REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. Povrv-109/2024-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Sanitat Dubrovnik d.o.o., Dubrovnik, Ulica Marka Marojice 5, OIB:99080716453, zastupan po odvjetniku EL, tuženik Stečajna masa iza AGROKOR d.d. koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica Stjepana Babonića 95, OIB: 26461279054, zastupan po punomoćniku Zoranu Krajinivić odvjetniku u odvjetničkom društvu Krajinović i partneri d.o.o., Zagreb radi utvrđenja osnovanosti tražbine drugog višeg isplatnog reda na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 23. prosinca 2024. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Antuna Missoni odvjetnika u Dubrovniku i zamjenika punomoćnika tuženika Zvonimira Rajića odvjetnika u Zagrebu, objavljenoj dana 27. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku ATLAS TURISTIČKA AGENCIJA d.o.,OIB:02041978827 kao povezanom društvu u postupku izvanredne uprave nad dužnikom AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo, OIB: 05937759187, Zagreb, M. Čavića 1, u iznosu od 1.651.687,42 kuna kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29.st.2 ZOO-a, a sve ovo u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika, Vukovarska 17, posl.br. Ovrv-3924/16 od 22. prosinca 2016. godine obvezan je tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od tada 1.423.400,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka kako je to specificirano u navedenom rješenju o ovrsi.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je tada kao ovršenik, pravodobno izjavio prigovor (l.s.72-73) navodeći da osporava vjerodostojnost isprave (podataka sadržanih u ispravi) na temelju koje je izdano pobijano rješenje, da ne postoji obvezno pravni odnos temeljem kojeg bi ovrhovoditelj mogao osnovano tražiti od ovršenika isplatu zahtijevanog iznosa, a da obveza plaćanja zahtijevanog iznosa nije utemeljena na zakonu, ni na nekom drugom propisu koji je donesen u skladu sa zakonom. Nadalje navodi da u razdoblju za koje ga se neutemeljeno tereti za isplatu zahtijevanog iznosa tuženik nije parkirao svoja vozila na području Grada Dubrovnika. Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 10/14) da nije suglasna sa zakonom. Prostori (Pile/Ploče) na kojima se prema toj odluci dopušta parkiranje turističkih autobusa radi ulaska ili izlaska putnika, u smislu odredbi čl. 98. i 100. Zakona o cestama, da čine nerazvrstanu cestu koju svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima predviđenim tim Zakonom i drugim propisima. Spomenutoj Odluci da nije prethodila suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove pa da je riječ o nezakonitom aktu. Pozivajući se na odredbu čl. 82. st.1. toč.1. i čl. 83 ZSPC navodi da bi zaustavljanje turističkih autobusa na lokaciji Ploče bilo u suprotnosti s navedenim odredbama jer da je predviđeno mjesto za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa na toj lokaciji udaljeno manje od 5 metara od obilježenog pješačkog prijelaza, a mjesto koje je predviđeno za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa na lokaciji Pile i Ploče da je udaljeno znatno manje od 15 metara iza znaka kojim je obilježeno stajalište za vozila javnog prijevoza putnika. Tuženik nadalje pozivajući se na odredbu čl. 2. st.1. al. 27. Zakona o cestama i čl.1. al.2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koji definira pojam stajališta autobusa, pa da lokacije na kojima je predviđeno zaustavljanje autobusa ne udovoljavaju ni minimumu pretpostavki za siguran ulazak, odnosno izlazak putnika iz autobusa. Nadalje pozivajući se na odredbe čl. 54. i 109. st.2. Zakona o cestama kao i odredbu čl. 12. st.2. Pravilnika o autobusnim stajalištima kojim su propisani uvjeti za utvrđivanje lokacije i uređenje autobusnih stajališta, a da je razmak između autobusnih stajališta namijenjenih vozilima javnog gradskog prijevoza i lokacijama na kojima je tom Odlukom predviđeno parkiranje turističkih autobusa znatno manji od onog predviđenog navedenim odredbama, niti da na predviđenim lokacijama postoji zaklon od atmosferskih utjecaja. U nastavku pozivajući se na odredbe čl. 37. st.2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i čl. 83 st.2. Zakona o upravnim sporovima predlaže sudu primijeniti institut ekscepcije ilegalnosti. Završavajući s navodom da Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima nije suglasna sa zakonom, a da ni zakonom nije predviđeno određivanje i ubiranje naknade za parkiranje vozila (autobusa) na mjestima koja ne ispunjavaju uvjete za to.

3. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku posl. br. Povrv-82/2017 od 23. veljače 2017. godine stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 24. svibnja 2017. godine u ovoj pravnoj stvari utvrdio prekid postupka i to rješenjem posl. br. Povrv-82/2017 iz razloga otvaranja postupka izvanredne uprave nad dužnikom AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo, OIB: 05937759187, Zagreb, M. Čavića 1.

5. Podneskom tužitelja predanog na poštu 4. lipnja 2018. godine kao preporučenu pošiljku (l.s. 85) isti predlaže nastavak predmetnog postupka

6. Podneskom od 15. lipnja 2018. (l.s.86) tužitelj je iznova predložio nastavak postupka pojašnjavajući da nakon što je tužitelj u postupku izvanredne uprave prijavio tražbinu spram tuženika ista da je osporena od strane izvanrednog povjerenika, što da proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St- 1138/17 od 15. siječnja 2018. na koje rješenje da je tužitelj izjavio žalbu koja da je odbijena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 1834/2018 od 26. travnja 2018., a koje drugostupanjsko rješenje Grad Dubrovnik da je zaprimio dana 29. svibnja 2018. navedenim podneskom tužitelj je ujedno uredio svoj tužbeni zahtjev na način da isti glasi na utvrđenje osnovanosti tražbine tužitelja prema tuženiku.

7. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 29. siječnja 2020. godine u ovoj pravnoj stvari nastavio postupak i to rješenjem posl. br. Povrv-512/2019. i istom odlukom naložio tužitelju u roku od 8 dana pozivom na gornji poslovni broj dostaviti Rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1834/2018 od 26. travnja 2018.g. i dokaz kada je tužitelj istoga zaprimio, u suprotnom pod prijetnjom odbačaja tužbe zbog nedostatka pravnog interesa.

8. Podneskom tužitelja predanog ovom sudu 6.veljače 2020. tužitelj navodi da dostavlja presliku VTS RH posl.br. Pž-1834/2018 od 26.travnja 2018. uz prijemni štambilj kao dokaz primitka istog.

9. Uvidom u presliku rješenja VTS RH posl.br. Pž-1834/2018 od 26.travnja 2018. razvidno je da je na istome otisnut prijemni štambilj tužitelja iz kojeg proizlazi da je tužitelj navedeno rješenje zaprimio 29. svibnja 2018.

10. U smislu odredbe čl. 34. st.1. i čl. 35. st.1. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku ("Narodne novine" b 32/17; dalje: ZPIUTD) ako je izvanredni povjerenik osporio tražbinu sud će vjerovnika u roku osam dana od dana pravomoćnosti rješenja uputiti na parnični postupak protiv dužnika ili ovisnog ili povezanog društva radi utvrđivanja osporene tražbine, a ako osoba koja je upućena na parnični postupak ne pokrene parnični postupak u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanje u parnični postupak smatrat će se da je odustala od prava na vođenje parničnog postupka.

11. Budući je tužitelj podneskom predanog na poštu 4. lipnja 2018. godine kao preporučenu pošiljku predložio nastavak predmetnog postupka, a spomenuto rješenje VTS RH posl.br. Pž-1834/2018 od 26.travnja 2018 je zaprimio 29. svibnja 2018. to je isti pravodobno zatražio nastavak predmetnog postupka. Stoga se ima smatrati ispunjenom procesno pravna pretpostavka dopuštenosti predmetne tužbe.

12. Tužitelj tijekom postupka ističe (podnesak predan u predmetni spis 7.lipnja 2021.) kako između tužitelja i tuženika postoji obvezno pravni odnos, a tužitelj svoje potraživanje da temelji na Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 10/14,naknadno izmijenjena i dopunjena 5/2016 i 8/2016), da tuženik kao putnička agencija već dugi niz godina koristi parkirališta u zoni posebnog režima za iskrcaj svojih klijenata, te za isto podmiruje naknadu. Odnosno da je tuženik putnička agencija koja izravno ili neizravno koristi parkirališna mjesta za iskrcaj svojih klijenata pa time da je pasivno legitimiran u predmetnom postupku. Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima da je određena zona posebnog prometnog režima koja da je uređena u skladu s prometnim elaboratom koji je izradio fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u srpnju 2014. godine. predmetnoj odluci da je prethodila suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove navodeći kako u prilogu dostavlja MUP-a od 25. kolovoza 2014. nadalje navodi da u odnosu na tuženikov istaknuti prigovor ne postojanja ugovornog odnosa da je isti neosnovan s obzirom da tuženik u biti ne osporava postojanje odnosa

13. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 22. rujna 2021. godine u ovoj pravnoj stvari utvrdio prekid postupka i to rješenjem posl. br. Povrv-512/2019 iz razloga što je utvrđeno da je društvo Atlas d.d., Dubrovnik pripojeno društvu AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo, OIB: 05937759187, Zagreb, M. Čavića 1.

14. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 14. srpnja 2022. godine u ovoj pravnoj stvari nastavio postupak i to rješenjem posl. br. Povrv-77/2022.

15. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 25. listopada 2022. godine u ovoj pravnoj stvari utvrdio prekid postupka i to rješenjem posl. br. Povrv-77/2022 iz razloga što je društvo tuženika brisano iz sudskog registra, te je određeno da će se postupak nastaviti kada pravni slijednik tuženika preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini. Navedeno rješenje pobijano žalbom tužitelja potvrđeno je rješenjem VTS RH posl.br. Pž-4975/2022 od 12. prosinca 2022.

16. Podneskom od 22. ožujka 2023. (l.s.1304-1305) tužitelj je predložio nastavak postupka.

17. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 27. travnja 2023. godine u ovoj pravnoj stvari nastavio postupak i to rješenjem posl. br. Povrv-77/2022.

Na pripremnom ročištu održanom 1. srpnja 2021. godine zaključen je prethodni postupak.

18. Podnesak tuženika predan ovome sudu 13. prosinca 2024. godine u prilogu s ispravama (l.s.1324-1384) ovaj sud nije uzeo u obzir jer isti nije dostavljen u predmetni spis sukladno članku 299.a st 3. ZPP

19. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih spisu, te je izveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke, te saslušanjem svjedoka.

20. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

21. Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za isplatu neplaćene naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima u području oko povijesne jezgre Grada Dubrovnika, sukladno tužiteljevoj Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. objavljenoj u "Službenom glasniku" tužitelja broj 10/14 koja naknada se odnosi na razdoblje od 22. listopada 2014. do 15. studenog 2015 (utuženi računi s evidencijama zaustavljanja na l.s. 272-400).

22. Pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi u ovom postupku je činjenica, prije svega, postojanja valjane pravne osnove temeljem koje bi tužitelj bio ovlašten naplatiti od tuženika predmetnu naknadu, te da li je i pored valjane pravne osnove tuženik taj koji je obveznik plaćanja naknade za zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima.

23. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj provodio naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima i to u utuženom razdoblju temeljem spomenute Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima, te da nadzor nad zaustavljanjem i parkiranjem turističkih autobusa i osobnih automobila u navedenoj zoni obavljaju djelatnici trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o., prometni redari i/ili komunalni redari.

13. Također je nesporno među parničnim strankama; da tužitelj utuženu tražbinu temelji na tužiteljevom upravnom aktu: Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. objavljenoj u "Službenom glasniku" tužitelja broj 10/14.

24. Imajući u vidu u tuženikovom prigovoru neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom općeg akta jedinice lokalne samouprave koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava (u daljnjem tekstu; tuženikov prigovor nezakonitosti općeg akta) iznesene razloge do zaključenja prethodnog postupka u predmetnoj pravnoj stvari sud je u odnosu na osporavani upravni akt ispitivao prije svega da li je isti na snazi, a potom da li je tuženikov prigovor nezakonitosti općeg akta dostatno osnovan ili to nije.

24. U odnosu na prigovore tuženika da lokacija na kojoj je temeljem Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima Klasa: 363-01/14-09/02, Urbroj: 2117/01-09-14-16 dopušteno zaustavljanje autobusa i iskrcavanje putnika ne udovoljava uvjetima propisanima odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te odredbama Pravilnika o autobusnim stajalištima kojim su propisani uvjeti za utvrđivanje lokacije i uređenje autobusnih stajališta za istaknuti je da je, suprotno navodima tuženika, donošenju predmetne Odluke kojom je uređena zona posebnog prometnog režima prethodila zakonom propisana procedura (čl. 5. st. 1. t. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) ishođenja suglasnosti MUP-a, koja suglasnost MUP-a se odnosila i na Prometni elaborat za regulaciju zaustavljanja i parkiranja turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima izrađen od strane Fakulteta prometnih znanosti, Sveučilišta u Zagrebu (l.s.1192-1213) kao sastavni dio predmetne Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima. Tako je MUP-a, PU Dubrovačko-neretvanske dao suglasnost (Suglasnost broj 511-03-03/2-7/90-2-14 od 25. kolovoza 2014. na (što tuženik ne spori) na prijedlog predmetne Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima kojom se izmijenio prometni projekt Grada Dubrovnika u načinu zaustavljanja i parkiranja posebne skupine vozila na ulicama Zagrebačkoj, Ulici branitelja Dubrovnika, te na predjelima Pile, Ploče, Iza Grada, Zlatni potok i Sveti Jakov u Dubrovniku, a sukladno dostavljenom prometnom elaboratu izrađenog od Fakulteta prometnih znanosti, Zavod za prometno planiranje, iz Zagreba, Vukeličeva 4, broj FPZ-ZPP-51-2014 iz srpnja 2014. Time je predmetna Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima već u svom nacrtu zajedno s predmetnim prometnim elaboratom bila podvrgnuta stručnoj prosudbi i analizi i kao takva dobila potrebitu suglasnost.

25. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. opći akt (donesen je od strane Gradskog vijeća Grada Dubrovnika kao predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, odnosi se na neograničen broj adresata i objavljen je u javnim glasilima), te da je donesena u zakonom propisanoj proceduri: Također, iz zaglavlja iste proizlazi da je donesena uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova, broj: 511-03- 03/2-7/90-2-14 od 25. kolovoza 2014. ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 10/14, 18/15).

26. Stoga je ovaj sud našao neosnovanim tuženikov prigovor neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. objavljenoj u "Službenom glasniku" tužitelja broj 10/14 kao općeg akta jedinice lokalne samouprave koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava.

27. Ostaje činjenica da je navedena odluka važila tijekom cijelog utuženog razdoblja, da nije ukinuta, te da nije ocijenjena nezakonitom, a ni ovaj sud nije našao razloge koji bi predmetnu Odluku činili neustavnom ili nezakonitom u okvirima ovlaštenja ovoga suda za takvu procjenu prilikom ocjene dostatne osnovanosti tuženikovog prigovora nezakonitosti toga općeg akta, koji prigovor je utvrđen neosnovanim.

28. Međutim, iako je sud zaključio da tuženikov prigovor nezakonitosti općeg akta nije dostatno osnovan tužbeni zahtjev je ipak trebalo odbiti iz sljedeće navedenih razloga;

29. Pravno relevantna činjenica koju tužitelj nije iznio do zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu održanom 1. srpnja 2021. godine da je iznesena trebala bi dati odgovor na pitanje; da li je tuženik ili poslovni partner istoga s kojim bi tuženik bio u ugovornom odnosu zaustavljao odnosno parkirao autobuse u zoni posebnog prometnog režima utvrđenog Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima u vremenu iz evidencije zaustavljanja u spisu odnosno tko je vlasnik autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima u vremenu iz evidencije zaustavljanja u spisu, a ako tuženik nije vlasnik autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima u vremenu iz evidencije zaustavljanja u spisu da tužitelj iznese činjenicu da je tuženik preuzeo obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje umjesto vlasnika vozila ili pak da je tuženik korisnik predmetnih vozila. Navedeno iz razloga jer je člankom 5. stavkom 2. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 10/14) određen obveznik plaćanja naknade za zaustavljanje, a to je turistička agencija ili vlasnik vozila. Sve navedeno s obzirom na prigovor tuženika na predmetno rješenje o ovrsi, pri kojim navodima je ostao do zaključenja prethodnog postupka, da ne postoji obvezno pravni odnos temeljem kojeg bi tužitelj mogao osnovano tražiti od tuženika isplatu zahtijevanog iznosa, te da u razdoblju za koje ga se neutemeljeno tereti za isplatu zahtijevanog iznosa tuženik nije parkirao svoja vozila na području Grada Dubrovnika.

30. Tužitelj tijekom postupka do zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu održanom 1. srpnja 2021. godine ne navodi da bi autobusi koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima bili autobusi u vlasništvu tuženika kao što ne navodi da bi tuženik bio taj koji je zaustavljao spomenute autobuse. Isto tako tužitelj do zaključenja prethodnog postupka ne navodi tko je vlasnik autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima, niti iznosi kao nedvojbenu činjenicu da tuženik nije vlasnik autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima niti da je tuženik preuzeo obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje umjesto vlasnika vozila. U svom podnesku od 7. lipnja 2021. (l.s. 266- 1169) tužitelj samo paušalno osporava navode iz prigovora tuženika u kojem prigovoru tuženik navodi da nije parkirao svoja vozila na području Grada Dubrovnika, te u istom podnesku tužitelj predlaže dokaze na uopćenu izjavu da su vozila parkirana na području grada Dubrovnika (bez navođenja tko ih je parkirao), a ne na konkretnu okolnost da je tuženik parkirao ili koristio autobuse registarskih oznaka u evidenciji zaustavljanja. Nadalje tužitelj u navedenom podnesku ne navodeći nedvojbeno da li je tuženik vlasnik ili korisnik vozila iz evidencije zaustavljanja u spisu (l.s. 272-400) samo ističe općenito da tuženik kao putnička agencija već dugi niz godina koristi parkirališta u zoni posebnog režima za iskrcaj svojih klijenata, odnosno u nastavku svog izlaganja još neodređenije se izjašnjavajući u odnosu na zaustavljanja iz evidencije zaustavljanja u spisu; da je tuženik putnička agencija koja izravno ili neizravno koristi parkirališna mjesta za iskrcaj svojih klijenata. Tužitelj ne samo da se nije nedvojbeno izjasnio o prethodno navedenim činjenicama već u spomenutom podnesku ukazuje da bi zaustavljanje tuženika kao izravno korištenje parkirališta bilo samo jedna od mogućnosti jer tužitelj u istom tom podnesku spominje da bi mogla postojati i mogućnosti od strane tuženika i neizravnog korištenja parkirališnih mjesta za iskrcaj tuženikovih klijenata. Na ovako istaknute neodređene okolnosti tužitelj u spomenutom podnesku predlaže službenim putem od Porezne uprave pribaviti podatak o odbitku pretporeza po izdanim računima, knjigovodstveno financijsko vještačenje poslovnih knjiga stranaka, saslušanje svih kontrolora, te uvid u isprave u spisu.

31. Dakle, tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije iznio činjenicu tko je vlasnik autobusa koji su se zaustavljali na području posebnog prometnog režima ili pak tko je kao korisnik predmetnih autobusa iste zaustavljao u zoni posebnog prometnog režima odnosno da li je tuženik ako isti nije vlasnik autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima preuzeo obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje umjesto vlasnika vozila ili je tuženik pak korisnik predmetnih autobusa.

32. U smislu čl. 299. st.1. ZPP stranke su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

33. Tako je ovaj sud u pozivu za pripremno ročište od 29. travnja 2021.koje pripremno ročište je zakazano i održano na dan 1. srpnja 2021.(l.s.264-265) upozorio parnične stranke da iste mogu do zaključenja prethodnog postupka iznostiti nove činjenice i predlagati nove dokaze. Tako da bi sve činjenice koje bi od strane tužitelja da su i bile iznesene i dokazi predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka bili izneseni odnosno predloženi sa zakašnjenjem.

34. U smislu čl. 219. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

35. U smislu čl. 221 a. ZPP, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

36. Dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

37. Međutim iz od strane tužitelja istaknutih činjenica do zaključenja prethodnog postupka ne proizlazi nedvojbeno da je tuženik neposredno ili preko drugih poslovnih partnera autobusera zaustavljao svoja vozila na području posebnog prometnog režima za koja zaustavljanja se u predmetnom postupku traži naknada od tuženika. Također iz od strane tužitelja istaknutih činjenica ne proizlazi da je tuženik vlasnik vozila koja su se zaustavljala na području posebnog prometnog režima za koja zaustavljanja se u predmetnom postupku traži naknada od tuženika.

38. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranka nije iznijela, neovisno o tome postoje li odgovarajući dokazni prijedlozi stranaka. Novelom Zakona o parničnom postupku iz 2003. godine kao osnovna metoda za prikupljanje činjeničnog i dokaznog procesnog materijala postala je raspravna metoda pa je slijedom toga dužnost prvenstveno stranaka da iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predlože dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je sud ovlašten utvrđivati činjenice i izvoditi dokaze, samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl.7. st.1. i 2. ZPP-a).

39. Kada bi sud postupio po dokaznim prijedlozima tužitelja tek bi se izvođenjem dokaza došlo do činjenica koje je tužitelj trebao prvo jasno i nedvosmisleno iznijeti, a onda i dokazati, a što je u suprotnosti sa svrhom dokazivanja.

40. Tužitelj je svojim propustom da najkasnije na pripremnom ročištu iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev sebe onemogućio u dokazivanju jer se od strane istoga predloženim dokazima, iako predloženima do zaključenja prethodnog postupka, nisu mogle dokazati činjenice koje tužitelj nije iznio do zaključenja prethodnog postupka. Samim paušalnim iznošenjem tvrdnje do zaključenja prethodnog postupka kako tužitelj pretpostavlja da se tuženik izravno ili neizravno koristio parkirališnim mjestima za iskrcaj svojih klijenata bez jasnog i određenog navođenja o kojim trećim osobama se radilo u slučaju neizravnog korištenja i za koja zaustavljanja (naziv pravne odnosno ime i prezime fizičke osobe koja je vlasnik vozila koja su se zaustavljala) nije dopušteno izvoditi dokaze koje je predložio tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari.

41. U parničnom postupku stranke su dužne predlagati dokaze radi utvrđenja činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika. Nema odredbe na temelju koje bi stranke bile ovlaštene predlagati dokaze radi razjašnjenja činjeničnog stanja, radi toga da bi se saznalo koje bi činjenice trebalo iznijeti radi utemeljenja istaknutih zahtjeva, kao što je to tužitelj učinio kada je predložio izvesti predložene dokaze. Nije dopušteno predlaganje dokazivanja u informativne svrhe, kao što je to tužitelj na ranije opisan način učinio, da bi se tek na temelju rezultata takva dokazivanja utvrdilo koje bi konkretne činjenice mogle biti relevantne za odlučivanje.

42. Iako to nije trebao iz razloga nedostatka činjenične osnove spora do zaključenja prethodnog postupka, koja činjenična osnova spora treba biti jasna i nedvosmislena jer je sud istom vezan (čl. 186. st.1. ZPP), sud se upustio u izvođenje dokaza.

43. Tako je sud na prijedlog tužitelja od Porezne uprave zatražio podatak da li je tuženik iskoristio pretporez u odnosu na utužene račune

44. Predlaganjem dokaza koje bi sud umjesto tužitelja trebao pribaviti i pri tome pokušati prenijeti na sud teret istraživanja materijalne istine, kako to predlaganjem navedenih dokaza čini tužitelj, predstavlja po mišljenju ovog suda zlouporabu prava.

45. Isto tako iz razloga nedostatka činjenične osnove spora koja treba biti jasna i nedvosmislena jer je sud istom vezan (čl. 186. st.1. ZPP), sud se nije trebao i od toga je naknadno odustao, upustiti u izvođenje dokaza predloženih od strane tužitelja saslušanjem predloženih svjedoka kontrolora zaustavljanja zaposlenika trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o.

46. Dakle, pravno relevantna činjenica koju tužitelj nije iznio do zaključenja prethodnog postupka bila bi; da je tuženik ili poslovni partner istoga s kojim je tuženik u ugovornom odnosu s točnim podacima poslovnog partnera (naziv za pravnu i ime i prezime za fizičku osobu poslovnog partnera tuženika) zaustavljao odnosno parkirao autobuse u zoni posebnog prometnog režima utvrđenog Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima odnosno da je točno imenovani vlasnik autobusa iste posredno ili neposredno zaustavljao u zoni posebnog prometnog režima (naziv za pravnu i ime i prezime za fizičku osobu poslovnog partnera tuženika), a ako tuženik nije vlasnik autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima u vremenu iz evidencije zaustavljanja u spisu da tužitelj iznese činjenicu da je tuženik preuzeo obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje umjesto vlasnika vozila. Iz navedenog razloga, budući je na strani tužitelja bila obveza pravodobnog iznošenja spomenutih pravno relevantnih činjenica, a što je izostalo, ovaj sud je odlučio ne upuštati se u daljnje izvođenje dokaza koje je predložio tužitelj, a koje izvođenje bi (ako je točno u ovoj presudi zauzeto pravno stajalište ovoga suda) budući nedopušteno u okolnostima ne iznošenja činjenica, dodatno narušilo načelo ekonomičnosti u ovom postupku.

47. Stoga, iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog tijekom postupka izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) proizašlo je da nije dokazana činjenica da postoji utužena tražbina tužitelja spram tuženika odnosno budući tuženik nije vlasnik niti jednog vozila za koje se traži plaćanje naknade, a tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije istaknuo činjenicu da je i čime tuženik preuzeo obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje i parkiranje tuđih autobusa (autobusa angažiranih autobusera) pa takva nepostojeća činjenica nije mogla biti ni utvrđena.

48. Tužitelj na kome je teret dokaza postojanja i visine njegove tražbine nijednim tijekom postupka izvedenim dokazom nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema tužitelju. Tako iz podataka koje je dostavila Porezna uprava 14. srpnja 2021. (l.s.1221) proizlazi da tuženik Atlas d.d. nije koristio pravo na odbitak pretporeza.

49. Činjenica što je sud izvodio neke od dokaza koje je predložio tužitelj bez da je tužitelj prethodno pravodobno do zaključenja prethodnog postupka iznio činjenice koje treba dokazati ne može ići na štetu tuženika budući pravila o teretu dokazivanja nisu procesne već materijalno pravne prirode dok je pravno stajalište ovoga suda sažeto u izreci iz rimskog prava; "što je od početka nevaljano, ne može tokom vremena konvalidirati".

50. Stoga je tužbeni zahtjev trebalo odbiti kako je i odlučeno u izreci presude kao i tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška.

U Dubrovniku, 27. prosinca 2024.

S u d a c

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana primitka prijepisa presude, pozivom na gornji poslovni broj spisa.

DN-a:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.