- 1 -              Rev-1141/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-1141/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz J., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku S. P. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Turističke zajednice Općine Jelsa iz J., (OIB: …), zastupane po punomoćniku B. I., odvjetniku iz S., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-239/2020-2 od 14. srpnja 2022. kojim je odbačena žalba tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-325/2019 od 4. prosinca 2019., u sjednici održanoj 3. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-239/2020-2 od 14. srpnja 2022. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskim rješenjem odbačena je kao nepravovremena žalba koju je tužitelj podnio protiv prvostupanjske presude.

 

1.1. Drugostupanjski sud je to rješenje donio pozivom na odredbu čl. 437. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) i sa obrazloženjem:

 

„...4. Prema odredbi čl. 437. st. 1. (...) ZPP-a rok za podnošenje žalbe protiv presude u radnom sporu jest 8 dana, koji je stavak brisan čl. 89. ZID ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/19) ali se navedena odredba ne primjenjuje na postupke pokrenute prije stupanja na snagu tog Zakona prema prijelaznim i završnim odredbama iz čl. 117. st. 1. ZID ZPP-a.

 

5. Prema odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a propisana je presumpcija dostave prvostupanjske presude za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem je presuda bila objavljena, a bila je uredno obaviještena o tom ročištu pa se smatra da je dostava prvostupanjske presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je presuda bila objavljena, te da stranka ovjereni prijepis presude može preuzeti u sudskoj zgradi.

 

6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj (na ročištu održanom dana 25. rujna 2019.) uredno obaviješten o ročištu za objavu presude za dan 3. prosinca 2019., uz sva upozorenja iz čl. 335. st. 7., 9. i 10. ZPP-a na koje ročište nije pristupio, a na istom je objavljena presuda, a u uputi o pravnom lijeku u navedenoj presudi prvostupanjskog suda stoji da se žalba podnosi u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.

 

7. Odredbom čl. 335. st. 7. ZPP-a izričito je propisano da sud stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

 

8. Rok za žalbu prema odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a računa se od idućeg dana nakon dana objave prvostupanjske presude neovisno o tome je li kasnije dostavljena stranci na bilo koji način ni objavom na e-Oglasnoj ploči suda, a nikako od uručenja pisanog otpravka prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

 

9. Stoga, kako je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjske presude preporučenom pošiljkom 18. prosinca 2019., računajući od dana dostave 3. prosinca 2019., podnesena izvan zakonskog roka, istu je kao nepravovremenu valjalo odbaciti od strane ovog drugostupanjskog suda temeljem odredbe čl. 367. u vezi s čl. 358. st. 1. i 2. ZPP-a....“

 

2. Smatrajući da mu protiv tog drugostupanjskog rješenja pripada samo revizija po dopuštenju, tužitelj je protiv njega podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog (kako drži) u postupku počinjenih osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se njemu dopusti revizija zbog pitanja koje nalazi važnim za odluku o predmetu spora i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

„1. Da li je odlukom Gž R-239/2020 Županijskog suda u Osijeku povrijeđeno pravo tužitelja na pravično suđenje u žalbenom postupku?

 

2. Da li pogrešna uputa općinskog suda o pravnom lijeku može ići na štetu stranke koja postupa u skladu s tom uputom?

 

3. Da li je temeljna pretpostavka stranaka u postupku pred sudom da sudovi poznaju propise i da daju zakonitu i pravilnu uputu o pravnom lijeku?“

 

Nalazi i da su osporenom odlukom, kako je obrazložena, njemu „povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“ time da se to „očituje u činjenici da su mu povrijeđena zajamčena prava i to ustavno pravo na žalbu zajamčeno čl. 18, pravo na jednakost zajamčeno čl. 26, pravo na pravično suđenje te suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.“, odnosno time što sud nije dao „razloge o svim njegovim tužbenim i žalbenim navodima, a što je utjecalo i na povredu njegova prava na rad zajamčenog čl. 54. st. 1. Ustava te povredu zaposlenja pod jednakim uvjetima koja se jamči čl. 55. Ustava.“

 

3. Tuženica je odgovorila na tužiteljev prijedlog i predložila da se ovaj ocijeni neosnovanim.

 

4. Revizija tužitelja je osnovana.

 

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 14. srpnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382.a stavak 1. podstavak 1. ZPP-a, prema kojoj: „Iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu: - o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,..."

 

Obzirom da je tužitelj ovaj spor pokrenuo kao spor o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa - podneseni prijedlog tužitelja valja tretirati kao reviziju tužitelja: to obzirom da je tužitelju revizija dopuštena već i kao izravna (dakle: i bez prethodnog i posebnog dopuštenja revizijskog suda).

 

Takvo shvaćanje odgovara onome kojeg je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo na svojoj četvrtoj sjednici (4/22) održanoj 6. lipnja 2022., a prema kojemu: „Kad stranka umjesto prijedloga za dopuštenje revizije ili izravne revizije podnese „žalbu“ ili podnesak drugog naziva, takav se podnesak, neovisno od naziva koji mu je dao podnositelj, smatra onim pravnim lijekom ili pravnim sredstvom koje bi po redovitom tijeku stvari, odnosno postupovnim pravilima bilo moguće podnijeti.“

 

6. Revizijski sud je, polazeći od prethodno istaknutog, pobijano drugostupanjsko rješenje ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, a sve sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, prema kojoj: „U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.“: uz ostalo i prema pitanjima postavljenim u prijedlogu, tretirajući ih revizijskim razlozima.

 

7. Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a: revident opravdano u reviziji ističe da se osporeno rješenje, prema podacima (činjenicama) na kojima se temelji, ne može ispitati - jer (da) mu nedostaju jasni i prihvatljivi razlozi koji bi ga opravdavali.

 

8. Naime, obzirom na odredbe ZPP-a, i to:

 

- čl. 348. st. 1., prema kojoj: „Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok.“ (glede roka za žalbu u radnom sporu to treba sagledati u smislu odredbe čl. 89. i odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku /"Narodne novine", broj 70/19/, prema kojoj: „Postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku /“Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske/),

 

- čl. 335., prema kojima: (stavak 6.) „Ročište na kojem se presuda objavljuje sud je dužan zakazati na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, sud će je pismeno obavijestiti o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište.“, (stavak 7.) „Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.“, (stavak 8.) „Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude ili će je, iznimno, uputiti da ovjereni prijepis presude može preuzeti neposredno u sudu istoga dana.“, (stavak 9.) „Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana.“, (stavak 10.) „U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.“, (stavak 11.) „Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.“, (stavak 12.) „Sud će na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, odnosno u obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje osobito upozoriti na posljedice iz stavka 7., 9. i 10. ovoga članka.“, (stavak 13.) „Strankama se uručuje, odnosno dostavlja ovjereni prijepis presude s uputom o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude.“,

 

- čl. 112. st. 1., prema kojoj: „Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine. Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno odnosno dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi idući dan.“,

 

u postupku je, da bi se pravilno moglo odlučiti o sada spornom pitanju ne/pravovremenosti žalbe tužitelja, trebalo utvrditi dan kada je prvostupanjska presuda dostavljena tužitelju, odnosno dan - kada se ima smatrati da mu je pravilno (sa pravnorelevantnim učincima) dostavljena.

 

Konkretno, u okolnostima ovoga slučaja, a uvažavajući:

 

- da iz sadržaja prvostupanjske presude proizlazi da je donesena „po objavi presude dana 4. prosinca 2019.“ - a osporeno rješenje gradi se na utvrđenju da je „objavljena na ročištu 3. prosinca 2019.“ (to sve iako se ne može objaviti još nedonesena, dakle, u biti nepostojeća presuda),

 

- da je u uputi o pravnom lijeku protiv prvostupanjske presude jasno naznačena „uputa“ strankama da protiv te presude mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od (ovdje bitno) „dana primitka pismenog otpravka iste“ (dakle: bez i da je ičime naznačen utjecaj dana objave presude na računanje roka za žalbu, odnosno da taj rok treba računati prema nekoj presumpciji, konkretno - uvažavajući navedenu odredbu čl. 335. st. 9. ZPP-a u dijelu „...smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje“),

 

trebalo je, kako bi se uopće mogao preispitati i eventualno (ako za to postoje uvjeti) otkloniti kao neosnovan (ocijeniti neistinitim ili nerazumnim) revizijski navod tužitelja o pravodobnosti njegove žalbe, nedvosmisleno utvrditi i za to utvrđenje dati adekvatne i dostatne razloge: kada je prvostupanjska presuda objavljena, da li je tužitelj uredno bio obaviješten o danu objave te presude (onome stvarnom danu: ako to nije, na što revident ukazuje - u osporenoj odluci naznačeni dan 3. prosinca 2019.) i da li se na tužitelja može primijeniti navedena presumpcija - koju je drugostupanjski sud primijenio u zasnivanju svoje odluke.

 

9. Valjalo je pritom imati na umu da sud čini bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i ako odluka koju je donio ne sadrži jasne, uvjerljive, logične ili razumne razloge o odlučnim činjenicama i (time) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati - tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak - i takvog uzeo relevantnim za odluku o predmetu spora.

 

10. Obzirom da drugostupanjski sud nije imao takav pristup, posljedično sa čime po njemu donesena odluka ne sadrži jasne, uvjerljive i razumne razloge koji bi je opravdavali, dostatne za njezinu provjeru, sve prema prethodno navedenom dijelu sadržaja prvostupanjske presude (o danu njezine objave ili donošenja te upute o pravnom lijeku), jedino je zaključiti:

 

- da je u postupanju drugostupanjskog suda počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a,

 

- da je drugostupanjski sud svojom odlukom (pa i navodom: „Prvostupanjski sud donosi presudu broj Pr-325/19 od 4. prosinca 2019. koja je objavljena na ročištu 3. prosinca 2019.“) tužitelju dao osnovu da protiv nje podnese argumentiranu i osnovanu reviziju.

 

11. Stoga je valjalo, a kako ne postoje uvjeti za preinačenje osporenog rješenja, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a to rješenje ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

12. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano (s onim na što se revident pozvao i u reviziji, a odnosi se na činjenično stanje: na činjenice koje su „novote“ - ali ih revident može sa uspjehom iznijeti obzirom da su vezane uz žalbeni razlog postupovne povrede) i ponovno odlučiti o žalbi tužitelja - i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbama čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

U tome postupanju valja cijeniti da niti jedna stranka ne može snositi štetne posljedice pogrešne upute suda o roku za podnošenje pravnog lijeka (tako ovaj sud u odlukama Revx-786/14-2 od 14. prosinca 2016., Rev-965/15-2 od 9. travnja 2019. i dr.).

 

13. Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, o troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 3. siječnja 2024.