od EUR 55,40
II. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 3.906,20 eura.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 777,62 eura sa zateznom kamatom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
Posl. Br. P-724/2023
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je on, kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika, Splitska banka dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 69326397242, sklopili dana 24. ožujka 2005. godine Ugovor o kreditu broj 017078 (75439/05) te da joj je isplaćen iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora za CHF. Navedeni iznos tužiteljica se obvezala otplatiti mjesečnim anuitetima, a kredit se koristio u svrhu kupnje osobnog automobila za vlastite potrebe. Navodi da je kredit u potpunosti isplaćen 17. travnja 2012. godine. Predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena je za tužiteljicu obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora za CHF. Navodi da je valutna klauzula koju je tuženik primijenio u Ugovoru o kreditu ništetna, te da ugovaranjem valutne klauzule uz koju je glavnica vezana upravo uz CHF, bez da je tuženik tužiteljicu prethodno informirao o svim činjenicama bitnim za donošenje odluke o sklapanju Ugovora,te je tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj što predstavlja povredu načela savjesnosti i poštenja zbog čega je navedena odredba također ništetna. Stoga se na cjelokupni kreditni odnos mora primjenjivati srednji tečaj tuženika na dan isplate kreditnog iznosa. Navedeno stajalište potvrđeno je pravomoćnom presudom povodom kolektivne tužbe Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. Br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine. Navedeno stajalište između ostaloga potvrđuje i sud EU u presudi C-186/16, prema kojoj je pravomoćno utvrđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik - kreditor potrošaču nije dao informacije koje su potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača. Sukladno čl. 502. C ZPP-a sud je vezan za pravna utvrđenja iz postupaka proizašlih iz tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, pa da je osnov tužbenog zahtjeva nesporan i već riješen kao prethodno pitanje gore navedenim pravomoćnim presudama. Obzirom na činjenicu da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna tečaj CHF tijekom razdoblja otplate odrediti u omjeru kakav je bio u trenutku isplate kreditnog iznosa tužitelju. Zbog opisane ništetne odredbe o valutnoj klauzule vezane za švicarski franak došlo je do promjene iznosa mjesečnih anuiteta pa je kroz razdoblje isplate ugovorenog iznosa došlo do razlike između ugovorenih anuiteta i plaćenih anuiteta u iznosu koji će se utvrditi nakon što Tuženik dostavi traženu dokumentaciju. Obzirom da Tužiteljica ne raspolaže stručnim znanjem na temelju kojeg bi mogao točno izračunati ukupan preplaćeni iznos, pa predlaže da se provede financijsko vještačenje na okolnost preplaćenog iznosa s osnove nezakonitog povećanja kamatne stope, te posebno s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, nakon čega će konačno specificirati tužbeni zahtjev. Tuženiku nije dostavio dokumentaciju kojom raspolaže, a koja se odnosi na predmetni Ugovor o kreditu.Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev za iznos od 5.000,00 eura odnosno iznos koji će naznačiti nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Dubrovniku jer tuženik ima sjedište u [adresa] pa je stoga za suđenje u ovoj pravnoj stvari na temelju odredbe čl. 48. st. 1. ZPP-a nadležan Općinski sud u Splitu. Ističe da mu uz tužbu nije dostavljen Ugovor o kreditu ili bilo koji drugi
Posl. Br. P-724/2023
prilog, čime je de facto onemogućen u davanju detaljno argumentiranog odgovora na tužbu kojim bi dokazao postojanje obvezno pravnog odnosa između tužitelja i tuženika, onda se ima smatrati kako ta odlučna činjenica iz tužbe nije niti dokazana. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, poriče sve navode tužbe, osporava osnov i visinu, ističe prigovor zastare, pa se dosljedno tome protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu kojeg predlaže odbiti kao neosnovan u cijelosti. U svakom slučaju, što se tiče procesnih nedostataka tužbe ističe se da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene kumulativno određene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz odredbe čl. 186.b ZPP-a. Navedeno nedvojbeno proizlazi iz rješenja Vrhovnog suda RH, posl. broj: Rev- 677/2021 od 02.02.2022., kojim je odbijena kao neosnovana revizija tužitelja podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, a kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba tužitelja. Slijedom svega naprijed navedenog, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja snositi troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate.
3. Tužitelj podneskom od 16. listopada 2023..godine osporava prigovor mjesne nenadležnosti jer da je ovaj sud nadležan kao sud sjedišta poslovnice tuženika sukladno čl.59. ZPP-a, kao i prema čl.19. st.1. toč. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju za ovaj spor kao sud a mjesta prebivališta potrošača.
4. Tuženik podneskom od 26.listopada 2023. godine povlači prigovor promašene pasivne legitimacije, smatra da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe budući da je ugovorni odnos prestao ispunjenjem jer je kredit isplaćen u cijelosti. U odnosu na ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli navodi da su iste jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega iste ne mogu biti ocjenom poštenosti. Ističe da ta odredba ne uzrokuje protivno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Smatra da su presude donesene u kolektivnom sporu glede valutne klauzule arbitrarne jer odlučne činjenice nisu utvrđene. Smatra da činjenica što se CHF naknadno promijenio na štetu potrošača ne može i ne smije biti relevantno za ocjenu nepoštenosti primarno ugovorene valutne klauzule, te su i tužitelj i tuženik bili izloženi riziku valutne klauzule odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Smatra da predmetne odluke u kolektivnom sporu nisu dali subjektivna prava potrošačima već da se u svakoj pojedinoj parnici potrošač mora dokazati osnovu i visinu zahtjeva. Smatra da ugovor o kreditu nije "tipski ugovor" te da se o svim odredbama pojedinačno pregovaralo, te da se tužitelj sa svim odredbama bio upoznat i usuglasio, te da je između ugovornih strana postignuta suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora. Predlaže da financijski vještak u vještvu prikaže i tzv. negativne razlike.
5. Tužitelj podneskom od 20. studenog 2023. godine navodi da se na konkretan slučaj imaju primijeniti pravni učinci pravomoćnih utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, te da isti obvezuju stranke i u ovoj
Posl. Br. P-724/2023
individualnoj stvari, da je prekinuta zastara i ustraje u provođenju financijsko knjigovodstvenog vještačenja.
6. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je podneskom uredio tužbeni zahtjev na način da konačno potražuje iznos od 1.093,83 eura sa pripadajućim zateznim kamata, koji podnesak sadrži i djelomično povlačenje tužbe za iznos od 3.906,20 eura.
7. Tuženik se podneskom od 22. studenog 2024. godine usprotivio povlačenju tužbe za 3.906,20 eura, te smatra da je tužitelj trebao uračunati i tzv“negativnu razliku“. Navodi i da nije dužan istaknuti prigovor prijeboja ili radi prebijanja, a niti protutužbeni zahtjev jer da tuženik nije dužan vratiti više nego je stekao.
8. Tužitelj na ročištu od 09. prosinca 2024. godine ističe da tuženik u ovom postupku nije istaknuo prigovor radi prijeboja, pa da nema osnove za umanjenje tražbine.
9. S obzirom na protivljenje tuženika povlačenju tužbe za iznos od 3.906,20 eura u smislu čl.193. st.2. ZPP-a valjalo je i o tom dijelu tužbenog zahtjeva meritirno odlučiti, pa je temeljem čl.325. ZPP-a odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 3.906,20 eura (toč. II izreke).
10. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovaj sud nalazi da isti nije osnovan. Naime, predmetni kredit je sklopljen u Dubrovniku, a čl.16. ugovora o kreditu proizlazi da su stranke ugovorile nadležni sud "najbliži mjestu zaključenja Ugovora". Također, sukladno čl. 19. l st.1.Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine
br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/201 6, 128/2022, 156/2023) za sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, što je u konkretnom slučaju, ovaj sud.
11. Tužitelj je prvotno prigovorio promašenu pasivnu legitimaciju tuženika, ali koji prigovor je podneskom od 26. listopada 2023. godine povukao, radi čega sud isti nije niti obrazlagao.
12. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to:
- sudska praksa (l.s.12-169
- dopis OTP banke d.d. od 19. rujna 2023. (l.s.20)
- otplatni plan (l.s.21-24)
- dopis Splitske banke d.d. - obavijest o promjeni kamatne stope od 07. svibnja 2009. (l.s.25)
- dopis Splitske banke d.d. uz obavijest o promjeni kamatne stope od 05. ožujka 2007. (l.s.26-29)
Posl. Br. P-724/2023
- ugovor o kreditu broj 017078 (75439/05) sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva ovjeren pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem iz Dubrovnika, posl. broj OU-208/2005 od 21. ožujka 2005. (l.s.30- 36)
- izračun EKS-a i otplatni plan za ugovor broj 75439/05 (l.s.37-50)
- popis poslovnica OTP banke (l.s.51-74)
- nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Stefani Gardašanić od 29. listopada 2024. (l.s.92-103)
13. Sud je saslušao tužiteljicu ĆO koja u bitnome iskazuje da je svrha kredita bila kupovina osobnog vozila kojeg je koristila isključivo u privatne svrhe, da se obratila se Auto-kući koja se bavila prodajom vozila Citroen, te su je iz Auto-kuće uputili na tada Splitsku banku d.d. da kod nje ishodi kredit za kupnju vozila. Realizacija cijelog kredita je išla putem Auto-kuće, te je Auto-kući predala svu potrebnu dokumentaciju za ishođenje kredita. Pripremljeni ugovor o kreditu čekao je kod javnog bilježnika gdje je ona i potpisala predmetni ugovor. Iskazuje i da joj nitko nije ništa pojašnjavao u vezi pojedinih odredbi kredita. U Auto-kući bili su prisutni djelatnici Auto-kuće a nitko se nije predstavio kao djelatnik banke. Kod javnog bilježnika ona je pročitala ugovor te ga i potpisala, a njoj javni bilježnik nije pojašnjavao niti jednu od odredbi kredita. Svakako ona nije imala mogućnosti prihvatiti nikakav drugi kredit nego onaj koji im je bio ponuđen od Auto-kuće odnosno banke a sa kojom je Auto kuća poslovala. Načelno je znala što predstavlja ugovaranja valutne klauzule u CHF te da mjesečni anuitet će ovisiti o kretanju tečaja CHF, međutim nije znala koji su i koliki stvarni ekonomski rizici, te da je svakako smatrala da mjesečni anuitet ne može puno rasti u odnosu na početni koji je iznosio oko 1.200,00 kuna i koji je narastao sve do 1.900,00 kuna u jednom trenutku. Cjelokupni kredit je u cijelosti otplaćen 2012. godine. Iskazuje da se smatra se oštećenim ovakvim ugovorom o kreditu jer nije bila obaviještena o mogućim rizicima sklapanja ugovora sa valutnom klauzulom u švicarskim francima.
14. Sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstveno vještačenjem po vještaku Stefani Gardašanić iz Mačus d.o.o. koja je 29. listopada 2024.godine izradila Nalaz i mišljenje vještaka, te saslušao vještakinju radi davanja usmenog Nalaza i mišljenja na ročištu od 09. proinca 2024. godine te je ista ustrajala u cijelosti kao u svom pisanom Nalazu i mišljenju.
15. Predmet ovog spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je zahtjev za isplatu od 1.093,83 eura na ime razlike u anuitetima nastale zbog promjene tečaja u CHF.
16. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik imali sklopljen Ugovor o kreditu broj 75439/05 (l.s.31-36) 21. ožujka 2005. godine, da je čl. 4. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamata 5,80 % godišnje, te da je kamatna stopa promjenjiva. Kredit je odobren u iznosu od 17.795,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s rokom otplate 84 jednakih mjesečnih anuiteta, kao i da je tužiteljica u cijelosti isplatila predmetni kredit.
Posl. Br. P-724/2023
17. Među strankama je sporno da li je odredba Ugovora o kreditu vezana za valutnu klauzulu ništetna, te je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem takve odredbi primio, je li potrebno uračunati tzv. „negativne razlike“,je li tražbina zastarjela.
18. Već iz citiranih sadržaja Ugovora o kreditu i vremenu sklapanja, jasno proizlazi da se zahtjev tužitelja kao potrošača u ovom postupku temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 (Pž-7129/2013 od 13.lipnja 2014. godine te Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine Visokog trgovačkog suda RH) radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a u kojem je pravomoćno odlučeno da su odredbe takvih ugovora ništetne u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu.
19. Ovaj sud smatra da tužitelj sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) ima pravo pozvati se na utvrđenje suda u ovom postupku u kojem je utvrđeno da su nepoštene, time i ništetne, odredbe ugovora o kreditu vezani za valutnu klauzulu budući da je isti potrošač.
20. Tvrdnja tuženika da tužitelj nema ovo pravo na izravnu primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora nije utemeljena jer je smisao kolektivne zaštite kao i utvrđenja ništetnosti odredbe u obeštećenju oštećene strane ugovora, u kojima se oštećenom potrošaču nadoknađuje štete koja mu je nastala povredom prava i interesa, a što je biti ove parnice u kojoj tužitelj zahtjeva da se za konkretni ugovor utvrdi ništetnost istovjetne odredbe ugovora o kreditu u vezi valutne klauzule i da se isplati šteta koja joj je nastala temeljem ništetne odredbe u vidu preplaćenih iznosa anuiteta kredita nastalih primjenom ništetne valutne klauzule.
21. Odredbom čl. 502 c ZPP-a je propisano da su fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U navedenom kolektivnom sporu za ugovore koji su sklopljeni u isto vrijeme kada je sklopljen i ovdje predmetni Ugovor o kreditu uz ugovaranje prava banke vezano za valutnu klauzulu u bitnom je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o kojima se nije individualno pregovaralo, uz potpuno informiranje potrošača o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, pa kada se navedeno dovede u vezu sa sadržajem ovdje predmetnog ugovora o kreditu po kojem je ugovoreno da se anuitet veže uz promjene tečaja CHF uz ugovaranje obveze tužitelja da isto bezuvjetno prihvati, te činjenicom da je tužitelji tijekom otplate kredita zbog promjene tečaja u CHF otplaćivao anuitete koji su znatno uvećani u odnosu na početne anuitete, zaključuje se da je tuženik kao trgovac
Posl. Br. P-724/2023
očito nametnuo potrošaču citiranu odredbu ugovora kao "jača" strana ugovora čime je tužitelja kao potrošača doveo u znatno nepovoljniji položaj, dok je sasvim logično i životno da tužitelj kao potrošač, nestručna osoba, u odnosu na tuženika kao osobu koja se profesionalno bavi financijama, bio potpuno nesvjestan rizika vezivanja otplate kredita uz valutu CHF, koja kao takva nije platežno sredstvo kojim je isti uobičajeno poslovala, dapače koja je kao valuta u vrijeme sklapanja ugovora bila potpuna novina u Republici Hrvatskoj.
22. Iz sadržaja ugovora o kreditu kao tipskog ugovora jasno proizlazi da se radilo o ponudi banke o kojoj se nije individualno pregovaralo u smislu ugovaranja konkretnih odredbi na čijim bi sadržaj potrošač mogao utjecati, jer je potpuno nelogično da bi isti pristao platiti iznos ovisno o odluci banke, a koja iznosi su potpuno nepredvidivi i neodređeni u trenutku sklapanja ugovora, i to iznos koji može, i je, s vremenom znatno rastao, pa da bi tužitelj pristao da vjerovniku plati cijenu koja je time gotovo neovisna o tražbini koju je dobio jer ovlašćuje vjerovnika da za istu tražbinu kasnije naplati cijenu znatno različitu od inicijalno ugovorene. Logično je i životno da je potrošač svoju obvezu shvatio kao iznos koji je naveden da mora mjesečno plaćati u otplatnom razdoblju za iznos koji mu je isplaćen, a očito je da isti nije znao, mogao znati, a sigurno ne bi pristao da za dobiveni iznos plati višestruko uvećani iznos i to isključivo zbog odluke tuženika na koji nije mogao utjecati, a niti po logici stvari predvidjeti, čime je njegova imovina znatno umanjenja, obveza znatno otežana, a tuženik kao stručna osoba
– trgovac stekao znatno povećanje svoje imovine. Da bi kao potrošač bilo svjestan rizika koji su se u konačnici ostvarili, banka je tužitelju bila dužna jasno i razumljivo predočiti raspon mogućih oscilacija tražbine, odnosno duga, objektivne kriterije temeljem kojih se taj raspon određuje, pa je jasno da se ne radi o objektivnim i jasnim parametrima i da tužitelju isti nisu mogli biti poznati pa čak niti predvidljivi, da bi na iste bezuvjetno pristao, očito isključivo na njegovu štetu. Tako iskazuje i sama tužiteljica, čiji iskaz sud nalazi istinitim jer je uvjerljiv i podudaran sa priloženim ispravama.
23. Sudski vještak Stefani Gradašanić iz Mačus d.o.o. je u svojem Nalazu i mišljenju od 29. listopda 2024. godine izračunala iznos anuiteta kredita uz primjenu kamatne stope od 5,80 % godišnje, te je navela da preplate vezana za tečaj u CHF iznosi ukupno1.093,80 eura, s time da je ista prikazala i tzv. "negativne tečajne razlike" koje su iznosile 272,85 eura, te neto preplata 820,95 eura kada se od pozitivne tečajne razlike oduzme negativna tečajna razlika. Vještakinja je dala tabelarni prikaz razlika kao i datume isplate. Naime, odredbe Ugovora o kreditu koje su jasne i razumljive te odmah određene i primijenjene u smislu valutne klauzule su po ocjeni ovog suda tečaj CHF po tečaju koji je vrijedio na dan korištenja kredita koja je jedina jasno određena. To su parametri koji su bili jasni i potpuni i o kojima je tužitelj kao potrošač jasno informiran jer se radi o konkretnim parametrima.
24. Vještakinja je jasno, potpuno i razumljivo, temeljem priložene dokumentacije, iskazala ukupnu razliku uplata po kreditu i obračuna kako joj je naložio ovaj sud, te ujedno jasno i pregledno prikazala razlike za svaki mjesec otplate kredita. Sud dani Nalaz i mišljenje nalazi objektivnim, stručnim i danim u skladu s pravilima
Posl. Br. P-724/2023
struke, te se rukovodio s Nalazom i mišljenjem vještaka na temelju kojeg je i prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od ukupno 1.093,83 eura.
25. Naime, ovaj sud je mišljenja da je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pravilno potraživao preplatu-razliku nastalu zbog promjene tečaj u CHF u odnosu na tečaj u trenutku ugovaranja kredita, te da te iznose nije trebalo umanjiti za tzv. "negativne tečajne razlike" jer tuženik za taj iznos nije postavio zahtjev niti istaknuo prigovor radi prebijanja za taj iznos, pa nije osnovan navod tuženika da nije trebao postaviti takve zahtjev.
26. Čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a st. 3. istog članka da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Nadalje, čl. 1115. ZOO-a propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
27. Tijekom postupka utvrđeno je da su u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.35/05,41/08,125/11,78/15 i 29/18, dalje: ZOO) odredbi Ugovora o kreditu vezane za valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo, te da ista nisu bila jasna, lako razumljive i uočljiva, kako iskazuje i sama tužiteljica čiji iskaz sud nalazi istinitim i uvjerljivim. Takvim postupanjem banke stvorena je značajna neravnoteža između ugovornih strana na štetu potrošača, čime je predmetna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, pa je primjenom odredbe čl.322. 1. ZOO-a i čl. 1111. ZOO-a ocijenjen osnovanim zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznosi 1.093,80 eura.
28. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 214. ZOO-a kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj preplatio dužni iznos budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa. Naime, ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
29. Istaknuti prigovor zastare potraživanja ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013.godine, prema stavu ovog suda zastarni rok je prekinut u smislu odredbe čl. 338. ZOO-a. Obzirom se radi o postupku koji je pravomoćno okončan vezano za utvrđenja glede valutne klauzule rok je počeo
Posl. Br. P-724/2023
teći od odluke VTS RH Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, pa je prema čl. 392. st. 1. i st. 3. ZOO-a, počeo od tada iznova teći za potraživanja isplate po osnovi ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.
30. U konkretnom slučaju tužitelj je predmetni postupak pokrenuo 15. lipnja 2023. odnosno prije isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 371. ZOO-a.
31. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.
32. Trošak parničnog postupka temelji se na čl. 154. st.2. ZPP-a. Naime, tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom, dok je s visinom uspio sa 21 % (100% +21%=121%:2=60,5 %), dok tuženik nije uspio sa visinom, a s osnovom je uspio s 79% (0%+79%=79%:2=39,5%). Kada se od uspjeha tužiteljice 60,5% oduzme uspjeh tuženika 39,5 %, uspjeh tužitelja iznosi 21%.
33. Stoga je odmjeren trošak sukladno čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT-a), konačno postavljenoj vrijednosti predmeta spora za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT),za sastav obrazloženog podneska od 16. listopada 2023.godine , 20. studenog 2023. godine, 03. listopada 2023. godine i 20. studenog 2024. godine za svako po 100 bodova (Tbr.8/1 OT-a), za trošak pristupa na ročišta 01.listopada 2024. godine i 09. prosinca 2024. godine za svako 100 bodova (Tbr. 9/1 OT) uz vrijednost boda od 2,00 eura ukupno 1.400,00 eura sve uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 42. OT) sveukupno 1.750,00 eura.
34. Na to je valjalo dodati trošak pristojbe na tužbu 48,23 kuna sukladno Tbr. 1.1. Tarife sudskih pristojbi, koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18: dalje ZSP) s obzirom da je pristojba plaćena uz tužbu u trenutku kada je postojala zakonska obveza plaćanja iste ukupno 1.798,23 eura. S obzirom da je uspio s 21% tužbenog zahtjeva osnovano je 377,63 eura.Na navedeni iznos valjalo je tužitelju priznati i cjelokupni plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura koji je bio potreban, pa je osnovn trošak za iznos od 777,62 eura pa je odlučeno kao u toč. II izreke .
35. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st.3. ZPP-a dosuđene zakonske zatezne kamate na trošak postupka sukladno čl.29. st.2. ZOO-a,a koje teku od donošenja presude do isplate (toč. II izreke).
U Dubrovniku, 30. prosinca 2024.godine
Sutkinja
Petronela Jakobušić
Posl. Br. P-724/2023
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- tužitelju, putem punomoćnika
- tuženiku, putem punomoćnika
*fiksni tečaj 1 eur iznosi 7,53450 kn
