Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-76/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Blaženki Musulin, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Lovačko društvo Srndač, Hum na Sutli, Hum na Sutli 59/1, OIB: 24098046629, zastupan po punomoćniku Krunoslavu Canjuga, odvjetniku iz Sesveta, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj: Pn-51/2021. od 20. prosinca 2022., ispravljena rješenjem istoga suda od 10. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 27. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj: Pn-51/2021. od 20 prosinca 2022. ispravljena rješenjem istoga suda od 10. siječnja 2023. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj: Pn- 51/2021. od 20. prosinca 2022. ispravljena rješenjem istoga suda od 10. siječnja 2023. obvezan je tuženik isplatiti tužitelju s naslova naknade štete iznos od 42.964,00 kuna odnosno 5.702,30 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2016. do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 26.301,22 kuna odnosno 3.490,77 EUR-a (točka I. izreke), zatim isplatiti tužitelju s naslova naknade štete iznos od 8.600,00 kuna odnosno 1.141,42 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 20. prosinca 2022. do isplate (točka II. izreke), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 10.000,00 kuna odnosno 1.327,23 EUR-a (točka III. izreke), kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 8.600,00 kuna od 15. travnja 2016. do 20. prosinca 2022. (točka IV. izreke), a istom presudom obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,40 kuna odnosno 165,96 EUR-a (točka V. izreke).

Protiv navedene presude u dijelu kojim je njegov tuženi zahtjev odbijen (točke III. i IV. izreke), kao i u odluci o trošku žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači.

3. Protiv navedene presude žalio se i tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu protiv presude osporio žalbene navode, te predložio žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema stanju spisa u ovom je predmetu presudom Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-772/2019. od 19. svibnja 2021. potvrđena presuda prvostupanjskog suda broj: Pn-29/2016. od 18. travnja 2019. pod točkom 3. kojom je u odnosu na tuženika Županijska uprava za ceste Krapinsko – zagorske Županije, Pregrada, tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti te pod točkom 7. kojom je tužitelj dužan naknaditi umješaču Croatia osiguranje d.d. parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kuna, dok je navedena prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu kojim je tuženik Lovačko društvo Srndač obvezan naknaditi štetu tužitelju (točka 1. i 2. izreke), te u odluci o troškovima (točke 4., 5. i 6. izreke) i u tom dijelu predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

8. U ponovljenom postupku predmet spora je i nadalje zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koja je nastala u štetnom događaju od 2. kolovoza 2014. kada je on upravljajući motociklom naletio na srneću divljač uslijed čega je pao i zadobio tjelesne ozljede te zahtjeva za isplatu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 79.600,00 kuna koji iznos je umanjio za iznos od 18.036,00 kuna koji mu je isplatilo Triglav osiguranje d.d. kod kojeg je tuženik imao policu osiguranja od odgovornosti, pa tako tužitelj konačno zahtjeva isplatu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 61.564,00 kuna.

9. Prvostupanjski sud je sada pobijanom presudom tužbeni zahtjev prihvatio do iznosa od 51.564,00 kune i to za neimovinsku štetu u iznosu od 42.964,00 kuna, a za imovinsku u iznosu od 8.600,00 kuna jer je utvrdio da je do štetnog događaja došlo 2. kolovoza 2014. u vrijeme kada je bio sumrak, polu oblačno i vidljivost smanjena, a tužitelj upravljajući motociklom naletio na srndaća koji je prelazio preko kolnika nakon što je izašao iz šume i naišao tužitelju s lijeva, a na dionici županijske ceste u kojem dijelu nema postavljenog znaka "opasnost divljač na cesti". Nadalje, tuženik u postupku da nije dokazao da bi od Županijske uprave za ceste tražio postavljanje odnosno označavanje koridora migracije divljači na dionici na kojoj je došlo do štetnog događaja, a da je tužitelj upravljao motociklom brzinom od oko 73 km/h gdje je brzina ograničena na 50 km/h te da je u konkretnim okolnostima nalet mogao izbjeći da se prije nezgode kretao svim brzinama do 37 km/h što znači da tužitelj nije mogao izbjeći nezgodu čak i da se kretao brzinom od 50 km/h, a tužitelj da je mogao zadobiti nastale ozljede i u slučaju da se kretao dopuštenom brzinom od 50 km/h.

10. Prometni vještak je dopunski saslušan na ročištu 23. veljače 2022. kada je iskazao da je mogućnost nailaska divljači uvažio temeljem kriterija preglednosti s obzirom na zapreke uz lijevi rub kolnika, dok je vidljivost uvažio kao zadovoljavajuću, te da je primjerena brzina bila jednaka u toj situaciji dopuštenoj ali pri kojoj brzini tužitelj također nije imao mogućnost izbjegavanja naleta na divljač odnosno da bi do štetnog događaja došlo čak i da se tužitelj kretao dopuštenom brzinom.

11. Protivno stoga žalbenim navodima tuženika njegova se odgovornost temelji na odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) i članka 83. stavak 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 140/05., 75/09., 153/09., 14/14.), a kako vožnja tužitelja prema provedenim dokazima nije bila suprotna uvjetima na cesti i postojećim okolnostima, to se tuženik temeljem odredbe članka 1067. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima nije mogao osloboditi ni djelomično odgovornosti jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da je i tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja.

12. Provedenim medicinskim vještačenjem uz uvid u zdravstveni karton i pregled tužitelja utvrđeno je koje povrede je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju te da je došlo do naleta prednjeg dijela motocikla na divljač nakon čega je motocikli bio destabiliziran i kočen, a onda se prevrnuo na bok i nastavio klizati po kolniku u kojoj dinamici je tužitelj pao s motocikla na kolnik i nastavio se njime kretati klizanjem i struganjem pri čemu su i nastale ozljede, a koje je mogao zadobiti i u slučaju da se kretao dopuštenom brzinom.

13. Pravilno je stoga prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelju na taj način povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, pa da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu a sukladno odredbi članka 1100. stavak 1. istog Zakona.

14. Protivno žalbenim navodima stranaka sud je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade uzeo u obzir sve okolnosti slučaja kao i trajanje i jačinu povredama izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha ali i cilj kojem služi ta naknada kao i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade.

15. Temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima tužbeni zahtjev za imovinsku štetu prihvaćen je u iznosu od 8.600,00 kuna jer je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć ukupno 344 sata a koju pomoć su mu pružali roditelji i sestra.

16. Zakonske zatezne kamate dosuđene su protivno žalbenim navodima tužitelja sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima na dosuđenu pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete od 15. travnja 2016. odnosno od dana podnošenja tužbe kako je tužitelj i zahtijevao, a na imovinsku štetu temeljem odredbe članka 1086. Zakona o obveznim odnosima od dana presuđenja jer nije imao direktnih troškova za tuđu pomoć i njegu, a prema cijeni u vrijeme presuđenja od 25,00 kuna po satu pružanja s obzirom da istu nije pružala specijalizirana ustanova.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena, navedene sve radnje koje su priznate prema omjeru uspjeha u parnici te je sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelj je na ročištu 11. studenoga 2022. kada je glavna rasprava zaključena priložio troškovnik i u istom sam naznačio da je uzeo vrijednost boda od 15,00 kuna što znači da je već i sam zahtijevao trošak prema izmjenama Odvjetničke tarife koja je bila na snazi od 5. studenoga 2022., te je sud sukladno priloženom troškovniku i odredio trošak za radnje koje su bile opravdane i potrebne za vođenje postupka, a sukladno odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku.

Nije stoga osnovan žalbeni navod tužitelja da mu je sud trebao priznati i sve ostale troškove koje nije kao i da je uzeo pogrešnu vrijednost boda.

18. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbe stranaka valjalo je odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

19. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odlučeno je temeljem odredbe članka 155. Zakona o parničnom postupku jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tuženika.

Vukovar, 27. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin