- 1 -              Rev 110/2022-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 110/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) D. P. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) M. H., p. i. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. K. K., odvjetnici u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1092/21-2 od 7. listopada 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3515/18-60 od 29. srpnja 2021. u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„"I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja D. P. iz S., OIB: ... koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su odluka tuženika M. H., p. i. d.o.o., Z., OIB: ... o redovitom otkazu ugovora o radu od 27.02.2018. godine i odluka tuženika M. H., p. i. d.o.o., Z., OIB: ... kojom je odbio kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava tužitelja D. P., S., OIB: ... nedopuštene, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja D. P., S., OIB: ... na rad, na radno mjesto "voditelj razvoja poslovanja", u roku od petnaest dana."

II/ Nalaže se tužitelju D. P. iz S., OIB: ... naknaditi tuženiku M. H., p. i. d.o.o., Z., OIB: ... trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3515/2018-60 od 29. srpnja 2021. u točki I. njene izreke.

2. Prihvaća se žalba tuženika i preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3515/2018-60 od 29. srpnja 2021 u točki II. njene izreke i sudi:

Nalaže se tužitelju D. P. iz S., OIB: ... nadoknaditi tuženiku M. H., p. i. d.o.o. Z., OIB: ... trošak parničnog postupka odmjeren sa 11.847,25 kuna u roku od 15 dana.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode i traži trošak odgovora.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391.st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP.

 

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

 

7.2. Okolnost da strankama nije prihvatljiva odluka i obrazloženje drugostupanjskog suda presudu ne čini nerazumljivom, kao što i njihova interpretacija provedenih dokaza drugačija od one kako su ju utvrdili sudovi ne znači da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili da ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

 

7.3. Potrebno je, također, naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP-a) kao i na ocjenu dokaza (u pravilu) pridržano za prvostupanjski sud koji prema svojem uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a).

 

7.4. Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 386. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao zaposlenika tuženika da se utvrdi:

a) da odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 27. siječnja 2018. i odluka kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava tužitelja su nedopuštene te da radni odnos tužitelja nije prestao

b) da se tuženika vrati na radno mjesto voditelja razvoja poslovanja.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:

 

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika koji je radni odnos zasnovao ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 30. srpnja 2010. na radnom mjestu voditelj razvoja poslovanja,

- da je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu od 27. veljače 2018. protiv koje odluke je tuženik podnio zahtjev za zaštitu prava koju je tuženik odbio, a nakon toga u zakonskom roku podnio tužbu,

- da je razlog redovitog otkaza ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih (organizacijskih razloga),

- da je u obrazloženju poslodavac naveo da je početkom 2018. reorganizirao svoje poslovanje i organizaciju rada, zbog promjene RTM-a modela i organizacije te je navedeno da su razlozi za promjenu RTM modela u činjenici da se nije ostvarivao očekivani rast poslovanja u Hrvatskoj, da RTM model nije bio učinkovit, da su postojala višestruka radna mjesta za interakciju s klijentima te je došlo do postupka odabira novog O. M. distributera odnosno jedinstvenog distributera koji je započet 2017., što je rezultiralo odabirom samo jednog M. distributera umjesto dva. Plan promjene RTM modela i odabir jednog distributera rezultirao je potrebom za izmjenom u organizaciji poslodavca na razini RH obzirom da više nema potrebe za "customer-related" radnim mjestima odnosno radnim mjestima vezanim za distributera koji više nije angažiran te je nastala potreba za ukidanjem radnih mjesta manager razvoja poslovanja i voditelj ključnih kupaca, a u odluci se i navodi da je poslodavac obavijestio radnika o namjeri uvođenja novih radnih mjesta i pozvao ga da se prijavi u postupak odabira radnika za nova radna mjesta budući da su u sklopu reorganizacije uvedena nova radna mjesta koja obuhvaćaju određeni manji dio zadataka i obveza radnog mjesta tužitelja, no također su značajno prošireni s obzirom na opseg odgovornosti, vrstu i opseg poslova i vrijednost radnog mjesta,

- da je tužitelj sudjelovao u postupku odabira za nova radna mjesta,

- da je 8. siječnja 2018. donesena odluka kojom su ukinuta dva radna mjesta kod tuženika i to tuženikovo i srodno radno mjesto voditelj ključnih kupaca,

- da je tužitelj bio jedini izvršitelj na svom radnom mjestu manager razvoja poslovanja (nacional business development manager),

- da iz Pravilnika o radu od 11. travnja 2017. je opis poslova radnog mjesta national business development manager te se u opisu poslova navodi da je isti voditelj prodajnog tima odgovoran za rezultate prodaje i podrške prodaje koje ostvaruje prodajni tim na terenu. Zaposlenik na tom radnom mjestu vodi, osposobljava i motivira ekipu na terenu, odgovara za rad tima, sastavlja izvještaj i prezentira radni učinak u okviru svoje odgovornosti, odgovara za vrijednosnu količinsku prodaju u okviru svoje odgovornosti te razvoja partnerskih odnosa i suradnju s distributerom kao i sa strankama na terenu,

- da je odluku o otkazu potpisala u ime poslodavca D. Š. na temelju punomoći od 3. svibnja 2017. kao ovlaštena osoba, budući da kada je poslodavac pravna osoba ovlaštenje za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa ima uprava društva, koja može svoja ovlaštenja pisanom punomoći prenijeti na drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu (čl. 131. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje ZR) u svezi sa člankom 426. Zakona o trgovačkim društvima),

- da je tužitelju dostavljena odluka o otkazu te je on u zakonskim rokovima zatražio zaštitu svojih prava, stoga način dostave ne utječe na valjanost odluke jer je očito da je tužitelj zaprimio navedenu odluku u rokovima zaštitio svoje pravo,

- da se ugovor otkazuje jer su ukinuta dva radna mjesta od kojih je na jednom bio zaposlen tužitelj, ali tu odluku tuženik nije bio dužan posebno dostavljati tužitelju budući da se ne radi o odluci iz članka 132. ZR-a, odnosno ne radi se o odluci u kojoj se odlučuje o individualnom pravu radnika iz radnog odnosa,

- da kod tužitelja nije bilo osnovano vijeće niti je djelovao sindikat,

- da je nakon odluke od 8. siječnja 2018. donesena odluka o Izmjenama i dopunama Pravilnika o radu te je iz iste razvidno da više ne postoji radno mjesto na kojem je bio zaposlen tužitelj, a uvedena su dva nova radna mjesta CRO & BIH Development Manager Petcare & Food i Cro & BIH Development Manager Confectionary.

 

11. Pravilnom primjenom materijalnog prava sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

 

12. Prema čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, pri čemu po st. 2. istog članka, ima obvezu kod odlučivanja koje radnike će zadržati u radnom odnosu voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

13. Pravilno nižestupanjski sudovi obrazlažu da je tuženik, sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR, dokazao da je prestala potreba za radom tužitelja.

 

14. U postupku je utvrđeno da je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja na način da je prestao raditi s dva distributera i nastavio raditi s jednim distributerom A. T. zbog postizanja boljih poslovnih rezultata, a navedena odluka tuženika predstavlja njegovu poslovnu odluku i njegovo autonomno pravo. Navedena promjena imala je za posljedicu ukidanje dva radna mjesta i utvrđivanje viška od četiri radnika na ta dva radna mjesta (od kojih je jedno tužiteljevo- manager razvoja poslovanja (national business development manager) na kojem je tužitelj bio jedini izvršitelj, te ustanovljavanje dva nova radna mjesta, odnosno dvije nove pozicije. Tužitelj je u pretežnom dijelu svojih poslova bio zadužen za vođenje tzv. vanjskog tima koji je bio sastavljen od vanjskih suradnika, koji nisu bili zaposlenici tuženika odnosno, agenata, te je nedvojbeno utvrđeno da nakon reorganizacije distributer A. T. ima svoj vlastiti tim koji se bavi poslovima prodaje vezano za sve robe, slijedom čega je prestala potreba za obavljanjem pretežnog dijela poslova koje je tužitelj obavljao u sklopu svojeg radnog mjesta, dok su preostali poslovi, otprilike 20% tužiteljevih dotadašnjih poslova, preraspoređeni na druge radnike tuženika koji su bili u radnom odnosu kod tuženika od prije.

 

15. Prema shvaćanju ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranja ušteda izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u ovom slučaju, poslove određenog radnog mjesta rasporedi na druge radnike, a sve budući da je autonomno pravo poslodavcu da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, iako se neki poslovi tog radnog mjesta (u konkretnom slučaju poslovi radnog mjesta tužitelja) kod poslodavca (tuženika) i dalje obavljaju ali po drugim izvršiteljima, za radom radnika (tužitelja) koji je do tada radio na radnom mjestu čiji su se poslovi disperzirali na druga radna mjesta odnosno druge radnike, jest prestala potreba. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla odnosno u konkretnom slučaju rada tužitelja uvjetovan je i organizacijskim i gospodarskim razlogom.

 

16. U odnosu na prigovor tužitelja da je odluku donijela neovlaštena osoba, valja reći da je predmetnu odluku o otkazu u ime poslodavca potpisala D. Š., kao član Uprave, a iz punomoći od 3. svibnja 2017. razvidno je da je ista bila ovlaštena poduzimati radnje u ime i za račun Društva, između ostaloga i i vezano za pitanja koja se tiču radnopravnih odnosa, pa i za pitanja vezana za sklapanje i prestanak ugovora o radu. Slijedom navedenog, proizlazi da je odluku o otkazu o radu tužitelju potpisala ovlaštena osoba tuženika.

 

17. U odnosu na primjenu dodatnih kriterija sukladno odredbi čl. 115. st. 2 ZR pravilno sudovi navode da na radnom mjestu tužitelja, koje je ukinuto, nije bilo drugih izvršitelja, pa se tužitelja u tom smislu nije moglo uspoređivati s drugim radnicima prema kriterijima iz čl. 115. st. 2 ZR te se u odluci o otkazu navodi da je ukinuto i srodno radno mjesto key account manager/national key account manager te su otkazani ili na drugi način prestali postojati drugi ugovori o radu između poslodavca i drugih radnika na tom radnom mjestu.

 

18. Slijedom navedenog odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju je opravdana i donesena u zakonito provedenom postupku, zbog čega ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 3. siječnja 2024.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr.sc. Jadranko Jug, v.r.