Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-2042/2021-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, parničnom postupku tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, protiv tuženika 1. NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 13.prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 27.prosinca 2024. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 vlasnik u 1/1 dijela nekretnina upisanih u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Mali Lošinj i to zkč. br. [katastarska čestica], pašnjak, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zkč. br. [katastarska čestica], vrt, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što su prvotuženik LŠ, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotuženik ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužni trpjeti.
VI. Ovlašćuje se REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 da na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti i ovršnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Mali Lošinj ishodi uknjižbu prava vlasništva na nekretninima iz toč. I. izreke ove presude sa imena prvotuženika i drugotuženika na svoje ime u cijelosti.
VII. Nalaže se prvotuženiku GŠ, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotuženiku ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplate parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi od 5,61 %, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sukladno čl.29., st. 2. Zakona o obveznim odnosima u roku od 15 (petnaest) dana.“
II. Nalaže se tužitelju da tuženima naknadi troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.100,00 €, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako su predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane kao suvlasništvo tuženika, u po 1/2 idealnog dijela, a da su u naravi dio vojarne Kovčanje od kojih je k. č. [katastarska čestica] upisana u posjed Ministarstva obrane od 1987. pa nadalje, a k. č. [katastarska čestica] da je upisana kao posjed Grada Malog Lošinja od 1975. Vojarna Kovčanje da je građena u razdoblju od 1950. pa sve do danas te da se nalazi u neprekinutom, isključivom posjedu Hrvatske vojske, a hrvatska vojska i JNA da su jedini i isključivi posjednici predmetne vojarne od njezine izgradnje pa sve do danas, dalje se poziva na Uredbu vlade o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske ("Narodne novine" 52/91) i na Uredbu o vojnom graditeljstvu ("Narodne novine" 125/14), predlaže prihvaćanje tužbenog zahtjeva označenog u stavku I.izreke ove presude.
2. Tuženi odgovorom na tužbu ne osporavaju upisano suvlasništvo tuženika na predmetnim nekretninama, dodajući da je upis prava vlasništva izvršen u pojedinačnom ispravnom postupku koji da je vođen pod brojem Z-22683/16 (Rz- 445/18), time da se osporava da bi navedene nekretnine bile dio vojarne Kovčanje bez obzira na činjenicu da je č. zem. [katastarska čestica] upisana u posjedovnom listu na posjednika Ministarstvo obrane RH; tuženima da nije točno poznato kada su se gradili pojedini objekti ali da je činjenica da na nekretninama koje su predmet spora nije izgrađen niti jedan objekt, osporava se da bi HV i JNA bili isključivi posjednici spornih nekretnina jer da su te nekretnine uvijek koristili tuženici odnosno njihovi prednici sukladno gospodarskoj namjeni spornih nekretnina; ne osporava se ono što je propisano Uredbom vlade o preuzimanju sredstava JNA i SSNNO na teritoriju Republike Hrvatske ali se osporava da su sporne nekretnine sastavni dio vojarne "Kovčanje". Dalje tuženi navode da je 1976. sačinjen prijavni list (Z-867/85) na zahtjev vojne pošte 7345-27 Split u svrhu sređivanja imovinskog stanja u koju svrhu da je izvršeno cijepanje pa između ostalih i 10031 k. o. [katastarska općina] od koje da je nastala sporna 10031/1 i 10031/2 k. o. [katastarska općina]; u odnosu na č. zem. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] da nije cijepana time da je cijepana susjedna č. zem. [katastarska čestica] na nove 9987/1 koja da je ostala upisana na dosadašnje vlasnike, dok da je novoformirana č. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo sada RH. Iz navedenog da slijedi da je granica vojarne Kovčanje u odnosu na sporne parcele išla granicom nekretnina č. zem. [katastarska čestica] te između č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što znači da nekretnine koje su predmet spora nisu bile u sastavu vojarne Kovčanje i nikada da nije proveden nikakav postupak prijenosa vlasništva spornih nekretnina na tužitelja odnosno njegove prednike, a niti da je donijet akt o prijenosu, tuženi da su stoga stvarni vlasnici kako je to i utvrđeno u pojedinačnom ispravnom postupku, stoga se predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na plaćanje troškova parničnog postupka.
3. Uz prijedlog da se odbije tužbeni zahtjev tuženi predlažu i odbacivanje tužbe zbog zastare i to iz razloga što da je tužba radi utvrđenja prava vlasništva podnijeta 14.12.2021. i to izvan zakonom propisanog roka zbog čega da na strani tužitelja prestaje pravo zahtijevati ispravak, poziva se na odredbu čl. 205.st.2.ZZK prema kojoj da tužbom zahtijevati ispravak prestaje istekom rokova određenih ZZK za podizanje brisovne tužbe.
4. Podneskom od 1.12.2022. tužitelj se poziva na ovosudnu presudu P-229/87 od 18.listopada 1984., elaborat Ministarstva obrane izrađen za vojarnu Kovčanje radi rješavanja vlasničkih odnosa iz kojeg da je razvidno da se prijeporne nekretnine nalaze u središnjem dijelu vojarne i okružene nekretninama u vlasništvu RH od kojih da je za 140 nekretnina vođen pojedinačni ispravni postupak i pravomoćno upisano pravo vlasništva RH, poziva se dalje na Uredbu o vojnom graditeljstvu i Zakonu o obrani, navodeći da se predmetne nekretnine nalaze u središtu vojarne Kovčanje i do istih da nije moguće pristupiti bez ulaska kroz vojarnu i kretanja kroz vojarnu, a koje kretanje da je ograničeno.
5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, nepotpisani tekst izvansudske nagodbe između ovdje stranaka od 21.5.2021., uz povratnice-obavijesti o prijamu, zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijest promjena na katastarskim česticama od 14.8.2020. i 19.8.2020., potvrdu Ministarstva obrane od 11.8.2020. s lista 25-26 spisa, zbirku isprava Z-867/85 i Z-939/85, vojarna "Kovčanje" Mali Lošinj, raščlamba posjedništva i vlasništvo katastarskih čestica, odluku o osnivanju luka posebne namjene – vojnih luka, rješenja provedenih pojedinačnih ispravnih postupaka nekretnina unutar sastavnice vojarne Kovčanje s lista 57-122, očitovanje Ministarstva obrana od 2.12.2022. uz grafički prikaz vlasništva vojarne Kovčanje, nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Vidmara iz Ravne Gore broj elaborata 1019/24 od 4.6.2024., ovosudni predmet Z-22683/16, a proveden je očevid na licu mjesta uz nazočnost navedenog vještaka, kao i saslušanje tuženika ĐŠ i svjedoka CŠ, RŠ i TŠ.
6. Uvidom u zk.izvatke 1524 i 6212 k. o. [katastarska općina] utvrđeni su točnima navodi iz tužbe da su predmetne nekretnine 10031/1 i 9985 upisane kao suvlasništvo tuženika, u po 1/2 dijela, a koji upis tuženika je izvršen temeljem rješenja Z-28680/18 (ranija oznaka predmeta Z-22683/16) od 20.5.2019. kojim je bio prihvaćen prijedlog i određen ispravak vlasništva između ostalog i na predmetnim k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je sud utvrdio uvidom u ovosudni predmet Z-226832/16, a kojim rješenjem je prihvaćena i prijava Republike Hrvatske od 30.4.2019. izjavljena u pogledu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je dalje određen upis prava vlasništva RH na suvlasničkom dijelu 1/40, a ovdje predmetne nekretnine dakle nisu predmet prijave i prigovora RH koja je aktivno sudjelovala u tom pojedinačnom ispravnom postupku. Dakle, u odnosu na predmetne nekretnine RH nije podnijela prijavu i prigovor, tako da nije bila ni ovlaštena podnijeti tužbu za ispravak, koju tužbu za ispravak nije niti podnijela već je podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, a na što je ovlaštena radi zaštite svojih eventualnih prava, stoga je neosnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika i dalje je valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja radi utvrđena prava vlasništva.
7. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je kako je prijepor smješten unutar vojarne [adresa] u [adresa] smješten cca.50-ak metara JI od heliodroma vojarne, dijelom predmetne nekretnine presijeca makadamski put-protupožarni put, a u naravi se radi o neizgrađenom zemljištu obraslo samoniklim raslinjem i ne postoje nikakve vidljive granice međa između predmetnih nekretnina, niti vidljive granice postoje sa susjednim nekretninama koje nisu predmet postupka, a za prilaz i pristup do nekretnina postoji isključivo glavni ulaz u vojarnu sa ceste DC100 od skretanja za naselje Artatore u smjeru [adresa] udaljeno cca.200 metara. Vještak je predmetne nekretnine prikazao na skici lica mjesta, uz fotografski prikaz nalaza i mišljenja vještaka.
8. Čl.1.Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju RH u vlasništvo RH ("Narodne novine" 52/91) koja je stupila na snagu 3.listopada 1991. ( u daljnjem tekstu: Uredba) propisano je da društvena sredstva na teritoriju RH kojima, kao sredstvima Federacije, upravljaju i raspolažu JNA i SSNO postaju vlasništvo RH i dalje je stavkom 2.tog članka i Uredbe propisano da se pod društvenim sredstvima iz stavka 1.tog članka smatraju nekretnine, pokretnine, imovinska prava i novčana sredstva zatečena na računu kod Službe društvenog knjigovodstva Republike Hrvatske, pa je sukladno toj Uredbi relevantno isključivo stanje na dan 3.10.1991., odnosno dan stupanja na snagu Uredbe, tako da pozivanje tužitelja na uredbe i zakone koji su stupili na snagu nakon tog dana nisu od nikakvog utjecaja na presuđenje u ovoj poravnoj stvari, niti je od utjecaja na presuđenje da li se predmetne nekretnine danas nalaze unutar vojarne Kovčanje i da li je danas u posjedu HV, kao i da li je ili nije moguć dopušten pristup do nekretnina upisanim zemljišnoknjižnim vlasnicima.
9. Uvidom u zbirku isprava Z-867/85, odnosno prijavni list za gruntovnicu utvrđeni su točnima navodi tuženika da je na zahtjev vojne pošte 7345-27 Split izvršeno snimanje terena koje zauzima SSNO na području od "Tovar" - "Kovčanje" i dalje u obrazloženju prijavnog lista (rezultat uviđaja) stoji da je snimanje izvršeno radi sređivanja imovinskog stanja, kao i radi omeđivanja; granica koja je u naravi međa područja SSNO da je snimljena i ucrtana u katastarske planove, radi toga da je trebalo izvršiti cijepanje parcela na navedenih u tom prijavnom listu i kopiji plana. Dalje iz prijavnog lista proizlazi da je tim prijavnim listom provedeno cijepanje ovdje predmetne 10031 na 10031/1 i 10031/2, a sastavni dio prijavnog lista je i kopija plana sa crvenom bojom označenom linijom omeđivanja vojarne Kovčanje (list 178 i 179), a komparirajući tu skicu sa od strane tužitelja dostavljenim grafičkim prikazom vojarne Kovčanje s lista 125 spisa utvrđeno je da je to upravo ona linija kojom je označena stara granica, a iz tog grafičkog prikaza kao sastavini dio očitovanja Ministarstva obrane proizlazi da je na istom označena sadašnja granica time da se ponavlja da je za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari relevantno stanje na dan stupanja na snagu Uredbe, a ne sadašnje stanje. Iz kopije plana sa ucrtanom linijom razgraničenja područja vojarne od susjednih nekretnina dalje je razvidno da je uz č. zem. [katastarska čestica] i predmetna č. zem. [katastarska čestica] izvan područja vojarne, pa su stoga u pravu tuženi da je ta granica vojarne Kovčanje u odnosu na sporne parcele išla granicom nekretnina č. zem. [katastarska čestica], te između 9987/1 i 9987/2. Da je u tom postupku utvrđena granica vojarne bila stvarna granica vojarne Kovčanje dodatno potvrđuje i ovosudna zbirka isprava Z-939/85, odnosno ovosudna presuda P-229/84 od 18.10.1984. temeljem koje su tuženi tužitelju Država SFRJ-Savezni sekretarijat za narodnu obranu dužni izdat ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos isključivo 10031/2 nastale od č. zem. [katastarska čestica], a u odnosu na činjenicu da je č. zem. [katastarska čestica] sa Grada Malog Lošinja 1987.prešla u posjedovni list u posjedu opće narodne imovine pod upravom državnog sekretarijata za narodnu imovinu, Beograd, u cjelini i da je u odnosu na k. č. [katastarska čestica] kao posjednik upisan Grad Mali Lošinj ta činjenica sama po sebi nije od utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari uzimajući u obzir ranije navedenu zbirku isprava Z-867/85, odnosno proveden prijavni list u kojem je utvrđena tada očito stvarna granica vojarne, a ponavlja se, upravo je ta ista granica u grafičkom prikazu vojarne Kovčanje s lista 125 spisa prikazana kao stara granica, a za označenu sadašnju granicu tužitelj nije dokazao da bi ta granica bila na dan 3.10.1991. što je razlog odbijanja tužbenog zahtjeva budući je u ovom predmetu bilo isključivo nužno utvrditi stanje na dan 3.10.1991., a uostalom ovdje tužitelj u odnosu na ovdje predmetne nekretnine nije podnio prijavu i prigovor u ranije navedenom i provedenom pojedinačnom ispravnom postupku, niti je dostavio bilo kakav materijalni dokaz koji bi bio odlučan za presuđenje u ovoj pravoj stvari, već se te ovom tužbom poziva na Uredbu bez dokaza da bi na dan stupanja predmetne Uredbe na snagu predmetne nekretnine bile u upravljanju i raspolaganju JNA i SSNO.
10. Ispitani svjedoci CŠ i TŠ nemaju neposredna saznanja stanja na dan 3.10.1991. Svjedok RŠ ima neposredna saznanja u odnosu na predmetnu vojarnu Kovčanje s obzirom da je iskazao da je bio djelatnik od 1986.-1991., koji svjedok je u odnosu na grafički prikaz s lista 52 spisa iskazao da su vidljive dvije crvene linije koje su paralelne na različitoj udaljenosti, dalje je odgovorio da je postojala samo jedna vanjska žičana mreža i po ocjeni svjedoka ta je žičana mreža na položaju linije na vanjskoj granici prostor označenog žutom bojom, da ne zna što bi značila linija unutar žutog prostora (ta linija unutar žutog prostora jest ona utvrđena ranije navedenim prijavnim listom). Svjedok je također iskazao da napamet ne može reći da li su predmetne nekretnine bile unutar ili izvan metalne žičane ograde, a s obzirom na materijalne dokaze, poglavito zbirku isprava-prijavni list i činjenicu da je na grafičkom prikazu označena upravo stara granica i da tužitelj nije dokazao da je nova granica utvrđena i postojala na dan stupanja na snagu Uredbe, ocjena je suda kako su na taj dan predmetne nekretnine bile izvan područja vojarne, kojim nekretninama JNA i SSNO nisu upravljali i raspolagali.
11. Tuženi su u pojedinačnom ispravnom postupku dokazali svoje vlasništvo na predmetnim nekretninama, a u odnosu na koje RH nije podnijela prijave i prigovor, pa stoga u ovom postupku nije bilo potrebe analizirati i iznositi iskaz tuženika FŠ koji je i u ovom postupku iskazao da su predmetne nekretnine bile u njegovom posjedu i posjedu njegovih prednika. U odnosu na od strane tužitelja dostavljene odluke iz Pip-a koje se odnose na područje vojarne Kovčanje, nije na ovom sudu preispitivati te odluke, niti su te odluke same po sebi odlučne za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, a tužitelj dalje nije dostavio niti se pozvao primjerice pravno shvaćanje građanskog odjela VSRH u ovakvim ili sličnim situacijama.
12. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP), a troškovi dosuđeni tuženima odnose se na sastav odgovora na tužbu , ročište 14.11.2022., 4.9.2024. i 23.10.2024. po 200,00 €, uz uvećanje 210% za zastupanje više tuženika, uz PDV po stopi od 26%.
U Malom Lošinju 27.prosinca 2024.
S u d a c
Tomislav Stopar
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN-a:
1. Punomoćniku tužitelja – ODO Rijeka
2. Punomoćniku tuženika – odvjetnica Marija Erdec
