Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5689/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik NS, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik IT, odvjetnik u [trgovačko društvo] [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-418/2022-22 od 3. listopada 2024., dana 27. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-418/2022-22 od 3. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor tuženika o subjektivnoj preinaci tužbe (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku [trgovačko društvo] u roku od 30 dana

dostaviti:

- početni otplatni plan za Ugovor o operativnom leasingu broj 1004445 od 29. rujna 2008. sklopljen između [trgovačko društvo] kao davatelja leasinga i JC kao primatelja leasinga,

- knjigovodstvenu karticu,

- specifikaciju uplata i

- sve odluke/obavijesti o promjeni kamatne stope (točka II. izreke).

2. Rješenje suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu te pobijano rješenje preinačiti, ili ukinuti te, prema potrebi ,predmet vratiti na ponovan postupak, i u konačnici odbaciti, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Polazeći u bitnom od utvrđenja da je tužitelj isprva u ovosudnom predmetu posl.br. P-1540/2019 podnio tužbu protiv tuženika [trgovačko društvo], da je u tom postupku na ročištu 9. listopada 2019. povukao tužbu protiv tog tuženika ([trgovačko društvo]) s čime se taj tuženik [trgovačko društvo] suglasio, nakon čega je rješenjem suda utvrđeno da je tužba povučena, da je na tom ročištu tužitelj predao sudu podnesak kojeg je naslovio kao tužba u kojoj je kao tuženik naznačen [trgovačko društvo], a za koju je tužbu u tom predmetu sud odredio da se u odnosu na nju postupak razdvaja i da će se povodom te tužbe formirati novi parnični predmet, da je stoga formiran ovaj predmet isprva s poslovnim brojem P-1787/2019, da je u tom predmetu podnio žalbu protiv rješenja kojim je utvrđeno povlačenje tužbe u kojoj je inzistirao na tome da je došlo do subjektivne preinake, koja žalba je međutim odbijena odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4739/2019-2 od 2. listopada 2020. uz obrazloženje da je tužitelj tužbu u tom predmetu ipak povukao te da zbog toga nema subjektivne preinake, sud je ocijenio kako je prigovor tuženika koji nije pristao na subjektivnu preinaku tužbe neosnovan jer nije riječ o istovjetnom predmetu i istovjetnim postupcima, već da se radi o potpuno novoj samostalnoj tužbi podnesenoj protiv ovdje tuženika ovome sudu 9. listopada 2019. te se upravo podnošenjem te tužbe prema ovdje tuženiku stvaraju svi učinci koje podnošenje tužbe podrazumijeva.

4.1. Stoga je odlučio kao pod točkom I. izreke pobijanog rješenja.

5. Nadalje, u postupku je utvrđeno.

- da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u članku 6. Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu broj 1004445 kojeg su tužitelj kao primatelj leasinga i tuženik kao davatelj leasinga sklopili 29. rujna 2008., te odredbe o valutnoj klauzuli sadržanoj u ugovora o operativnom leasingu broj 1004445 te isplate preplaćenih iznosa s osnove ništetnih odredaba predmetnog ugovora;

- da je tužitelj naveo kako ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom bez koje nije moguće utvrditi visinu iznosa koji mu tuženik mora vratiti, da se radi o dokumentaciji koju tuženik ima u svojim poslovnim knjigama te koju povodom zahtjeva za dostavu nije dostavio, odnosno izdao, zbog čega nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što sud naloži banci da dostavi traženu dokumentaciju (Ugovor o operativnom leasingu zajedno sa svim aneksima i dodacima, početni otplatni plan, otplatnu tablicu po svakoj promjeni kamatne stope naznačenu u kunama i CHF valuti, knjigovodstvenu karticu, popis uplata i isplata po leasingu, odnosno specifikaciju uplata izraženu u kunama i CHF valuti sa specifikacijom obveza i uplata, i odluke o promjeni kamatne stope te sve obavijesti poslane stranci o bilo kakvim promjenama u vezi s ugovorenim leasingu i potvrde o dostavi) te prije nego što se provede odgovarajuće vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži tužbom;

- da je tužitelj tijekom postupka dostavio dokumentaciju i to: odgovor tuženika na zahtjev za povrat novčanih sredstava i dostavu dokumentacije broj 1069/19 od 11. lipnja 2019., kojim mu je tuženik odbio dostaviti traženo, jer je priložena punomoć glasila na [trgovačko društvo] umjesto na [trgovačko društvo] te da ga je pozvao da dostavi ispravni zahtjev i valjanu punomoć, da je dostavio povratnicu kao dokaz o upućivanju novog zahtjeva tuženiku 7. listopada 2019. s opisom „OTP Čekada D zahtjev leasing“, a da na taj zahtjev tužitelj, prema vlastitoj tvrdnji, nije dobio odgovor (što je utvrđeno i iz iskaza svjedoka DC);

- da činjenica što tužitelj nije dostavio i sam zahtjev nije odlučna, jer je iz dostavljenih dviju isprava i iz iskaza svjedokinje DC utvrđeno da se tužitelj tuženiku obratio zahtjevom za dostavu dokumentacije, ali uz prvi zahtjev nije priložio valjanu punomoć pa je zahtjev ponovio, da tuženik samo relativizira mogućnost da se povratnica za pismeno upućeno mu 7. listopada 2019. s imenom tužitelja može odnositi na zahtjev drugačijeg sadržaja, međutim navedeno ničime ne obrazlaže niti dokazuje, stoga je te navode tuženika, uzimajući u obzir utvrđene činjenice, ocijenio paušalnim i neosnovanim;

- da pribavljanje traženih isprava spada u procesno pravo tužitelja da predlaže izvođenje – pribavljanje dokaza – isprava na temelju kojih će dokazati osnovanost svoga tužbenog zahtjeva i postaviti određeni tužbeni zahtjev, da se radi se o ispravama koje su strankama prema sadržaju njihovog građanskopravnog odnosa zajedničke te da tuženik sukladno članku 233. stavku 2. ZPP ne može odbiti dostavu traženih isprava.

6. Slijedom navedenih utvrđenja, a kako je dostava traženih isprava neophodna da bi tužitelj mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev radi isplate, to je na temelju odredbe članka 186.b. stavka 3. ZPP, sud prvog stupnja odlučio kao pod točkom II. izreke pobijanog rješenje.

7. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju utvrđeno je da sud prvog stupnja, nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

7.1. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 192. ZPP, kada je odlučio kao pod točkom I. izreke pobijanog rješenja, odnosno kada je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor kojim nije pristao na subjektivnu preinaku tužbe, i za svoju je odluku o tom procesno pravnom spornom pitanju dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

7.2. Prema odredbi članka 192. stavka 1. ZPP,tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu. Za preinaku tužbe prema stavku 1. ovog članka potreban je pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto tuženika; a ako se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i pristanak tuženika (stavak 2). Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane (stavak 3.).

7.3. U konkretnom slučaju tužitelj je u predmetu Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj P-1540/2019, u parničnom postupku tužitelja JC protiv tuženika [trgovačko društvo], na pripremnom ročištu koje je održano 9. listopada 2019., izričito naveo kako povlači tužbu protiv tuženika [trgovačko društvo], koji je istaknuo kako je suglasan s povlačenjem tužbe, nakon čega je tužitelj predao tužbu od 9. listopada 2019. u odnosu na [trgovačko društvo]. Na istom je ročištu sud donio rješenje kojim je utvrdio da je tužba tužitelja JC prema tuženiku [trgovačko društvo] povučena te je, istim rješenjem u skladu s odredbom članka 313. stavka 3. ZPP odlučio o razdvajanju postupka u odnosu na odlučivanje o predanoj tužbi od 9. listopada 2019. , a u odnosu na tuženika [trgovačko društvo]

7.4. Slijedom navedenog, a budući da je parnični postupak tužitelja JC protiv tuženika [trgovačko društvo] , u predmetu Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj P-1540/2019 pravomoćno okončan povlačenjem tužbe (u odnosu na tuženika [trgovačko društvo]), a na što je tuženik pristao, a tužba tužitelja protiv tuženika ..., je predana nakon povlačenja tužbe (zapisnik o pripremnom ročištu održanom 9. listopada 2019., stranice 1-2 spisa predmeta) te potom izdvojena iz spisa predmeta poslovni broj P-1540/2019, i formiran je novi spis predmeta, poslovni broj P-1787/19 (sada P-418/2022), na temelju odredbe članka 313. stavka 3. ZPP, to su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik upire na subjektivnu preinaku tužbe (u tom smislu i obrazloženje rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 4739/2019-2 od 2. listopada 2020., stranice 82-83 spisa predmeta), jer u ovom slučaju nije riječ o subjektivnoj preinaci tužbe u smislu odredbe članka 192. ZPP.

8. Prema odredbi članka 186.b stavka 3. ZPP u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

9. Stupnjevita tužba omogućuje utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik kojemu su ti podaci poznati ili dostupni odbija dati. Tako je tužbeni zahtjev tzv. stupnjevite tužbe slojevit i ostvaruje se u dva stupnja, prvo kao manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a zatim u vidu određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za ispunjenje.

10. Prema odredbama članka 325.a ZPP, u povodu tužbi iz članka 186.b stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od osam dana, koja ne odgađa ovrhu (ova se odredba sadržajno odnosi i na stavak 3. istog članka, VSRH, Rev 677/2021 od 2. veljače 2022.). Ako utvrdi da zahtjevi iz stavka 1. ovoga članka nisu osnovani, sud će donijeti rješenje iz članka 186.b stavka 4. ovoga Zakona. Nakon što tuženik položi račun, podnese pregled imovine i obveza ili se očituje o traženim podacima, odnosno nakon što utvrdi da je ovrha radi pribavljanja tih podataka ostala bez uspjeha ili da njezina provedba ili nastavak nisu svrhoviti, sud može, na prijedlog tužitelja, prije nego što donese rješenje iz članka 186.b stavka 4. ovoga Zakona, odrediti vještačenje ili izvođenje drugih dokaza ako ocijeni da je to potrebno radi provjere i dopune predloženoga računa, podnijetoga pregleda imovine i obveza ili danih podataka. Troškove izvođenja dokaza iz stavka 3. ovoga članka snosit će tuženik ako se pokaže da položeni račun, predani pregled imovine i obveza te dani podaci nisu bili točni i potpuni, odnosno ako odbije položiti račun, predati pregled imovine i obveza ili dati potrebne podatke. Tužitelj može u posebnoj parnici zatražiti naknadu štete koju je pretrpio zato što tuženik nije postupio u skladu s rješenjem iz stavka 1. ovoga članka.

11. Nadalje, kod stupnjevite tužbe iz članka 186.b u vezi s člankom 325.a ZPP, sud najprije odlučuje o tome je li manifestacijski zahtjev osnovan. O tome odlučuje kao i o svakom drugom takvom zahtjevu, dakle, utvrđuje se je li osnovan ili nije. Ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom slučaju, ako tuženik udovolji manifestacijskom zahtjevu, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Ako se utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan u tzv. stupnjevitoj tužbi iz članka 186.b stavka 2. i 3. ZPP nije osnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će rješenjem, koje zapravo ima značenje rješenja iz članka 109. ZPP, kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, tužitelju odrediti rok radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva (za isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava).

12. Slijedom prethodno izloženog, pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz članka 186.b ZPP je u obvezi tužitelja dokazati da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan, odnosno tužitelj prvotno mora dokazati da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili mu tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev.

13. U konkretnom slučaju nije bilo sporno da je tuženik tužiteljev zahtjev za dostavu dokumentacije vezano za predmetni ugovor o leasingu odbio dostaviti s obzirom na to da tužitelj tuženiku nije dostavio valjanu punomoć za isto (dopis tuženika punomoćniku tužitelja, stranica 50 spisa predmeta).

13.1. Nadalje, tužitelj na kojem je teret dokazivanja - da je od tuženika ponovno zatražio dostavu isprava koje sadrže podatke koji su strankama zajednički, a koji su neophodni da bi tužitelj mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev radi isplate, i da je tuženik odbio dati te podatke odnosno da mu ih je tuženik neopravdano uskratio – u ponovljenom je postupku dokazao, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja i svoje je zaključak valjano obrazložio, a koji žalbenim navodima nije doveden u pitanje, zbog čega su u ovom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 186.b. stavka 3. ZPP za donošenje pobijanog rješenja u točki II. izreke.

14. Slijedom navedenog, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, pa je odbijanjem žalbe tuženika valjalo pobijano rješenje suda prvog stupnja, potvrditi (članak 380. točka 2. ZPP.).

U Zagrebu 27. prosinca 2024.

Sutkinja

Vesna Žulj