Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 3672/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, Ad 1) S. Š., D., OIB: ..., Ad 2) T. Š., D., OIB: ..., Ad 3) S. R., M., OIB: ..., Ad 4) Ž. Č., S., OIB: ... i Ad 5) S. Đ., S., OIB: ..., svi zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & P. j.t.d. u S., protiv tuženika J. a.d. u stečaju B., Republika Srbija, kojeg zastupa punomoćnica R. V., odvjetnica u S. i odvjetnici u Odvjetničkom društvu D. i p. u Z., radi utvrđenja postojanja tražbine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-198/2023-3 od 17. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-46/2022 od 17. veljače 2023., u sjednici održanoj 3. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-198/2023-3 od 17. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-46/2022 od 17. veljače 2023.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena tri pravna pitanja za koja predlagatelj smatra da su važna te su izloženi razlozi zbog kojih tužitelj smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
3. Kao razlog važnosti postavljenim pitanjima tuženik se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 40/15-2 od 21. siječnja 2015., Rev 829/1999-2 od 23. rujna 1992. i Rev 2885/2018-2 od 2. lipnja 2020.
3.1. Međutim, u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje tuženik nije iznio odgovarajući razlog važnosti tih postavljenih pitanja jer u rješenjima na koje se predlagatelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije sud nije zauzeo pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima pa odluke ne predstavljaju razlog važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP zbog čega ta postavljena pitanja po ocjeni ovog suda nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Trećim postavljenim pitanjem podnositelj ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
5. Tuženik ističe da su postavljena pitanja važna za odluku o sporu, te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za daljnji razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda, a posebno uvažavajući razloge iznesene tijekom postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovanim novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima bi trebalo preispitati sudsku praksu. Međutim, to samo za sebe ne predstavlja razlog važnosti postavljenih pitanja koja u smislu čl. 385.a ZPP koji moraju biti kumulativno ispunjeni.
6. Ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izraženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a i 387. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Ivan Vučemil, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.