Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1370/2024-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, protiv tuženika ODŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Željko Olujić, Ivan Pezić, Fran Olujić iz Zagreba, radi pobijanja pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4897/2021-153 od 21. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4897/2021-153 od 21. lipnja 2024. u točki I. i točki II. izreke za potraživanje tužitelja do iznosa od 109.834,81 eur (827.550,36 kn) te u točki III. izreke u cijelosti.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4897/2021-153 od 21. lipnja 2024. u točki I. i II. izreke na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbija za iznos potraživanja tužitelja od 16.741,16 eur (126.136,25 kn).

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Darovni ugovor od 28.12.1999., te Aneks darovnom ugovoru od 09.03.2001., zaključeni između OD kao darodavca i ODŠ, kao daroprimca, a kojima je OD darovao svom sinu, tuženiku, ODŠ nekretninu i to: odgovarajući suvlasnički dio nekretnine - Stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest.br. 1450/3 po novoj izmjeri čest.br. 568 k. o. [katastarska općina], uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] / [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi stan na II-drugom katu koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 106,54 čm, gubi učinak prema tužitelju Hrvatska poštanska banka d.d., u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema OD u iznosu od 126.575,98 eura (prije 953.686,61 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.04.1999. do 1. siječnja 2008. godine po Zakonu o zateznim kamatama i Uredbi o visini stope zatezne kamate, potom od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. stopa zatezne kamate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. II Tuženik je dužan dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema OD u iznosu od 126.575,98 eura (prije 953.686,61 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 07.04.1999. do isplate, namiri prodajom nekretnine i to odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine - Stambena [adresa], sagrađena na čest.br. 1450/3 po novoj izmjeri čest.br. 568 k. o. [katastarska općina], uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] / podluložak 2843 k. o. [katastarska općina], neodvojivo povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine, u naravi stan na II- drugom katu koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 106,54 čm.

III Nalaže se tuženiku ODŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 trošak parničnog postupka u iznosu od 9.442,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21. lipnja 2024. g. do isplate s time da se stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude pravovremenu žalbu izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz obvezu tužitelja na naknadu zatraženih troškova postupka i žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj smatra žalbu neosnovanom te je predlaže odbiti jer da u pobijanoj prvostupanjskoj presudi ništa nije proturječno ili neobrazloženo te da tuženik paušalno osporava utvrđeno činjenično stanje i pogrješnu primjenu materijalnog prava pa se predlaže sudu potvrditi pobijanu presudu i obvezati tuženika na trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su Darovni ugovor od 28.12.1999. i Aneks darovnom ugovoru od 09.03.2001., zaključeni između OD kao darodavca i ODŠ, kao daroprimca, kojima je OD darovao svom sinu, tuženiku, nekretninu, poduzet na štetu tužitelja kao vjerovnika te da gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema OD u iznosu od 126.575,98 eura (prije 953.686,61 kn) sa pripadajućom zateznom kamatom od 7.4.1999. do isplate, proizašlog iz Ugovora o dugoročnom kreditu i Sporazumu o osiguranju potraživanja kojeg su sklopili tužitelj i "President" d.o.o., a potpisali OD i PD, u svojstvu jamaca plataca.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da su društvo President d.o.o. i tužitelj 20.6.1997. sklopili Ugovor o dugoročnom kreditu i Sporazum o osiguranju potraživanja, solemniziran kod javnog bilježnika pod poslovnim brojem Ou-411/97, a kojim je korisniku kredita, društvu President d.o.o., tužitelj odobrio reprogram obveza utvrđen u iznosu od 801.879,61 kn, kojeg je korisnik kredita bio u obvezi vratiti u 60 mjesečnih anuiteta uz redovnu kamatu u iznosu od 12 % godišnje,

- da su navedeni Ugovor i Sporazum potpisali OD i PD, u svojstvu jamaca plataca koji su radi osiguranja potraživanja tužitelja uručili vlastite potpisane bianco mjenice te je ugovoreno da je korisnik kredita suglasan da se na banku radi osiguranja predmetnog potraživanja prenese i pravo vlasništva vozila, opreme i strojeva navedenih u čl. 9. predmetnog ugovora,

- da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu sudu radi naplate po izdanoj mjenici protiv ovršenika OD zbog neispunjenja obveza po predmetnom ugovoru te da je sud donio rješenje o ovrsi 8.12.2000., pod poslovnim brojem Ovrmj-439/99,

- da je OD predmetnim Ugovorom o darovanju od 28.12.1999. s pripadajućim Aneksom darovao svome sinu ODŠ, tuženiku, nekretninu koja u naravi predstavlja stan u [adresa], na II katu,

- da je na dan otkaza kredita - 1. lipnja 1998. potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu iznosilo 831.552,86 kn, a sastojalo se od 4.002,50 kn dospjelih nepodmirenih zateznih kamata i 827.550,36 kn nepodmirenog glavnog duga, što je utvrđeno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću,

- da financijski vještak nije utvrdio da bi se tužitelj naplatio iz drugih sredstava osiguranja,

- da je tužitelj dokazao da ima prema OD dospjelu tražbinu koja nije podmirena, a da je tvrtka President d.o.o. bila insolventna,

- da tuženik nije dokazao da su postojala dovoljna sredstva za ispunjenje tražbine tužitelja jer navode iskaza svjedoka UD o njegovoj imovini ne potkrjepljuje dokumentacija te iako je određeno i provođenje financijskog vještačenja, tuženik nije dostavio isprave na temelju kojih bi vještak mogao utvrditi visinu vrijednosti poslovnog udjela UD u tvrtki "D&P" d.o.o., niti je tuženik dokazao da bi OD primao plaću za vrijeme radnog odnosa kod društva "President" d.o.o. gdje je bio zaposlen od 1.6.1993. do 31.12.2001., a nije sporno da OD nije bio vlasnik drugih nekretnina,

- da je neosnovan prigovor tuženika da je tužbu trebalo odbaciti jer se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima - ZOO/91 prema kojima se tužba radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika (tzv. paulijanska tužba) podnosi protiv treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija,

- da je neosnovan i prigovor zastare za podnošenje ove tužbe jer je kod besplatnih raspolaganja zastarni rok 3 godine od učinjene pravne radnje, a koja je učinjena zaključenjem ugovora o darovanju 28.12.1999. dok je tužba podnesena 2.7.2002., dakle unutar zakonom propisanog trogodišnjeg roka,

- da obzirom na neoborivu zakonsku presumpciju prema odredbi članka 281. stavka 3. ZOO/91, nije odlučna činjenica je li tuženiku bilo poznato dugovanje OD prema tužitelju.

6.1. Sukladno prednje utvrđenim činjenicama prvostupanjski sud zaključuje da je OD poduzeo besplatnu pravnu radnju kojom je darovao svoju nekretninu svom sinu, ovdje tuženiku, a koja je poduzeta na štetu tužitelja jer tuženik nije dokazao da bi OD imao neke druge imovine iz kojih bi se tužitelj mogao naplatiti, a pokušaj naplate po osnovi izdane mjenice i pokretnina društva je bilo neuspješno, pa stoga, pozivajući se na mjerodavne odredbe tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ZOO/91, sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. stavak 1. ZPP-a obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju u ukupnom iznosu od 9.442,81 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tuženik u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće valjano pravno ispitati.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da sud nije obrazložio istaknuti prigovor zastare jer se pod točkom 30. obrazloženja prvostupanjske presude jasno i ispravno navodi zašto sud otklanja istaknuti prigovor zastare primjenjujući trogodišnji zastarni rok za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, a što je u skladu s odredbom članka 285. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broje 53/91 i dr. – ZOO/91), koji Zakon pravilno primjenjuje prvostupanjski sud. Također su neosnovani navodi u žalbi da bi tužbeni zahtjev u odnosu na namirenje tražbine, kojeg je tužitelj uskladio s odredbom članka 284. ZOO/91 u podnesku od 31.10.2008. bio u zastari, budući da se u smislu odredbe članka 109. stavak 3. ZPP-a ispravljeni podnesak (u konkretnome tužba) smatra da je podnijet sudu onog dana kada je prvi put bio podnesen.

8.1. Jednako tako, tužitelj je tužbu podnio radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, Darovnog ugovora od 28.12.1999. te Aneks darovnom ugovoru od 9.3.2001., zaključenih između OD kao darodavca i tuženika kao daroprimca pa stoga netočno tuženik u žalbi navodi da se radi o mjeničnom potraživanju tužitelja i primjeni odredbi o zastari prema tada važećim odredbama Zakona o mjenici.

9. Nadalje neosnovano tuženik u žalbi navodi da sud prvog stupnja u ponovljenom postupku nije upotpunio činjenično stanje na način kako mu je to ukazano rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-604/2019 od 14.4.2021. Naime, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je na tuženiku bio teret dokaza da je njegov otac kao jamac platac imao dovoljno sredstava za ispunjenje dospjele tražbine prema tužitelju u vrijeme poduzimanja predmetnog darovanja kao darodavatelj. Stoga su irelevantni navodi tuženika da je njegov otac nakon 2008. primao mirovinu od preko 10.000,00 kn mjesečno, a prethodno da je bio zaposlen kod raznih poslodavaca, pa tako i saborski zastupnik, kada je sud temeljem podataka HZMO-a pravilno zaključio da je OD u navedenom relevantnom periodu bio zaposlenik tvrtke President d.o.o. (od 1.6.1993. do 31.12.2001.) te da sudu nije dostavljena dokumentacija o ostvarivanju plaće oca tuženika niti je tuženik dostavio potrebnu dokumentaciju kako bi se (već određenim) financijskim vještačenjem mogla utvrditi vrijednost poslovnog udjela oca tuženika u tvrtki B&P d.o.o. iz Šibenika. Slijedom izloženog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da bi tužiteljev dužnik – jamac platac OD, unatoč učinjenom darovanju nekretnine prema tuženiku, imao dovoljno sredstava i bio u mogućnosti ispuniti tražbinu prema tužitelju kao vjerovniku.

9.1. Nastavno tuženik u žalbi neosnovano ističe da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da je tužitelj svoje potraživanje iz ugovora o dugoročnom kreditu osigurao i drugim sredstvima osiguranja, među kojima da je prenio u vlasništvo tužitelju dva teretna vozila kao i opremu i strojeve te da je temeljem Sporazuma o osiguranju, tražbina tužitelja bila osigurana za iznos od 550.000,00 kn, a tužitelj da se mogao i trebao namiriti i od drugog jamca platca. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da se prijedlog za osiguranje od 24.10.1994., temeljem Sporazuma o osiguranju na koji se poziva tuženik u žalbi, odnosio na drugi ugovor, ugovor o kratkoročnom kreditu od 21.10.1994. Nadalje, uvidom u presliku prijedloga za ovrhu poslovni broj Ovrvmj-439/99 kao i uvidom u ovršni spis poslovni broj Ovr-322/01, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužitelj dokazao bezuspješni pokušaj naplate svoga potraživanja i izravno od OD kao i društva President d.o.o., a sukladno čemu sud prihvaća i zaključak financijskog vještaka da se tužitelj iz sredstava osiguranja na koje se tuženik poziva nije naplatio. U odnosu na naplatu potraživanja od drugog jamca platca PD treba reći da sukladno odredbi članka 1005. ZOO/91, više jamaca nekog duga odgovaraju solidarno, bez obzira na to da li su jamčili zajedno ili se svaki od njih obvezao prema vjerovniku odvojeno, izuzev kad je ugovorom njihova odgovornost uređena drugačije, a što u konkretnome nije slučaj. Također neosnovano tuženik navodi da je tužitelj trebao potraživanje prijaviti u stečajnom postupku tvrtke President d.o.o. jer nad tim društvom stečaj nikada nije niti bio proveden.

10. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, pozivom na odredbe članka 280. stavka 1. i 2. u svezi članka 281. stavka 3. ZOO/91, sud prvog stupnja utvrđuje da je OD poduzeo na štetu tužitelja kao vjerovnika predmetnu pravnu radnju, besplatno raspolaganje svojom imovinom sklapanjem Ugovora o darovanju od 28.12.1999. i Aneks istome od 9.3.2001. sa svojim sinom ovdje tuženikom, kojom je darovao nekretninu u svom vlasništvu radi čega nije imao dovoljno sredstava za namirenje potraživanja vjerovnika, ovdje tužitelja.

11. Međutim, osnovano tuženik ističe u žalbi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio iznos tužiteljeva potraživanja suprotno utvrđenju financijskog vještačenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti za iznos od 953.686,61 kn/126.575,98 eur obzirom da je vještak utvrdio da je na dan otkaza kredita 1.6.1998. preostalo potraživanje tužitelja po osnovi glavnice u iznosu od 827.550,36 kn/ 109.834,81 eur na koje tužitelj ima pravo potraživati zakonsku zateznu kamatu do konačne isplate.

11.1. Stoga je prihvaćanjem žalbe tuženika u odnosu na visinu potraživanja odnosno namirenja tražbine tužitelja valjalo djelomično preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u odnosu na visinu potraživanja tužitelja do iznosa od 827.550,36 kn/ 109.834,81 eur, u kojem dijelu Darovni ugovor i Aneks istome gube učinak prema tužitelju kao vjerovniku i za koji je tuženik dužan dopustiti da se tužitelj namiri prodajom darovane nekretnine, sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od 7.4.1999. do isplate prema zahtjevu tužitelja kojim je sud vezan po članku 2. ZPP-a.

12. Protivno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja odluku o troškovima postupka pravilno temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - Tarifa) odmjerava trošak tužitelju u ukupnom iznosu od 9.442,81 eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Naime, tužitelj je bio zastupan po odvjetniku kao punomoćniku od podnošenja tužbe sudu 2.7.2002. do otkaza punomoći 13.9.2016. pa je za poduzete radnje po odvjetniku u tom periodu, zatraženih troškovnikom, sud osnovano dosudio tužitelju trošak na ime nagrade prema odredbama Tarife važeće u vrijeme donošenja odluke o trošku prema Tbr. 53.3.

13. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka primjenom odredbe članka 154. st. 5. ZPP-a u svezi članka 166. stavak 1. ZPP-a budući da je uspio u razmjerno neznatnom dijelu.

14. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1., članka 373. stavak 1. i članka 166. st. 1. u svezi članka 154. st. 5. ZPP-a.

U Rijeci 29. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić