REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-294/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Dozet odvjetnica u Zagrebu, protiv I-tuženika RAIFFEISENBANK MITTLERE SÜDOSTSTEIERMARK EGEN, Republika Austrija, Paldau 40, A-8341 Paldau, OIB: 25376204437, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Remenar & Remenar j.t.d. u Zagrebu i II-tuženika SEVERITAS d.o.o., Zagreb, Hribarov prilaz 6A, OIB: 92595616163, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kraljičković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 14. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, odvjetnice Sanje Dozet i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Maria Hrupeca, 27. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja GJ podnesena ovom sudu 26. ožujka 2021. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja GJ za naknadom parničnih troškova, u cijelosti.

III. Nalaže se tužitelju GJ naknaditi I-tuženiku RAIFFEISENBANK MITTLERE SÜDOSTSTEIERMARK EGEN parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR (tisuću eura), u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se tužitelju GJ naknaditi II-tuženiku SEVERITAS d.o.o. parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR (tisuću eura), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj GJ podnio je ovom sudu 26. ožujka 2021. tužbu u kojoj je naveo da su Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen kao prodavatelj i Severitas d.o.o. kao kupac sklopili dana 20. studenog 2018. Ugovor o kupoprodaji nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Novom Zagrebu, u naravi kuća u [adresa], oranica i dvorište ukupne površine 857 m2, da je taj ugovor ovjeren kod javnog bilježnika, a da on ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti navedenog ugovora. Dalje je naveo da se nalazi u mirnom posjedu prethodno navedene nekretnine, da je riječ o obiteljskoj kući u kojoj živi sa svojom obitelji te da je bio i njen vlasnik. Još je naveo da je kao jedan od primatelja kredita s I-tuženikom kao davateljem kredita sklopio Ugovor o jednokratnom kreditu račun broj 534.792 dana 10. listopada 2007. na iznos od 140.000,00 EUR-a koji je bio osiguran Očitovanjem o osiguranju novčane tražbine broj: OU-1013/07 upisom založnog prava

- hipoteke u korist I-tuženika za navedeni iznos na prethodno navedenoj nekretnini koja je bila tada u njegovom vlasništvu. Također je naveo da se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-971/17, a po njegovoj tužbi vodio postupak radi utvrđenja ništetnim navedenog Ugovora o jednokratnom kreditu koji je pravomoćno okončan nepovoljno za njega te da se kod istog suda pod poslovnim brojem Ovr-3189/19 (ranije Ovr-2162/09) vodio i ovršni postupak na prethodno navedenoj nekretnini, a na prijedlog I-tuženika koji je okončan na način da je sud ovu nekretninu dosudio I-tuženiku u vlasništvo. Tužitelj je još naveo da je kao jedan od primatelja kredita temeljem prethodno navedenog Ugovora o jednokratnom kreditu primio od I-tuženika iznos od 132.000,00 EUR-a, dakle, 8.000,00 EUR-a manje od ugovorenog iznosa kredita kao i iznosa na koji je bila upisana hipoteka na predmetnoj nekretnini, odnosno iznosa 140.000,00 EUR-a, da je vratio I-tuženiku 45.000,00 EUR-a kreditnog iznosa, a da je predmetna nekretnina u prethodno navedenom ovršnom postupku procijenjena od strane ovlaštenog sudskog vještaka na iznos 376.433,93 EUR-a te da smatra da ovo dokazuje da je predmetna nekretnina prešla dosudom u vlasništvo I-tuženika za njegov kredit koji je 1/3 vrijednosti iste. Također je naveo kako smatra da je I-tuženik ovu nekretninu prodao tvrtki Severitas d.o.o. kako bi od sebe otklonio odgovornost te ističe da je ova nekretnina prodana za kupoprodajnu cijenu od svega 52.000,00 EUR-a. Još je naveo da II-tuženik sudskim putem nastoji njega i njegovu obitelj deložirati iz navedene nekretnine, a da on smatra da se radi o najgrubljoj manipulaciji od strane I-tuženika. Još je naveo da je protiv tuženika te suca Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji je vodio prethodno navedeni ovršni postupak zbog prethodno opisanog protupravnog postupanja podnesena kaznena prijava. Također je naveo da je prethodno navedena nekretnina njegova jedina nekretnina, da nema drugih nekretnina ni prihoda kojima bi sebi i svojoj obitelji omogućio drugi dom, a da je svjestan činjenice dužnosti povrata ostatka kreditnog duga od koje obveze ne bježi niti je se pokušava osloboditi, no da smatra da je cilj I-tuženika onemogućiti ga da mu isplati ostatak kreditnog duga. Slijedom svega navedenog tužitelj je predložio da sud presudom utvrdi da je prethodno naveden Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između tuženika ništetan, da naloži brisanje stanja u zemljišnoj knjizi nastalog na osnovi istog te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije sklapanja istog i da tuženicima naloži da mu solidarno naknade trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđena do isplate.

2. Tuženici Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen i SEVERITAS d.o.o. su podnijeli odgovor na tužbu u kojem su naveli da osporavaju navode iz tužbe te se protive tužbenom zahtjevu u cijelosti, da smatraju da tužitelj nema pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite kako je to naznačeno u tužbi te da tužbu treba odbaciti, da tužitelj nije potpisnik utuženog ugovora niti je zainteresirana osoba prema odredbi čl. 327. Zakona o obveznim odnosima, da ne spore da se tužitelj nalazi u posjedu u tužbi navedene nekretnine i da je njen bivši vlasnik, no da ovaj njegov posjed nema zakonom propisanu kakvoću odnosno da nije niti zakonit niti pošten te da mu taj posjed ne pripada, a da je to utvrdio i Općinski građanski sud u ovršnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr- 3189/2019 jer je odredio da se ova nekretnina preda I-tuženiku, a jer to tužitelj nije dobrovoljno učinio. Još su naveli da ne osporavaju činjenicu da je I-tuženik ovu nekretninu stekao u ovršnom postupku za iznos ispod kojeg se ista sukladno odredbama Ovršnog zakona na ročištu za drugu javnu dražbu nije mogla prodati, odnosno za 1/3 procijenjene vrijednosti iste, da taj način stjecanja nije prijevaran, a da je valjan i prijenos prava vlasništva ove nekretnine na II-tuženika. Naveli su i kako smatraju da su navodi tužitelja da mu je ova nekretnina jedini dom i da nema prihoda kojima bi sebi i svojoj obitelji omogućio drugi dom nevažni za ovaj spor kao i navodi da mu je ista oduzeta njihovim grubim postupanjem te prodana II-tuženiku za minoran iznos radi otklona odgovornosti i onemogućavanja isplate dužnog iznosa preostalog kreditnog duga, a da im se tužitelj nikada nije obratio vezi mirnog rješenja spora s prihvatljivom ponudom dok je prethodno naveden ovršni postupak pokrenut još 2009. godine pa da smatraju da je očigledno da tužitelj izbjegava svoje obveze i otežava II-tuženiku ostvarenje posjeda. Još su naveli da nije istinit navod tužitelja da mu I-tuženik nije isplatio cjelokupan iznos iz Ugovora o kreditu, da mu je isplatio iznos kredita umanjen za jednokratne troškove obrade kredita u iznosu od 4.200,00 EUR, jednokratnu naknadu u iznosu od 1.120,00 EUR i završne troškove po završnom terminu, a što je izričito ugovoreno, a i da se pitaju zašto tužitelj ovo ističe čak četrnaest godina nakon sklapanja tog ugovora. Slijedom svega navedenog predložili su sudu da tužbu odbaci odnosno da podredno tužbeni zahtjev odbije i da tužitelju naloži da im naknadi trošak ovog postupka.

3. Uslijed statusne promjene za I-tuženika sud je pravomoćnim rješenjem od 17. srpnja 2024. utvrdio da je u odnosu na tuženika RAIFFEISENBANK ST.STEFAN- GWOLFSBERG EGEN nastupio prekid postupka te je postupak nastavio u odnosu na njegovog pravnog slijednika RAIFFEISENBANK MITTLERE SÜDOSTSTEIERMARK EGEN.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslike izvadaka (list 5, 12 do 16 spisa), presliku ugovora (list 6 do 8 spisa), presliku isprave o tabularnoj izjavi (list 10 spisa), presliku presude (list 39 do 43 spisa), presliku stručnog nalaza i mišljenja (list 197 do 208 spisa), preslike dijelova spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2633/2023 (prije Ovr-3189/2019 i Ovr-2162/2009) i spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-971/2017, a koje su dokaze stranke predložile izvesti u skladu sa odredbama čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužba tužitelja GJ nedopuštena.

6. Tužitelj GJ tužbom zahtijeva utvrđenje da je ugovor koji su 20. studenog 2018. sklopili ovdje pravni prednik I-tuženika RAIFFEISENBANK ST.STEFAN-JAGERBERG-WOLFSBERG EGEN i II-tuženik SEVERITAS d.o.o. - Ugovor o kupoprodaji nekretnine na adresi u [adresa], ništetan, a slijedom navoda stranaka sud nalazi da je među istima sporan pravni interes tužitelja za takav zahtjev.

7. Tužitelj niti u tužbi niti tijekom postupka nije naveo da bi mu zatraženo utvrđenje ništetnosti govora sklopljenog između tuženika kao niti posljedično zatraženo brisanje stanja u zemljišnoj knjizi nastalog na osnovi istog te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije sklapanja istog, omogućilo ostvarenje kakvog njegovog prava.

8. Navodi pak, tužitelja, da je bio vlasnik nekretnine koja je predmet utuženog ugovora, da je pravo vlasništva iste založio ugovaranjem sa I-tuženikom te potom izgubio (u korist I-tuženika) u pravomoćno dovršenom ovršnom sudskom postupku, a koje tuženici nisu osporili, prema stavu ovog suda upućuju na izostanak pravnog interesa tužitelja za zahtijevano utvrđenje. Naime, zahtijevano utvrđenje ništetnosti pravnog posla kupoprodaje između tuženika te brisanje prava vlasništva II-tuženika u zemljišnim knjigama kao posljedica istog, ne bi imalo nikakvog učinka na u zemljišnim knjigama nesporno upisano pravo vlasništva I-tuženika na utuženoj nekretnini, a niti na to pravo tužitelja koje je upravo radi upisa prava I-tuženika izbrisano. Među strankama je, pak, nesporno, a jasno proizlazi iz sadržaja spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2633/2023 (prije Ovr- 3189/2019 i Ovr-2162/2009) i P-971/2017 da je sud već pravomoćno odlučio da upravo I-tuženiku (u odnosu na tužitelja) pripada pravo vlasništva (i posjed) utužene nekretnine, a i da ugovor koji su sklopili tužitelj i I-tuženik te koji predstavlja pravnu osnovu tog stjecanja prava vlasništva nekretnine nije ništetan, koje činjenice nedvojbeno ukazuju na izostanak mogućnosti ostvarenja ikakvih prava tužitelja na utuženoj nekretnini i u slučaju da kao posljedica osnovanosti ovdje tužbenog zahtjeva I-tuženik bude ponovno vlasnik iste obzirom je o pravima I-tuženika na utuženoj nekretnini u odnosu na prava tužitelja od strane suda već pravomoćno odlučeno, a ovaj sud u ovom postupku nije ovlašten preispitivati zakonitost tih sudskih odluka.

9. Tužitelj tužbenim zahtjevom iz predmetne tužbe ne može ostvariti niti zaštitu prava na dom u odnosu na utuženu nekretninu, obzirom odluka suda o osnovanosti istog ne utvrđuje baš nikakva prava tužitelja na utuženoj nekretnini niti kome nalaže kakvu činidbu u odnosu na istu, a i ovdje valja reći da je sud u prethodno navedenom ovršnom postupku i o zahtjevima tužitelja za zaštitu upravo tog prava pravomoćno odlučio, a kako to proizlazi iz sadržaja tog spisa te da ovaj sud u ovom postupku nije ovlašten preispitivati zakonitost tih sudskih odluka.

10. Konačno, u odnosu na navod tužitelja da II-tuženik od njega zahtijeva predaju posjeda utužene nekretnine, koji tuženici nisu izričito priznali pa je sud stava da ga spore obzirom su naveli da navode iz tužbe u cijelosti osporavaju, valja reći da istinitost istoga tužitelj ničim nije dokazao obzirom isprave koje je sudu dostavio i predložio čitati o takvom zahtjevu II-tuženika ne govore. Tužitelj stoga prema ocjeni suda u ovom postupku ničim nije dokazao niti da njegov pravni interes za zahtijevano utvrđenje predstavlja aktivnost II-tuženika usmjerena na njegov posjed utužene nekretnine odnosno da bi zahtijevanim utvrđenjem tu aktivnost zaustavio i tako ostvario svoje pravo na zaštitu posjeda utužene nekretnine, u smislu odredaba čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17).

11. Stoga je sud, uvažavajući i da slijedom odredaba čl. 7. st. 1. i 2. i čl. 219. st. 1. ZPP-a nije imao ovlast utvrđivati činjenice koje mu tužitelj nije iznio, primjenom odredaba čl. 221.a ZPP-a utvrdio da tužitelj nema pravni interes za u tužbi zahtijevano utvrđenje ništetnosti ugovora te posljedičnu promjenu zemljišnoknjižnog stanja pa je primjenom odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio nedopuštenim te je riješio kao u toč. I. izreke.

12. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka je ocijenjen neosnovanim jer isti sa tužbenim zahtjevom nije uspio. Tuženicima koji su u ovom sporu uspjeli je priznat trošak zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima u skladu s dostavljenim troškovnicima, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljnjem tekstu: OT) te prema vrijednosti predmeta spora koju tužitelj prema ocjeni suda nije naznačio niti suviše visoko niti suviše nisko u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a, već pravilno u iznosu od 10.000,01 HRK (1.327,22 EUR) koji iznos predstavlja paušalnu vrijednost zahtijevanog utvrđenja. Tuženicima je tako priznat kao potreban zatražen trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (tbr. 7/1) i zastupanja na ročištima 22.9.2022., 17.7.2024. i 14.11.2024. od 100 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 400 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR te uz 25 % PDV-a iznosi 1.000,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u toč. I., II. i III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 27. prosinca 2024.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju GJ po punomoćnici

2. I-tužitelju RAIFFEISENBANK MITTLERE SÜDOSTSTEIERMARK EGEN po punomoćniku

3. II-tuženiku SEVERITAS d.o.o. po punomoćniku